Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl.br. P Ob-252/2025-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ivanu Poljaku, u pravnoj stvari tužiteljice MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, odvjetnici sa sjedištem ureda u Garešnici, protiv I. tuženice SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada na adresi [adresa]. tuženice OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, dana 6. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„ Utvrđuje se da je između tužiteljice MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pokojnog DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], postojala izvanbračna zajednica u vremenskom razdoblju od 2014. godine do njegove smrti.“

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Sukladno uputi iz rješenja Općinskog suda u Virovitici u ostavinskom predmetu broj O-1503/2021- ostavina iz pok. DB iz [adresa], u ovom predmetu je po tužbi tužiteljice protiv I. tuženice radi utvrđenja izvanbračne zajednice tužiteljice i sada pokojnog DB proveden prvostupanjski postupak u kojem su izvedeni predloženi dokazi, a nakon zaključenja glavne rasprave donesena je i prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

2. Po žalbi tužiteljice Drugostupanjski sud je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio Prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i to iz razloga što je smatrao da tužiteljica u tužbi nije obuhvatila sve zakonske nasljednike (u ovom slučaju sestre pokojnoga jer prema shvaćanju drugostupanjskog suda iste su bile pozvane na nasljeđivanje nakon što se je ostaviteljeva kćerka odrekla od nasljedstva) kao nužne jedinstvene suparničare u smislu odredbi članka 201. Zakona o parničnom postupku.

3. Po primitku ukidne odluke ovaj Sud je sukladno odredbi članka 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku postupio po uputi Drugostupanjskog suda i pozvao tužiteljicu da sukladno uputi Drugostupanjskog suda ispravi tužbu pa je tužiteljica udovoljavajući traženju Suda tužbu u smislu odredbi članka 196. Zakona o parničnom postupku proširila i na OB kao drugotuženu.

3.1. Kod ovoga za napomenuti je da je tužiteljica prvotno podnijela tužbu iz razloga što je u ostavinskom postupku u rješenju Suda dobila uputu da pokrene parnični postupak, a koje rješenje je postalo pravomoćno jer nitko protiv istoga nije izjavio žalbu.

3.2. U uputi Ostavinskog suda stajalo je da se tužiteljica i OB upućuju na parnicu protiv SB kako bi se utvrdilo da li je postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice MB i sada pokojnog DB.

3.3. Dakle, prema uputi Ostavinskog suda u konkretnoj situaciji OB, s obzirom da ona MB nije osporavala status izvanbračne supruge, je trebala u parnici nastupiti na tužiteljskoj strani. No, imajući u vidu konkretnu situaciju za zaključiti je da je interes za pokretanje i vođenje takve parnice (i izvrgavanja svemu što to može donijeti) kod OB znatno manji nego kod MB pa u slučaju da ona nije željela pokrenuti takvu parnicu tj. u istoj sudjelovati kao tužiteljica pitanje je kakve su mogućnosti kod MB da ju na to privoli pa je, po ocjeni ovoga Suda, upravo ovo slučaj kada je dopušteno da parnicu ove vrste zainteresirana osoba samostalno pokrene tj. u situaciji kada na tužiteljskoj strani postoji jedinstveno suparničarstvo (tj. odluka bi u odnosu na sve njih mogla biti donijeta samo na jednak način) ali obzirom da to suparničarstvo nije i nužno na tužiteljskoj strani ne moraju biti uključene sve osobe koje bi imale status jedinstvenog suparničara. Zbog navedenog nužno suparničarstvo sa tužiteljske strane (osim npr. kao u određenim postupcima gdje sudjeluju članovi trgovačkih društava) znatno rjeđe nego nužno suparničarstvo sa tuženičke strane.

3.4. Za razliku od navedenog stava Ostavinskoga suda, Drugostupanjski sud je u svojoj odluci dao uputu prema kojoj tužiteljica treba ispraviti tužbu na način da OB naznači kao tužiteljicu ili kao tuženu tj. da ju naznači kao suparničarku sa aktivne ili sa pasivne strane no, s tim u svezi je za napomenuti sve naprijed navedeno o nužnom suparničarstvu na aktivnoj strani.

3.5. Tužiteljica je, kako je to već naprijed navedeno, izabrala opciju da je OB naznačila kao suparničarku na pasivnoj strani tj. kao tuženu, odnosno u smislu odredbi članka 196. Zakona o parničnom postupku na nju je proširila tužbu u ovom predmetu.

4. U smislu odredbi članka 8. st. 4. Zakona o nasljeđivanju nasljednici bližega nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda, a u smislu odredbi članak 9. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (prvi nasljedni red) ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug (izvanbračni drug je temeljem odredbi članka 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim drugom).

4.1. Dakle, u konkretnom slučaju primjenjujući naprijed citirane odredbe Zakona o nasljeđivanju iza pokojnog DB na nasljeđivanje su kao nasljednici prvog nasljednog reda pozvani njegova kćerka GB te njegova izvanbračna supruga BB i to samo pod uvjetom da je ona doista njegova izvanbračna supruga u smislu odredbi članka 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju.

4.2. Ako se jedan od nasljednika istog nasljednog reda odrekne od nasljedstva sva ostavinska imovina pripada ostalim nasljednicima u tom nasljednom redu. Prema tome, nakon što se je kćerka pokojnog ostavitelja odrekla od nasljeđivanja sva ostavinska imovina iza pokojnog DB pripada njegovoj izvanbračnoj supruzi i to naravno pod već navedenim uvjetom da je ona doista njegova izvanbračna supruga u smislu odredbi članka 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju.

4.3. Naime, sukladno odredbama članka 130. st. 4. Zakona o nasljeđivanju za nasljednika koji se odrekao u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik, a u smislu odredbe stavka 5, istog članka za slučaj da se nasljedstva odreknu ostali nasljednici prvoga nasljednog reda bračni drug (i izvanbračni također) ostaje u prvom nasljednom redu.

4.4. U svezi sa navedenim za istaknuti da naprijed citirana odredba članka 130. st. 4. Zakona o nasljeđivanju vrijedi samo u odnosu na materijalna prava nasljednika tj. samo na njegovo pravo na nasljeđivanje, no u procesnom smislu on je sve od otvaranja nasljedstva tj. od trenutka smrti pokojnog ostavitelja do davanja izjave o odricanju nasljednik, odnosno u procesnom smislu stranka ostavinskog postupka čije radnje do navedenog trenutka imaju puni procesni učinak radnji koje daje stranka postupka. Za bolju ilustraciju navedenoga za napomenuti je da u slučaju da se naknadno pronađe ostavinska imovina (npr. veće vrijednosti) onda sud (ili javni bilježnik) ponovno na nasljedstvo mora pozvati i nasljednike koji su se u odnosu na ranije poznatu ostavinsku imovinu odrekli od nasljedstva te bi isti ponovno bili stranke ostavinskog postupka (isti stav u odluci ŽS u Rijeci broj Gž- 927/2021-2 od dana 17. listopada 2023. godine) pa to govori u prilog tome da se temeljem odredbe članka 130. st. 4. Zakona o nasljeđivanju za njih smatra da nisu niti bili nasljednici samo u odnosu na pravo nasljeđivanja na konkretnoj imovini, dakle samo u tom materijalno pravnom dijelu.

4.5. Dakle, u konkretnom slučaju iako se je kćerka pokojnog ostavitelja DB odrekla nasljedstva njegova izvanbračna supruga ostaje u prvom nasljednom redu i time sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 8. st. 4. Zakona o nasljeđivanju isključuje sve nasljednike koji bi se eventualno pojavili u nekom od slijedećih nasljednih redova.

4.6. Iz svega naprijed navedenoga jasno proizlazi da u slučaju ako je VB bila izvanbračna supruga DB do trenutka njegove smrti da SB i OB zbog svega navedenog nisu nasljednice prvog nasljednog reda iza pokojnog DB i na taj način nisu u istoj ravni sa MB tj. nisu njezine sunasljednice.

4.7. Samo za napomenuti je da sestre ostavitelja nisu niti nasljednice drugog nasljednog reda ukoliko postoji ostaviteljev izvanbračni drug koji bi nasljeđivao u drugom nasljednom redu već se u tom nasljednom redu sukladno odredbi članka 12. Zakona o nasljeđivanju mogu pojaviti tek ako izvanbračni drug ne postoji i ako su oba ili barem jedan roditelj pokojnog ostavitelja umrli prije ostavitelja.

4.8. Prema tome, dok se ne utvrdi da li je MB u smislu odredbi članka 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju izvanbračna supruga sada pokojnog ostavitelja DB spomenute SB i OB nisu nasljednice pokojnog ostavitelja DB niti ostvaruju neko pravo iz ostavine i samim time u smislu odredbi članka 179. Zakona o nasljeđivanju niti ne mogu biti stranke ostavinskog postupka. To je tome tako iz razloga što je za osobe u njihovoj poziciji (tj. statusu u odnosu na nasljeđivanje), koja pozicija im ne pripada slovom zakonskog propisa već one tek pretendiraju na ostvarivanje nekog prava (u pravilu kroz spor sa osobama koje su u poziciji temeljem zakona), pravna zaštita osigurana kroz posebne parnične postupke koji zbog svoga kontradiktornog karaktera baš služe za vođenje takvih vrsta sporova.

4.9. Naime, odredbom članka 179. Zakona o nasljeđivanju propisano je da se strankom u smislu toga Zakona smatraju nasljednici i zapisovnici kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine.

4.10. U smislu odredbi članka 222. st. 1. Zakona o nasljeđivanju Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo.

4.11. Prema tome, Sud će postupiti u smislu odredbi članka 222. st. 1. Zakona o nasljeđivanju samo ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, dakle samo između stranaka ostavinskog postupka, a ne između njih i nekih trećih osoba.

4.12. Nadalje, prema odredbama članaka 223., 224. i 225. Zakona o nasljeđivanju koje propisuju postupak upućivanja u parnicu iz ostavinskog postupka se opetovano te na vrlo jasan izričit način propisuje da se u parnicu mogu uputiti samo stranke ostavinskog postupka i to u slučajevima kada između njih dođe do spora o činjenicama.

4.13. S tim u svezi za istaknuti je i da o navedenom postoji više suglasnih odluka važeće sudske prakse pa tako npr. Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci broj: Gž 2885/2025-2 navodi da treće osobe, koje nisu nasljednici niti zapisovnici, nego tek tvrde da im pripada neko pravo iz ostavine - nisu stranke ostavinskog postupka, te svoja eventualna prava iz ostavine mogu ostvariti samo u posebnoj parnici. Slijedom toga stav Županijski sud u Zagrebu je da ukoliko treća osoba smatra da ima pravo na dijelu imovine ostavitelja, ona nema položaj stranke (nasljednik, zapisovnik ili osoba koja nedvojbeno ostvaruje neko pravo iz ostavine) u tom postupku, pa stoga nije ovlaštena ni ostvarivati zaštitu tih prava u tom postupku izjavljivanjem pravnih lijekova (prigovora ili žalbe) već treba svoje pravo ostvarivati tužbom u posebnom parničnom postupku.

4.14. Nadalje, Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci broj: Gž-1153/03-2, od 29. rujna 2003. godine tako npr. trećom osobom smatra i bivšu bračnu suprugu ostavitelja (brak je razveden prije smrti ostavitelja) koja smatra da polaže određena prava na ostavinsku imovinu sa osnova bračne stečevine te Županijski sud u Varaždinu za istu navodi da svoja prava može ostvarivati jedino u posebnoj parnici.

4.15. Isto tako, Županijski sud u Bjelovaru u svojoj odluci broj: Gž-441/08-2, od 6. ožujka 2008. godine izričito navodi da stranke ostavinskog postupka ne mogu biti niti braća i sestre pokojnog ostavitelja, ako nisu u krugu nasljednika, samo zato što zahtijevaju udio u ostavinskoj imovini po osnovi zajedničkog stjecanja iste.

4.16. Kako zbog dužine obrazloženja nije oportuno sada citirati i dodatne stavove sudske prakse samo radi ilustracije tj. otklanjanja eventualnih dvojbi ukratko se navode i neke druge: „treće osobe“ koje prema stavu tih sudova ne mogu biti stranke ostavinskih postupaka: ovrhovoditelj iz ovršnog postupka ili vjerovnici ostavitelja (Županijski sud u Rijeci, Gž-363/03, od 17. IX. 2003. ), osobe koje traže utvrđivanje očinstva ostavitelja (Županijski sud u Zagrebu, Gž-2915/07-2, od 11. IX. 2007), davatelji uzdržavanja po ugovoru (Županijski sud u Zagrebu, Gž 4070/96, od 11. III. 1997.), Centar za socijalnu skrb (Županijski sud u Koprivnici, Gž-756/00-2, od 3. X. 2000.), bivši izvanbračni drug (Gž-641/2022-2 od 13. lipnja 2022., Županijski sud u Zadru) i dr.

4.17. Slijedom navedenog, budući da SB nije bila stranka u ostavinskom postupku iza sada pokojnog ostavitelja DB (prvenstveno stoga što je pokojni iza sebe ostavio kćerku GB na osnovu izjave čijeg punomoćnika je utvrđeno rodoslovlje pokojnog ostavitelja koje uključuje MB kao njegovu izvanbračnu suprugu) ona nije bila niti ovlaštena za podnošenje prigovora da MB nije nasljednica iza sada pokojnoga DB pa je takav njezina prigovor nedopušten zbog čega je isti trebalo odbaciti kao nedopušten, a ne donositi rješenje o prekidu ostavinskog postupka i upućivanju u parnicu kao što je to učinjeno u konkretnom ostavinskom postupku.

4.18. Vodeći računa o navedenom konkretni ostavinski postupak je nakon odbacivanja prigovora SB kao nedopuštenoga trebalo nastaviti i s obzirom da među strankama ostavinskog postupka nije bilo sporno da se MB smatra izvanbračnom suprugom pokojnog ostavitelja još utvrditi da li MB ispunjava pretpostavke navedene u odredbi članka 8. st. 2. i čl. 25. st. 3. Zakona o nasljeđivanju, odnosno da li je do trenutka smrti bila izvanbračna supruga pokojnog ostavitelja, a ako je, uzeti od nje nasljedničku izjavu i donijeti rješenje o nasljeđivanju, odnosno dovršiti ostavinski postupak.

4.19. Ukoliko bi pak SB pokrenula posebnu parnicu radi osporavanja MB njezinog prava na nasljedstvo i vraćanja naslijeđenog te u tom sporu pravomoćno uspjela onda bi njoj i ostalim nasljednicima temeljem presude iz tog spora (bez da se ponovno otvara ostavinski postupak) MB morala vratiti ono što je nasljeđivanjem stekla ili im naknaditi vrijednost istoga.

5. Pored toga, za napomenuti je da se prema važećoj sudskoj praksi parnični postupak u koji su stranke upućene iz ostavinskog postupka može voditi samo radi spornih činjenica zbog kojih su stranke upućene u parnicu pa radi toga te činjenice moraju jasno biti navedene u rješenju kojim se iz ostavinskog postupka stranke tog postupka upućuju u parnicu.

5.1. Uputa u rješenju iz konkretnog ostavinskog postupka glasila je samo na to da se u parničnom postupku utvrdi: „postojanje izvanbračne zajednice između ostavitelja i MB“, a ne da je ista trajala i u trenutku smrti pokojnog ostavitelja.

5.2. Ovo posljednje upravo zbog toga što sukladno odredbi članka 25. st. 3. Zakona o nasljeđivanju izvanbračni drug nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala.

5.3. Dakle, u konkretnom slučaju ta uputa trebala je glasiti da se parnica pokrene radi utvrđivanja činjenice da li je do trenutka smrti ostavitelja postojala izvanbračna zajednica između njega i tužiteljice, a koja izvanbračna zajednica je ispunjavala pretpostavke navedene u odredbama članak 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju.

5.4. Odredba članka 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju propisuje da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu ovoga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

5.5. Imajući u vidu sve naprijed navedeno u ostavinskom postupku je bilo potrebno samo sa strankama postupka i to samo za potrebe toga postupka u smislu odredbi članka 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju utvrditi da li su MB i DB kroz dulje vrijeme prije i sve do njegove smrti živjeli u zajednici kao neudana žena i neoženjen muškarac i da li su u njihovom slučaju bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

5.6. Sa navedenim u svezi nužno je napomenuti da utvrđenje da je postojala izvanbračna zajednica u ostavinskom postupku ima snagu samo za stranke toga postupka i samo za taj postupak tj. nema pravni učinak izvan navedenog ostavinskog postupka (tako npr. Županijski sud u Bjelovaru u odluci broj: Gž Ob- 13/2024-2) pa ga ostavinski sud (ili javni bilježnik) može utvrditi kao prethodno pitanje u ostavinskom postupku pogotovo ako isto između stranaka postupka nije sporno, a kao što je to u trenutku utvrđivanja rodoslovlja bilo u konkretnom slučaju nesporno između nasljednika pokojnog DB, njegove kćerke GB DB i njegove izvanbračne supruge MB.

5.7. Da su MB i DB živjeli u izvanbračnoj zajednici između stranaka ostavinskog postupka tj. između nasljednica GB i MB i da ista zajednica do njegove smrti nije trajno prestala nije bilo niti sporno jer je GB u cijelosti i jasno priznala MB status izvanbračne supruge. Pored toga, status neudane žene i neoženjenog muškarca utvrđuje se na osnovu izjava stranaka ili uvidom u javnu ispravu (podatke nadležnog matičnog ureda), a pretpostavke za valjanost braka (punoljetnost, poslovna sposobnost i sposobnost za rasuđivanje, nepostojanje srodstva te nepostojanje braka, odnosno životnog partnerstva) su propisane u odredbama članka 25. do 28. Obiteljskog zakona, a mogu se vrlo jednostavno utvrditi na osnovu izjava stranaka ili uvidom u javno dostupne podatke (bilo neposrednim uvidom u iste kroz aplikativne sustave ili pribavljanjem pisanih potvrda od nadležnih tijela) S obzirom da između stranaka ostavinskog postupka nije bilo sporno postojanje predmetne izvanbračne zajednice kroz duže vrijeme (od 2014. do 2021. godine) to je onda i ova pretpostavka lako mogla biti utvrđena. „Dulje vrijeme“ u smislu odredbi članka 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju u važećoj praksi smatra se smatra vrijeme duže od tri ili pet godine pa bi s obzirom na naprijed navedeno i ta pretpostavka bila u konkretnom slučaju ispunjena.

5.8. Sa svim iznesenim u vezi za istaknuti je da se u ostavinskom postupku tj. u pitanjima vezanim samo za nasljeđivanje pretpostavke za to da li je netko izvanbračni drug utvrđuju temeljem Zakona o nasljeđivanju kao specijalnom zakonu pa iste pretpostavke, po ocjeni ovoga Suda, ne treba u ovom slučaju brkati sa pretpostavkama za postojanje izvanbračne zajednice navedenim u odredbama članka 11. Obiteljskog zakona kao općeg propisa.

6. U konkretnom slučaju do ovoga spora došlo je očito zabunom koju je izazvao pogrešno tumačen status sestara pokojnog DB kao stranaka u ostavinskom postupku tj. kao njegovih nasljednica, a što one u trenutku tog utvrđivanja nisu bile.

6.1. Pa kako je rješenje o upućivanju, iz razloga što se protiv istoga nitko nije žalio, steklo pravomoćnost u koju se sada ne može zadirati te s obzirom da je i odlukom Višeg suda u ovom postupku naloženo daljnje postupanje ovaj Sud je donio odluku kao u izreci i to sve iz razloga kako slijedi.

7. Naime, postojanje rješenja Ostavinskog suda o prekidu ostavinskog postupka u vezi spora o pitanjima iz čl. 222. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, po ocjeni ovoga Suda, nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe parničnom sudu radi odlučivanja o tim pitanjima (isti stav iznosi i Županijski sud u Rijeci u svojoj odluci broj: Gž 1110/2021-2 od 2. listopada 2023.).

7.1. Dakle, tužiteljica je parnični postupak mogla pokrenuti i neovisno o upućivanju u parnicu iz ostavinskog postupka (osim u vrijeme roka za upućivanje), a kako tužiteljica zbog svega naprijed navedenog, na podnošenje tužbe nije na valjan način upućena iz ostavinskog postupka, po ocjeni ovoga Suda, mogla je pokrenuti ovaj parnični postupak čak i unutar roka za upućivanje iz rješenja donesenog u ostavinskom postupku.

7.2. Da je tužiteljica u ovaj postupak bila pravilno upućena iz ostavinskog postupka kod podnošenja predmetne tužbe, radilo bi se o zakonskom ovlaštenju za podnošenje tužbe na utvrđenje koje svoj temelj crpi iz odredbi čl. 222. st. 1. Zakona o nasljeđivanju te bi time tužiteljica bila oslobođena dužnosti dokazivanja pravnog interesa, a u posebno pokrenutom parničnom postupku bi morala dokazati svoj konkretni pravni interes na podnošenje takve tužbe i to bi uz eventualnu razliku o tome da li se primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju ili Obiteljskog zakona bila jedina razlika ali ono što je isto za oba ova postupka neovisno da li se primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju ili Obiteljskog zakona je da su isti morali biti pokrenuti protiv nasljednika pokojnog ostavitelja, a što u ovom predmetu u osobama tuženih nije slučaj jer one s obzirom na sve navedeno u trenutku podnošenja tužbe u ovom postupku nisu bile utvrđene kao nasljednice pokojnoga DB.

7.3. S obzirom da tužiteljici svojstvo, odnosno status izvanbračne supruge nije niti bio osporen od zakonske nasljednice pokojnog DB tj. GB, odnosno upravo od nje joj je taj status bio priznat u trenutku kada je ona bila, uz nju, jedina zakonska nasljednica (to je ona bila ovlaštena od trenutka otvaranja nasljedstva tj. trenutka smrti DB do davanja nasljedničke izjave o odricanju od nasljedstva) tužiteljica u ovom parničnom postupku ne bi mogla niti dokazati da ima pravni interes da joj se u navedenu svrhu nasljeđivanja usvoji navedena tužba na utvrđenje. Ona bi eventualno ovaj pravni interes mogla dokazati da je, osim iz razloga prava na nasljeđivanje, tužbu podnijela i radi nekih drugih razloga npr. iz razloga dobivanja povrata radi porezne olakšice, prava na obiteljsku mirovinu i sl.

7.4. Prema tome, kad se radi o pravu na nasljeđivanje osoba koja traži pravo na utvrđenje statusa izvanbračnog druga ona tužbu mora podići protiv osoba koje bi joj u konkretnom slučaju bili sunasljednici i prema zakonskom redu nasljeđivanja konkurentni za nasljeđivanje, a za tužene u ovom predmetu je utvrđen da to nisu.

7.5. Kako tužiteljica u ovom predmetu, zbog svega navedenog tj. zbog toga što (za sada) nema razloga da ju se u ostavinskom postupku ne proglasi nasljednikom DB, nije imala pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje u ovom postupku i nije istu podnijela protiv zakonskih nasljednika pokojnog EB te je time i promašila pasivnu legitimaciju na strani tuženih pa je Sud zbog naprijed navedenog procesnog razloga – nedostatak pravnog interesa i materijalno pravnog razloga – promašene pasivne legitimacije tužbu tužiteljice u ovom predmetu odbio, odnosno riješio je kao u točki I. izreke ove presude. Neovisno o tome što bi prema pravilima parničnog postupka tužbu zbog nepostojanja pravnog interesa trebalo odbaciti budući da je u ovom slučaju i promašena pasivna legitimacija to je Sud tužbeni zahtjev odbio.

8. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, po ocjeni ovoga Suda, po pravomoćnosti ove presude, tužiteljica za sada ima interes samo zahtijevati nastavak prekinutog ostavinskog postupka jer do prekida u istom ne bi očito niti došlo da nije došlo do zabune oko kruga nasljednika (oko nasljednih redova) te tražiti da se u nastavku ostavinskog postupka postupi shodno naprijed navedenom.

8.1. Da je to tužiteljičin interes za sada navedeno je zbog izraženog neslaganja SB, sestre sada pokojnog ostavitelja, oko toga da mu je tužiteljica do njegove smrti bila izvanbračna supruga jer ukoliko SB pokrene posebnu parnicu u kojoj će osporavati tužiteljici pravo na nasljeđivanje iz sada pokojnog DB tužiteljica će u tom postupku kao pasivno legitimirana imati interes dokazivati da je pravo na nasljeđivanje imala i to upravo iz razloga što je bila izvanbračna supruga DB do njegove smrti.

8.2. Ukoliko pak SB pokrene navedenu parnicu zbog osporavanja prava MB na nasljeđivanje DB, a to za pretpostaviti neće biti zbog tvrdnje da MB nije bila izvan bračna supruga DB jer je ona to u jednom trenutku očito bila (protekom naprijed obrazlaganog „duljeg vremena“), a što proizlazi i iz isprava u spisu ovog predmeta u kojima su sadržane izjave koje je DB dao za svoga života i u kojima je MB jasno nazvao svojom izvanbračnom suprugom (npr. podaci dostavljeni od strane policije), a koje izjave su zasigurno vjerodostojnije nego navodi svjedoka tijekom ovog postupka kada oni „iz drugog reda“ (bez da su imali stalniji neposredni uvid) navode da se radilo samo o povremenom ljubavnom / emotivnom odnosu. Ovi potonji pri takvim svojim izjavama zanemaruju i to da je tijekom jednog vremena u kući tužiteljice zajedno sa DB došla živjeti i njegova majka jer im valjda i to ulazi u kategoriju: „samo povremeni ljubavno /emotivni odnosi“.

8.3. Imajući u vidu sve navedeno u prednjem odlomku moglo bi se zaključiti da je ovaj Sud izgubio iz vida da SB posve osporava da je MB uopće u bilo kojem trenutku bila izvanbračna supruga DB pa je u svezi toga za napomenuti da ona i nadalje u postupku koji će eventualno pokrenuti moći to tvrditi, neovisno od neobvezujućeg utvrđenja toga od strane ovog Suda u prednjem odlomku, no ako u tome ne uspije, u svakom slučaju morati će dokazati to da je u periodu od kad je ona preuzela brigu oko DB i dok je on bio smješten u dom ta izvanbračna zajednica trajno prestala, a što također neće biti lak zadatak jer termin: „trajno prestala“ propisan odredbama članka 25. st. 3. Zakona o nasljeđivanju podrazumijeva da je nešto prestalo za sva vremena bez realne mogućnosti ponovne uspostave. U konkretnom slučaju da je DB ostao zdrav i živ to zasigurno ne bi bilo bez realne mogućnosti jer i prema navodima SB njezin brat DB je do kraja MB jako volio, a pored toga Ivičina sklonost da MB pomaže financijski i da joj se i nakon svađa i prijavljivanja ponovno vraća bi zasigurno ugrozili taj „trajni prestanak“.

8.4. Svega navedenog očito je bila svjesna za vrijeme Ivičinog života i sama SB pa je u određenim stvarima surađivala sa MB tj. izmjena oko brige u vrijeme dok je EB još bio pokretan ovisno koja je kada radila, te to što ga je i ona sama vozila kod MB u posjete tj. na kave. Nadalje, ta suradnja se je nastavila i za vrijeme njegova smještaja u domu jer je SB upravo po MB slala stvari i novac EB u dom, a ne naprimjer po drugim zaposlenicima doma ili neposrednom dostavom u dom (na recepciju u vrijeme ograničene posjete).

8.5. Iz navoda stranaka može se zaključiti da je do svađe, odnosno pogoršanja odnosa između SB i MB došlo tek nakon smrti DB, a koji su razlozi bili za to kao i za da to da sa strane SB dođe do osporavanja statusa izvanbračne supruge MB, te da ju prijavljuje za krađu zbog kojeg prijavljivanja je MB dobila otkaz (koje prijavljivanje je s obzirom na ishod sudskog spora očito bilo neosnovano) te razilaženja sa sestrom OB i nećakinjom NB. U svijetlu navedenoga za napomenuti je i to da je, među inim, SB u ostavinski postupak dostavila prigovor u kojem je navela da se je GB odrekla od nasljedstva te njoj i njezinoj sestri ustupila nasljedstvo, a što nije bilo točno kako je to jasno utvrđeno na zapisniku sa ostavinske rasprave gdje je GB prije odricanja od nasljedstva priznala tužiteljici status izvanbračne supruge DB i u biti njoj time prepustila svu ostavinsku imovinu pokojnog ostavitelja (a s obzirom da je bila zastupana po punomoćniku očito je bila posve svjesna posljedica takvih disponiranja). Koji su bili motivi za takvo postupanje SB u ovom sporu (tijekom postupka je naknadno negirala svoju izjavu da je to zbog toga što joj nitko nije platio za to što je i ona njegovala DB tijekom njegove bolesti) ostati će također za razjasniti ako do novog postupka dođe, a s obzirom na ishod ovog postupka nema potrebe u sve to podrobnije ulaziti i obrazlagati.

9. Tužiteljica je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova postupka podnijela zahtjev za naknadom troškova ovoga parničnog postupka na iznos od 3.285,00 eura no, kako je u cijelosti izgubila u ovom postupku sukladno odredbama članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku taj zahtjev nije osnovan radi čega ga je Sud u točki II. izreke ove presude odbio.

9.1. Tužene koje su u cijelosti uspjele u ovom postupku nisu zahtijevale naknadu troškova postupka pa Sud sukladno odredbama članka 2. i 164. Zakona o parničnom postupku o istom nije niti odlučivao.

U Bjelovaru, 6. veljače 2026. godine.

Sudac:

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ove presude, u tri istovjetna primjerka.

Smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranka je uredno obaviještena o ročištu.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

- pun. tužitelja, odvjetnicima iz OD Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta

- I. tuženoj SB

- II. tuženoj OB