REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pr-1799/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Kseniji Penić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod , OIB: 91554844265, Ulica dr. Andrije Štampara 42, Slavonski Brod, zastupana po Ana-Marii Bogović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi naknade štete – radno, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 15. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Vjekoslave Herceg, odvjetnice iz Slavonskog Broda i zamjenice punomoćnika tuženika ČŽ, odvjetničke vježbenice, dana 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod , OIB: 91554844265, Ulica dr. Andrije Štampara 42, Slavonski Brod da tužitelju ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 6.954,97 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

- za lipanj 2016. god. iznos od 224,85 eura od 16.07.2016. god. do isplate,

- za srpanj 2016. god. iznos od 177,48 eura od 16.08.2016. god. do isplate,

- za kolovoz 2016. god. iznos od 176,51 eura od 16.09.2016. god. do isplate,

- za rujan 2016. god. iznos od 183,49 eura od 16.10.2016. god. do isplate

- za listopad 2016. god. iznos od 126,83 eura od 16.11.2016. god. do isplate,

- za studeni 2016. god. iznos od 132,07 eura od 16.12.2016. god. do isplate,

- za prosinac 2016. god. iznos od 137,25 eura od 16.01.2017. god. do isplate,

- za siječanj 2017. god. iznos od 207,18 eura od 16.02.2017. god. do isplate,

- za veljaču 2017. god. iznos od 147,25 eura od 16.03.2017. god. do isplate,

- za ožujak 2017. god. iznos od 122,29 eura od 16.04.2017. god. do isplate,

- za travanj 2017. god. iznos od 132,36 eura od 16.05.2017. god. do isplate,

- za svibanj 2017. god. iznos od 154,15 eura od 16.06.2017. god. do isplate,

- za lipanj 2017. god. iznos od 177,96 eura od 16.07.2017. god. do isplate,

- za srpanj 2017. god. iznos od 194,49 eura od 16.08.2017. god. do isplate,

- za kolovoz 2017. god. iznos od 186,09 eura od 16.09.2017. god. do isplate,

- za rujan 2017. god. iznos od 147,14 eura od 16.10.2017. god. do isplate

- za listopad 2017. god. iznos od 145,75 eura od 16.11.2017. god. do isplate,

- za studeni 2017. god. iznos od 150,62 eura od 16.12.2017. god. do isplate,

- za prosinac 2017. god. iznos od 186,96 eura od 16.01.2018. god. do isplate,

- za siječanj 2018. god. iznos od 155,32 eura od 16.02.2018. god. do isplate,

- za veljaču 2018. god. iznos od 25,95 eura od 16.03.2018. god. do isplate,

- za ožujak 2018. god. iznos od 62,90 eura od 16.04.2018. god. do isplate,

- za travanj 2018. god. iznos od 49,42 eura od 16.05.2018. god. do isplate,

- za svibanj 2018. god. iznos od 120,33 eura od 16.06.2018. god. do isplate,

- za lipanj 2018. god. iznos od 148,26 eura od 16.07.2018. god. do isplate,

- za srpanj 2018. god. iznos od 180,84 eura od 16.08.2018. god. do isplate,

- za kolovoz 2018. god. iznos od 140,34 eura od 16.09.2018. god. do isplate,

- za rujan 2018. god. iznos od 69,19 eura od 16.10.2018. god. do isplate

- za listopad 2018. god. iznos od 118,54 eura od 16.11.2018. god. do isplate,

- za studeni 2018. god. iznos od 55,04 eura od 16.12.2018. god. do isplate,

- za prosinac 2018. god. iznos od 168,42 eura od 16.01.2018. god. do isplate,

- za siječanj 2019. god. iznos od 77,84 eura od 16.02.2019. god. do isplate,

- za veljaču 2019. god. iznos od 107,42 eura od 16.03.2019. god. do isplate,

- za ožujak 2019. god. iznos od 134,40 eura od 16.04.2019. god. do isplate,

- za travanj 2019. god. iznos od 123,67 eura od 16.05.2019. god. do isplate,

- za svibanj 2019. god. iznos od 130,69 eura od 16.06.2019. god. do isplate,

- za lipanj 2019. god. iznos od 126,15 eura od 16.07.2019. god. do isplate,

- za srpanj 2019. god. iznos od 172,22 eura od 16.08.2019. god. do isplate,

- za kolovoz 2019. god. iznos od 177,30 eura od 16.09.2019. god. do isplate,

- za rujan 2019. god. iznos od 108,69 eura od 16.10.2019. god. do isplate

- za listopad 2019. god. iznos od 158,79 eura od 16.11.2019. god. do isplate,

- za studeni 2019. god. iznos od 209,24 eura od 16.12.2019. god. do isplate,

- za prosinac 2019. god. iznos od 104,89 eura od 16.01.2020. god. do isplate,

- za siječanj 2020. god. iznos od 185,63 eura od 16.02.2019. god. do isplate,

- za veljaču 2020. god. iznos od 184,23 eura od 16.03.2019. god. do isplate,

- za ožujak 2020. god. iznos od 300,40 eura od 16.04.2019. god. do isplate,

- za travanj 2020. god. iznos od 21,58 eura od 16.05.2019. god. do isplate,

- za svibanj 2020. god. iznos od 127,67 eura od 16.06.2019. god. do isplate,

- za lipanj 2020. god. iznos od 38,35 eura od 16.07.2019. god. do isplate,

- za kolovoz 2020. god. iznos od 29,78 eura od 16.09.2019. god. do isplate,

- za listopad 2020. god. iznos od 28,77 eura od 16.11.2019. god. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Opća bolnica ”Dr. Josip Benčević”, Andrije Štampara 42, Slavonski Brod OIB:91554844265 da tužitelju ĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 773,84 eura bruto, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu, na iznose kako slijedi:

- za siječanj 2016. god. iznos od 107,62 eura od 16.02.2016. god. do isplate,

- za veljaču 2016. god. iznos od 97,58 eura od 16.03.2016. god. do isplate,

- za ožujak 2016. god. iznos od 145,10 eura od 16.04.2016. god. do isplate,

- za travanj 2016. god. iznos od 269,04 eura od 16.05.2016. god. do isplate,

- za svibanj 2016. god. iznos od 154,50 eura od 16.06.2016. god. do isplate."

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 2.525,00 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenje do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupak u iznosu od 225,00 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene, radi isplate razlike plaće na ime dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za prekovremeni rad u periodu od siječnja 2016. do listopada 2020.

2. U tužbi navodi da je kod tuženog zaposlen temeljem Ugovora o radu od 30.7.2015. na poslovima liječnika specijalizanta iz urologije na Odjelu za urologiju – Služba za kirurške djelatnosti.

2.1. Tužitelj smatra da mu prilikom obračuna plaće tuženik nije isplatio dodatke na plaću sukladno Kolektivnom ugovoru potpisanog 2013.god, pogrešno primjenjujući odredbe istog, odnosno da isplaćuje tužitelju dodatke na plaću tijekom redovnog radnog vremena, dok iste dodatke ne isplaćuje kada liječnik radi prekovremeno i za vrijeme dežurstva.

2.2. Navodi da neisplaćeni dodaci su dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada uvećanjem osnovne plaće za 25%. primjenom članka 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14, čl. 57. KU/13, dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata prema uvećanjem osnovne plaće za 10% primjenom čl. 59 KU/13, dodatak na ime znanstvenog stupnja i dodatak na ime minulog rada. Radi pogrešnog obračuna plaće nastala je i razlika u obračunu godišnjeg odmora.

2.3. Tužitelj postavlja tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 59.790,20 kn (sada 7.935,52 eura), skupa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog anuiteta do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva jer je tuženik u cijelosti isplatio tužitelju plaću, naknade plaće i sve dodatke na plaću odnosno postupio je u cijelosti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, u skladu sa odredbama Zakona o radu.

3.1. Protivi se pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.

3.2. Tuženik smatra da su navodi tužitelja iz tužbe i tužbenog zahtjeva neosnovani i paušalni u cijelosti jer pogrešno tumači odredbe KU i TKU i ne razlikuje pojam osnovna plaća i plaća zbog čega pogrešno vrši obračun uslijed čega su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti.

3.3. Pojašnjava navode na način da osnovna plaća i plaća nisu isto, da se vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad odnosno prekovremeni rad jesu radni sati iznad ukupnog redovnog mjesečnog fonda sati u skladu sa člankom 53. stavkom 4. KU, da je TKU i KU propisana osnova za izračun isplate za prekovremene sate, a to je 50% osnovne plaće, iz čega proizlazi da je osnova za izračun isplate za prekovremene sate osnovna plaća, a ne osnovna plaća sa dodacima na plaću kako to pogrešno tumači tužitelj.

3.4. Poziva se na odredbu članka 51. KU 143/13 u kojoj nije uređeno povećanje osnovne plaće s osnove dodataka - otežani uvjeti rada, iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi, znanstveni stupanj, tako da tužitelj nema pravo na dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada kada radi prekovremeno odnosno iznad mjesečnog fonda sati jer u skladu sa člankom 57. KU dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada se obračunava isključivo na osnovnu plaću, odnosno na vrijeme redovnog rada - redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na vrijeme iznad mjesečnog fonda radnih sati.

3.5. Poziva se na zaključke 58, 95 i 106 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU koje je u skladu sa člankom 321. ZOO i člankom 18.KU dalo jasno tumačenje KU, a to je da se prekovremeni rad uvećava za 50% osnovne plaće bez primjene položajnog dodatka, i osnovica za izračun jest osnovna plaća bez dodataka na plaću.

3.6. Tuženi navodi da je isplate plaće obvezan izvršiti isključivo putem centralnog obračuna plaće ("COP"), a koji COP je izrađen od strane i u nadležnosti je Republike Hrvatske - Ministarstva uprave i Ministarstvo financija, tako da predlaže naslovljenom sudu da pozove Općinsko državno odvjetništvo ispred Republike Hrvatske Ministarstva uprave i Ministarstva financija da u ovaj sudski postupak stupi odnosno da sudjeluje kao umješač na strani tuženika obzirom da je nesporan pravni interes Republike Hrvatske - Ministarstva uprave i Ministarstva financija da sudjeluje u ovom postupku jer pravne posljedice donesene presude u ovom postupku odrazit će se na pravnu i ekonomsku situaciju Republike Hrvatske - Ministarstva uprave i Ministarstva financija.

3.7. Zaključno, tuženik predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovanu.

4. Sukladno prijedlogu tužene, sud je dopisom od 12. kolovoza 2021. obavijestio i pozvao Republiku Hrvatsku, putem ODO u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, na stupanje u parnicu kao umješač na strani tužene.

5. Pozvana Republika Hrvatska je dopisom od 14. rujna 2021. obavijestila sud da neće stupiti u parnicu jer nije osnivač naznačenog tuženika.

6. U nastavku postupka stranke su u bitnom ostale kod svojih prvotnih navoda.

7. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj temeljem Ugovora o radu od 30.7.2015. zaposlen kod tuženika na poslovima liječnika specijalizanta iz urologije na Odjelu za urologiju – Služba za kirurške djelatnosti.

8. Sporno je da li mu je u periodu od siječnja 2016. do listopada 2020. pravilno obračunavata plaća. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja eventualne razlike plaće. Sporan je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, i to Obračunske isprave za isplatu plaće (str. 7-118 spisa), u zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, u dopis Ministarstva zdravstva od 8. svibnja 2018., u pravno mišljenje prof. dr. sc. CŽ (prilog odgovoru na tužbu), u Evidencije o radnom vremenu (str. 189-248 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Mirne Tot Nužda od 17. srpnja 2025. (str. 274-292 spisa), u dopunsko očitovanje vještaka od 15. rujna 2025. (str. 307-309 spisa).

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

11. Odluku o glavnoj stvari sud je donio u skladu sa Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 29/18) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 128/17, 47/18).

12. Prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije nije osnovan jer tužitelj potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje u kojem je bio u radnom odnosu kod tuženika. Tuženik je stoga kao poslodavac tužitelja bio u obvezi tužitelju isplatiti plaću u skladu sa sklopljenim ugovorima i donesenim pravnim aktima za utuženo razdoblje.

13. Na temelju odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je obvezan raniku u radnom odnosu dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, pa obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika, tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu.

14. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

15. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

16. Pri tome valja napomenuti da su sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o radu, poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, ovlašteni ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih Zakonom o radu ili drugim zakonom.

17. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) u čl. 47., te kasnije važeći Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), u čl. 45., propisuju strukturu plaće, odnosno propisuju da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

18. Isto je propisano i odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), koji je na snazi od 1. siječnja 2013., te odredbom čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), koji je na snazi od 1. prosinca 2017. godine.

19. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada samo je jedan od dodataka propisanih navedenim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama, a dodaci na plaću prema odredbama tih ugovora, međusobno se ne isključuju.

20. Prema odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 55. kasnije važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, odnosno osnovna plaća im se uvećava.

21. Vezano za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) u čl. 58., propisano je da iznimno od čl. 57. toga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

22. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), u čl. 59., te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), u čl. 58., propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da istome pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

23. Na temelju odredbe čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

24. Prema odredbi čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

25. To pravo radnika proizlazi i iz odredbe čl. 38. st. 3. i 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), te odredbe čl. 37. st. 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18).

26. Navedene odredbe su jasne i nedvosmislene, te sukladno istima tužitelj za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, a za vrijeme bolovanja ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, umanjene za 15% (85% priznate u odnosu da je izvršen redovni rad).

27. Naime, Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pa je očito zajednička namjera ugovornih stranaka bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke izrijekom ugovorile nemogućnost takve kumulacije.

28. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, pa onda uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima pravo i na ugovorene dodatke, odnosno uvećanje plaće za posebne uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za vrijeme prekovremenog rada.

29. Napose, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-56/19-18 koja je održana dana 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeo slijedeće pravno shvaćanje (obrazloženo i navedeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2864/2018-2 od 17. prosinca 2019., kao i rješenju broj Revr 841/2017-2 od 10. ožujka 2020.): "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

30. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) i Dodatak II/19, koji se primjenjuju na dio tužbenog zahtjeva tužitelja, na isti način reguliraju dodatke na plaću kao i KU/13 i Dodatak I/15, a namjeru ugovornih stanaka da se dodaci isplaćuju i na fond sati preko redovnog radnog vremena potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 66/20), u primjeni od 1. travnja 2020., koji je u članku 2., jasno odredio da se dodaci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada.

31. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a posebno citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neosnovano se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na Zaključke broj 58, 95a) i 106a) Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, jer je očito da je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaća mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke Kolektivnog ugovora, izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije.

32. Slijedom navedenog, u ovom postupku je dokazano da tužitelj ima pravo na razlike plaća za dodatke na plaću za prekovremeni rad u utuženom periodu.

33. Na osporenu visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Mirni Tot Nužda.

34. Temeljem materijalne dokumentacije, obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja i evidencija o radnom vremenu, vještak je izračunala da je tužitelju manje isplaćena razlika bruto plaće na prekovremeni rad za dodatke na plaću za liječnički dodatak i dodatak za posebne uvjete rada, u ukupnom iznosu od 7.728,81 eura.

35. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i u skladu sa istim podneskom od 29. srpnja 2025. postavio uređen i specificirani tužbeni zahtjev potražujući mjesečne anuitete skupa sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospijeća svakog anuiteta do isplate, ukupno u iznosu od 7.728,81 eura.

36. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka ali se protivio osnovu postavljenog zadatka, što je sud odbio kako je to prethodno i obrazloženo.

37. Na istaknute primjedbe vještak se dopunski pismeno očitovala. Pojasnila je svoj način iskazivanja razlika bruto plaće i primjenu svih propisa korištenih prilikom sačinjavanja obračuna. Kako su primjedbe tuženika vezane poglavito uz osnovanost postavljenog traženja a ne uz pravilnost izračuna vještaka, koji je sačinjen u skladu sa zadatkom vještaka, nalaz vještaka je prihvaćen u cijelosti kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke.

38. Tuženik se protivio preinaci, odnosno povlačenju tužbenog zahtjeva. Prigovor preinake je odbijen kao neosnovan iz razloga što tužitelj nakon vještačkog nalaza nije preinačio (povećao) tužbeni zahtjev. Prigovor protivljenja povlačenju dijela tužbenog zahtjeva je ovaj sud prihvatio kao osnovan jer je nesporno da je tužitelj smanjio konačno postavljeni tužbeni zahtjev za iznos od 206,71 eura.

39. Tuženik je u postupku istakao i prigovor zastare potraživanja koji je sud cijenio djelomično osnovanim. Potraživanja iz radnog odnosa sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu zastarijevaju za pet godina. Tužitelj je tužbu podnio 14. srpnja 2021., tako da su u zastari potraživanja mjesečnih anuiteta dospjela prije 14. srpnja 2016. ili izvan roka od pet godina.

40. Slijedom navedenog, u odnosu na dio tužbenog zahtjev za koji je nastupila zastara potraživanja, odlučeno je kao pod II. izreke presude.

41. Uvažavajući da je u postupku dokazano prema stavu ovoga suda da tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora kao i da mu tužena nije ispravno obračunavala pripadajuće dodatke, koji dodatci su u visini izračunati nalazom vještaka, sud je djelomično prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za period pripadajućeg dodatka na plaću za mjesec lipanj 2016., dospijevajući na isplatu 16.srpnja 2016. do plaće za mjesec listopad 2020., dospijevajuće na isplatu 16. studenog 2020.

42. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kada se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos.

43. Odredbom čl. 92. st. 4. ZOR, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužitelju razlika neisplaćene plaće i naknade plaće, dosuđena u bruto iznosu.

44. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. ZOR, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga su tužitelju kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos, zakonske zatezne kamate dosuđene kako tužbom potražuje i kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

45. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO)

46. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20), te odredbe Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH broj Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate takva obveza tuženika nije dospjela, tužitelju nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to ispravno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu označio.

47. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod I. izreke presude.

48. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je uspio u cijelosti s osnovom postavljenog tužbenog zahtjeva i 90% s konačno postavljenom visinom tužbenog zahtjeva. Njegov ukupni uspjeh u postupku sukladno čl. 154. st 2. ZPP-a iznosi 100% + 90% / 2 ili 95%. Kako se radi o neznatnom uspjehu tuženika u postupku, primjenom članka 154. st. 5 ZPP-a tužitelju je priznato pravo na nužne i potrebne troškove prouzročene vođenjem predmetnog postupka u cijelosti.

49. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podneska od 10.9.2021., 30.7,2025., 22.9.2025 i 7.1.2026. za svaki iznos od 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr. 8/1), trošak pristupa ročištima 15.5.2025., 18.12.2025. i 15.1.2026. za svako u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 600,00 eura (Tbr. 9/1) i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3), ili ukupno 1.700,00 eura uvećano za pripadajući PDV od 425,00 eura, ukupno 2.125,00 eura. Navedenom trošku pridodan je i plaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 eura.

50. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 2.525,00 eura kako je to i navedeno pod II. izreke presude.

51. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

52. Tužitelj je odbijen s preostalim dijelom troška postupka koji se odnose na trošak sastava podneska od 24.3.2025.u iznosu od 200,00 eura i PDV, ukupno 225,00 eura, za koje sud smatra da nije bio potreban za donošenje odluke o glavnoj stvari.

53. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod IV. izreke presude.

U Slavonskom Brodu, 6. veljače 2026.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Odvj. Ksenija Penić, Slavonski Brod,

2. Odvj. Ana-Maria Bogović, Slavonski Brod,

3. Porezna uprava, nakon pravomoćnosti.