Pr-317/2024-32
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika IO, vl. obrta za proizvodnju i trgovinu [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Jonjiću, odvjetniku u Hvaru, radi utvrđenja, dana 03. prosinca 2025., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti pun. tužitelja Ivana Močića, odvjetnika u Splitu, objavljene 06. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. ožujka 2022. godine, a koju Odluku je tuženik donio dana 18. ožujka 2024. godine, i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana vrati tužitelja na poslove radnog mjesta ribar na ribarskom poslu.
3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.375,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate sukladno stopi određenoj čl. 29. stavak 2. ZOO-a.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 23. travanj 2024. god. u bitno me se navodi da je dana 18. ožujka 2024. tuženik kao poslodavac donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojem se tužitelju otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 25. ožujka 2022., za obavljanje poslova ribar na ribarskom brodu. U odluci da je navedeno kako je Odluka donesena zbog osobito teške povrede radnog odnosa, da radni odnos prestaje danom dostave Odluke, da će tužitelju biti isplaćena naknada za neiskorišteni dio godišnjeg s plaćom za ožujak 2024., te da tužitelj nema pravo na otkazni rok. Tužitelj je tijekom postupka isticao kako u konkretnom slučaju nisu postojali opravdani razlozi za donošenje sporne odluke, niti da je poštovana procedura vezana za donošenje iste. S tim u svezi, kako je tuženik kao poslodavac ne zakonitim radnjama otkaza ugovor o radu tužitelja pa da je Odluka nezakonita. Tužitelj je istakao da je tuženik bio dužan odluku obrazložiti. U konkretnom slučaju da tuženik nije dokazao da bi nastupila teška povreda obveza iz radnog odnosa na strani tužitelja, zbog čega nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć. Tuženik kao poslodavac bio dužan tužitelju omogućiti iznošenje obrane obzirom da nisu postojale opravdane okolnosti zbog kojih poslodavac to ne bi trebao učini. Na koncu, tužitelj je naveo da u zakonskom roku i to baš dana 30.ožujka 2024. podnio Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, koji je tuženik zaprimio dana 04. travnja 2024. Slijedom navedenog tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će se utvrditi da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18. ožujka 2024. nije dopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Predložio je odlukom tuženiku naložiti vratiti tužitelja na poslove radnog mjesta ribara na ribarskom brodu.
2. U odgovoru na tužbu od 08. svibnja 2024. god., tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti ističući kako je sporna odluka osnovana, da je donesena nakon što se tužitelj bez opravdanja nije pojavio na poslu, kako je u odluci navedeno. Naime, kako je tužitelj na nesporan i jasan način tuženiku dao do znanja da više ne želi i neće raditi poslove iz sklopljenog ugovora o radu. Nakon što je postalo jasno da tužitelj više neće raditi, da je tuženik od tužitelja zahtijevao da sam otkaže ugovor o radu tj. da napiše odluku o otkazu radi potreba knjigovodstva. Što da je tužitelj odbio učiniti. Obzirom da nije sastavljeno traženo pismeno, da je tužitelju izvanredni otkaz ugovora o radu uručen u trenutku kada su se ispunile zakonske pretpostavke tj. nakon neopravdanog izostanka s posla. Na koncu, tuženik je dostavio whats app komunikaciju između tužitelja i tuženika iz koje da je razmjerno da postoje osobito teške povrede radne obveze od strane tužitelja, zbog čega da nije opravdano očekivati da tuženik kao poslodavac tužitelju omogući iznošenje obrane. Iz whats app komunikacije ( dostavljene uz odgovor na tužbu str. 14-16) da je jasno kako je tužitelj de facto dao otkaz, ali ga nije htio pisano formulirati, zbog čega se niti nije pojavio na poslu. Tuženik je istakao da je tužitelj bio kapetan broda pa da brod bez njega nije mogao isploviti, tako da njegov ne dolazak na posao predstavljao nemogućnost isplovljavanja broda uopće. Iz isplova broda J, iz lista evidencije nadležnog tijela da je vidljivo da je u razdoblju 22. veljače 2024. do 15. ožujka 2024. (kada je brod isplovio s novim kapetanom) isplove uopće nije bilo. Na koncu kako se dana 08. ožujka 2024. nije dogodilo ništa što bi bilo odlučne važnosti za ovaj postupak. Tužitelj da nikada nije bio suposjednik broda da je na istome bio radi ispunjavanja obveza iz ugovora o radu, pa da činjenica o postojanju postupka o smetanju posjeda nije od značenja za predmetni spor. Na koncu, tijekom postupka tuženik je isticao kako je tužitelj eksplicitnim riječima tuženika izvijestio da neće raditi, kako je zbog toga radi zaštite osnovne djelatnosti broda (ribolov) morao angažirati drugog kapetana.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zahtjeva za zaštitu prava od 30. ožujka 2024. godine; Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu; Sporazum o prestanku ugovora o radu od 13. lipnja 2023.; uvid u pomorsku knjižicu; Ugovor o darovanju 25% broda; Rješenje od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Lučke kapetanije Split; Rješenje o izdavanju povlastice za gospodarski ribolov na moru; uvidom u zapisnik Policijske postaje Hvar; uvid u obračunske liste; uvidom u zapisnik iz postupka Psp-103/24 pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna Služba stari Grad; saslušanjem svjedoka OO, NO, te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, te saslušanjem tuženika kao parnične stranke; pregledana je sva ostala pisana dokumentacija koja prileži spisu.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.
6. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 25. ožujka 2022. na poslovima ribara na ribarskom brodu, kojega ribarskog brada su suvlasnici, tužitelj u omjeru od 25%, a tuženik u omjeru od 75%.
- Nije bilo sporno da je dana 18. ožujka 2024. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelj otkazan ugovor o radu.
- Nije bilo sporno da je tužitelj u zakonskom roku, u smislu odredbe čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava potom ustao s predmetnom tužbom.
7. Kao sporno trebalo je utvrditi jeli Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18. ožujka 2024. dopuštena, s tim u svezi jeli radni odnos tužitelja kao tuženika prestao, te jeli tuženik dužan tužitelja vratiti na poslove radnog mjesta u smislu sklopljenog Ugovora o radu od 25. ožujka 2022. Trebalo je utvrditi postoje li opravdani razlozi koji bi predstavljali osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.
8. Odredbom čl. 135. st. 3. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23-dalje ZR), propisano je kako u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu.
9. Odredbom čl. 116. ZR-a propisano je kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovorenih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.
10. Odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
11. Pregledom Odluke o izvanrednom otkazu od 13. ožujka 2024. utvrđeno je kako se tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu za poslove ribara na ribarskom brodu, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Iz obrazloženja proizlazi kako je temeljem pregleda evidencije radnog vremena utvrđeno da tuženik od dana 01. ožujka 2024. ne dolazi na posao te da je u trenutku donošenja sporne odluke s posla neopravdano izostao ukupno 15 radnih dana, navedeno da predstavlja osobito teške povredu iz radnog odnosa pa da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć, tužitelj da se nije odazvao pozivu za iznošenje obrane.
12. U stranačkom iskazu tužitelj je naveo da je prije cca dvije i po godine krenuo u posao s tuženikom, koji je preuzeo brod Hrvatica od dotadašnjih suvlasnika I i još jednog O koji su postupno otpadali s posla. Između tužitelja i tuženika da je bio sklopljen ugovor prema koje mu tuženik darovao 20% vrijednosti ribarskog broda J. Osnovna djelatnost broda da je ribolov, da je tuženik brinuo o svima administrativnim poslovima dok je on kao kapetan izvršavao sve poslove vezane za plovidbu i ribolov. Da su tako poslovali bez ikakvih primjedbi i problema cca dvije godine. Matična luka broda da je bila u [adresa] otok Hvar, gdje da mu je dana 08. ožujka 2024. tuženik iz broda izbacio sve njegove osobne stvari. Istaknuo je da je on tog dana došao kako bi radio tj. kako bi brod isplovio, da toga dana to nije bilo moguće jer mu je tuženik stvari izbacio, te ga odjavio na Lučkoj kapetaniji kada je tuženik ukrcao novog kapetana. Navedenog dana kao ni prethodnih dana da nije kontaktirao s tužiteljem iako su ipak razmijenili nekoliko SMS poruka.
Posebno upitan iskazao je kako je s tuženikom komunicirao samo s SMS porukama, jer da je bio ljut obzirom da mu tuženik nije isplatio naknadu za lovostaj. Porukama da je tuženiku govorio kako će još vidjeti hoće li i kako on osobno kao i posada uopće isploviti ukoliko im ne plati naknadu za lovostaj. Tužitelj se nije mogao sjetiti jeli porukom tuženiku kazao da više neće ploviti, po mišljenju tužitelja to je bilo nelogično, obzirom na njegovo 25%tno vlasništvo na predmetnom brodu. Nije se mogao sjetiti jeli porukama s tuženikom razgovarao i u smislu da će "izaći s posla". Iskazao je uobičajeno da on kao kapetan samostalno odluči kada će brod isploviti sukladno vremenskim uvjetima, kao i drugim okolnostima važnima za isplovljavanje (ispravnost broda, članovi posade). Nadalje, brod da najčešće isplovljava u ranijim jutarnjim satima, na moru da ostaje koliko traje ribolov pa i 18 sati ili 24 sata. Kada je nevrijeme da se ne isplovljava, te da se za to vrijeme na brodu izvršavaju drugi poslovi (čišćenje, popravci krpanje mreža, šekavanje i sl.), posada da ne smije napuštati brod izvan matične luke. Izričito je iskazao da je za vrijeme kada brod nije isplovljavao, (kada je SMS porukama komunicirao s tuženikom)da je vrijeme bilo loše, pa da se nije niti moglo isploviti. Pri kraju tog razdoblja, kada su se popravili vremenski uvjeti da je dana 08. ožujka 2024. došao na brod zajedno sa mornarom NO, kako bi isplovili, ali da je zatekao izbačene stvari, iz čega je zaključio da je "sve gotovo" pa da se obratio policiji.
13. Tuženik je naveo kako je tužitelj bio kapetan tj. zapovjednik broda uz dva člana posade, u razdoblju prije donošenja sporne odluke. Brod da nije isplovljavao zbog narušenih odnosa između tužitelja i njega, te zbog vremenskih uvjeta (isplovljavanje nije bilo moguće samo dana 24. i 25. veljače). S tim u svezi iskazao je da je imao primjedbi na rad tužitelja kao kapetana, da ga je usmeno upozoravao u smislu da bi brod trebao češće isplovljavati, kao što rade druge ribarice, da ga je upozoravao tijekom 2022. i 2023, jer da je baš kapetan osoba koja samostalno odlučuje o isplovljavanju i kretanju broda. U siječnju 2024. da je tužitelj, kako bi postigao što bolji ulov, plovio u Neretvanski kanal, pa da ga je zbog financijske isplativosti usmeno upozorio. Izričito je iskazao da to nije bio razlog zbog kojeg je tužitelju otkazao ugovor o radu. Istakao je da baš on osoba koja odlučuje tko će biti zapovjednik tj. kapetan kao i koji će biti članovi posade. Krajem veljače 2024. kada je vidio da su sve ribarice osim N isplovile, da je tužitelja uputio na isplovljenje, obzirom da nije isplovio 15ak dana. Međutim, da je tužitelj SMS porukom odgovorio kako nema zakona koji ga može natjerati da isplovi. S tim u svezi, da je od tužitelja tražio da se jasno izjasni što želi, jer da mu je bilo važno zbog Korizme kada je interes za ribom veći. Obzirom da tužitelj nije došao na posao, da je već od kraja veljače ili početka ožujka tražio novog kapetana (plovilo veće od 15 metara ne može isploviti bez kapetana – zapovjednika). Na koncu, da su planirali isploviti jednog ponedjeljka ili utorka (zadnji dani veljače ili prvi dani ožujka) tada da ponovno nisu isplovili jer da tužitelj ni mornar EO do nedjelje navečer nisu došli na brod. Navedeno da je bilo razlog zbog čega su i tužitelj i EO dobili otkaz. Izričito iskazao kako je razlog za donošenje sporne odluke činjenica što tužitelj 15 dana nije bio na poslu. Iz SMS poruka da je proizlazilo kako tužitelj više ne želi raditi, zadnji put da je s tužiteljem komunicirao sredinom veljače.
14. Svjedok OO iskazao je da je radio na ribarskom brodu u vlasništvu tužitelja i tuženik, i da je nastavio raditi na brodu nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju i mornaru NO. Iskazao da je brod plovio non stop, uvijek kada su dozvoljavali vremenski uvjeti. Odluku o isplovljavanju, da donosi kapetan odnosno tužitelj prema vremenskoj prognozi i svom iskustvu. Iskazao je da su u razdoblju prije donošenja sporne odluke redovito isplovljavali, da je ulov bio dobar tj. izvrstan, da nikad niti jedna druga ribarica nije imala veći ulov. Zbog olujnog nevremena da nisu isplovili četiri ili pet dana krajem veljače ili prvih dana ožujka. Potom, da je pitao tužitelja kada će ponovno isploviti, jer su (najavljeni bolji vremenski uvjeti), tada da je tužitelj kazao da će isploviti u ponedjeljak, zato da je baš zbog toga na brod došao u nedjelju navečer. Da brod može isploviti u bilo koje doba dana ovisno planu i procjeni kapetana. Međutim, da mu je tog ponedjeljak tužitelj kao kapetan kazao da neće isploviti, (vremenski uvjeti bili povoljni za isplovljavanje), ali da je baš tada došlo do problema između tužitelja i tuženika vezano za isplatu dodatka za lovostaj. Obzirom da brod u ponedjeljak nije isplovio, da ga je tuženik uputio kući do ponovnog isplovljena što je bilo nakon desetak dana kada je brod isplovio s novim kapetanom. Izričito iskazao je kako nikada nije čuo da bi tuženik imao primjedbi na rad tužitelja, niti da je tužitelj odbio izvršiti neki radni zadatak.
15. Svjedok EO, mornar, iskazao je da je radio na ribarskom brodu u suvlasništvu tužitelja i tuženika, da nema saznanja o međusobnim odnosima između tužitelja i tuženika kao ni o razlozima otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Izričito iskazao kako je tužitelj redovito dolazio na posao, da su uredno isplovljavali i lovili, da je ulov bio dobar ili vrlo dobar. Tijekom godine dana rada na brodu da nikada nije čuo primjedbe tuženika na rad tužitelja. Svjedok je iskazao kako tuženik nit nije mogao opominjati ili upozoravati tužitelja, jer da je sve bilo u redu do trenutka kada su se posvađali vezano za isplatu za vrijeme lovostaja.
16. Jeli neko određeno kršenje radnih obveze osobit teška povreda radne obveze opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, ocjenjuje se obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, navedeno u smislu Odluke Vrhovnog suda RH Rev- 716/24 od 02. ožujka 2025. Teret dokaza je na tuženiku kao poslodavcu. Nije dovoljno da povreda radne obveze koja se radniku stavlja na teret, a koja je razlog za donošenja sporne odluke bude samo teža povreda, da bi odluka o izvanrednom otkazu bila dopuštena. Povreda mora biti osobito teška da uz uvažavanje svih okolnosti radni odnos tužitelja i tuženika nadalje ne bi bio moguć, jer je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika.
17. Tuženik na kome je u ovom postupku bio teret dokazivanja nije dokazao da je tužitelj počinio osobito teške povrede, zbog kojih radni odnos tužitelja kod tuženika više ne bi bio moguć, te da je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika.
Tužitelj i tuženik kao i saslušani svjedoci OO i EO u bitnome su suglasno iskazali kako je došlo do nesuglasica i narušenih odnosa između tužitelja i tuženika vezanih za isplatu naknade za lovostaj. Svjedoci EO i OO suglasno su iskazali da nikada nisu čuli da tuženik ima primjedbi na rad tužitelja da ga je opominjao ili upozoravao. S tim u svezi svjedok EO iskazuje da ga nije ni mogao opominjati jer je sve bilo dobro. Iskaz svjedoka OO potvrđuje da na rad tužitelja nije bilo primjedbi, svjedok navodi da su uredno isplovljavali uvijek kada su vremenski uvjeti bili povoljni, da je ulov bio izvrstan, bolji od ulova ostalih ribarica. Tuženik je iskazao da je pozivao i opominjao tužitelja na češća isplovljavanja, ali tijekom 2022.god i 2023. god. Nadalje, kako ga je upozoravao i zbog financijske neisplativosti plovidbe i lova u Neretvanskom kanalu, neposredno prije donošenja sporne odluke. Međutim, iskazao je da to nije bio razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te da je za donošenje odluke o izvanrednom otkazu baš njegovo ovlaštenje tj. da on kao vlasnik ima pravo odabira kapetana i članova posade. Tužitelju da je izvanredno otkazan ugovor o radu jer da se tužitelj 15 dana neopravdano nije pojavio na radu. U obrazloženju sporne odluke navedeno je kako se prema evidenciji radnog vremena tužitelj nije pojavio na poslu od 01. ožujka 2024., tj. da je izostao cca 15 radnih dana. Međutim, za istači je kako tuženik nije dostavio evidenciju radnog vremena tužitelja iz kojeg bi bilo jasno vidljivo koje radne dane je tužitelj neopravdano izostao, što bi predstavljalo opravdani razlog za donošenje sporne odluke. Tuženik navodi kako nekoliko dana na kraju veljače (24. i 25. veljače) vremenski uvjeti nisu dozvoljavali isplovljavanje zbog olujnog nevremena, što potvrđuje i svjedok OO, kao i tužitelj u stranačkom iskazu.
Tuženik na kome je bio teret dokaza, iskazuje kako su vremenski uvjeti prije dana 08. ožujka bili povoljni za isplovljavanje, ali da tužitelj nije isplovio. Tuženik ne dokazuje na nedvojben način koji dan je ribarski brod mogao isploviti, a da krivnjom tužitelja nije isplovio. Nadalje, tuženik je tužiteljeve stvari s broda iskrcao dana 08. ožujka 2024., kada je tužitelja i odjavio tužitelja u Lučkoj kapetaniji u Splitu. Nakon tog dana tužitelj nije mogao pristupiti na brod tj. na mjesto rada. Dakle, baš je tuženik kao poslodavac onemogući rad tužitelja u razdoblje od dana 08. ožujka 2024. do dana 18. ožujka 2024. kada je sporna odluka donesena.
Na koncu, slijedom prednjih utvrđenja, ovaj sud smatra kako tuženik na kojem je bio teret dokaza nije dokazao da je tužitelj neopravdano izostao s rada 15 dana, nije na nedvojben način dokazao ni da tužitelj više nije želio raditi. Osim nesporne činjenice da je došlo do nesuglasica vezano za isplatu naknade za lovostaj, tuženik kao poslodavac nije dokazao postojanje ikakvih propusta u radu tužitelja, osobito ne teške povrede obveze iz radnog odnosa. Tuženik nije dokazao postajanje opravdanih razloga za donošenje sporne odluke niti da bi u toj mjeri izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika da radni odnos više ne bi bio moguć.
Uzgred se napominje kako nesporna činjenica da je tuženik iz broda J kojega je većinski vlasnik, iskrcao tužiteljeve stvari, nije od značaja za ovaj parnični postupak u kojem se odlučuje o zakonitosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 18. ožujka 2024.
Slijedom prednjih utvrđenja, temeljem citiranih odredbi Zakona o radu, ovaj sud smatra kako je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18. ožujka 2024. nedopuštena, s tim u svezi radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te je tuženik dužan tužitelja vratiti na poslove ribara na ribarskom brodu kao što je odlučeno pod točkom I i II izreke presude.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i u svezi s Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako se pun. tuženika obistinjuje jednokratna nagrada uz pripadajući PDV od 625,00 eura, kao i pristup na pristup na ročišta održana 11. prosinca 2024., 12. ožujka 2025.. 01. srpnja 2025., 08. listopada 2025., 04. prosinca2025. te za sastav podneska od 31. prosinca 2024. uz pripadajući PDV ukupan iznos od 750,00 eura. Dakle, punomoćniku tužitelja dosuđuje se parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.375,00 eura s zakonskom zateznom kamatom koja teče od 06. veljače 2026. pa do isplate u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, pa je zato odlučeno kao pod točke III izreke presude.
U Splitu, 06. veljače 2026.
S u d a c
Jerka Kovačić Garac
PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA: -pun. tužitelja
-pun. tuženika
-u spis