Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kž-61/2026
(Kov-636/2024)
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Ive Lovrin, univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Danijele Zubčić, univ.spec.iur., kao članice vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NLG, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika NLG, podnesenoj putem branitelja Šime Mataka, odvjetnika iz Zagreba, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-636/2024 od 23. travnja 2025., na sjednici vijeća 6. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika NLG.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-636/2024 od 23. travnja 2025. odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika NLG Botonda NLG za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza i to zapisnik o ispitivanju okrivljenika pred policijskim službenicima sa DVD snimkom i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika sa DVD snimkom.
2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio okrivljenik TLG uz prijedlog da se ono ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba okrivljenika NLG nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP), ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP.
5. Okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud osporenim rješenjem počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP. Pri tome ni u jednom dijelu svoje žalbe okrivljenik ne konkretizira u čemu bi se sastojala ta bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Istina, u žalbi se ističe da prvostupanjsko rješenje nema razloge, da nema razloge o odlučnim činjenicama ili da su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni. Međutim, sadržaj žalbe otkriva da je suština žalbenih navoda, u pogledu ovog žalbenog osnova, subjektivno neslaganje okrivljenika sa zaključcima suda. Subjektivno neslaganje jedne stranke sa zaključcima suda ne čini sudsko rješenje proturječnim, nedovoljno jasnim ili neobrazloženim. Shodno tome, ovo drugostupanjsko vijeće ne može prihvatiti žalbu okrivljenika s ovog osnova.
6. Žalba okrivljenika je vrlo detaljna. Iznosi se cijeli niz okolnosti koje po stavu okrivljenika čine njegova dva iskaza, onaj dan pred policijskim službenikom i onaj dan pred državnim odvjetništvom, nezakonitim. Međutim, ocjena je ovog drugostupanjskog vijeća da je prvostupanjski sud ispravno zaključio kada je ocijenio da su oba ta dokaza zakonita.
7. Nesporno je da je okrivljenik državljanin Republike Mađarske. Nesporno je da se ne služi i da ne razumije hrvatski jezik. Dakle, na temelju čl. 8. st. 3. ZKP sud je bio dužan okrivljeniku osigurati pravo da se služi svojim jezikom. Evidentno se okrivljeniku prilikom davanja oba iskaza nije uspjelo osigurati prevođenje na mađarski jezik. Sud se poslužio sudskim tumačem za engleski jezik. Već iz druge rečenice istog stavka sasvim jasno se dade zaključiti da je tijelo kaznenog progona dužno okrivljeniku osigurati da prati postupak na jeziku koji razumije, ne isključivo na svom jeziku. Ono što je bitno jest je li okrivljenik s time suglasan. Suglasnost okrivljenika da mu se usmeni tijek ispitivanja, usmeno prevođenje pisane pouke o pravima, prilikom davanja oba iskaza, uopće nije dvojbeno. Ne samo da je okrivljenik bez ikakvog prigovora potpisao oba zapisnika o tim dokaznim radnjama, nego je na snimkama iskaza potpuno jasno i nedvosmisleno da je potvrdio da želi da se te dokazne radnje provedu uz prijevod sudskog tumača za engleski jezik.
8. Za sada je potpuno proizvoljan navod okrivljenika da on engleski jezik ne razumije u dovoljnoj mjeri da prati postupak u kojem se tereti da je počinio kaznena djela. Snimka njegovih iskaza u niti jednom trenutku ne otkriva da on nešto ne razumije. Upravo suprotno, na pitanja na engleskom jeziku okrivljenik odgovara, na konstatacije reagira kimanjem glave, dakle, potvrđujućim gestama. Iskaze daje na engleskom jeziku. Sve to za sada ukazuje ne samo da je bio suglasan da se te radnje provedu na jeziku koji razumije, nego i da su te radnje provedene bez dovođenja u sumnju njegovog razumijevanja onoga što je provedeno.
9. Svakako treba ukazati da spisu prileži i pismeno okrivljenika od 1. kolovoza 2024., pismeno koje se sastoji od stranice i pol, a koje je na engleskom jeziku. Njime se okrivljenik obraća PU Zadarskoj. Dakle, i ovo pismeno ukazuje da se radi o osobi koja se aktivno i dobro služi engleskim jezikom, očito jezikom koji razumije i govori.
10. Iskazi okrivljenika nisu ništa drugo nego dokazi u kaznenom postupku. Dokazi koji se ne razlikuju u bilo čemu od drugih dokaza. Mogu se razlikovati isključivo u dokaznoj snazi, a kolika će biti dokazna snaga ova dva dokaza, kad se budu ocjenjivali s aspekta da su dani na jeziku koji je okrivljeniku razumljiv, ali je ipak strani, procjenjivati će se na raspravi ako postupak uđe u tu fazu. Činjenica da su tijela kaznenog progona uz suglasnost okrivljenika ove dvije dokazne radnje provela na engleskom jeziku te dokaze ne čini nezakonitima u smislu čl. 10. st. 2. t. 2. i 3. ZKP. Da je kojim slučajem okrivljenik uskratio suglasnost da ove radnje provedu na bilo kojem drugom jeziku osim mađarskom jeziku, tada bi okrivljenik bio u situaciji da mu je povrijeđeno pravo na (kvalitetnu) obranu te počinjena povreda iz čl. 8. st. 9. ZKP. Tijela kaznenog progona su prilikom provođenja ovih radnji postupila u skladu sa suglasnošću samog okrivljenika.
11. Točno je da okrivljenik prilikom provođenja ovih dvoju dokaznih radnji nije imao na raspolaganju pisanu pouku o pravima na mađarskom jeziku. Međutim, iz snimki ovih dviju dokaznih radnji razvidno je da je okrivljeniku u oba slučaja omogućeno kvalitetno prevođenje sadržaja pisane pouke o pravima na engleski jezik. Tijela kaznenog progona su ovo učinila na temelju čl. 8. st. 5. ZKP. Tijela kaznenog progona su bila dužna na temelju te zakonske odredbe okrivljeniku omogućiti usmeno prevođenje, te kasnije u najkraćem mogućem roku i u pisanom obliku, na jezik koji razumije i govori. Kao što je već istaknuto, sam okrivljenik se jasno očitovao da engleski jezik razumije i da ga govori. Upravo na tom jeziku su ove radnje, uz aktivno sudjelovanje okrivljenika i provedene. Dakle, baš ništa ne dovodi u pitanje da bi tijela kaznenog progona postupala suprotno čl. 8. st. 5. ZKP. Okrivljenik je imao pravo da ga se neposredno upozna sa pisanom poukom o pravima na jezik koji razumije i to mu je pravo omogućeno. Okrivljeniku je pisana pouka o pravima na koncu prevedena na mađarski jezik. Najkasnije 13. kolovoza 2024., odnosno oko dva tjedna po provođenju ovih radnji. Ocjena je ovog vijeća da ovo vrijeme u kojem je pisana pouka o pravima prevedena na mađarski jezik nije od tolikog značaja da bi se moglo ocijeniti da nije poštivana odredba čl. 8. st. 5. ZKP.
12. Žalbom se pokušava prikazati kako se tijela kaznenog progona prilikom provođenja tih dokaznih radnji nisu uvjerila da je okrivljenik razumio pisanu pouku o pravima i da je razumio svoja osnovna prava u postupku. Radi se o paušalnom navodi, navodu koji snimke ovih dvoju dokaznih radnji ne potvrđuju. Naime, prilikom obje dokazne radnje okrivljenik je putem njemu razumljivog jezika upoznat sa sadržajem pisane pouke o pravima. Pozvan da potpiše da ju je razumio, on je zapisnik o provođenju ovih dokaznih radnji potpisao. Dakle, za sada se ovakva tvrdnja okrivljenika može smatrati isključivo naknadnim pokušajem stjecanja povoljnije pozicije u postupku. U vrijeme kada su radnje provođene, kad je izravno upoznavan sa svojim pravima, on je bio jasan da svoja prava razumije i bio je spreman to i potpisati. Da je kojim slučajem nešto slabije razumio ili da čak nešto nije uopće razumio, s obzirom da je o sadržaju tih prava upoznavan na jeziku koji razumije, za očekivati je da bi reagirao odmah. Snimke ne ukazuju da bi on u bilo kojem trenutku kada je upoznavan sa sadržajem svojih prava pokazao bilo kakvo nerazumijevanje pročitanog.
13. Nema govora da policijski službenici, ili državni odvjetnik, nisu okrivljenika na jednostavan i razumljiv način upoznali sa značenjem prava na branitelja i posljedicama odricanja od tog prava. Okrivljenik je bio sasvim jasan da ne želi branitelja, a bio je jasan, kad je upoznat sa posljedicama odricanja od tog prava, da razumije što to znači. Najznačajniji dio snimki ovih dokaznih radnji upravo predstavlja upoznavanje okrivljenika sa njegovim pravima. I policijski službenik i zamjenik općinske državne odvjetnice, uz pomoć sudskog tumača na engleski jezik, su polako i pažljivo okrivljenika upoznavali s njegovim pravima, s posljedicama njegovih odgovora, te to respektirali. Ne postoji ništa na predmetnim snimaka što ukazuje da bi okrivljenik eventualno želio branitelja ili da ne razumije što znači braniti se bez njega. Upravo suprotno, okrivljenik je bio vrlo jasan, čak i kategoričan, da branitelja prilikom provođenja tih dviju radnji ne želi.
14. Okrivljenik jest upozoren i od strane policijskog službenika, i od strane općinske državne odvjetnice, na pravo na privremenu pravnu pomoć branitelja na teret proračunskih sredstava iz čl. 72.a ZKP. Treba obratiti pažnju na snimci koliko pažljivo je okrivljenika policijski službenik upravo na tu činjenicu upozoravao te koliko nedvosmisleno je okrivljenik tu mogućnost otklonio. Što se tiče postupanja državnog odvjetništva, otklanjanje prava okrivljenika na mogućnost korištenja privremene pravne pomoći od strane branitelja na teret proračunskih sredstava je čak i zapisnički konstatirano.
15. Na koncu ovo drugostupanjsko vijeće primjećuje da žalba stilski odiše određenom dozom cinizma, primarno prema argumentaciji prvostupanjskog suda. Okrivljenik posebno negoduje zbog činjenice što mu se pri početku postupanja prema njemu nije omogućilo da postupak prati uz sudskog tumača za mađarski jezik. Točno je da Republika Mađarska nije udaljena država, što mađarski jezik nije jezik koji se tako rijetko pojavljuje u Republici Hrvatskoj. Naprotiv, Republika Mađarska je susjedna država, N su značajna nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj. Dakle, zasigurno ne bi trebalo biti posebno teško naći prevoditelja za mađarski jezik u uobičajenim okolnostima. Međutim, evidentno je da su se dokazne radnje provodile u ljetnim mjesecima, kada je i inače sklopljeno sa tehničkim poteškoćama osigurati vanjske sudionike u sudskim postupcima. To je vrijeme turističke sezone, odmora, odmora s jedne strane, ili čak osjetnije zauzetosti poslom s druge strane. Kad se tome pridoda da je mađarski jezik, u odnosu na sve susjedne jezike, ipak značajnije nerazumljiv, onda je jasno da nepronalazak sudskog tumača za mađarski jezik u datom trenutku nije povezan s nemarom ili malicioznošću tijela kaznenog progona, nego sa objektivnim poteškoćama.
16. Kad se rezimira sve navedeno, tijela kaznenog progona prilikom provođenja ovih dvoju dokaznih radnji nisu počinila bilo koju povredu odredaba kaznenog postupka koje bi za posljedicu imale nezakonitost tih dokaza te ona nisu onemogućila okrivljenika u njegovom pravu na (kvalitetnu) obranu.
17. Slijedom navedenog, ovo drugostupanjsko vijeće žalbu okrivljenika NLG nije prihvatilo te je odbilo žalbu kao neosnovanu.
Zadar, 6. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Iva Lovrin, univ.spec.iur.
