Republika Hrvatska
Poslovni broj: P-1963/2022-69
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Pagu
Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor
23250 Pag
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji tog suda Marijani Zelić, u pravnoj stvari tužiteljice ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tomislavu Mučnjaku, odvjetnik u Zagrebu, Štefanovec 110 A, protiv tuženica 1. AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženice pod 1. do 4. zastupani po punomoćniku KV, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2025., u prisutnosti tužiteljice s punomoćnikom, tuženice pod 1. i punomoćnik tuženica pod 1. do 4., na ročištu određenom radi objave presude, 6. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:
„I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju od 16.10.2020., broj OV-4168/2020 sklopljen između I tužene AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tužene TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III tužene ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimateljica i IV tužene EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice.
II. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišno-knjižni odjel Pag u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 321532,u naravi KUĆA I DVORIŠTE U [adresa] " [adresa], ukupne površine 304 m2, izvršena i provedena pod brojem Z-23840/2020, temeljem Ugovora o darovanju od 16.10.2020., broj OV-4168/2020 sklopljenog između I tužene AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tužene TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III tužene ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimateljica i IV tužene EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice pravno nevaljana, te se u zemljišnim knjigama nalaže provedba stanja kakvo je bilo prije upisa broj Z-23840/2020.
III. Utvrđuje se da 1/2 nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišno-knjižni odjel Pag u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 321532,u naravi KUĆA I DVORIŠTE U [adresa] " [adresa], ukupne površine 304 m2, čini ostavinsku masu iza pok. ČVĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] te se utvrđuje da je nekretnina upisana u zemljišne bračna stečevina u jednakim dijelovima između ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i njezinog pok. supruga ČVĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].
IV. Nalaže se IV-tuženici EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] izdati tabularnu ispravu pogodnu za uknjižbu prava vlasništva tužiteljice ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišno-knjižni odjel Pag u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 321532,u naravi KUĆA I DVORIŠTE U [adresa] " Č", ukupne površine 304 m2 u roku 15 dana, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.“
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicama trošak ovoga postupka u iznosu od 5.931,25 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tuženica za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 19. studenog 2016. zaključila brak s pok. ČVĐ koji je brak prestao smrću supruga tužiteljice 14. rujna 2018. U braku je rođeno dijete mldb. FV. Tuženice pod 1. do 3. upisane su kao suvlasnice nekretnine, svaka u 1/3 dijela, označene kao zkčbr. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa] " [adresa], površine 304 m2, upisane kod Općinskog suda u Zadru, zemljišno-knjižni odjel [adresa] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koju nekretninu su stekle Ugovorom o darovanju od 16. listopada 2020. sklopljenog sa tuženicom pod 4. Tuženica pod 4. je kao vlasnica nekretnine bila upisana na temelju rješenja o nasljeđivanju Naslovnog suda od 6. travnja 2018., poslovni broj O-8213/17, donesenog u ostavinskom postupku iza pok. RV, svekra tužiteljice, odnosno oca tuženica pod 1. do 3. i supruga tuženice pod 4.. Gore opisana nekretnina u naravi predstavlja kuću površine 144 m2 i dvorište 160 m2, sveukupno 304 m2. Tužiteljica podnosi ovu tužbu s obzirom je ista vlasnica gore opisane nekretnine u 1/2 dijela, a u ½ dijela gore opisana nekretnina pripada u ostavinsku masu iza pok. ČVĐ, sve iz razloga kako slijedi. Gore opisana nekretnina je samo formalno bila upisana na tuženicu pod 4. EV, majku pok. supruga tužiteljice, a pok. ČVĐ zajedno sa tužiteljicom, svojom suprugom s kojom je u izvanbračnoj zajednici od 2015., isplatio je svoje sestre, tuženice pod 1. do 3., kao i svoju majku, tuženicu pod 4. Jedini razlog navedene podjele bila je nesporna činjenica da je pok. ČVĐ izbjegavao svoje obveze vezane uz uzdržavanje svoje djece, tada mldb. ĆV i mldb. MV. Upravo kako bi izbjegao svoju obvezu plaćanja uzdržavanja, a nakon smrti oca, u dogovoru sa tuženicama, dakle sa svim članovima obitelji, sva imovina iza pok. oca prenijeta je na njegovu majku, ovdje tuženicu pod 4., a pok. ČVĐ je sa tuženicom pod 4. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju kako bi se nakon njezine smrti i formalno izvršio prijenos prava vlasništva nad gore opisanom nekretninom. Predmetnu nekretninu su tužiteljica i pok. ČVĐ zajednički renovirali, opremali, uređivali, a navedeno je nakon tragične smrti pok. A- ZV nastavila činiti sama tužiteljica. Pok. ČVĐ zajedno sa tužiteljicom, zajedničkim sredstvima tužiteljice i pok. T za svojeg života svoju majku EV i svoje sestre isplatili su u odnosu na predmetnu nekretninu te ista predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. AVĐ i to na način da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 dijela. O navedenom je sklopljen i Sporazum, iz kojeg je razvidno da su upravo pok ČVĐ i tužiteljica isplatili tuženenicu pod 1. AV. Pok. ČVĐ nije želio upisati svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige radi izbjegavanja potraživanja svojih vjerovnika, radi čega je kao vlasnica samo formalno bila upisana njegova majka tuženica pod 4., a koja je zajedno sa tuženicima pod 1. do 3., iako znajući da nekretnina nije njezino vlasništvo, nesavjesno i suprotno načelu postupanja u dobroj vjeri te iz nemoralnih pobuda istu prenijela na tuženicu pod 1. do 3.. Kao naknadu za gore opisano, na tuženicu pod 4. EV pok. ČVĐ prenio je vlasništvo 2 stana i garaže u Zagrebu, i to nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zk odjel Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 17. Suvlasnički dio: 3,27/100 etažno vlasništvo (E-17), nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zk odjel Zagreb, knjiga PU: Grad Zagreb, broj poduloška: 261, zk. ul. [broj ZK uloška], stan broj 111 u I (prvom) katu, koji se sastoji od jedne sobe i sporednih prostorija u površini od 39,16 čm, te nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zk odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]. Suvlasnički dio: 1/1000 etažno vlasništvo (E-210), garaža smještena u podrumu zgrade (etaža-2) u ulici IV Maksimirsko naselje br. 25,27,29,31 nacrtne oznake G06-2 P, površine 14 m2. Tuženice pod 1. do 3 su se nezakonito upisale u zemljišne knjige kao vlasnice, znajući da je predmetna nekretnina bračna stečevina tužiteljice i pok. ČVĐ koju su isti koristili odnosno uživali dugi niz godina, zajedno sa svojom kćerkom FV. Ukazuje se sudu da vlasništvo nekretnine koja je predmet ovog postupka do smrti pok. ČVĐ nitko nikada nije osporavano. Upravo kako bi pok. ČVĐ mogao raspolagati svojom imovinom, tuženica pod 4. majka EV izdala mu je specijalnu punomoć od 21. lipnja 2018. kako bi nesmetano kao vlasnik mogao raspolagati svojom imovinom. Pok. ČVĐ je sa majkom EV imao sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koje obveze su ispunjavali zajedno tužiteljica i njen pokojni suprug, te je indikativno da je tuženica pod 3. EV sa tuženicama pod 1. do 3. sklopila novi ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13. veljače 2020., ali da je neovisno o predmetnom ugovoru sklopljen Ugovor o darovanju između EV i tuženicima kojim su se iste nezakonito upisale kao vlasnice u zemljišne knjige. O svemu navedenom saznanja, a posebno o načinu raspodjele imovine iza pok. RV te o vlasništvu nad nekretninom upisanom u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišno-knjižni odjel [adresa] u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 321532,u naravi Kuća i dvorište u [adresa] " [adresa], ukupne površine 304 m2 ima cijeli niz svjedoka, te tužiteljica predlaže provesti dokaz saslušanjem svjedoka na okolnosti stjecanja prava vlasništva nekretnine od strane pok. TVĐ i tužiteljice kao i izvršenih ulaganja u istu. Tužiteljica se ovom tužbom prvenstveno utječe pod zaštitu suda radi zaštite svojih na zakonu stečenih prava i pravnih interesa obzirom na niz manipulativnih i nezakonitih postupaka od strane tuženica te na mnogobrojne pokušaje istih da ospore prava tužiteljice .
2. Tuženice pod 1. do 4. u odgovoru na tužbu navode da se prvenstveno protive naznačenoj vrijednosti spora od 10.001,00 kunu, jer ista predstavlja vrijednost od barem 800.000,00 kuna te predlažu da sud utvrdi vrijednost spora u navedenom iznosu.Tuženice priznaju da je tužiteljica zaključila brak s pok. ŽVĐ **.**.2016. te da je taj brak prestao smrću njezinog supruga dana 14. rujna 2018. te da je u tom braku rođena mlt. FV.Točno je i da su tuženice pod 1. do 3. upisane kao suvlasnice u po 1/3 dijela u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da su tu nekretninu stekle u vlasništvo na temelju ugovora o darovanju sklopljenim sa svojom majkom tuženicom pod 4. kao darovateljicom, a koja je te nekretnine naslijedila od svog pok. supruga PV ali samo u ½ dijela, jer je od ranije bila suvlasnica u preostalih ½ dijela, a što je razvidno iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŠV br. O-8213/2017 od 6. travnja 2018., koje je već tužiteljica priložila u spis te koje rješenje su tuženice zaprimile uz tužbu. Svi ostali navodi iz tužbe su posve neistiniti i neosnovani. Nije istina da bi tužiteljica bila, na bilo koji način, (su)vlasnica predmetne nekretnine u bilo kojem omjeru, zajedno sa svojim sada pok. suprugom ŽVĐ te da bi oni navodno isplatili tuženice za vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Posve je nevjerojatan navod da iz tužbe : „Jedini razlog navedene podjele bila je nesporna činjenica da je pok. ČVĐ izbjegavao obveze vezane uz uzdržavanje svoje djece, tada mldb. ĆV i mldb. NV.“ Doista, nije jasno na kakvu to navodnu „podjelu“ aludira tužiteljica, kad nikakve podjele nije bilo, a niti je bilo ikada ikakve isplate za predmetnu nekretninu tuženicama, niti su to one ikada imale namjeru učiniti odnosno ustupati vlasništvo tužiteljici i njezinom sada pok. suprugu. Dokaz da pok. EVĐ, a time ni tužiteljica, nije imao novčanih sredstava za tu neku navodnu isplatu je i sam navod tužiteljice da je on navodno izbjegavao plaćanje dužnog uzdržavanja za svoju mlt. djecu, a što zasigurno ne bi činio da je imao tako znatna novčana sredstva, kako to navodi tužiteljica. Naime, da je pok. EVĐ imao tako značajna i velika sredstva kojima bi mogao isplatiti predmetnu izuzetno vrijednu nekretninu, zasigurno uopće ne bi bio u poziciji da mora navodno izbjegavati plaćanje uzdržavanja za svoju mlt. djecu. Stoga takav navod tužiteljice očito nije životan i logičan te je kao takav u cijelosti neistinit. Sve kada bi i bila istina da je pok. KVĐ i izbjegavao plaćanje uzdržavanja, to zasigurno ne bi bio životan i logičan razlog za navodno samo „formalan“ upis vlasništva na ime tuženice pod 4. EV. Tvrdnja tužiteljice da pok. KVĐ navodno nije želio upisati svoje pravo vlasništva „radi izbjegavanja svojih vjerovnika“, opet ukazuje da je on očito bio u dugovima te i ta činjenica navedene po samoj tužiteljici očito ukazuje da niti on, a pogotovo tužiteljica, zasigurno nisu uopće imali novčanih sredstava kojima bi izvršili tu navodnu isplatu tužiteljica. U svakom slučaju već i sam taj navod iz tužbe o izbjegavanju plaćanja uzdržavanja, ukazuje o kakvim moralnim osobinama se radi na strani tužiteljice. Tužiteljica i njezin sada pok. suprug EVĐ, uostalom niti nisu imali novčanih sredstava, a niti prihoda, iz kojih bi uopće imali i teoretsku mogućnost za navodnu isplatu tuženica, a indikativno je da o tome tužiteljica uz tužbu ne dostavlja ali baš niti jedan materijalni dokaz u vidu ugovora, potvrde o isplati, iznosa, datuma ili slično. Točno je da je sada pok. KVĐ, sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženicom pod 4. EV ali tužiteljica prešućuje činjenicu da je kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu pod br. P-6360/2018, u tijeku parnični postupak u kojem IV-to tužiteljica zahtijeva raskid tog ugovora o doživotnom uzdržavanju, a što je tužiteljici poznato jer je ona u tom predmetu tuženica, zajedno sa svojom kćeri mlt. FV. Ponajbolje neosnovanost tužbenog zahtijeva ilustrira činjenica da je tužbu u gore navedenom predmetu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, tuženica EV podnijela kao tužiteljica još dana 27. prosinca 2018. te da je u tom predmetu tužiteljica, kao tužena i z.z. svoje mlt. kćeri, dostavila odgovor na tužbu 2. svibnja 2019. – dakle prije više od tri i pol godine, a u kojem odgovoru na tužbu uopće nije isticala da bi navodno postojala neka navodna isplata tuženicima za predmetnu nekretninu, već je samo nastojala održati taj ugovor o doživotnom uzdržavanju na snazi, neistinito navodeći da je ona nakon smrti svog supruga, nastavila pružati uzdržavanje EV. Posve je nevjerojatno, neživotno i nelogično da tužiteljica ne bi već u tom predmetu za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, istakla činjenicu o navodnoj isplati tuženica pa i tuženici pod 4. EV, a nije jasno niti na koji način i iz kojeg razloga je vršena navodna isplata za predmetnu nekretninu sestrama pok. ŽVĐ i tuženicama pod 1. do 3. kada niti nisu bile upisane kao zk. vlasnice predmetne nekretnine za života pok. supruga tužiteljice. Tuženice naglašavaju da je došlo i do daljnjeg narušavanja ionako teških i poremećenih odnosa između tužene EV, s jedne strane i i tužiteljice ČV, s druge strane i to na način da je ČV tijekom noći s 21/22. travnja 2021., na zidu unutar predmetne nekretnine-kuće u [adresa], a u kojoj stanuju tuženica pod 4. EV na prvom katu, te tužiteljica ČV na drugom katu kuće, svojom rukom flomasterom napisala slijedeći uvredljivi sadržaj: „volim te najviše. puši kurac i jebi si mater mene ne moţeš. ovo je moja kuća ne znam što pokušavaš“. Zbog navedenog je tuženica pod 1. AV, zatražila intervenciju policije koja je utvrdila navedeno s time da je tužiteljica DV neistinito negirala da bi ona to pisala. Kako trenutno u predmetnoj kući žive samo tužiteljica ČV i tuženica pod 4. EV, očito je da je navedeni uvredljivi tekst ispisala upravo ona, a osim toga da se radi u njezinom rukopisu razvidno je prosječnoj osobi uspoređujući tekst ispisan na zidu s pismom ČV od 21. listopada 2018. s pismom tužiteljice i to u pisanju svih slova, a osobito slova B, M, R i dr. Posebno se napominje da je ovakvo uvredljivo ponašanje tužiteljice ČV prema majci njezinog pok. supruga EV, koja je osoba starije životne dobi i teško narušenog zdravlja, izazvalo kod iste tešku uznemirenost, osjećaj straha te ugrozilo njezino zdravstveno stanje, što zasigurno ne bi trebao nitko trpjeti, a pogotovo ne osoba te dobi koja to u najmanju ruku ne zaslužuje. U navedenom pismu, kojim tužiteljica predlaže podjelu ostavinske imovine iza svog pok. supruga te brata tuženice pod 1. do 3. i sina tuženica pod 4., se također ne spominje od strane tužiteljice nikakva navoda isplata prema tuženicama. Posve je neživotno i nelogično da bi tužiteljica predlagala podjelu predmetne nekretnine (između ostalog i na otoku [adresa]) da se ikada takva navodna isplata i desila, a što zasigurno nije. Nije točno niti da bi tužiteljica i njezin pok. suprug navodno zajednički renovirali, opremali, uređivali i pogotovo dograđivali predmetnu nekretninu, a pogotovo je neistina da bi to navodno nastavila činiti tužiteljica nakon smrti svog supruga. Proces legalizacije je u cijelosti financirala i platila svojim vlastitim sredstvima tuženica EV, a ako i koji dokument u tom postupku, moguće i glasi na ime pok. TVĐ, to je samo iz razloga što je ona bolesna i u poodmakloj životnoj dobi te bi uobičajeno davala novac svom sada pok. sinu, da to obavi u njezino ima i s njezinim novcima za sve troškove koji su proizašli u tom postupku legalizacije. Uostalom, posve je pravno irelevantno za ovaj postupak, tko je proveo postupak legalizacije jer je isti mogao provesti po pozitivnim propisima bilo tko ali ta činjenica ne može utjecati na samu činjenicu vlasništva nekretnine za koju se obavlja postupak legalizacije. Priložena specijalna punomoć, sastavljena samo nepuna tri mjeseca prije smrti pok. KVĐ, samo ukazuje i potvrđuje gornje navode jer i iz iste proizlazi da je tuženica pod 4. EV tom punomoći samo ovlastila svog sada pokojnog sina ŽVĐ „... da je ovlašten bez svake moje daljnje suglasnosti u moje ime i za moj račun i bez moje prisutnosti poduzeti sve radnje na koje sam ja kao vlasnica ovlaštena“. Prema po tužiteljici dostavljenom rješenju o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. O-5335/2020 od 9. svibnja 2022., u ostavinskom postupku iza pok. supruga tužene TVĐ, očito je da tužiteljica u tom postupku nije tvrdila da bi pok. ČVĐ bio vlasnik predmetne nekretnine te da ista ulazi u njegovu ostavinsku imovinu. Kada bi to i bila istina (a što zasigurno nije), kako to u tužbi navodi tužiteljica, tada bi u najmanju ruku bilo životno i logično da tu imovinu tužiteljica i navede kao ostavinsku imovinu iza svog supruga, a što ona nikada nije učinila tijekom trajanja ostavinskog postupka pa do dana podizanje ove tužbe. Tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljice sa sada pok. ŽVĐ, a koji brak je trajao manje od dvije godine, tužiteljica i njezin suprug nisu imali niti mogli steći sredstva kojima bi, kako to neosnovano tvrdi, mogli isplatiti tuženice za predmetnu nekretninu. Naime, osim naprijed navedenog pod III ovog odgovora na tužbu, pok. ČVĐ je 2018. kupio stan u [adresa], koji je na njegovo ime kao zk. vlasnika upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te stoga niti on, a niti tužiteljica pored kupnje tog stana nisu niti mogli imati sredstava kojima bi otkupili predmetnu nekretninu od tuženica, a koje nekretninu uostalom niti nikada nisu imale namjeru niti prodavati, a niti primati neku navodnu isplatu od tužiteljice i njezinog pok. supruga. Sporazum o podjeli ostavinske imovine, a na koji se poziva tužiteljica, ne dokazuje ali baš nikakvu navodnu isplatu tuženici AV, a pogotovo ne isplatu tuženicama TV, ŽV i EV. Predmetni sporazum se odnosi na ostavinski postupak iza pok. supruga tužene EV i oca tuženica pod 1. do 3. pok. ŠV, te je u tom sporazumu navedena samo obveza EV prema AV, a ne nikakva obveza ili isplata tužiteljice ili njezinog pok. supruga. Pok. EVĐ je ranije bio u braku s ĐV te je s istom dana 3. srpnja 2012. sklopio Sporazum po kojem je u članku 3. izričito navedeno da nemaju zajedničku imovinu, a što ponovo ukazuje da neosnovanost navoda tužiteljice u tužbi. Predmetnu nekretninu su vlastitim radom i sredstvima stekli u vlasništvo isključivo tuženica pod 4. EV sa svojim pok suprugom LV i to na način da su kupili predmetni zemljište te temeljem građevinske dozvole od 10. travnja 1984. sagradili predmetnu kuću. Navedeno potvrđuje i rješenje Općinskog suda u Pagu br. Z-1331/99 od 8. studenog 1999., kojim su isti kupili nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
3. Tužiteljica je označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,23 EUR,. Tuženici su se protivili naznačenoj vrijednosti spora jer da ista predstavlja vrijednost od 106.178,25 EUR. Sud je ostavio vrijednost predmeta spora kako je naznačio tužitelj u iznosu od 1.327,23 EUR jer se vrijednost predmeta spora radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju ne određuje prema tržišnoj vrijednosti nekretnine.
4. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao isprave priložene spisu i to: vjenčani list (l.s. 6), izvadak iz matice rođenih (l.s. 7-8), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 21. lipnja 2018. (l.s. 9-12), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 13- 14), Sporazum o podjeli ostavinske imovine i nasljednička izjava, ugovor o osiguranju od 2. ožujka 2017. (l.s. 16-19), povijesni prikaz zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 20-23, 122-125), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. O-5335/2020-75 od 9. svibnja 2022., iza smrti EVĐ (l.s. 24-28), smrtni list (l.s. 30), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. O-8213/17-10 od 6. travnja 2018., iza smrti RV (l.s. 31-33), Ugovor o darovanju od 16. listopada 2020. (l.s. 34- 37), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 38-40), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 38-40), izvadak iz zemljišne knjige za [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 41-43), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13. veljače 2020., (l.s. 49-52), specijalna punomoć (l.s. 53) izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 55-58), fotografije zida (l.s. 72-73), Sporazum od 3. srpnja 2012. (l.s. 82-85), građevinska dozvola od 10. travnja 1984. (l.s. 86-87), Rješenje o uknjižbi od 24. ožujka 2000. (l.s. 88), povijesni prikaz zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 89-102), ispis računa pok. ČVĐ (128-398), dopis tužiteljice po odvjetnici Martini Gajski od 3. prosinca 2018. (l.s. 468), izvadak iz obrtnog registra (l.s. 478-479), pregled zaključaka blagajne (l.s. 480-487), rezervacije smještaja za 2017. i 2018. (488-492), ugovor smještajnog objekta s tvrtkom booking.com (l.s. 493-521), povijesni prikaz zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 522-525), dopis od 5. studenog 2018. i 27. studenog 2018. (l.s. 539-541), zbirka isprava posl. br. Z-3780/17 (l.s. 564-570), podaci Porezne uprave za tužiteljicu od 5. svibnja 2023. (l.s. 583-605), zbirka isprava Z-47264/15 i Z-51795/16 (l.s. 606-614), podaci Porezne uprave za pok. ČVĐ (l.s. 616- 636), zamolbeno saslušanje – iskaz svjedoka UV i HV (l.s. 638-640), zamolbeno saslušanje – iskaz svjedokinja VV, CV i OV (l.s. 644-650), zamolbeno saslušanje – iskaz svjedokinja IV i svjedoka JV, BV (l.s. 653-657), zamolbeno saslušanje – iskaz svjedoka GV (l.s. 660-662), zamolbeno saslušanje – iskaz svjedokinje SV, svjedoka ČŽ (l.s. 668-671), zamolbeno saslušanje – iskaz svjedoka AŽ, svjedokinje TŽ (l.s. 674-678), zamolbeno saslušanje – iskaz svjedoka ŽŽ, (l.s. 681-683), zamolbeno saslušanje – iskaz svjedoka EŽ, svjedokinje KŽ (l.s. 711-715), iskaz tužiteljice ČV (l.s. 792-796), iskaz tuženice pod 1. AV (l.s. 796-799).
5. Tužbeni zahtjev nisu osnovani.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovora o darovanju zaključenim između tuženice pod 1. AV, tuženice pod 2. TV i tuženice pod 3. ŽV kao daroprimateljica i tuženice pod 4. EV kao darovateljice kao i zahtjev za brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženice pod 1., tuženice pod 2. i tuženice pod 3. na darovanoj nekretnini (čest. br. 7075/5 upisana zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište u [adresa], „ [adresa], ukupne površine 304 m2) i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Nadalje u točki. 3. i 4. tužbenog zahtjeva traži se da je ½ dijela predmetne nekretnine čini ostavinsku imovinu iza pok. ČVĐ te da tuženica pod 4. EV izda tabularnu ispravu pogodnu za uknjižbu prava vlasništva tužiteljice ČV.
7. Tuženice su prigovorile aktivnoj legitimacije tužiteljice jer da ista nije bila sudionik aktivnih ugovora o darovanju, ovaj sud nalazi neosnovanim jer na ništetnost se može pozvati svaka zainteresirana osoba, a budući je tužiteljica supruga pok. ČVĐ, sina i brata tuženica ima pravni interes tražiti ništetnost ugovora i da se uklone posljedice takvog ugovora.
8. Čitanjem predmetnog Ugovora o darovanju od 16. listopada 2020. utvrđeno je da je tuženica pod 4. FŽ darovala tuženicama pod 1. AV, pod 2. TV i pod 4. RŽ više nekretnina i između ostalog i nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao čest. br. 7075/5 kuća i dvorište u [adresa] „ Č. [adresa], kuća u [adresa] površine 304 m2, svakoj za 1/3 dijela. Ugovor o darovanju je zaključen u pisanom obliku, potpisan od strane ugovornih strana i ovjerene po javnom bilježniku Zinki Batušić –Šlogar iz [adresa]. Člankom 4. navedenog ugovora je priopisano da tuženice pod 1. do 3. u posjed nekretnina stupaju odamh po ovjeri ugovora te od toga snose isključivo vlastitim sredstvima, sve poreze i druge obveze vezano uz vlasništvo, posjed i korištenje tih predmetnih nekretnina.
9. Čitanjem Sporazuma o podjeli ostavinske imovine i nasljedničke izjave, te ugovora o osiguranju od 2. ožujka 2017., ovjeren istog kod javnog bilježnika Gordana Jakobovića iz Zagreba, pod br. OV-884/17 utvrđeno je da su nasljednici pok. RV i to supruga EV i kćeri AV, TV i ĆŽ i sin ostavitelja sad pok. ČVĐ priznali oporuke pred svjedocima ostavitelja RV od 4. veljače 2020. kojom je za svoju nasljednicu imenovao svoju suprugu EV. AV ovdje tuženica pod 1. tražila je na ime nužnog dijela od nasljednice EV ovdje tuženice pod 4. iznos od 100.000,00 EUR. EV je prihvatila obveze na ime nužnog dijela te je prilikom sklapanja Sporazuma EV isplatila iznos od 50.000,00 EUR, dok se za preostali iznos od 50.000,00 EUR obvezala isplatiti najkasnije do 2. ožujka 2019. Za osiguranje naplate potraživanja iznosa od 50.000,00 EUR založni dužnik ČVĐ ovlastio je AV kao založnog vjerovnika da radi osiguranja naplate tražbine iz Sporazuma uknjiži založeno pravo na nekretnini 33,88/100 dijela nekretnine kao kat. čest. [katastarska čestica], (E-2) etažno vlasništvo s određenim omjerima k. o. [katastarska općina], te je AV odmah dobila odobrenja od strane založnog dužnika za uknjižbu založnog prava na navedenoj nekretnini.
10. Čitanjem građevinske dozvole broj: UP-I-02-V-153/1-1984 od 10. travnja 1984. izdanu od Općine Pag, Sekretarijata za poslove uprave utvrđeno je da je MŽ i EV dozvoljena izgradnja kuće za odmor na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u predjelu „ [adresa].
11. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Pagu posl. br. Z-1331/99 od 24. ožujka 2000. utvrđeno je da su se na temelju kupoprodajnog ugovora na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao vlasnici uknjižili RV i EV svaki za ½ dijela.
12. Pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. O-8213/17-10 od 6. travnja 2018., iza smrti pok. RV kao nasljednica na njegovoj cjelokupnoj imovini je proglašena EV, pa tako i na predmetnoj nekretnini u [adresa].
13. Budući da je pok. ČVĐ u međuvremenu preminuo, a nije isplatio AV iznos od 50.000,00 EUR, na to su bili pozvani njegovi nasljednici i to ČV, mlt. FV, ĆV i mlt. ZŽ koji nisu ispunili obvezu svog pravnog prednika, te je AV stekla vlasništvo na navedenoj nekretnini iz točke 12. ove presude.
14. Među strankama nije sporno da su tuženica pod 4. i pok. FVĐ zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju te da je tuženica pod IV. podnijela tužbu protiv djece pok. ČVĐ radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju.
15. Parnični postupak koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod posl. br. P-6360/2018-59, radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju je pravomoćno završen na način da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 21. lipnja 2018. zaključen između tužiteljice EV kao primateljice uzdržavanja i pravnog prednika i pok. ČVĐ kao davatelja uzdržavanja, ovjerenog kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama pod br. 160 R2-739/2018. Nadalje, uviom kroz e-Spis utvrđeno je da je prijedlog ČV ovdje tužiteljice i mlt. FV za dopuštenje revizije odbačen pod posl. br. Revd-2460/2025 od 10. lipnja 2025.
16. Čitanjem specijalne punomoći od 21. lipnja 2018., ovjerena istog dana kod javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba, proizlazi da je FŽ opunomoćila svog sin ČVĐ te da je na temelju punomoći ovlašten upravljati njenom imovinom na način da je ovlašten bez svake njene daljnje suglasnosti i odobrenja u njeno ime i za njen račun bez svake njene daljnje suglasnosti poduzeti sve radnje na koje je kao vlasnik ovlaštena i to između ostalog i na predmetnoj nekretnini na [adresa].
17. Nadalje EV je kao primateljica uzdržavanja zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju solemniziran kod javne bilježnice Zinke Batušić-Šlogar pod br. OV-690/2020 od 13. veljače 2020. sa kćerima AV, TV i ŽV kao davateljicama uzdržavanja, na način da nakon svoje smrti ustupa svojim kćerima cjelokupno vlasništvo nekretnina i pokretnina na jednake dijelove odnosno svakoj davateljici uzdržavanja po 1/3 dijela.
18. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su na čest. br. 7075/5 uknjiženi kao suvlasnici PŽ za 1/3 dijela, AV za 1/3 dijela i ĆŽ za 1/3 dijela, te da je zabilježen Ugovor o doživotnom uzdržavanju solemniziran kod javne bilježnice Zinke Batušić-Šlogar pod br. OV-690/2020 od 13. veljače 2020.
19. Čitanjem podataka Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Dubrava od 5. svibnja 2023., o prihodima te o visini dohotka i primitka od 2008. do 2018. za tužiteljicu ČV utvrđeno je da je u razdoblju od 2008. do 2012. ostvarila dohodak u iznosu 0,00 EUR, a 2012. na ime dohotka iznos od 545,71 EUR (4.111,63 kn), 2013. iznos od 545,71 EUR (4.111,63 kn), 2014. iznos od 407,61 EUR (3.071,16 kn), 2015. iznos od 247,62 EUR (1.865,67 kn), 2016. iznos od 1.764,78 EUR (13.296,73 kn), 2017. iznos od 0,00 EUR i 2018. iznos od 1.537,74 EUR (11.586,08 kn).
20. Čitanjem podataka Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Dubrava od 5. rujna 2023., utvrđeno je da je 2008. na ime dohotka ostvario iznos od 9.659,62 EUR (72.780,38 kn), 2009. iznos od 9.945,53 EUR (74.934,58 kn), 2010. iznos od 10.066,21 EUR (75.843,83 kn), 2011. iznos od 11.435,53 EUR (86.160,98 kn), 2012. iznos od 8.528,42 EUR (64.257,35 kn), 2013. iznos od 37.659,49 EUR (283.745,41 kn), 2014. iznos od 13.877,17 EUR (104.557,55 kn), 2015. iznos od 17.844,02 EUR (134.445,79 kn), 2016. iznos od 10.056,49 EUR (75.770,61 kn), 2017. iznos od 18.431,32 EUR (138.870,77) i 2018. iznos od 14.349,99 EUR (108.120,01 kn).
21. Među strankama je sporno je li tuženica pod 4. EV samo formalno upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, je li pok. A zajedno sa tužiteljicom isplatio tuženice, te je li pok. ČVĐ kako bi izbjegavao obvezu uzdržavanja svoje djece, a nakon smrti oca RV, u dogovoru sa tuženicama sva imovina iza pok. oca prenijeta je na njegovu majku, ovdje tuženicu pod 4., a pok. ČVĐ je sa tuženicom pod 4. zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju kako bi se nakon njene smrti i formalno izvršio prijenos prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno je li postupanja tuženica kad su zaključile Ugovor o darovanju bio protivan Ustavu RH, prislinim propisima i moralu društva.
22. Nadalje među strankama je sporan je li predmet Ugovora o darovanju predan u pravi posjed tuženicama pod 1. do 3. kao daroprimateljicama, jer ako nije da mu nedostaje potrebna forma (oblik ugovora).
23. Člankom 322. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje ZOO-a) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
24. Člankom 479. stavak 1. ZOO-a propisano je da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati. Iz navedene citirane odredbe proizlazi da je ugovor o darovanju dvostrani pravni posao, a to znači da je za perfekciju posla, osim očitovanja volja darovatelja, nužno potrebno i očitovanje volje obdarenika, tj. prihvat. Nadalje, ugovor o darovanju je obvezno-pravni ugovor i njegovim sklapanjem se zasniva ugovorni odnos između darovatelja i obdarenika na osnovu kojeg se ugovora o darovanju ukazuje kao pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na strani obdarenika na predmetu darovanja. Sukladno članku 482. ZOO-a ugovor o darovanju nekrentine mora biti sklopljen u pisanom obliku, dok ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (članak 482. stavak 2. ZOO-a). U slučaju nepridržavanja oblika ugovora, propisano člankom 482. ZOO-a ugovor će biti ništetan tj. isti neće proizvoditi pravne učinke.
25. Na sporne okolnosti između stranaka saslušani su svjedoci i to OV (prijateljica od tuženice pod 1. AV), UV (bivši suprug tuženice pod 1. AV), BV (bivši suprug tuženice pod 1. AV), JV (bivši suprug tuženice pod 2. TV), IV (djelatnica kafića [obrt] u [adresa]), SV (šogorica od tuženice pod 4. EV), ŽŽ (suprug tuženice pod 3. ŽV), VV (sestrična tužiteljice), CV (sestrična tužiteljice), ĐV (bivša supruga pok. ČVĐ), ČŽ (vjenčani kum od pok. T), ŠŽ (daljnja rodbina od tuženica), AŽ (vjenčani kum od pok. T sa drugom suprugom), TŽ (prijateljica pok. T), NŽ (prijatelj od pok. T), ĆV (kćer pok. T), svjedok EŽ (vjenčani kum od A), KŽ i DŽ (obiteljski prijatelj obitelji ŠŽ) te saslušana tužiteljica i tuženica pod 1. AV.
26. Svjedok UV (bivši suprug tuženice pod 1. AV) u svom iskazu navodi da je u braku s tuženicom bio od 1986. a da od 1993. više nisu živjeli skupa. Nema saznanja o stjecanju zajedničke imovine između ĐŽ i ČVĐ u razdoblju od 2016. do njegove smrti. Što se tiče kuće na [adresa] da je sagrađena kad se on oženio sa AV, da su istu sagradili MŽ i EV. U toj kući da je ljetovao 7 godina. Nema nikakvih saznanja da bi tu kuču gradio ČVĐ, niti o Dražanovim i Leinim novčanim sredstvima kao i o ugovor o darovanju između njegove bivše punice i njenih kćeri.
27. Svjedokinja ĆV u svom iskazu u bitnom navodi da nije bila u nikakvim odnosima sa pok. ocem, a da je s tužiteljicom i tuženicama u kontakt stupila tek nakon očeve smrti i da je u svima u dobrim odnosima. Ne zna da li su tužiteljice i njen pok. otac od 2016. do njegove smrti stekli zajedničku imovinu. Poznato joj je da njen otac imao restoran u [adresa] i da su sezonski radnici koji su tamo radili bili smješteni u toj kući. Zna da je kuća glasila na baku EV ali da je njen otac A upravljao s njom zadnjih 15-ak godina jer je tamo smještao radnike i iznajmljivao ju je na Booking.com gdje je bio naveden kao jedini kontakt. Ne zna ništa o novčanim sredstvima tužiteljice i njenog pok. oca. Zna da je Ugovor o darovanju između njene bake i teta zaključen kratko nakon Dražanove smrti kako bi se izbjegao Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen sa A, a to zna jer je tako sama zaključila, nitko joj nije rekao. Nakon smrti djeda KV može reći da su dvije sestre dobile svaka po kuću, a A je AV morao isplatit 50.000,00 EUR, što oni kao nasljednici nisu stigli napraviti zbog kratkog roka i u ovrsi su ostali bez jedne nekretnine. Zna da je RVĐ kupio dva stana, a to zna jer je čula od nekog, više se ne sjeća od koga. Nikad da nije bila u kući na [adresa].
28. Svjedokinja VV u svom iskazu u bitnom navodi da joj poznato iz priča tužiteljice i pok. A da je kuća u [adresa] i u [adresa] trebala pripasti A nakon smrti njegove majke.. U kući na [adresa] da nije bila, niti znao kako izgleda. Ne zna kad je A sa svojom majkom zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je na Bookingu kao broj za kontakt vezano za apartman na [adresa] bio objavljen broj od tužiteljice ili od A.
29. Svjedokinja CV u svom iskazu u bitnom navodi da nikad nije bila u kući na [adresa]. Iz priča tužiteljice i A da je čula za postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju između A i njegove majke te da je A na temelju tog Ugovora trebao dobiti nekretnine u Zagrebu i na moru.
30. Svjedokinja OV u svom iskazu u bitnom navodi da je sve nekretnine održavala i o njima se brinula EV. Nakon 2015. da nije bilo nikakvih radova na nekretnini u [adresa], sve do iza Dražanove smrti. Poznato joj je da upravo AV organizira sve radove koje je potrebno obaviti u toj nekretnini (servis klima uređaja, popravljanje žljebova, popravak dnevnog boravka i sl.) te da je upravo AV dala svojih 6.000,00 EUR vezano za klima uređaj. Koliko joj je poznato da su Suzanine sestre su bile na ljetovanju na [adresa] jer su inače obje zaposlene. Poznato joj je da Miličine kćeri imaju u posjedu nekretnine na [adresa], jer sve imaju ključeve od nekretnine, a osobno je bila u više navrata prisutna kada je AV svojim ključevima u zimskom periodu ulazila u tu nekretninu kako bi provjerila njeno stanje, a kada je znala sa njom ići na rasprave koje je imala u Dubrovniku, Splitu ili Zadru. U odnosu na kuću u [adresa] može iskazati da sve Miličine kćeri u tu kuću ulaze sa svojim ključevima, da je ŽV dolazila kod EV svaki dan, LŽ je svaki dan dolazila popodne, a nakon Dražanove smrti AV je jedno vrijeme i živjela sa EV dok sada dolazi svaki dan. Koliko je njoj poznato sve Miličine kćeri oduvijek imaju ključeve od svih nekretnina.
31. Svjedokinja IV u svom iskazu u bitnom navodi koliko je čula od A da je stan u [adresa] namijenio svom sinu. Imao je vikendicu u [adresa], ali da su to tužiteljica i Dražanove sestre prodale nakon ostavinske rasprave. On je ujedno držao i restoran koji je iznajmio na plaži na [adresa]. Njegovi roditelji imaju vikendicu na [adresa], ali da to nije bilo Ž, o toj vikendici da se najviše brinula tuženica pod 4. koja je svako ljeto dok je mogla boravila tamo.
32. Svjedok JV u svom iskazu u bitnom navodi da mu je poznato da su tuženica pod 4. i njezin suprug imali vikendicu na [adresa] koju su oni izgradili, ali koliko se sjeća dok je bio u braku s tuženicom pod 2. TV nije ništa nadograđivano. Točno je da su iznajmljivali pojedine dijelove te vikendice. Nadalje da je imovno stanje tuženice pod 4. i njezinog supruga bilo vrlo te da A nije doprinosio održavanju i uređivanju te vikendice na [adresa], koliko mu je poznato.
33. Svjedok BV u svom iskazu u bitnom i da je sa tuženicom pod 1. u korektnim odnosima te da su tuženice pod 1. do 3. uvijek brinula za roditelje, a posebno je to činila tuženice pod 1. i to su nastavile činiti nakon smrti svoga oca MŽ. Napominje da su one obaveze i brigu oko tuženice pod 4. podijelile između sebe. Niti Dražanova bivša supruga niti tužiteljica nikad se nisu brinule o tuženici pod 4. Poznato mu je da je A od svoje imovine imao stan u [adresa], pola kuće koja se nalazi preko puta ranije navedene kuće u [adresa], kućicu u Novoslecu, a što su naslijedile tužiteljica i njegove kćeri. Kuću u [adresa] je koristio za boravak, a bio je i iznajmio neki objekt na plaži kako bi u njemu vodio restoran. Poznata mu je LŽ jer su bili prijatelji, ona da je u jako dobrim odnosima sa tuženicom pod 1. i njih dvije se poznaju dugi niz godina. Nakon što je preminuo suprug tuženice pod 4. dogovor između tuženice pod 4. i ostalih tuženika je da svaka od tuženica pod 1. do 3. nešto dobije, dok je ostala imovina pripala tuženici pod 4. Koliko se može sjetiti E je imao te svoje nekretnine o kojim sam ranije iskazivao pa se na ostavinskoj raspravi , koliko se sjeća, svog dijela odrekao u korist tuženice pod 4.. Koliko je njemu poznato A se nije odrekao svog dijela kako bi prikrio imovinu da izbjegne plaćanje uzdržavanja, već je ovakav dogovor postignut sukladno njihovoj obiteljskoj dinamici. Na ljetovanje u kuću u [adresa] je dolazila cijela obitelj pa sam tako povremeno znao odlaziti i on, ali je on ipak više ljetovao u svojim apartmanima u Istri. OV je posjećivala tuženicu pod 1. u navedenoj kući u [adresa] jer i sama LŽ ima neku svoju nekretninu na [adresa] u blizini te kuće. Može još iskazati kako mu je poznato da je tuženica pod 4. svoju imovinu darovala tuženicama pod 1. do 3. na jednake dijelove iz razloga što se one brinu o njoj, ali i uz uvjet da se nastave brinuti o njoj. Kako su roditelji tuženica starili, tako im je trebala sve intenzivnija briga i pažnja.
34. Svjedokinja ĐV u svom iskazu u bitnom navodi da je ČVĐ bio njen suprug, a brak je razveden 2014. i u braku su bili sedam godina. U tom braku ona i njen pokojni bivši suprug nisu stekli nikakvu imovinu, a kuća na [adresa] je vlasništvo njenog pok. svekra RV i svekrve EV. ČVĐ da je kupio stana u [adresa] njihovom zajedničkom sinu, nakon njihova razvoda. Za vrijeme trajanja njihovog braka izgrađena je vikendica u mjestu Veliki vrh u Čučerju-Dubrava u Zagrebu, a tu su vikendicu zajednički izgradili. Njen pokojni suprug za vrijeme trajanja braka radio u ugostiteljstvu, imao je kafić u njihovog obiteljskoj kući u [adresa], a što su mu omogućili roditelji, s tim da je taj kafić bio u roditeljskoj kući. Njen pokojni suprug na [adresa] imao je restoran kojeg su otvorili za vrijeme trajanja njihovog braka. Ona je sa njihovim zajedničkim djetetom za vrijeme trajanja njihovog braka dolazila u kuću na [adresa], a i nakon smrti bivšeg supruga odlazi u tu kuću, jer bivšoj svekrvi UŽ vodim svog sina tj. njezinog unuka ZŽ. Kuću na [adresa] održavali su njen pokojni svekar RV i svekrva EV. Tužiteljica ČV u tu kuću dolazila jednu godinu prije zaključenja braka sa njenim bivšim pokojnim suprugom, a i nakon zaključenja braka nakon što se rodilo njihovo zajedničko dijete. Njen sin da je u tom istom razdoblju dolazio u spomenutu kuću na [adresa]. Nakon smrti njenog bivšeg pokojnog supruga kuću je održavala njegova sestra AV, a ostale sestre zbog poslovnih obveza nisu sudjelovale u održavanju kuće, osim u ljetnom periodu kada su bile tamo, pomagale su u održavanju kuće – košnja trave, čišćenje.. Sve tri sestre vodile su brigu o baki – EV, i prije smrti svekra RV i nakon njegove smrti, a ĆŽ se zbog brige o baki EV, preselila živjeti u [adresa], gdje živi i baka EV.
35. Svjedokinja SV u svom iskazu navodi da poznaje sve stranke iz ovog postupka iz razloga što je tuženica pod 4. EV njena šogorica. Poznato joj je da su kuću na [adresa] gradili EV i njezin sada pok. suprug MŽ i to kada su njihova djeca još bila mala. Ona je u toj kući na [adresa] bila barem desetak puta, dok ih je puno češće posjećivala u kući u [adresa]. Sve Miličine kćeri su imale ključeve i od kuće u [adresa] i od kuće na [adresa] i u te su kuće mogle odlaziti kada su željele. Miličino zdravstveno stanje se jako pogoršalo nakon Dražanove smrti i za nju se brinu njezine kćeri. Kćer ŽV je inače doktorica te ona sada živi sa EV upravo kako bi se mogla brinuti oko njenog zdravstvenog stanja. Kćer AV se više brine oko nabavke i održavanja Miličine kuće, dok kćer LŽ svaki dan obilazi EV, iako i sama doma ima dvije kćeri. Na isti su se način Miličine kćeri o njoj brinule i prije Dražanove smrti. A je imao svoje nekretnine koje su podijelili njegovi nasljednici. Posebno naglašava kako je A bio kupio stan u [adresa] koji je renovirao i iznajmljivao, a nju je osobno bio odveo u taj stan i rekao je da je taj stan namijenio svom sinu iz prvog braka kada dođe na školovanje u Zagreb, a koji je tada živio u [adresa]. Koliko je njoj poznato tužiteljica za vrijeme trajanja braka sa A nije nigdje radila. Nije joj poznato da je postojao ikakav sporazum o diobi ostavinske imovine iza Miličinog supruga MŽ, a koji bi bio sklopljen između A, EV i AV. EV i tužiteljica nakon Dražanove smrti nisu u nikakvim odnosima. Tužiteljica je znala po zidovima hodnika kuće u [adresa] pisati prostote radi čega je bila pozvana i policija, te nije dala EV da posjećuje unuku FV.
36. Svjedok ČŽ u svom iskazu navodi da je bio Dražanov vjenčani kum na njegovom prvom vjenčanju i da su bili dobri u razdoblju od 10 ili 15 godina prije njegove smrti. Iz tog razloga poznaje njegove sestre iz viđenja, dok je sa njegovom majkom EV češće površno kontaktirao. Iz tog istog razloga poznaje i tužiteljicu kao njegovu posljednju suprugu. On ne može sto posto znati tko je točno vlasnik nekretnine na [adresa], ali koliko je njemu poznato, to su bili Dražanovi roditelji. On je znao nekada boraviti u toj kući. Koliko je njemu poznato, od kada je tužiteljica postala Dražanova supruga u toj kući je bio jedan majstor koji je bojao zidove, ali nije bilo opsežnih i velikih građevinskim radova. Možda je bilo kakvih radova na uređenju unutrašnjosti, ali to ne može biti siguran. Sjeća se da je bilo govora o potpisivanju doživotnog uzdržavanja između A i EV, ali on taj ugovor nije nikada vidio niti je kakav takav ugovor pročitao pa niti ne zna što je točno trebalo biti dogovoreno. Misli da je A u svom osobnom vlasništvu imao vikendicu, jednu kućicu sa garažom koja se nalazi preko puta njihove obiteljske kuće u [adresa] te jedan stančić u Maksimiru.. Poznato mu je da se kuća na [adresa] turistički iznajmljivala, ali to su radili Dražanovi roditelji. Naime, i njegovi su radnici jedno vrijeme bili smješteni u toj kući i on je naknadu za taj smještaj platio Dražanovom ocu, a nakon njegove smrti plaćao je EV naknadu za smještaj i režije. Koliko je njemu poznato nakon što je A preminuo ta kuća na [adresa] se više nije turistički iznajmljivala. On osobno nije nikad vidio da bi tužiteljica išta radila u kući na [adresa], što bi bilo povezano sa turističkim iznajmljivanjem te kuće, ali je bila neka priča da bi to ona možda mogla raditi.. Nije mu poznato kakva je točno konkretno bila Dražanova financijska situacija, poznato mu je da nije oskudijevao, ali i da nije imao novaca za nekakve ekskluzivne stvari. Poznato je da se A brinuo za sina MV i da mu je kupovao što mu je trebalo.. U kući na [adresa] bio je nakon Dražanove smrti bio 2019. kada je u toj kući bili njegova obitelj, on i njegovi radnici. Naknadu za korištenje kuće platio je EV, a ČV nije tada vidio da bi išta radila u toj kući, a koliko se može sjetiti misli da ona ni nije bila tamo. A i on dobit od ugostiteljskog objekta na [adresa] dijelili su pola pola.
37. Svjedokinja ŠŽ u svom iskazu u bitnom navodi da nikad nije bila u kući na [adresa], ali joj je iz priča poznato da su tu kuću napravili EV i njezin sada pok. suprug MŽ. Pričalo se i da je tuženica pod 1. AV uložila znatna sredstva u tu kuću na ime podizanja kata, a mislim da je to bilo prije nego što je A ušao u vezu sa tužiteljicom. Ona nije čula da bi A od kada je ušao u vezu sa tužiteljicom bilo što ulagao u kuću na [adresa]. Odnos tužiteljice i A je bio teško poremećen i njoj je je sam A dan prije svoje smrti rekao kako je taj brak gotov i da će se razvesti te da ide po bivšu suprugu i sina. Dakle, to je bilo 13. rujna 2018., a nakon što se A vratio sa [adresa]. Može iskazati kako kod bake EV najviše viđa sestru AV, sestru ŽV zna vidjeti ujutro, dok sestru LŽ rijetko viđa, ali po onome što ona zna vidjeti pretpostavljam da se upravo one brinu za baku EV nakon Dražanove smrti. Baka EV u potpunosti se mogla brinuti za sebe prije nego što je pretrpjela moždani udar, ali ja se u ovom trenutku ne može sjetiti kada se točno to dogodilo.
38. Svjedok AŽ u svom iskazu u bitnom navodi da poznaje sve stranke ovog postupka jer joj je pok. A bio vjenčani kum na vjenčanju sa tužiteljicom. Od A je čuo da je potpisao nekakav ugovor sa majkom EV, ili o doživotnom ili o dosmrtnom uzdržavanju, prema kojem je kuća trebala pripasti njemu. On je tada shvatio da se to odnosilo na kuću u [adresa]. Taj je ugovor bio potpisan kratko prije nego što je A poginuo. Mislim da je ugovor potpisan u lipnju, a A je poginuo u rujnu. A se bavio ugostiteljstvom te je imao obrt u obiteljskoj kući u [adresa] i imao je ugostiteljski objekt na [adresa], a radio je i na adventima. Financijski nije oskudijevao i mislim da su mu financije bile nešto iznad prosjeka, ali nije bio izrazito bogat. Od svojih nekretnina A je imao stan na Kvatriću, pola kućice i garažu koji se nalaze preko puta kafića koji se nalazi u obiteljskoj kući u [adresa], neko zemljište u Hercegovini te dio dvorišta i garažu na [adresa]. To dvorište i garaža na [adresa] se nalaze u neposrednoj blizini kuće koju njegovi roditelji imaju na [adresa]. U toj kući roditelja na [adresa] se nalaze apartmani koje su upravo roditelji izjamljivali te A ništa od toga nije uzimao, iz priče sam čuo da su roditelji svakoj od sestara namijenili po jedan apartman u toj kući, ali ne zna jesu li ti apartmani doista i preneseni na sestre ili se samo radilo o apartmanima koje su sestre mogle koristiti kada bi došle na [adresa]. On nikada nije čuo niti vidio da bi se tužiteljica na bilo koji način bavila sa iznajmljivanjem apartmana na [adresa] niti da je u tom sudjelovala. Koliko je njemu poznato za vrijeme trajanja veze i braka tužiteljice i A njih dvoje nisu vršili nikakva velika ulaganja niti kupoprodaje. On se sa A družio kroz razdoblje od 25 godina te da stanuje u blizini njegove obiteljske kuće u [adresa]. Na toj kući se u nekom trenutku mijenjalo krovište i nešto se nadograđivalo, ali je sve to bilo prije nego što je A stupio u vezu sa tužiteljicom. Može iskazati kako nikada nije čuo da bi A i njegova majka EV imali nekakve dogovore vezano za kuću na [adresa]. Čuo je da je A isplatio sestru AV iz gornjeg dijela kuće u [adresa] jer je navodno sestra AV financirala uređenje tog gornjeg dijela kuće te misli da ju je A isplatio svojim sredstvima, odnosno stanom na Ravnicama.
39. Svjedokinja TŽ u svom iskazu navodi da je A bio njen prijatelj preko 20 godina i da je dolazila u njegov kafić [obrt] kao gosti.. Nije uočila da bi se na Dražanovoj obiteljskoj kući u [adresa] vršili bilo kakvi radovi u razdoblju od kada je on bio sa tužiteljicom u vezi, odnosno braku. A je dobro živio i imao je novaca. Njegov kafić [obrt] je vrlo dobro radio i to kroz razdoblje od 18 ili 20 godina, imao je i restoran na [adresa] i vozio je luksuzne aute. Što se tiče nekretnina u njegovom vlasništvu mogu se sjetiti samo da je spominjao stan negdje u Zagrebu i to kao investiciju da bi ga dalje iznajmljivao, a to je spominjao prije braka sa tužiteljicom. Ona je jednom bila u kući na [adresa] i ondje ih je ugostio A, a doista ne zna čija je ta kuća na [adresa], odnosno je li njegova ili od njegovih roditelja.
40. Svjedok NŽ u svom iskazu u bitnom navodi da on sa A nije nikad pričao o nekretninama koje je bilo tko od njih imao u svom vlasništvu niti su pričali o odnosima unutar obitelji pa mu stoga nije poznato niti je li A imao kakvih problema vezano za uzdržavanje svoje djece, jesu li unutar njegove obitelji nastali kakvi problemi vezano za ostavinu iza njegovog oca, kao niti jesu li se unutar njegove obitelji sklapali bilo kakvi sporazumi ili ugovori.
41. Svjedok ŽŽ u svom iskazu navodi da je od 1988. u braku s ĆŽ, a u vezi od 1986. i već tada su odlazili u tu kuću na [adresa]. Kuća je već tada tamo postojala iako se nakon toga svake godine na njoj radilo neke preinake. Tu kuću su napravili EV i HŽ koji su imali kemijsku čistionicu, a kasnije i druge poslovne prostore. Što se tiče ugovora o darovanju od 16. listopada 2020. on ga nije vidio, samo ga je ŽV obavijestila o tome i rekla je da je njena mama EV tim ugovorom odlučila ostaviti svoju imovinu djeci koju ima. Nema saznanja da bi A i ČV nešto ulagali u kuću u [adresa] i u kuću na [adresa].. Njegova supruga i njene sestre imale su ključeve kuće na [adresa], a povremeno je i sam uzimao te ključeve kako bih provjerio stanje kuće kad je išao službeno u Dalmaciju. O EV nakon smrti A najviše je brigu vodila njegova supruga koja je liječnica, a kad ona nije mogla brigu su vodile i AV i LŽ. U kući na [adresa] postoji 6 ili 7 apartmana i tamo su na ljetovanje dolazile sve tri kćeri HŽ i EV sa svojom djecom, a dolazio je i A i mislim imao ključeve od te kuće. U razdoblju od 2015. do 2018. on je u toj kući na [adresa] boravio oko tjedan dana ukupno, a dolazio je možda dva puta godišnje i tada tamo nije viđao tužiteljicu. Što se tiče odnosa A i EV nakon smrti HŽ može reći da su oni živjeli u istoj kući i da su imali dobar odnos. Za ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između njih dvoje saznao sam tek naknadno. Nakon Dražanove smrti 2018. nastavio je dolaziti u kuću na [adresa] u trajanju otprilike od tjedan dana godišnje. EV u tu kuću i dalje dolazi svake godine, obično s kćeri AV i tamo provodi cijelo ljeto. A je vodio lokal u [adresa] tijekom ljetne sezone i tada je boravio na [adresa].. Trenutno u kući u [adresa] u dva stana žive podstanari, a tamo živi EV i privremeno njegova supruga i ja. Tužiteljica sa kćeri i povremeno majkom također tamo živi ali zna izbivati duže razdoblje. Pojašnjava da supruga i on u toj kući živimo povremeno, a ne privremeno.
42. Tužiteljica ČV u svom iskazu u bitnom navodi je ugovor o darovanju ništetan iz razloga što je to nasilnički čin, sabotaža, a vezano za ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen između mog pokojnog supruga kao davatelja uzdržavanja i njegove majke ovdje tužene EV kao primateljica uzdržavanja. To je sve nadalje navodi razloge iz kojeg je ništetan, a to je zato što je ovdje tuženica AV i ĆŽ bile navedene kao svjedoci prilikom raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju to im je bilo poznato sklapanje ugovora o darovanju. Tvrdi da je predmetna nekretnina bračna stečevina po osnovi toga što je ugovor o doživotnog uzdržavanja sklopljen u vrijeme trajanja bračne zajednice kao transakcijski ugovor budući je njen pok. suprug isplatio svoju sestru AV koja je tražila nužni dio nakon smrti njihovog oca, sva djeca iza pok. RV su se odrekla nužnog dijela osim AV, budući EV nije bila u mogućnosti isplatiti njezin nužni dio jer nije imala osim nekretnina gotov novac. Tu obvezu je preuzeo njen pok. suprug te je njihovim zajednički stečenim novcem u vrijeme trajanja braka AV isplatio u iznosu od 50.000,00 eura kod javnog bilježnika, dao joj je pravo upisa založnog prava na svojoj nekretnini u Rudopoljskoj ulici u Zagrebu, u iznosu od dodatnih 50.000,00 eura, ostatak je isplaćen AV putem njegovih nekretnina koje su formalno glasile na njegovu majku, jer smo oni primali najamnine, a ne njegova majka i plaćali režije za te stanove, to za nekretnine u Španskom i na Ravnicama. Njen pokojni suprug je imao svoje razloge zašto su navedene nekretnine formalno glasile na njegovu majku, kao i njegovo vozilo koje je sada predmet ugovora o darovanju budući da njegova majka nije imala ni vozačku dozvolu. Zbog činjenice što je EV umirovljena osoba i nije imala sredstava za isplatu svoje kćeri AV, te zbog toga što ni samu sebe nije mogla uzdržavati te iz tog razloga sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tvrdim da je taj ugovor transakcijski i zbog toga što je AV isplaćena njihovom zajedničkom imovinom stečenom u braku, tvrdi da je nekretnina u [adresa] bračna stečevina. Napominjem da su ona i moj suprug preuzeli obvezu uzdržavanja tadašnje svekrve, čak su to radili i prije samog sklapanja jer su svi zajedno živjeli u [adresa] u [adresa], te zajednički boravili na sezoni u [adresa] u [adresa], gdje sam je vodila brigu o apartmanima te je o tome priložila dokaz. Sestre mog pok. supruga ovdje tuženice ona nije ni upoznala prije njegove smrti time želi ukazati na činjenicu da nisu ni boravile s njima, niti imale posjed, niti vodile brigu o svojoj majci. Osim što je ĆŽ vidjela par puta na zajedničkim proslavama ali nikad ni u jednoj od nekretnina u kojima su kao obitelj boravili. Nakon sklapanja spornog ugovora o darovanju predmetne nekretnine nisu predane u posjed tuženicama i da ona i dalje posjeduje pristup nekretninama iz spornog ugovora, a posjed tuženicama nije nikada formalno predan. Ona i pok. suprug da su konstantno smo ulagali u predmetnu nekretninu što zbog boravka radnika koji su radili u restoranu [obrt] njenog pok supruga na glavnoj gradskoj plaži u [adresa], što zbog turista jer su potrebni i popravci i zamjena stare stolarije, sve da su to učinili za vrijeme trajanja kako njihove izvanbračne zajednice tako i bračne. Njen pok suprug da je bio vlasnik kafe bara [obrt] u [adresa] u [adresa], i izdvojenog pogona u Tvrtkovoj ulici u Zagrebu također kafe bara, vlasnik prvo tri restorana u gradu [adresa], a zatim od 2016. i četiri restorana budući je četvrti bio u kampu Šimuni, također njen suprug je imao i firmu putem koje je radio na Adventu u Zagrebu u više kućica, osim toga suprugove nekretnine koje je navela u Španskom i Ravnicama također ima ih više od koje je primao najamnine i zakupnine. Također i od najma predmetne nekretnine od sezonskog iznajmljivanja kao i nekretnine u Zagrebu u kojoj su zajedno stanovali u kojoj je 7 stanova i 3 poslovna prostora. EV i njezin pok suprug RV da su gradili kuću na [adresa], ne zna kad je ona sagrađena. Pok. RV, naslijedila je njegova supruga EV, sva djeca su se tada odrekla prava na svoj nužni dio osim AV zbog toga da je i sklopljen poslije ugovor koji je transakcijski i objasnila je zašto se sklopio. EV da su uzdržavali zajedničkim sredstvima prije i nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. AV da joj je osobno zabranila pristup kući odmah po smrti mog pok supruga te je odmah i pokrenut postupak za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju kojega je vodila njezina kuma kako je potvrdila u svom iskazu u ovom predmetu. Prije toga je imala pristup svim ključevima jer sam vodila brigu o cijeloj nekretnini. Tko je u posjedu predmetne nekretnine da joj je poznato od gospođe AV koja joj tada kada joj je zabranila pristup rekla da sada ona preuzima brigu o nekretnini, a zabranila joj je pristup odmah po smrti njenog pok. supruga. Poznaje ČŽ jer je bio poslovni partner njenog pok. supruga u restoranu [obrt], a nastavio je raditi nakon smrti njenog supruga i ostao u dogovoru sa AV oko istog smještaja na predmetnoj nekretnini budući su tamo bili i prije radnici. Za vrijeme trajanja braka vodila je brigu o predmetnoj nekretnini kao voditelj, službeno je bila zaposlena u ugostiteljskom obrtu [obrt] od 2016., a 2017. je postala majka pa se brinula o kućanstvu i o predmetnoj nekretnini.
43. Tuženica pod 1. AV u svom iskazu navodi da se nakon smrti njenog brata povećala se potreba za brige oko mame i preselila se u [adresa] gdje je živjela njena majka i sestra ĆŽ isto se preselila na tu adresu. Za ugovor o doživotnom uzdržavanju su saznali tek nakon podnošenja tužbe i to negdje krajem 2021. Ona i sestre ĆŽ i TV s majkom smo zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju ne sjećam se točno ali mislim da je bila 2019. U tom ugovoru su nekretnine u [adresa], kuća na [adresa], zemljište u Tisnom. Nadalje, sa majkom su i sklopili ugovor o darovanju 2020. jer je majka bila već starije životne dobi i nije se mogla brinuti o svim tim nekretninama, a predmet tog ugovora su isto kao i predmet ugovor o doživotnom uzdržavanju. Kod majke se najprije preselila ona pa sestra ŽV, a sestra TV je redovno dolazi.. Nije istina da je tužiteljici zabranila pristup kući u [adresa]. Ona nije bila zainteresirana da tamo dolazi. Kuću u [adresa] potpunosti su napravili njeni roditelji od 1982., oduvijek ima ključeve, oduvijek imaju posjed i dolaze redovit u tu kuću. U vrijeme dok su tužiteljica i njen pok. brat bili u izvanbračnoj i bračnoj zajednici nije dolazila u kuću u [adresa] već bi dolazila kod svoje prijateljice na [adresa]. U cijeloj povijesti njeni roditelji su od kad je kuća gotova iznajmljivali redovno apartmane, nakon smrti oca to je i dalje radila njena mama, a koliko ona zna od kad je ČV se doselila u kuću za taj period njen brat je u ime i za račun mame iznajmljivao, taj dio joj nije potpuno jasan zato što su to mamini novci, zna samo da je novac trebao od Bookinga biti isplaćen mojoj majci. Nakon sklapanja ugovora ona i sestre su iznajmljivale nekretninu u [adresa]. Od ljeta 2018. tužiteljica nije bila na otoku [adresa] i misli da nema ključeve od kuće. Misli da su ključevi identični kao što su bili za vrijeme života brata. Tuženica odgovara da su oduvijek u posjedu predmetne nekretnine. U razdoblju trajanja bračne zajednice i izvanbračne zajednice prethodno tužiteljice i njezinog pok supruga, tuženica odgovara u tu kuću nisam dolazila iz razloga gužve, iz razloga što ima druge nekretnine odnosno njen suprug ima nekretnine u Istri tamo je uglavnom bila. Novac od iznajmljivanja da prima tek nakon sklapanja ugovora o darovanju.
44. Na temelju dokaza provedenih tijekom postupka utvrđeno je da su pok. RV i tuženica pod. 4. EV predmetnu nekretninu u [adresa] stekli kupnjom i da su se na temelju ugovora o kupoprodaji uknjižili kao suvlasnici svaki za ½ dijela. Nakon smrti pok. RV njegovom nasljednicom na temelju oporuke proglašena je njegova supruga ovdje tuženica pod 4. EV što proizlazi iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smti RV posl. br. O-8213/17 od 6. travnja 2018. S obzirom na navode tužiteljica da je tuženica pod 4. EV samo formalno upisana i da su je ona i njen pok. suprug isplatili ovaj sud nalazi neosnovanim jer iz iskaza većine saslušanih svjedoka i to OV, BV, ĐV, VŽ, SV, CŽ, proizlazi da je za vrijeme trajanja bračne i izvanbračne zajednice predmetnu kuću održavala i o njoj se brinula EV, i da na istoj nije bilo nikakvih radova od strane tužiteljice i pok. A, a da je ista predstavljala vlasništvo tuženice pod 4. EV u navedenom razdoblju proizlazi i iz specijalne punomoći od 21. lipnja 2018. (l.s. 49-53) koju je dala pok. sinu kojom ga je ovlastila da može s predmetnom nekretninom poduzeti sve radnje na koje je ona kao vlasnica ovlaštena, ali i to isključivo, kako je to navedeno u njezino ima i za njen račun, što je u suprotnostima sa navodima tužiteljica da bi ona zajedno s pok. suprugom ostvarivala prihode iznajmljivanjem ako je nekretnina u vlasništvu tuženice pod 4. EV.
45. Nadalje, tužiteljica je tijekom postupka isticala da su se ona i njen pok. suprug za života brinuli o tuženici pod 4. EV što je u suprotnosti s pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P- 6360/2018 kojom je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen između pok. T i tuženice pod 4. EV, odnosno nasljednici pok. A nisu preuzeli obvezu uzdržavanja tuženice pod 4., pa tako ni tužiteljica koja je bila u lošim odnosima sa tuženicom pod 4. kako za vrijeme braka sa pok. A pa tako i nakon smrti pok. A, a što proizlazi iz iskaza svjedoka ĐV, SV i OV.
46. Nesporno da je tuženica pod 4. sa tuženicama pod 1. do 3. zaključila Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to 13. veljače 2020. tako i glede predmetne nekretnina, te da je nakon toga 16. listopada 2020. zaključila sporni Ugovor o darovanju. Kako iz iskaza saslušanih svjedoka OV, SV, BV proizlazi da se zdravstveno stanje tuženice pod 4. nakon smrti njenog sina znatno pogoršalo i da je starije životne dobi još veću brigu oko nje su preuzele njene kćeri, pa tako svjedokinja SV iskazuje da kćer ŽV koja je inače doktorica sada živi sa EV upravo kako bi se mogla brinuti oko njenog zdravstvenog stanja. Kćer AV se više brine oko nabavke i održavanja Miličine kuće, dok kćer LŽ svaki dan obilazi EV, iako i sama doma ima dvije kćeri. Na isti su se način Miličine kćeri o njoj brinule i prije Dražanove smrti. Tako ovaj sud nalazi životnim i logičnim da je tuženica pod 4. sa svojim kćerima zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju jer su o njoj brinule njene kćeri, a budući da se tuženica pod 4. više ne može osobno brinuti o svim nekretninama zaključila je i Ugovor o darovanju sa svojim kćerima. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka OV, BV, ĐV, JV i VŽ proizlazi da su tuženice pod 1. do 3. bile u posjedu ključeva kuće u [adresa] kako prije tako i nakon sklapanja Ugovora o darovanju, ali budući je tuženica pod 4. darovala nekretninu tuženicima pod 1. do 3. njihovo izvršavaju faktičnu vlast na stvari očituje se u toma što u predmetnu nekretninu odlaze i tijekom godine, pa tako iz iskaza svjedokinje OV proizlazi da joj je poznato da upravo AV organizira sve radove koje je potrebno obaviti u toj nekretnini (servis klima uređaja, popravljanje žljebova, popravak dnevnog boravka i sl.) te da je upravo AV dala svojih 6.000,00 EUR vezano za klima uređaj. Koliko joj je poznato da su Suzanine sestre su bile na ljetovanju na [adresa] jer su inače obje zaposlene. Poznato joj je da Miličine kćeri imaju u posjedu nekretnine na [adresa], jer sve imaju ključeve od nekretnine, a osobno da je bila u više navrata prisutna kada je AV svojim ključevima u zimskom periodu ulazila u tu nekretninu kako bi provjerila njeno stanje, a kada je znala sa njom ići na rasprave koje je imala u Dubrovniku, Splitu ili Zadru.
47. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka OV, ĐV, JV, SV, ČŽ, AŽ , OŽ, VŽ jer su iznijeti logično i uvjerljivo i međusobno sukladno s preostalim iskazima, dok sud nije prihvatio iskaz tužiteljice jer u cijelosti suprotan s provedenim dokazima, kako sa iskazima saslušanih svjedoka tako i sa materijalnim dokazima 48. Sukladno navedenom ovaj sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala da predmetni ugovor ništetan, odnosno nije dokazala da su tuženice postupale suprotno načelu savjesnosti i poštenja, niti je dokazala da tuženice pod 1. do 3. nisu izvršavaju faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini, pa da je stoga predmetni ugovor trebale zaključiti u obliku javnobilježničkog akta.
49. Kako tužiteljica nije dokazala da je predmetni ugovora ništetan, tako nije ni osnovan zahtjev iz točke II. da je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini pravno nevaljana. U odnosu na točku III. i IV. tužbenog zahtjeva ovaj sud utvrđuje da nije osnovan zahtjev tužiteljice da ½ predmetne nekretnine čini ostavinsku imovinu iza pok. A, odnosno da je nekretnina upisana u zemljišne bračna stečevina u jednakim dijelovima između ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i njezinog pok. supruga ČVĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], jer prije sklapanja spornog ugovora tuženica pod 4. bila je vlasnica predmetne nekretnine i istom je raspolagala na način da je zaključila Ugovor o darovanju sa svojim kćerima, odnosno pok. A nije nikad bio vlasnik predmetne nekretnine da bi ista činila njegovu ostavinsku imovinu.
50. Odluka o troškovima parničnoga postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25. dalje ZPP.) i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25. dalje Tarifa) , a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva (1.327,36 EUR). Tako je tuženicama priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu od 26. listopada 2022. po Tbr. 8/1 – 200,00 EUR, sastav podneska od 28. studenog 2022. po Tbr. 8/3 – 100,00 EUR, sastav podneska od 21. prosinca 2022. po Tbr. 8/3 – 100,00 EUR, sastav podneska od 16. veljače 2023. po Tbr. 8/3 – 100,00 EUR, sastav podneska od 14. ožujka 2023. po Tbr. 8/1 – 200,00 EUR, sastav podneska od 4. travnja 2023. po Tbr. 8/3 – 100,00 EUR, pristup na ročište od 27. veljače 2023. po Tbr. 9/5 – 50,00 EUR, sastav podneska od 14. travnja 2023. po Tbr. 8/1 – 200,00 EUR, pristup na ročište 17. travnja 2023. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, pristup na ročište 20. rujna 2023. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, pristup na ročište 3. listopada 2023. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, pristup na ročište 17. listopada 2023. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, pristup na ročište 30. listopada 2023. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, pristup na ročište 7. studenog 2023. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, pristup na ročište 8. studenog 2023. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, pristup na ročište 15. studenog 2023. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, pristup na ročište 4. ožujka 2024. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, sastav podneska od 9. rujna 2024. po Tbr. 8/3 – 100,00 EUR, sastav podneska od 26. rujna 2024. po Tbr. 8/3 – 100,00 EUR, sastav podneska od 28. veljače 2025. po Tbr. 8/3 – 100,00 EUR, sastav podneska od 3. lipnja 2025. po Tbr. 8/3 – 100,00 EUR, pristup na ročište 21. studenog 2025. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, pristup na ročište 19. prosinca 2025. po Tbr. 9/1 – 200,00 EUR, što iznosi 3.650,00 EUR, a uvećano za zastupanje više osoba (30 %) prema Tbr. 40/1, iznosi 4.745,00 EUR, uvećano za PDV 25 % iznosi 5.931,25 EUR.
50.1. Nije tuženicama priznat trošak sastava podneska od 25. travnja 2023., 2. svibnja 2023., 7. ožujka 2023., 4. veljače 2024. i 25. studenog 2025. jer se ne radi o nužnom trošku u smislu članka 155. ZPP-a.
Pag, 6. veljače 2026.
Sutkinja
Marijana Zelić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dna:
1. Tužiteljici pp
2. Tuženicima 1. do 4. pp.
