Poslovni broj: Us I-226/2026-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja RL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j. t. d. Zadar, M. Pavlinovića 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi utvrđivanja visine nepripadne isplate, bez održavanja rasprave, 6. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 141-02/22-03/03485884501, Urbroj: 341-99-06/2-22-007367 od 8. prosinca 2022.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: 141-02/20-01/03485884501, Urbroj: 341-24-05/3- 20-017232 od 24. prosinca 2020. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužitelju iznos od 1.244,28 eura na ime naknade troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: 141-02/22-03/03485884501, Urbroj:
341-99-06/2-22-007367 od 8. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], Klasa: 141-02/20-01/03485884501, Urbroj: 341-24-05/3-20-017232 od 24. prosinca 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
2. Prvostupanjskim rješenjem, donesenim po službenoj dužnosti, se tužitelju utvrđuje nepripadna isplata invalidske mirovine za razdoblje od 01.12.2015. do 30.11.2018. u svoti od ukupno 27.142,26 kn (točka I.), te je tužitelj obvezan navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka tog rješenja, u korist žiroračuna Državnog proračuna (točka II.).
3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja tužitelj u bitnom navodi da je tuženik po službenoj dužnosti pokrenuo postupak radi utvrđivanja nepripadne isplate invalidske mirovine i utvrdio da je tužitelju nepripadno isplaćena svota invalidske mirovine od 27.142,26 kn, pa da je tužitelj obvezan uplatiti navedeni iznos u korist Državnog proračuna RH, kao naknadu štete za isplaćena novčana primanja na koja tužitelj nije imao pravo, a takva ocjena da nije točna. Tuženik da je neosnovano pokrenuo postupak radi utvrđivanja nepripadne isplate invalidske mirovine. Tužitelj na niti jedan način nije ostvario nepripadajuće pravo niti primio nepripadne iznose invalidske mirovine. Dakle, tužitelj osporava da je primio nepripadnu svotu invalidske mirovine za razdoblje od 01.12.2015. do 30.11.2018., te prigovara i visini nepripadne isplate, u iznosu od 27.142,26 kn, za koju uopće nije jasno na koji način je utvrđena. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: 141-02/22-03/03485884501, Ur. broj: 341-99-06/2-22-007367 od 08. prosinca 2022., potvrđeno je prvostupanjsko rješenje o visini nepripadno isplaćene invalidske mirovine. Pitanje je li tužitelju u razdoblju od 1. prosinca 2015. godine do 30. studenog 2018. nepripadno isplaćena invalidska mirovina čini samostalnu pravnu cjelinu i predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 44. ZUS-a. Rješenjem tuženika, KLASA: 141-02/20- 03/03485884501, Ur. broj: 341-24-06/2-20-017014 od 04. prosinca 2020., utvrđeno je da je tužitelj dužan vratiti nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2015. godine do 30. studenog 2018. U navedenom rješenju se navodi da će se o visini nepripadno isplaćene mirovine odlučiti posebnim rješenjem. Kako je takva ocjena netočna, tužitelj je izjavio žalbu protiv citiranog rješenja, o kojoj još uvijek nije odlučeno. U slučaju da žalba tužitelja protiv cit. rješenja bude odbijena, isti može pred ovim sudom pokrenuti upravni spor radi poništavanja nezakonite odluke. Budući da bi odluka o prethodnom pitanju sukladno čl. 44. st. 2. ZUS-a imala učinak samo u ovom upravnom sporu, nije svrsishodno niti ekonomično da ovaj sud sam riješi prethodno pitanje o ne/postojanju nepripadne isplate invalidske mirovine. Nije jasno zbog čega je tuženik odlučio o žalbi tužitelja na rješenje o visini nepripadne isplate, a još uvijek nije odlučeno o žalbi tužitelja na rješenje o osnovi - pitanju ne/postojanja nepripadne isplate. Odluka u ovom sporu ovisi o pitanju ne/postojanja nepripadne isplate invalidske mirovine u razdoblju od 1.12.2015. do 30.11.2018. Stoga, tužitelj predlaže da sud prekine spor do donošenja odluke o prethodnom pitanju, sukladno čl. 44. st. 1. ZUS-a, što je i u skladu sa načelom učinkovitosti iz čl. 8. ZUS-a.
3.1. Nadalje, tužitelj da je pripadnik Hrvatskog vijeća obrane na području Bosne i Hercegovine, državljanin je RH te ima utvrđen status ratnog vojnog invalida. Tužitelju je rješenjem tuženika, Klasa: 141-02/14-01/03485884501, Ur. broj: 341-24-05/3-14- 015736 od 23.01.2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, dijelom uzrokovane 40% zatočeništvom u logoru /zadobivenim u ratu u BiH /, a dijelom 60% bolešću izvan tih okolnosti, počevši od 20.10.2014. Do donošenja navedenog rješenja, tužitelj je ostvarivao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Stoga je rješenjem tuženika, Klasa: 141-02/15- 03/03485884501,Ur. broj: 341-24-06/2-15-000889 od 26.01.2015. god., određeno da se obustavlja i prestaje isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad i uspostavljena je isplata invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad. Tužitelj je izjavio žalbu na rješenje tuženika od 23.01.2015. zbog određenog tijeka invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad. Rješenjem tuženika, Klasa: 141- 02/15-03/OB: 03485884501, Ur.broj: 341-99-06/2-15/5499, od 25.09.2017. žalba tužitelja je usvojena iz drugih razloga, poništeno je rješenje od 23.01.2015. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. U ponovljenom postupku, rješenjem tuženika, Klasa: 141-02/18- 03/03485884501, Ur. broj: 341-24-06/2-18- 018712 od 14.12.2018. odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Stoga je tužitelju ponovno uspostavljeno pravo i isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, rješenjem tuženika, Klasa: 141-02/18-01/03485884501, Ur. broj: 341-24-05/3-18-018615 od 17.12.2018. Rješenjem tuženika, Klasa: 141-02/20-03/03485884501, Ur. broj: 341-24- 06/2-20-017014 od 04.12.2020. utvrđeno je da je tužitelj dužan vratiti nepripadno isplaćenu svotu invalidske mirovine za razdoblje od 1.12.2015. do 30.11.2018. Protiv tog rješenja, tužitelj je izjavio žalbu i o žalbi još uvijek nije odlučeno.
3.2. Tužitelj ističe da je tuženik u potpunosti pogrešno utvrdio činjenično stanje. Tužitelj u niti jednom razdoblju nije primio od tuženika nepripadne iznose invalidske mirovine. Za razdoblje dok je tužitelju bilo uspostavljeno pravo i isplata invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, obustavljeno je pravo i isplata invalidske mirovine zbog profesionalne neposobnosti za rad i obratno. Tužitelj je primao pripadajuće iznose invalidske mirovine za pojedina razdoblja sukladno izvršnosti pojedinih rješenja tuženika. Podredno, čak i kada bi se smatralo da je tužitelj u određenom periodu primio nepripadajuću svotu invalidske mirovine, visina takve nepripadne isplate nije pravilno utvrđena. Pobijano rješenje ne sadrži niti se reproducira obračun razlike između obračunatih i isplaćenih mirovinskih primanja, pa je tuženik visinu nepripadne isplate utvrdio paušalno. Čak i da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u pogledu osnove i obračuna razlike između obračunatih i isplaćenih mirovinskih primanja, visina nepripadne isplate je nepravilna jer je nastupila zastara potraživanja. Na konkretni slučaj se primjenjuju odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/2004, 92/2005, 2/2007, 107/2007, 65/2009, 137/2009, 146/2010, 55/2011, 140/2012, 33/2013, 148/2013, 92/2014; dalje: ZPHBDR), kao lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZOMO) i Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Sukladno čl. 144. ZPHBDR-a, osoba koja je po cit. zakonu ostvarila pravo ili su joj isplaćena novčana primanja na koja nije imala pravo, dužna je nadoknaditi štetu za ostvareno nepripadajuće pravo, odnosno vratiti primljene iznose: 1. ako je na osnovi netočnih podataka za koje je znala ili morala znati da su netočni ili je na drugi protupravni način ostvarila neko pravo ili primanje po ovom Zakonu koje joj ne pripada ili je ostvarila u većem opsegu nego što joj pripada, 2. ako je ostvarila neko pravo ili primanje zbog toga što nije prijavila nastale promjene koje utječu na gubitak ili opseg nekog prava, a znala je ili morala znati za te promjene, 3. ako je primala novčane isplate u iznosu većem od onog koji joj je određen rješenjem nadležnog tijela uprave. Nijednom analogijom se konkretni slučaj ne može podvesti pod jedan od zakonom propisanih uvjeta za naknadu štete. Korištenje redovnih pravnih lijekova u upravnom postupku ne može biti razlog za primjenu citirane odredbe Zakona. Žalba ne odgađa izvršenje, sukladno odredbi čl. 133. ZOMO. Rješenje tuženika Klasa: 141-02/14- 01/03485884501, Ur. broj: 341-24-05/3-14-015736 od 23.01.2015. postalo je izvršno danom donošenja. Navedeno prvostupanjsko rješenje proizvodilo je pravne učinke sve do dana donošenja drugostupanjskog rješenja povodom izjavljene žalbe tužitelja na prvostupanjsko rješenje - dakle do dana 25.09.2017. Drugostupanjskim rješenjem tuženika poništeno je prvostupanjsko rješenje, pa isto od gore navedenog dana ne proizvodi pravne učinke. Tužitelj smatra da odluka tuženika o postojanju nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine i obveze tužitelja za vraćanje iste svote tuženiku kao naknadu štete nije na pravu utemeljena. Podredno i opreza radi, tužitelj ističe prigovor zastare potraživanja sa osnove naknade štete zbog nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine. Predmetno potraživanje zastarijeva protekom roka koji je određen zakonom kojim se uređuje zastara potraživanja za tu vrstu potraživanja, sukladno čl. 144. st. 2. ZPHBDR-a. Rješenjem tuženika, Klasa: 141-02/15-03/OB: 03485884501, Ur. broj:341-99-06/2-15/5499 od 25.09.2017. poništeno je rješenje od 23.01.2015. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Sukladno odredbi čl. 144. ZPHBDR-a, u svezi sa čl. 230. ZOO-a, zastarni rok za naknadu štete od 3 godine istekao je dana 25.09.2020. Tuženik je pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu osnove zahtjeva za naknadu štete, ali i u pogledu visine naknade štete. Tuženik uopće nije utvrdio činjenično stanje u odnosu na iznos za koji je umanjena njegova imovina, pa stoga nije niti pravilno primijenio odredbu čl. 1046. i 1090. ZOO-a. Podredno, čak i kada bi se u konkretnom slučaju primjenjivao Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/2017, 98/2019, 84/2021), pravilnom odredbe čl. 189. navedenog zakona u svakom slučaju nema pravne osnove za naknadu štete odnosno povrat nepripadno isplaćenih iznosa invalidske mirovine. Također, pri donošenju odluke o visini nepripadne svote invalidske mirovine, tuženik nije primijenio odredbu čl. 166. st. 6. ZOMO-a o namirenju prijebojem iz mirovinskih primanja tužitelja (invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad uspostavljene temeljem rješenja tuženika, Klasa: 141-02/18-01/03485884501, Ur. broj: 341-24-05/3-18-018615 od 17.12.2018.). Obvezni sadržaj drugostupanjskog rješenja je propisan čl. 120. st. 2., u svezi s čl. 98. st 5. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP). Obrazloženje nužno mora sadržavati i utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Obrazloženje ne sadrži razloge koji su bili odlučni pri ocjeni iznosa nepripadno isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1.12.2015. do 30.11.2018. U obrazloženju pobijanog rješenja tuženik se poziva na tablicu obračuna mirovinskih primanja kojom je obračunata razlika između obračunatih mirovinskih primanja i isplaćenih mirovinskih primanja. Tuženik ne reproducira obračun na koji se poziva, niti obrazlaže koji bi to bili iznosi obračunatih i isplaćenih mirovinskih primanja. Stoga, iz obrazloženja nije jasno na koji način je tuženik odredio iznos nepripadno isplaćene invalidske mirovine, niti je li pravilan obračun na koji se tuženik poziva. Tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da se potraživanje sa osnove nepripadne isplate može namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika. Međutim, nije obrazloženo koje iznose mirovinskih primanja tužitelj sada ostvaruje, po kojoj osnovi, na koji način će se prebiti utvrđena svota nepripadne isplate, niti koliki iznos tužiteljeva potraživanja preostaje po izvršenju prijeboja. S obzirom da rješenje ne sadrži odlučne činjenice, isto je nerazumljivo i ne može se ispitati. Dakle, tužitelju je opisanim postupanjem povrijeđeno pravo na zakonitu i obrazloženu odluku u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, u kojem se odlučuje o njegovim pravima i obvezama. Tijekom upravnog postupka tuženik nije dostavio tužitelju tablicu obračuna mirovinskih primanja temeljem koje je obračunata razlika između obračunatih i isplaćenih mirovinskih primanja, niti mu dao mogućnost tužitelju da se očituje na takav obračun. Navedena tablica nije dostavljena tužitelju niti uz drugostupanjsko rješenje. Stoga, tužitelju nije dana mogućnost aktivnog sudjelovanja u upravnom postupku, izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, na koje ima pravo sukladno čl. 30. ZUP- a. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3.3. U tužbi tužitelj je ujedno podnio i prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe ističući da se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji, da ima niska mirovinska primanja i da je mu je narušeno zdravstveno stanje zbog čega mu je i priznata inavalidska mirovina. Podmirenjem iznosa koji je određen kao nepripadna isplata tužitelj da bi bio doveden u situaciju ugroze materijalne egzistencije.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode koje je iznio u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, odnosno da niti u jednom razdoblju nije primio od tuženika nepripadne iznose invalidske mirovine, da pobijano rješenje ne sadrži niti se reproducira obračun razlike između obračunatih i isplaćenih mirovinskih primanja, da je tuženik visinu nepripadne plate utvrdio paušalno, da pitanje je li mu u razdoblju od 1.12.2015. do 30.11.2018. nepripadno isplaćena invalidska mirovina čini samostalnu pravnu cjelinu i predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 44. ZUS-a, a da o žalbi protiv rješenja tuženika od 4.12.2020. nije odlučeno. Navodi da tužba nije osnovana, da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, broj 46449 od 26.1.2015. tužitelju prestalo pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja mu je bila priznata rješenjem HZMO-a Područnog ureda u Zadru, broj 46449 od 4.9.2009. prema odredbama Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (Narodne novine-Međunarodni ugovori, broj 2/06), a nakon što mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, broj 46449 od 23.1.2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 20.10.2014. U povodu žalbe rješenjem Središnje službe u Zagrebu, broj 464987 od 25.9.2017. poništeno je rješenje Područnog ureda u Zadru o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Nakon toga je u obnovi postupka po službenoj dužnosti rješenjem Središnje službe u Zagrebu od 26. 9.2017. poništeno prvostupanjsko rješenje od 26.1.2015. kojim je prestalo pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad od 20.10.2014. Iz podataka spisa proizlazi i to da je prvostupanjskim rješenjem od 14. prosinca 2018., a koje je doneseno u izvršenju rješenja Središnje službe broj 464987 od 26.9.2017. odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. U izvršenju rješenja Središnje službe u Zagrebu, broj 464987 od 26.9.2017. prvostupanjsko tijelo je po službenoj dužnosti donijelo rješenje broj 46449 od 17.12.2018. kojim je ponovno uspostavljeno pravo i isplata mirovine priznate rješenjem Područnog ureda u Zadru, broj 46449 od 4.9.2009. (zbog profesionalne nesposobnosti za rad). U skladu s nalogom za obračun mirovinskih primanja od 18.12.2020., Odsjek za obračun mirovinskih primanja i doplatka za djecu obračunao je nepripadno isplaćena mirovinska primanja u svoti od 27.142,26 kn za razdoblje od 1.12.2015. do 30.11.2018. radi donošenja rješenja o nepripadnoj isplati. Predmetu je priložena tablica obračuna mirovinskih primanja prema rješenju o promjeni ili prestanku prava i obustavi od mirovinskih primanja (9131) temeljem koje je obračunata razlika između obračunatih mirovinskih primanja i isplaćenih mirovinskih primanja. Obračun razlike između obračunatih mirovinskih primanja i isplaćenih mirovinskih primanja izvršen je temeljem podataka sadržanih u banci podataka doznačenih mirovinskih primanja koja je priložena uz navedenu tiskanicu. Pobijanim rješenjem je utvrđena nepripadna isplata invalidske mirovine za razdoblje od 1.12.2015. do 30.11.2018. u svoti od ukupno 27.142,26 kn mjesečno te je određeno da je navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja obvezan uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka ovog rješenja, u korist žiro računa Državnog proračuna, navedenog u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu rješenja. Tuženik citira i poziva se na odredbu članka 144. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine br. 174/04.; 92/05.; 02/07.; 107/07.; 65/09.; 137/09.; 146/10.; 55/11.; 140/12.; 19/13.; 33/13.; 148/13.; 92/14. – skraćeno ZOPHBDR), te navodi da članak 189. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17., 98/19 – u daljnjem tekstu: ZOHBDR) sadrži identične odredbe o naknadi štete za ostvareno nepripadajuće pravo najviše za posljednje tri godine, računajući od posljednje isplate na koju osoba nije imala pravo. Člankom 166. st. 4. ZOMO je predviđeno da Zavod može potraživanje s osnove nepripadne isplate namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj: 464987 od 30.1.2023. odlučeno je o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u [adresa], broj 46499 od 4.12.2020. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.
5. Podneskom od 29. ožujka 2023. tužitelj se očitujući u odnosu na navode iz odgovora na tužbu navodi da su isti u cijelosti neosnovani pozivajući se na razloge već iznesene u tužbi. Nadalje, navodi da je nakon pokretanja ovog upravnog spora, tužitelj zaprimio rješenje tuženika, Klasa: 141-02/23-03/03485884501, Ur. broj: 341-99- 06/2- 23-000573 od 30.01.2023., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područnog ureda u Zadru, Klasa: 141-02/20-03/03485884501, Ur. broj: 341-24-06/2- 20-017014 od 04.12.2020. kojim se utvrđuje da je tužitelj dužan vratiti nepripadno isplaćene svoteinvalidske mirovine za razdoblje od 01.12.2015. do 30.11.2018., te je određeno da će se o visini nepripadno isplaćene mirovine odlučiti posebnim rješenjem (koje posebno rješenje je predmet ovog upravnog spora). Dakle, nakon pokretanja ovog upravnog spora, tuženik je donio i drugostupanjsko rješenje o samoj osnovi – pitanju ne/postojanja nepripadne isplate. Budući da je navedeno rješenje tuženika od 30.01.2023. u cijelosti nezakonito zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede pravila upravnog postupka, tužitelj je također pred ovim sudom pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja tuženika od 30.01.2023., a koji spor se vodi pred Upravnim sudom u Splitu, pod posl. br. Us I-623/2023. Odluka u ovom sporu ovisi o pitanju je li tužitelju u razdoblju od 1.12.2015. do 30.11.2018. nepripadno isplaćena invalidska mirovina, o
kojem pitanju će biti odlučeno u upravnom sporu koji se vodi pred Upravnim sudom u Splitu, posl. br. Us I-623/2023. Ukoliko tužitelj uspije u navedenom upravnom sporu, ovaj upravni spor bi postao bespredmetan. Nije svrsishodno niti ekonomično da ovaj sud sam odluči o navedenom prethodnom pitanju. Stoga, tužitelj ustraje pri prijedlogu da sud prekine spor do donošenja odluke o prethodnom pitanju, sukladno čl. 44. st. 1. ZUS-a, što je i u skladu sa načelom učinkovitosti iz čl. 8. ZUS-a. Tužitelj predlaže da sud u ovom postupku u svakom slučaju pribavi i priklopi spis predmeta Upravnog suda u Splitu, posl. br. Us I-623/2023, koji se vodi radi poništenja rješenja tuženika od 30.01.2023. i koji se tiče same osnove povodom koje je doneseno pobijano posebno rješenje o visini nepripadne isplate invalidske mirovne.
6. Rješenjem ovog suda poslovni broj UsI-236/2023-6 od 11. travnja 2024. određen je prekid ovog upravnog spora do pravomoćnog završetka spora koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem UsI-623/2023.
7. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Us I-623/2023 razvidno je da je dana 5. studenog 2025. donesena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1053/2025-2 kojom je pravomoćno odlučeno o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-623/2023-11 od 14. studenog 2024.
7.1. Citiranom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poništava se presuda i točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI- 623/2023-11 od 14. studenog 2024. (točka I.); Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 141-02/23- 03/03485884501, Urbroj: 341-99-06/2-23-000573 od 30. siječnja 2023. (točka II.); Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], Klasa: 141-02/20-03/03485884501, Urbroj: 341-24-06/2-20-017014 od 4. prosinca 2020. u dijelu kojim je utvrđena nepripadna isplata za razdoblje od 27. rujna 2017. do 30. studenog 2018. (točka III.); Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], Klasa: 141-02/20-03/03485884501, Urbroj: 341-24-06/2-20-017014 od 4. prosinca 2020. u dijelu kojim je utvrđena nepripadna isplata za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 26. rujna 2017. (točka IV.); te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.184,64 eura u roku od 15 dana do dana dostave pravomoćne presude, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
8. Rješenjem ovog suda poslovni broj Us I-236/2023-7 od 30. siječnja 2026. po službenoj dužnosti, a u skladu s odredbom članka 105. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje: ZUS) nastavljen je upravni spor prekinut rješenjem ovog suda poslovni broj UsI-236/2023-6 od 11. travnja 2024.
9. Dostavljanjem navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. ZUS-a. Potom je u ovome sporu, presuđeno bez rasprave, jer su se za to ispunile pretpostavke iz članka 98. točke 4. ZUS-a.
9.1. Pritom je ovaj sud uzeo u obzir dokaze odnosno isprave u spisu ovoga spora i u spisu predmetnoga upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu, te je izvršen uvid u spis ovog suda poslovni broj Us I-623/2023.
10. Tužbeni zahtjev je osnovan.
11. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja i prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelju utvrđena visina nepripadne isplate invalidske mirovine za razdoblje od 1.12.2015. do 30.11.2018. u svoti od ukupno 27.142,26 kn, a koju je tužitelj dužan uplatiti u roku od 15 dana od dana primitka rješenja u korist žiroračuna državnog proračuna.
12. Prvostupanjsko rješenje, kojim je odlučeno o visini nepripadno isplaćene mirovine tužitelju, doneseno je po službenoj dužnosti, a na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], Klasa: 141-02/20- 03/03485884501, Urbroj: 341-24-06/2-20-017014 od 4. prosinca 2020. (koje je potvrđeno rješenjem tuženika Klasa: 141-02/23-03/03485884501, Urbroj: 341-99- 06/2-23-000573 od 30. siječnja 2023.) kojim je odlučeno da je tužitelj dužan vratiti nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 30. studenog 2018., te je određeno da će se o visini nepripadno isplaćene mirovine odlučiti posebnim rješenjem.
13. Kako je uvidom u spis ovog suda poslovni broj UsI-623/2023 i njemu priležeću presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 1053/2025-2 od 5. studenog 2025. razvidno da je istom poništeno rješenje tuženika Klasa: 141-02/23-03/03485884501, Urbroj: 341-99-06/2-23-000573 od 30. siječnja 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], Klasa: 141-02/20-03/03485884501, Urbroj: 341-24-06/2-20-017014 od 4. prosinca 2020. u dijelu kojim je utvrđena nepripadna isplata za razdoblje od 27. rujna 2017. do 30. studenog 2018. (dok je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja u dijelu kojim je utvrđena nepripadna isplata za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 26. rujna 2017.), a kako je osporeno prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđena visina nepripadno isplaćene mirovine tužitelju doneseno po službenoj dužnosti upravo na temelju naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja od 4. prosinca 2020., a koje je kako je navedeno djelomično poništeno, te kao takvo u poništenom dijelu ne egzistira niti proizvodi pravne učinke, te je poništeno i gore citirano rješenje tuženika od 30. siječnja 2023., te isto kao takvo ne egzistiraju niti proizvode pravne učinke, to je valjalo postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti i ovo osporeno rješenja tuženika i prvostupanjsko rješenje kao nezakonito i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama ovog suda, odnosno odlučiti kao u izreci presude.
14. U postupku u povodu ove presude prvostupanjsko tijelo je dužno donijeti novo rješenje kojim će imajući u vidu odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1053/2025-2 od 5. studenog 2025. utvrditi visinu nepripadane isplate invalidske mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 26. rujna 2017. pridržavajući se pri tome pravnih shvaćanja i primjedbi izraženih u obrazloženju ove odluke u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
15. U pogledu odluke pod točkom I. izreke rješenja za navesti je da kako je u ovom sporu donesena presuda kojom je osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje poništeno iz gore navedenih razloga, to je valjalo prijedlog za određivanjem odgodnog učinak tužbe odbiti kao bespredmetan i riješiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
16. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu valjalo je na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i trošak sastava obrazloženog podnesaka od 29. ožujka 2023. u ukupno zatraženom iznosu od 1.244,28 eura (Tbr. 27. u svezi Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.
U Splitu 6. veljače 2026.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 148. stavak 5. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju, po opunomoćeniku,
- tuženiku, uz spis upravnog tijela
- u spis.
