REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Posl. br. Pr-27/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, po sutkinji Mariji Grubor, u pravnoj stvari tužitelja ISTRA- AUTO d.d., Umag, Novigradska ulica 30, OIB 81911347838, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri, odvjetnici iz Rijeke, Nikole Tesle 9, protiv tuženika ŽREN, OIB [osobni identifikacijski broj], nepoznata boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica Aisa Pertić, odvjetnica u Umagu, radi isplate, 6. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

II. Privremenoj zastupnici tuženika Aisi Pertić, odvjetnici u Umagu, odobrava se naknada troškova zastupanja u iznosu 200,00 (dvjesto) eura te se nalaže tužitelju da privremenoj zastupnici isplati navedeni iznos u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev privremene zastupnice tuženika za naknadu troškova postupka se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 10.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. srpnja 2025. do isplate. U tužbi je naveo da je s tuženikom 23. rujna 2024. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme br. 2., a 17. veljače 2024. Ugovor o međusobnim pravima i obvezama obrazovanja radnika. Tuženik se u čl. 4. tog ugovora obvezao platiti tužitelju iznos od 10.000,00 eura u slučaju prestanka radnog odnosa prije isteka 3 godine. Radni odnos tuženika je prestao te je odjavljen 21. srpnja 2025., pa mu je tuženik dužan isplatiti iznos od 10.000,00 eura.

2. Kako je boravište tuženika nepoznato i kako nema punomoćnika, na temelju čl. 84. st. 1. i st. 2. t. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022 i 155/2023., u nastavku: ZPP) postavljena mu je privremena zastupnica Aisa Pertić, odvjetnica u Umagu.

2.1. Ona je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Istaknula je da tužitelj nema pravni interes na isticanje zahtjeva za isplatu i podnošenje tužbe jer je u Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama obrazovanja radnika već sadržana ovršna klauzula, pa tužitelj tuženiku stvara nepotrebne troškove parničnog postupka.

3. Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama obrazovanja radnika od 17. veljače 2024. parnične stranke su utvrdile da trošak sredstava koje će poslodavac (ovdje tužitelj) uložiti u obrazovanje radnika (ovdje tuženika) suglasno tom ugovoru iznosi 10.000,00 eura (čl. 4. ugovora), a zaposlenik se obvezao da će ostati u radnom odnosu kod poslodavca u periodu od najmanje tri kalendarske godine od početka rada (čl. 5. ugovora). Ugovorili su i da ako zaposlenik ne ostane raditi kod poslodavca do kraja perioda predviđenog tim sporazumom, da je zaposlenik dužan poslodavcu izvršiti povrat sredstava uloženih u njegovo obrazovanje, i to u iznosu 10.000,00 eura (čl. 6. st. 1. ugovora).

3.1. U ugovoru je navedeno i da je zaposlenik suglasan da taj ugovor ima snagu ovršne isprave tako da se samo na temelju tog ugovora može provesti prisilna ovrha radi naplate potraživanja poslodavca prema zaposleniku, i to provedbom ovrhe na cjelokupnoj njegovoj imovini (čl. 6. st. 2. ugovora). Navedeno je i da će, u svrhu osiguranja potraživanja poslodavca prema zaposleniku, zaposlenik izdati poslodavcu bjanko zadužnicu na iznos od 10.000,00 eura i izjavu o zapljeni plaće (čl. 6. st. 3. ugovora).

3.2. Navedeni ugovor je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika Željka Krajine iz Umaga pod posl. br. OV-1460/2024 od 17. veljače 2024.

4. Prema čl. 23. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024., u nastavku: OZ) ovršne isprave su, među ostalom, i ovršne javnobilježničke odluke i ovršne javnobilježničke isprave. Prema čl. 28. OZ-a javnobilježnička isprava je ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.

4.1. U čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/1993., 29/1994., 162/1998., 16/2007., 75/2009., 120/2016. i 57/2022., u nastavku: ZJB) je propisano da je javnobilježnički akt ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilnu ovrhu (st.1.). Isti učinak ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao). Ako privatna isprava ne sadrži izjavu obveznika iz st. 1. ili je nejasna, takvu izjavu na zahtjev obveznika, u nastavku teksta privatne isprave, ispod koje će obveznik staviti svoj potpis, a prije solemnizacije, može unijeti i javni bilježnik (st. 6.). U slučajevima iz st.1., 3. i 6. javni će bilježnik, na zahtjev stranke, sam staviti na ispravu potvrdu o njenoj ovršnosti (st. 7.).

4.2. Prema čl. 54. st. 4. ZJB-a ako obveza ovisi o uvjetu ili roku koji nije određen kalendarski, za ovršnost javnobilježničkog akta, ako se stranke u tom javnobilježničkom aktu nisu drugačije dogovorile, potrebno je da se javnom ispravom ili ispravom na kojoj je ovjeren potpis vjerovnika, odnosno, ako to nije moguće, pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku utvrdi da je nastupio uvjet ili da je protekao rok.

5. U konkretnom slučaju tužitelj već raspolaže ovršnom ispravom (ugovorom u formi javnobilježničkog akta) koja mu omogućava da ostvari onu pravnu korist koju želi postići tražeći kondemnatornu zaštitu. Tužitelj na temelju te isprave može pokrenuti prisilnu naplatu tražbine radi koje je podnio tužbu, a provođenjem ovog postupka ne može ostvariti drugačiju, povoljniju korist. S obzirom na to da već raspolaže ovršnom ispravom ne može istovremeno pokrenuti parnični postupak radi naplate iste tražbine jer za istu tražbinu ne može raspolagati dvjema ovršnim ispravama (javnobilježničkim aktom i presudom). Stoga tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe (tako i VSRH i odlukama posl. br. Rev-1228/2019-2 od 6. prosinca 2022., Revt-288/2015-2 od 18. listopada 2016., Revt-190/2014-2 od 3. rujna 2014. i dr.).

6. U skladu s čl. 288. st. 2. ZPP-a sud na pripremnom ročištu donosi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe.

6.1. Kako tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, valjalo je odbaciti tužbu u ovoj pravnoj stvari (t. I. izreke).

7. Privremena zastupnica tuženika zatražila je naknadu troškova za sastav odgovora na tužbu u iznosu 200,00 eura i za sastav podneska od 17. siječnja 2026. u iznosu 50,00 eura, odnosno ukupni iznos od 250,00 eura.

7.1. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., u nastavku: Tarifa), privremenoj zastupnici tuženika je priznata zatražena naknada za sastav odgovora na tužbu u iznosu 200,00 eura (Tar. br. 8. i 54. Tarife). Privremenoj zastupnici tuženika nije priznata naknada za sastav podneska (obavijest sudu da neće pristupiti na ročište) jer navedeni podnesak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a. Pritom valja istaknuti da je privremenoj zastupnici naknada troškova na ime zastupanja tuženika priznata prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u punom iznosu u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-169/2021-2 od 11. siječnja 2023.

7.2. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju da privremenoj zastupnici tuženika isplati iznos od 200,00 eura (t. II. izreke), dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev za naknadu troškova odbijen (t. III. izreke).

U Pazinu 6. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Grubor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave rješenja.

DNA:

- tužitelju p.p.,

- tuženiku p.p.z.