Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Posl. broj Ps-22/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja ad.1. VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2. NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.3. ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.4. ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Srđanu Brajeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ad.1. GE, [adresa], sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad.2. AE, [adresa], 21000 Split, sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun, Mladenu Kuzmaniću, odvj. u Splitu, radi iseljenja, predaje i posjed i isplate, nakon glavne rasprave održane dana 12. siječnja 2026. god. u nazočnosti punomoćnika tužiteljica i tužiteljica ad. 1., 3. i 4. , te tuženika ad. 1. i zamj. pun. tuženika IE vježbenicom kod odvj. Mladena Kuzmanića, na ročištu za objavu odluke dana 06. veljače 2026.,

presudio je

I. Nalaže se tuženicima DE, [adresa], i AE, [adresa], 21000 Split, da u roku od 15 dana isele iz prostorija koje se nalaze u stambenim zgradama anagrafske oznake [adresa], a koje su sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i da predaju u posjed česticu zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambene zgrade [adresa], garažu i dvorište bez osoba i stvari tužiteljicama ad.1. VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2. NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.3. ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ad.4. MARINI DVORNIK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21400 Mirca.

II. Nalaže se tuženicima GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužiteljicama ad.1. VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2. NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.3. ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ad.4. ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 7.107,36 EUR (tečaj 7,53450) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja:

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.07.2021.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.08.2021.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.09.2021.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.10.2021.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.11.2021.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.12.2021.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.01.2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.02.2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.03.2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.04.2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.05.2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.06.2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.07.2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.08.2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.09.2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.10.2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.11.2022.,

- na iznos od 1.050,00 kuna odnosno 139,36 EUR-a teče od 05.12.2022.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.01.2023.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.02.2023.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.03.2023.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.04.2023.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.05.2023.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.06.2023.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.07.2023.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.08.2023.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.09.2023.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.10.2023.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.11.2023.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.12.2023.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.01.2024.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.02.2024.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.03.2024.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.04.2024.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.05.2024.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.06.2024.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.07.2024.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.08.2024.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.09.2024.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.10.2024.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.11.2024.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.12.2024.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.01.2025.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.02.2025.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.03.2025.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.04.2025.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.05.2025.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.06.2025.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.07.2025.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.08.2025.,

- na iznos od 139,36 EUR-a teče od 05.09.2025.,

pa do 31.12.2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženicima da počev od 6. rujna 2025. godine mjesečno isplaćuju tužiteljima iznos od 139,36 EUR-a najkasnije do 5. u mjesecu s osnova iz točke I i II tužbe do predaje u posjed tužiteljima nekretnine iz točke I tužbe s time da su dužni platiti iznose dospjele do pravomoćnosti presude odjednom u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvećane za zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a za obroke koji će ubuduće dospijevati svakog 5 og u mjesecu za tekući mjesec, u slučaju zakašnjenja uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

IV. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljicama troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.903,78 eura, sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužiteljice su suvlasnice nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u z. u. [broj ZK uloška], u naravi stambene zgrade [adresa], površine 25 m2, stambene zgrade [adresa], površine 90m2, garaže i dvorišta. Majka tužiteljica ŠE da je 1991. god. tužiteljima tada sa dva mal. sina dopustila da u prostoru od 25 m2 mogu privremeno boraviti dok vlasnici prostora, odnosno njenoj djeci, isti ne bude potreban za njihove osobne potrebe. Dogovoreno je plaćanje minimalne naknade za korištenje te prostorije i plaćanje svih troškova koje terete nekretninu. Naknadno je tuženicima dopušteno, pod istim uvjetima i korištenje 25 m2 prostora u zgradi [adresa]. Zadnjih godinu i pol dana tužiteljice su doznale da tuženici neuredno podmiruju režijske troškove predmetnih prostora. Tako je dug za električnu energiju na dan 03.06.2020. godine iznosio 1.398,95 kuna. Naime, iz računa HEP elektra d.o.o., a koji je do tada glasio na pok. oca tužiteljica, je vidljivo da je za električnu energiju plaćano samo 207,42 kune dok je potrošnja iznosila 699,91 kunu, dok je postojao dug po prethodnom obračunu 906,46 kuna. Dug za potrošenu vodu iznosi 1.135,15 kuna, a kako račun glasi na tužiteljicu NE u odnosu na istu je doneseno rješenje o ovrsi radi naplate dugovanja. Dug za odvoz komunalnog otpada iznosi na dan 30.3.2021. godine 208,86 kuna, dok dug za komunalnu naknadu iznosi 1.533,00 kuna, a vodi se na pok. oca tužiteljica. Tužiteljice da su osobno usmenim putem zatražile od tuženika ad.1. da podmiri sve dospjele režijske troškove, što je on samo djelomično napravio, pa su ga upozorile da ukoliko ne podmiri sve troškove da će morati zatražiti da iseli iz prostorija koje koristi. Također da su zadnjih godinu dana primijetile da njima nepoznata ženska osoba stanuje u nekretninama u njihovu vlasništvu bez traženja njihova odobrenja.

1.1.Zbog svega navedenog tužiteljice da su 23. veljače 2021. godine osobno zatražile od g. GE da zajedno s obitelji iseli iz predmetne nekretnine. Također da su pisanim putem preko svog punomoćnika dopisom od 19.03.2021. godine zatražile od tuženika iseljenje iz nekretnine u njihovom vlasništvu do 1. svibnja 2021.godine, a nakon čega da su tuženici prestali plaćati najamninu.

1.2. Napominju da predmetni prostori ne predstavljaju stan, koji je člankom 2. st. 1. Zakona o najmu stanova definiran kao skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz, pa da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima koje reguliraju ugovor o najmu, prema kojima najmodavac može otkazati ugovor o najmu bez pridržavanja otkaznog roka ako je najmoprimac dva uzastopna roka u zakašnjenju s plaćanjem najamnine. Također temeljem čl. 576. st. 2. ZOO-a najmodavac može otkazati ugovor o najmu nekretnine uz otkazni rok od trideset dana.

2. U odgovoru na tužbu tuženici navode da su prije više godina iselili iz predmetne nekretnine, te su o istom obavijestili prednike tužitelja, a po po zaprimanju opomene pred tužbu i tužiteljice. Oni da ne mogu predati u posjed nekretninu jer u istoj ne žive, a da u predmetnom objektu živi sin tuženika pod I i II HE OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa]. V 21 SPLIT, pa predlažu da tužitelji tuže njega. Ističu da troškove u svezi nekretnine podmiruje HE OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa]. Za najam iste nekretnine da nikada nije postojao ugovor, te da se najamnina uvijek plaćala na crno, kao i da su tužitelji od dostave obavijesti o raskidu odbijali primiti najamninu od njihovog sina a sve kako bi isprovocirali raskid

3. Tužbeni zahtjev je konačno uređen podneskom od 08.03.2023. god.

4. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu i saslušane tužiteljice ad. 1. i 4. , te svjedok HE.

5. Presudom Ps-38/2021 od 17. svibnja 2023. tužbeni zahtjev je djelomično usvojen, djelomično odbijen, a u dijelu kojim se traži iseljenje je tužba bila odbačena. Županijski sud u Splitu ukinuo je presudu u odbijajućem dijelu i rješenje kojim je odbačena tužba u dijelu zahtjeva, te u tom dijelu vratio predmet na ponovno suđenja ističući kako tužba za iseljenje nije preuranjena.

5.1. Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 19.09.2025. u točki II. i III., te je u nastavku postupka saslušane tuženik ad. 1.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na iseljenje tuženika i predaju u posjed objekta na adresi [adresa], kao i isplata neplaćenih iznosa najamnine, te nepodmirenih računa komunalija.

7. Sporno je tko je u posjedu predmetnog objekta, a time i pasivna legitimacija tuženika za predaju u posjed, koju tuženici osporavaju, kao i jesu li računi, kao i iznosi mjesečnih najamnina podmireni.

8. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed stvari.

9. Sukladno odredbi čl. 162. st. 1. ZVDSP da bi u postupku pred sudom ili drugom nadležnim tijekom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati.

-da je stvar u njegovu vlasništvu

-da se nalazi u tuženikovu pojedu.

Vlasničku tužbu podiže vlasnik neposjednik protiv posjednika stvari što jasno proizlazi iz odredbe čl. 161. st. 1. ZV.

10. Među strankama zapravo nije sporno da je prednica, majka tužiteljica sa tuženicima još 90-tih godina prošlog stoljeća zaključila usmeni ugovor o najmu na neodređeno vrijeme i to najprije za prostor od 25 m2 na adresi [adresa], a kasnije za još 25 m2 na adresi [adresa], te nije sporno da je usmeno ugovorena najamnina iznosila 1.050,00 kuna plus režije. Tužiteljice ne spore da su tuženici uredno podmirivali najamninu, donoseći novac osobno njihovoj majci dok je bila živa, a kasnije tužiteljici ad.2.

11. Tužiteljice tvrde da su tuženici prestali najamninu plaćati kada su im saopćile otkaz ugovora o najmu, a da su otprilike u isto vrijeme utvrdile da postoje neplaćeni računi za vodu, struju i odvoz otpada.

12. Tužiteljice se u tužbi pozivaju na odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, - dalje ZOO), jer da predmetni prostor ne predstavlja stan u smislu odredbi Zakona o najmu stanova.

13. Članak 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine 91/96, dalje ZNS) propisuje da se stanom smatra skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz.

14. Točkom I. tužbenog zahtjeva se traži da tuženici isele iz prostorija koje se nalaze u stambenim zgradama anagrafske oznake [adresa], a koje su sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

15. Proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke te je isti u svom vještvu naveo da predmetna nekretnina u naravi predstavlja stambenu zgradu anagrafske oznake Zaječeva 19, površine 25 m² (katnosti prizemlje, u kojoj se nalazi dnevni boravak i sanitarni čvor), stambenu zgradu anagrafske oznake [adresa], površine 90 m² (katnosti prizemlje, u kojoj se nalazi dnevni boravak, spavaća soba, sanitarni čvor i ostava/garaža), pomoćni objekt, površine 41 m² i dvorište površine 339 m².

16. Osim toga svjedok HE potvrdio je u svom iskazu da je predmetni objekt u ljetnoj sezoni iznajmljivao turistima, oglašavajući ga preko internetskog portala Arbnb, a same su tužiteljice priložile u spis ispise jednog takvog oglasa-ponude, upravo sa te stranice, gdje se objekt koji se iznajmljuje od strane "domaćina HE" naziva "gostinjska kuća"

17. Iz navedenih utvrđenja i same konstrukcije tužbenog zahtjeva, kao i iz činjenice da su tuženici ovdje živjeli preko 30 godina jasno je da se radi o stanu u smislu citirane odredbe ZNS-a.

18. ZOO u čl. 551 propisuje da se odredbe ovoga odsjeka podredno primjenjuju na najam uređen posebnim zakonom, a radi se o odsjeku pod nazivom "Ugovor o najmu".

19. Dakle, sud smatra da je potrebno primijeniti odredbe zakona o najmu stanova, tek podredno odredbe ZOO-a.

20. Naime, za osnovanost zahtjeva za iseljenjem i predajom u posjed predmetnog stana tužiteljici, prvenstveno je bilo potrebno utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za otkaz Ugovora o najmu iz razloga na koje se poziva tužiteljica, kao i je li Ugovor o najmu otkazan sukladno proceduri propisanoj odredbom čl. 22. ZNS.

21. Prema odredbi čl. 22. ZNS (st. 1.) najmodavac daje otkaz ugovora o najmu stana u pisanom obliku s obrazloženjem, neposredno uz potpis najmoprimca ili poštom preporučeno, s time da (st. 2.) otkazni rok za iseljenje najmoprimca u slučaju iz članka 19. zakona je tri mjeseca. Otkazni rok počinje teći prvoga dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen. Ako (st. 3.) najmoprimac odbije primiti pisani otkaz, otkazni rok počinje teći od dana kada je obavijest o otkazu predana na pošti. Ako se (st. 4.) najmoprimac ne iseli iz stana u otkaznom roku, najmodavac može nadležnom sudu podnijeti tužbu za iseljenje najmoprimca.

21.1. Članak 19. ZNS-a propisuje da (1) Najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana, a osobito: (1.) ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku najamninu i druge ugovorene troškove u svezi sa stanovanjem, (2.) ako najmoprimac stan ili dio stana daje u podnajam, bez dopuštenja najmodavca, (3.) ako najmoprimac ili drugi korisnici stana ometaju druge najmoprimce ili korisnike zgrade u mirnom korištenju stanom ili poslovnim prostorom, (4.) ako se stanom koristi osoba koja nije navedena u ugovoru o najmu i to za vrijeme dulje od 30 dana bez dopuštenja najmodavca, osim u slučaju kad je riječ o bračnom drugu, potomku, roditelju, osobi koju je prema Zakonu dužan uzdržavati ili o osobi koja pruža najmoprimcu ili drugim korisnicima stana nužnu njegu i pomoć samo dok potreba za nužnu njegu i pomoć traje, (5.) ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana ne koriste stanom za stanovanje, već se njime koriste u cijelosti ili djelomično za druge namjene.

21.2. Također. čl. 21. istog zakona propisuje da (1) Najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme pored razloga iz članka 19. ovoga Zakona, ako u taj stan namjerava useliti sam ili namjerava useliti svoje potomke, roditelje ili osobe koje prema posebnim propisima dužan uzdržavati, te (2) u slučaju iz stavka 1. ovoga članka najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana sklopljen na neodređeno vrijeme samo u slučaju ako je najmoprimcu osigurao drugi useljiv stan pod uvjetima za stanovanje koji nisu nepovoljniji za najmoprimca.

22. Uz tužbu je dostavljen dopis odvjetnika Srđana Brajevića, pun. tužiteljica, od 19.03.2021. god. upućen tuženicima, u kojem ih poziva na iseljenje ističući kako tužiteljice kao vlasnice namjeravaju poduzeti renoviranje stambene zgrade radi useljenja članova svojih obitelji, te da ih je tužiteljica ad. 1.dana 23.02.2021. god. upozorila da je potrebno da isele i predaju im zgradu u posjed. Navodi da kako im temeljem zakona ( ne i kojeg) mora ostaviti rok od 60 dana za dobrovoljno iseljenje ih moli da zajedno sa članovima svoje obitelji oslobode zgradu i predaju je u posjed tužiteljicama. Na kraju ih upozorava da ukoliko ne isele do 01.05.2021.zajedno sa svim članovima obitelji bit će primorane protiv njih pokrenuti tužbu na iseljenje, njih i članova njihove obitelji.

23. Ovaj dopis je preporučenom poštom poslan na adresu " AE i GE, [adresa], te je prema dostavljenoj kopiji dostavnice, primljen dana 23.03.2021. god. Tužba je u ovom predmetu podnesena 14.05.2021. god. 24. Tužiteljice dakle jesu postupile sukladno odredbama ZNS i pozvale tuženike na iseljenje ostavljajući im rok za dobrovoljno iseljenje. Kako pak, sukladno uputi iz ukidnog rješenja Županijskog suda u Splitu, svrha odredbe čl. 22. st. 2. ZNS-a je da se u primjerenom roku omogući iseljenje bez pokretanja parnice, ali ona nije procesna pretpostavka o kojoj ovisi dopustivost tužbe, odnosno ne predstavlja nedostatak koji bi doveo do odbacivanja tužbe ukoliko se taj rok ne bi ostavio, odnosno ukoliko bi tužba bila podnesena prije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje, to činjenica da je tužba podnesena prije isteka roka od zakonom navedena tri mjeseca nije razlog za smatrati da je tužba preuranjena, odnosno za odbačaj tužbe.

26. U svakom slučaju treba reći da se iz dostavnice uz pismeno kojeg je odvjetnik tužiteljica uputio tuženicima pozivajući ih na iseljenje, vidi (bez obzira čiji je na njoj potpis) da su u ožujku 2021. god tuženici još uvijek primali poštu na svoje ime na adresi [adresa], što znači da su na istoj živjeli i li pak povremeno boravili (kada nisu bili na selu) dakle da su istu posjedovali. Naime, oni, baš kao i kao svjedok saslušan njihov sin HE, tvrde da već godinama prije toga nisu živjeli na toj adresi, a da na istoj cijelo vrijeme živi njihov sin HE. Također je uvidom u vanjske podatke JRO MUP-a RH i utvrđeno da su oba tuženika imali prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], od 13.05.1991. do 07.07.2021. god., kada je odjavljeno te su od tada prijavljeni na adresi [adresa].

27. Temeljem ovih utvrđenja, navoda svjedoka HE da njegovi roditelji više tu ne žive, a da su i prebivalište promijenili, iskaza tužiteljice ad. 4. da ne zna da li su tuženici i kada iselili iz objekta jer ne mogu pristupiti u objekt, navoda iskaza tužiteljice ad. 1. da je najamninu uvijek donosio tuženik GE, osim zadnjih par mjeseci kada ju je donosio njegov sin HE, sud zaključuje da su tuženici iselili iz predmetnog objekta, vjerojatno između ožujka i srpnja 2021. god., s time da se obzirom na datum odjave prebivališta sa adrese [adresa], dan 01,07,2021. god. ima smatrati danom iseljenja. Oni o tome očito nisu obavijestili tužiteljice, niti im predali ključeve, a niti ih obavijestili da će u stanu nadalje živjeti samo njihov sin HE, što su svakako trebali učiniti, jer samim iseljenjem nisu predali stan u posjed tužiteljicama.

28. Na ročištu od 12.01.2026. saslušan je tuženik ad. 1. koji je naveo da je u predmetnom objektu živio sa suprugom i 2 sina od prije 1990., ne zna točno datum i godinu s tim da nikada nije zaključio pisani ugovor o najmu sa tužiteljicama već je to bilo usmeno dogovoreno kao i iznos najamnine. Sin N je odselio 1997., a sin HE nastavio tu živjeti, dok su on i supruga 2019. odselili na selo s tim da su povremeno boravili u stanu kada bi došli na liječničke preglede i sl. Kada su odselili da nisu ključeve predali tužiteljicama. U stanu je ostao živjeti njihov sin HE, i koliko zna nastavio je plaćati najamninu sestri tužiteljica koja živi u [adresa]. Zna da je sin dosta ulagao u taj stan pa nije htio iseliti, odnosno tražio je da mu se to kompenzira. Sin je promijenio i vrata i bravu tako da to više nisu isti ključevi. Navodi da je on plaćao tužiteljicama najamninu sve dok nije otišao živjeti na selo 2019. ili je to čak bilo 2018. god. Navodi da je tužiteljice usmeno obavijestio (misli gđu. VE) da su on i supruga otišli živjeti na selo, a da će u stanu i nadalje ostati njihov sin HE. Nakon toga više sa njima nije komunicirao. Režije je plaćao dok nije odselio a kasnije je to nastavio činiti njegov sin.

28.1. Tužitelj je u iskazu nesiguran oko termina iseljenja, jer navodi da je iselio 2019. ili 2018., pa potom da je 2021. sreo gđu. VE ispred ambulante, kada mu ej rekla da mora iseliti i da je on to prihvatio i iselio. Zatim pojašnjava da je sa suprugom u doba korone odlučio ići na selo da se makne od ljudi zbog rizika jer ima transplantirani bubreg, a dolazio je u Splitu po potrebi radi liječničkih pregleda i cijepljenja. Kada ga je sačekala gđa VE i rekla da mora iseliti to da je prihvatio te su supruga i on preselili na selo Kričke gdje i danas žive.

28.2. Svakako, bilo daje iselio 2018., 2019. ili pak u "doba korone" 2020. god., odnosno 2021. nakon što ga je na to upozorila tužiteljica ad. 1. tvrdi da su on i supruga iselili.

29. Međutim, ni sam tuženik ne poriče da ključeve nije predao tužiteljicama, da ih nije fizički uveo u posjed, da i dalje povremeno dolazi u predmetni stan, barem je to činio 2021. god., pa kako je posjed faktička vlast na stvari, proizlazi da tužiteljice i dalje nisu u posjedu, niti ih je tuženik u posjed uveo kada je iselio. Naprotiv, posjed je nastavio vršiti njegov sin HE, koji sa tužiteljicama nije u nikakvom obveznopravnom odnosu . Tuženici nisu bili ovlašteni prenijeti svoje pravo na treću osobu, konkretno svog sina, niti je ta treća osoba stranka ugovora o najmu sklopljenog 1991. godine. Tuženici su ti koji su sa tužiteljicama imali zaključen usmeni ugovor o najmu kojeg su se desetljećima pridržavali, oni su ti koji su sa tužiteljicama u obveznopravnom odnosu, te je njihova obveza bila predati stan slobodan od stvari i osoba, te predati ključeve natrag tužiteljicama po isteku ugovora o najmu, odnosno po isteku otkaznog roka kojeg su im tužiteljice ostavile. Kako to nesporno nisu učinili, nije ni prestala njihova obveza plaćanja najamnine i nakon promjene prebivališta (07.07.2021.), odnosno čak i nakon navodnog iseljenja (radi preseljenja na selo) i plaćanja režija. Naime, svjedok HE je potvrdio da ni on ne plaća najamninu "od kada je počeo ovaj spor", Spor je u odnosu na ročište na kojem je saslušan počeo prije skoro 2 godine, točnije u svibnju 2021. god., pa kako je svjedok objasnio da od početka spora ne plaća najamninu jer da je osobno već zadnjih 15 godina dosta uložio u objekt i nije zato više htio plaćati, s time da mu tužiteljice nikad nisu ni dale neki račun na koji bi platio a niti imaju volje da sjednu i porazgovaraju sa njim i da se dogovorea, a tuženik je naveo da od kada je odselio na selo da je koliko zna najamninu nastavio plaćati njegov sin, pa je dakle očito da ni tuženici nisu plaćali najamninu. U pogledu neplaćenih iznosa najamnine za koje je među strankama nesporno da se radi o iznosu od 1.050,00 kuna, a to je potvrdio i svjedok HE.

30. Nadalje, tužiteljice tvrde da postoje neplaćeni računi struje, vode i čistoće, koje su ranije tuženici uredno podmirivali, ali da sada postoji nepodmireno dugovanje u iznosu od 1.398,95 kn za struju, 1.135,15. kuna za vodu, za odvoz komunalnog otpada iznosi na dan 30.3.2021. godine 208,86 kuna, dok dug za komunalnu naknadu iznosi 1.533,00 kuna.

31. U prilog svojim tvrdnjama dostavljaju ispise računa, po kojima dug za električnu energiju na dan 03.06.2020. godine iznosi 1.398,95 kuna, s time da račun glasi na pok. oca tužiteljica, EE, a radi se o računu za obračunsko razdoblje od 02.03.2020. di 27.05.,2020. Iz djelomičnog izvoda otvorenih stavki Vodovoda i kanalizacije na dan 30.03.2021. god., a koji je izdan naime NE, za adresu [adresa], ukupni dug iznosi 1.135,15 kuna, s time da su navedeni računi koji nisu plaćeni i to su računi od: 16.03.2021., 17.02.2021., 19.01.2021., 24.09.2020., 20.08.2020. god. Nakon toga slijedi, kako je u spis dostavljen, Prijedlog za ovrhu ViK- a od 17.09.2020. god broj 4088/20 kojim od NE traže naplatu iznosa od 570,98 kuna, sa kamatom od 18.11.20219. god, za račun broj 1910953144, a koja se odnosi na račun ispostavljen 18.10.2019. Dakle, ovrha se ne odnosi na račune nastale u 2020. i 2021. god. koji su predmet tužbe. Račun "Čistoće" Split izdan je na ime GE, [adresa], a radi se o računu od 28.02.2021. sa dospijećem 31.03.2021. na iznos od 35,40 kn, te uplatnica na ime dugovanja do 28.02.2021. god. na iznos od 244,26 kuna. Dug komunalne naknade prema izvodu iz otvorenih stavki kupca na dan 19.03.2021. iznosi 1.590,40 kn, s time da tužiteljice potražuju 1.533,00 kuna.

32. Tuženici u odgovoru na tužbu nisu naveli da su platili predmetne račune, ni osporili postojanje duga, već su samo sa sebe otklanjali obvezu navodeći da u Zajčevoj 21 živi njihov sin HE, te da isti podmiruje sve račune

33. Tuženik je naveo i da je režije plaćao dok je živio u predmetnom stanu, a kada je odselio da je to nastavio činiti njegov sin. Svjedok HE iskazao je da je sve račune podmirio da će ih ubuduće podmirivati. Svakako, njegov iskaz sud u svakom pogledu uzima sa rezervom jer je svjedok osobno zainteresiran za ishod predmeta spora.

34. Tužena ad. 4. navela je u iskazu da su ustanovili da nisu svi računi uredno plaćeni, da ima dugovanja još iz 2018. godine za komunalnu naknadu i dva jako velika računa vode iz 2020. godine koji još nisu plaćeni, iako su daljnji računi plaćani, ali ova dva velika nisu nikada.

35. Nije sporno da svi izdani, u spis dostavljeni računi se odnose na objekt u Zajčevoj 21., bez obzira na čije su ime izdani, a li EE, NE ili pak GE, dok tužiteljice ni jedna od njih, ne živi na toj adresi, te da se radi o računima koje su trebali podmiriti tuženici, što su po navodima tužiteljica dugo vremena uredni i činili. Također nije sporno da se isti odnose na razdoblja u kojima su tuženici još živjeli na navedenoj adresi.

36. Ipak, u pogledu računa koji su predmet ovog spora tuženici nisu dostavili dokaz da bi isti bili plaćeni (bilo po njima bilo od strane njihovog sina HE), a u tom pogledu je teret dokaza na tuženicima.

37. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

39. Tužiteljicama su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav tužbe – 100 bodova, za sastav četiri obrazložena podneska (Tbr. 8. s.t 1. OT-a) i to od 20.07.2021., 06.09.2021., 26.01.2021.2022., 01.02.2022. po 100 bodova, za sastav ostalih podnesaka (od 15.09.2022., 08.03.2023., 01.04.2025., 19.09.2025.) prema odredbi Tbr. 8. st. 3) ukupno 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 01.02.2022., 16.03.2022., 02.03.2023., 03.04.2023., 30.09.2025. i 12.01.2026. po 100 bodova, sveukupno 1200 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura kolika je vrijednost boda daje 2.400,00 Eura, zatim sastav žalbe na presudu 125 bodova, odnosno 250,00 Eura, što ukupno daje 2.650,00 Eura, uvećano za 30% za zastupanje 4 stranke daje 3.445,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 861,25 daje 4.306,25 Eura, te uvećano za troškove vještačenja u iznosu od 464,81 Euro, uvećano za pristojbe: tužbe – 26,54 eura, žalbe 53,09 eura i presude 53,09 eura, daje 4.903,78 eura, pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Splitu, 06. veljače 2026. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

pun. tužitelja,

pun. tuženika.