K-1004/2018
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu dr.sc. Miji Galiotu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Banovac kao zapisničarke, u postupku protiv okrivljenog CM, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. u svezi stavka 4. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), nakon održane glavne rasprave u nazočnosti okrivljenika osobno uz branitelja po službenoj dužnosti Darjana Tarabarića odvjetnika u Splitu i zamjenika ODO-a u Splitu ČM, te nakon objave odluke dana 06. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I.
Temeljem odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24) Kazneni nalog Općinskog suda u Splitu broj: K-1004/2018 od 08. studenog 2018. stavlja se izvan snage.
II.
OKRIVLJENIK: GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani " C", sin Č i G, rođene E, rođen **.**.1997. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, soboslikar, nezaposlen, neoženjen, otac jednog malodobnog djeteta, sa završenom srednjom stručnom spremom, lošeg imovnog stanja, bez imovine, nalazi se na odsluženju kazne u Zatvoru u Splitu,
k r i v j e
što je dana 11. srpnja 2018. godine oko 09,00 sati u Splitu, kod crkve sv. Petra, u cilju da zastraši svoju bivšu nevjenčanu suprugu EM, istoj se obratio govoreći joj kako će je ubiti jer ga je razdvojila od djeteta, a potom da će je odrobijati i da mu to nije problem jer je već odležao zbog nje, koje riječi su kod oštećene EM izazvale osjećaj strah i bojazni za vlastiti život,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
čime je počinio kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. u svezi stavka 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 nastavno: Kazneni zakon).
Temeljem odredbe članka 139. stavak 2. u svezi stavka 4. Kaznenog zakona (KZ/11) okrivljenik se
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci
te se istom temeljem odredbe čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11) izriče
UVJETNA OSUDA
te kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen, neće se izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljenik na ime troškova kaznenog postupka naknaditi troškove u ukupnom iznosu od 100,00 Eura što predstavlja paušalnu svotu.
Obrazloženje:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu br. K-DO-1203/18 od 24. listopada 2018., protiv okrivljenika CM, zbog kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnja – djelo iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – u daljnjem tekstu KZ/11).
1.1. Navedenim optužnim aktom, predloženo je da sud izda kazneni nalog te temeljem odredbe čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. Kaznenog zakona okrivljeniku CM izreče kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a potom na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11) prema istom primjeni uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Kazneni nalog broj: K-1004/2018 od 08. studenog 2018. je stavljen izvan snage kako je to odlučeno pod točkom I. izreke.
2. Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je negirao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.
3. U dokazne svrhe suglasnošću stranaka pregledani su i pročitani: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika CM sukladno članku 208.a Zakona o kaznenom postupku s optičkim medijem (list 16-18 i 20 spisa), izvadak iz kaznene evidencije za osumnjičenika CM (list 21 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije za osumnjičenika CM (list 22-24 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka NM (list 50 i 121spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve EM (list 62-63 i 105 spisa), te na koncu izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za osumnjičenika (list 108-112 spisa), te je dodatno saslušana svjedokinja IM (PM).
3.1. Stranke nisu imale drugih prijedloga radi izvođenja dokaznog postupka.
4. Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik svojim postupanjem inkriminirane prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela za koje ga se tereti i to kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. u svezi stavka 4. KZ/11. opisanog u izreci.
5. Iako okrivljenik negira počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret, osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret proizlazi iz sadržaja posebnog izvješća i njegovih priloga, i to u prvom redu iz iskaza ispitane oštećenice EM te svjedoka NM i PM, te ostale materijalne dokumentacije koja prileži spisu.
5.1. lz iskaza oštećenice EM proizlazi da joj je okrivljenik, u kontekstu dugotrajnog konfliktnog odnosa vezanog uz zajedničko dijete i postupanja pred Centrom za socijalnu skrb, izravno uputio riječi da će je ubiti, da mu nije problem ponovno "ležati" zbog nje te da će je "odrobijati". Sud je taj iskaz ocijenio vjerodostojnim jer je isti dan dosljedno, iznosila je bitne okolnosti događaja, njezin iskaz je logičan, životan i ne sadrži proturječnosti u bitnim dijelovima. Nadalje, navod oštećene o prijetnjama potkrijepljen je iskazima svjedoka zaposlenika Centra za socijalnu skrb, koje su opisali okrivljenikovo impulzivno i agresivno ponašanje, kao i činjenicu da su zbog njegovog postupanja obavještavali policiju. lako te svjedoci nisu nužno bili neposredno nazočni samom činu izricanja spornih riječi, njihov iskaz potvrđuje postojanje kontinuiranog obrasca prijetećeg i konfliktnog ponašanja okrivljenika prema oštećenici, čime se iskaz oštećenice uklapa u širi kontekst odnosa među strankama
5.2. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem poriče izricanje prijetnji. Takva obrana ostala je na razini pukog negiranja, bez uvjerljivog objašnjenja razloga zbog kojih bi oštećenica i više svjedoka teretili okrivljenika za događaj koji se nije dogodio. Nisu utvrđene okolnosti koje bi upućivale na postojanje motiva za lažno prijavljivanje, niti su u iskazima oštećenice i svjedoka uočene nelogičnosti koje bi dovele u pitanje njihovu vjerodostojnost. Suprotno tome, način na koji je oštećenica reagirala, uključujući obraćanje nadležnim institucijama, govori u prilog ozbiljnosti doživljene prijetnje.
5.3. Kod ocjene postojanja kaznenog djela sud je vodio računa o tome da nije svaka izgovorena gruba ili uvredljiva riječ kaznenopravno relevantna, već je potrebno da prijetnja bude ozbiljna, konkretna i podobna izazvati strah. U ovom slučaju sadržaj izgovorenih riječi - prijetnja usmrćenjem uz referiranje na prethodno izdržavanje kazne zatvora - u danim okolnostima prelazi granicu afektivne ili nepromišljene izjave u žaru svađe. Okrivljenik je izrekao prijetnje u situaciji narušenih odnosa, u kontekstu spora oko djeteta, uz već postojeću povijest konfliktnog ponašanja. Takva kombinacija okolnosti daje prijetnji realnu težinu i ozbiljnost. Činjenica da je oštećenica iskazala osjećaj straha za vlastiti život i da je taj strah bio objektivno opravdan dodatno potvrđuje ispunjenje zakonskih obilježja djela.
5.4. Sud je također cijenio da je djelo počinjeno prema bliskoj osobi, odnosno bivšoj izvanbračnoj supruzi s kojom okrivljenik ima zajedničko maloljetno dijete. Upravo takav odnos, koji bi trebao biti obilježen odgovornošću i brigom za zajedničko dijetedodatno pojačava društvenu opasnost djela jer prijetnja usmjerena prema roditelju zajedničkog djeteta narušava osjećaj sigurnosti i stabilnosti obiteljskog okruženja. Ovakvim postupanje okrivljenika je potvrđena osnovana sumnja da je počinio inkriminirano kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. Kaznenog zakona. Iz tog razloga su riječi koje je upotrijebio okrivljenik nedvojbeno objektivno podobne da kod oštećene izazovu strah za njezin život, a za čim je upravo išao okrivljenik kada ih je izgovorio.
6. U odnosu na ubrojivost okrivljenika, ovaj sud smatra kako je isti bio u potpunosti ubrojiv, jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje takvih smetnji koje bi mogle utjecati na njegovu potpunu ubrojivost. Ovaj sud smatra da okrivljenik kao odrasla i duševno zdrava osoba ima svijest o protupravnosti svog ponašanja.
7. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika prema kaznenom djelu može se kazati okrivljenik je u konkretnom slučaju postupao s izravnom namjerom i na taj način ostvario obilježje kaznenog djela stavljenog mu na teret, pa je stoga i proglašen krivim za isto. Sadržaj riječi koje je izgovorio, njihova jasnoća i kontekst u kojem su izrečene upućuju na to da je bio svjestan značenja i posljedica takvih izjava te je htio oštećenicu zastrašiti i dovesti je u stanje straha i nesigurnosti. Nema naznaka da bi se radilo o nehotičnom ili nesvjesnom postupanju, niti je utvrđeno postojanje okolnosti koje bi isključivale ili bitno umanjile njegovu ubrojivost.
8. Nakon što je na ovaj način utvrđena kaznena odgovornost okrivljenika bilo je potrebno donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju je potrebno izreći, a imajući u vidu sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene, a koje su od značaja kod donošenja odluke o vrsti i visini kaznene sankcije.
9. Kao otegotne okolnosti okrivljeniku sud je uzeo u obzir njegovu višestruku kaznenu i prekršajnu osuđivanosti, te je kao otegotna okolnost cijenjena činjenica da je riječ o prijetnji usmrćenjem, upućenoj bliskoj osobi u kontekstu već narušenih odnosa i prethodnih konflikata, dok olakotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao.
10. Uzimajući u obzir sve okolnosti, zapriječenu kaznu za kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim, stupanj krivnje, procjenu ličnosti okrivljenika, a vodeći računa o ciljevima kažnjavanja ovaj sud je temeljem odredbe članka 139. stavak 2. u svezi stavka 4. KZ/11 okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te istom temeljem odredbe čl. 56. Kaznenog zakona (KZ/11) izrekao uvjetnu osudu, te kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen, neće se izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Po ocjeni ovog suda ovako odmjerene sankcije mogu ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne prevencije.
11. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljenik na ime troškova kaznenog postupka naknaditi troškove u ukupnom iznosu od 100,00 Eura što predstavlja paušalnu svotu.
U Splitu, 06. veljače 2026.
S U D A C
dr.sc. Mijo Galiot
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
- okrivljeniku
- branitelju
- ODO u Splitu
- oštećenoj-žrtvi po pravomoćnosti
- u spis
