Poslovni broj: Pn-10/2019-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 9. maja 1945.9, zastupanog po punomoćniku Vedranu Ramadanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 6. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju DT isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.000,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2019. do isplate sa zateznom kamatom određenoj od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 825,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 16. siječnja 2019. navodi da se od 20. siječnja 2016. do 14. lipnja 2016. nalazio u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu te od 29. prosinca 2016. do 4. travnja 2017. na izdržavanju kazne u Zatvoru u Zagrebu, sveukupno 243 dana (146 dana u istražnom zatvoru i 97 dana na izdržavanju kazne). Tvrdi da su uvjeti smještaja u Zatvoru u Zagrebu suprotni uvjetima koji su propisani nacionalnim i međunarodnim zakonodavstvom i Ustavom Republike Hrvatske. Ističe da ima utvrđen invaliditet zbog skraćenja desne noge za 4,5 cm zbog čega šepa. Tijekom boravka u Zatvoru boravio u sobi veličine cca 16-20 m2. U navedenim sobama postoji sanitarni čvor koji ni na koji način, pa čak ni zavjesom, nije odvojen od ostatka ćelije, nije opremljen niti daskom za wc, već se većinom radi o tzv. čučavcima na kojima tužitelj zbog svog invaliditeta nije mogao vršiti nuždu obzirom da teško održava ravnotežu. Također, zbog loših higijenskih uvjeta i svog osjetljivog zdravstvenog stanja je pokupio bakterijski urinoinfekt zbog kojeg je morao uzimati antibiotike. Ističe da je kvaliteta hrane bila loša te u premalim količinama. U ćelijama se nalazi stol s dvije klupe na koje stanu 4 osobe te nije bilo dovoljno mjesta za sjedenje pa je tužitelj morao jesti na krevetu obzirom je u ćeliji znalo ponekada biti i 5 i više zatvorenika. Navodi da mu je prilikom prolaska po stepenicama zbog invaliditeta bilo otežano kretanje te je morao trpjeti uvrede djelatnika Zatvora koji su ga pri tome pratili. Također navodi da je šetnja, koja bi u prosjeku trebala trajati 2 sata, uvijek kraća za 15-20 minuta, a ako bi tužitelj ponekad zbog svog zdravstvenog stanja zatražio odlazak na wc, nije mu više bilo omogućeno vratiti se na šetnju. U odnosu na održavanje osobne higijene, navodi da je imao mogućnost tuširanja dva puta tjedno u zajedničkoj kupaonici, dok su ostale dane zatvorenici sami improvizirali tuš u sanitarnom čvoru unutar ćelije. Plahte na krevetima su podrapane, posteljina je u trošnom stanju i madraci su dotrajali i iz njih vire žice. Navodi da u sobi ne postoji ventilacija što u ljetnim mjesecima u kombinaciji s otvorenim sanitarnim čvorom uzrokuje nesnosan smrad. Ističe da je u ćeliji boravio 22 sata dnevno jer je jedini izlazak bila šetnja po zatvorskom dvorištu u trajanju od dva sata dnevno, a s obzirom na povremenu uskratu iste, boravak u ćelijama predstavlja nehumane i ponižavajuće uvjete. U Zatvoru ne postoji prostorija za zajedničko druženje ili blagovaonica. Također navodi da Zatvor ne osigurava zatvorenicima redoviti higijenski minimum pa isti moraju sami nabavljati higijenske potrepštine. Opisanim postupanjem tuženica je postupila suprotno odredbama čl. 74. st. 3. i 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, čime su tužitelju povrijeđena prava zajamčena čl. 3. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 23. i 141. Ustava Republike Hrvatske koje odredbe propisuju zabranu zlostavljanja i nečovječnog postupanja i zabranu postupanja sa zatvorenicima na način kojima se krši njihovo dostojanstvo. Zbog svega navedenog tužitelj potražuje s osnova naknade neimovinske štete iznos od 3.981,68 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16. siječnja 2019. pa do isplate, kao i naknadu parničnog troška, također sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Prije podnošenja tužbe tužitelj se obratio Općinskom državom odvjetništvu u Novom Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a do kojeg mirnog rješenja nije došlo, a čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje ove tužbe iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje ZPP).

3. U odgovoru na tužbu tuženica u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ne osporava da se tužitelj nalazio u Zatvoru u Zagrebu time da se nalazio u istražnom zatvoru od 22. siječnja 2016. do 14. lipnja 2016. na IV. odjelu u sobama broj 58 i 61 sa 3-5 zatvorenika te na izdržavanju kazne zatvora od 29. prosinca 2016. do 4. travnja 2017. na VI. odjelu u sobi 105 sa 2-4, od 26. siječnja do 24. ožujka 2017. na VIII. odjelu u sobi broj 141 sa 2-3 zatvorenika i od 24. ožujka do 4. travnja 2017. na XI. odjelu-Poluotvoren odjel Vukomerec u sobi sa 7-8 zatvorenika. Navodi da su sobe 58,61,105 i 141 površine 21,10 m[2] i volumena 49,80 m3 te se u sobama nalazi sanitarni čvor površine 1,57m2 koji je od ostatka sobe odvojen zidom visine 1,8m. U sobama 58,61 i 105 se nalazi tzv. čučavac s umivaonikom, s soba 141 je opremljena wc školjkom te također umivaonikom. Soba 7 na XI. odjelu Poluotvoreni odjel Vukomerec je površine 61,60 m[2] i volumena 235 m . Sanitarni čvor i kupaonica su odvojeni od ćelije te je kupaonica opremljena tuš kadom. Ističe da posebna ventilacija nije ugrađena, ali sobe imaju prozore visine 86 cm i širine 67 cm, ukupne površine 2,30 m2 i soba 7 na XI. odjelu je opremljena s 2 prozora ukupne površine 8 m[2,] a koji se mogu otvoriti te je na taj način omogućen dotok svježeg zraka u svakom trenutku, čime su neugodni mirisi koji nastalu upotrebom toaleta svedeni na minimum trpljenja neugode. U odnosu na temperaturu soba tuženica navodi da objekt zatvora nije klimatiziran te da se temperatura zraka zimi regulira centralnim grijanjem s automatikom, te tijekom sezone grijanja iznosi 22º C danju i 15º C noću. Umjetna rasvjeta je omogućena u vremenu od 7-23 sata, ovisno o vremenu i potrebama zatvorenika. Navodi da sve zatvoreničke sobe odgovaraju higijenskim, zdravstvenim i prostornim zahtjevima, klimatskim prilikama te su opremljene sanitarnim uređajima koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjernim uvjetima kada god to zatvorenici žele. Nadalje navodi da objekt zatvora nema blagovaonicu za zatvorenike te da svi zatvorenici obroke konzumiraju u zatvoreničkim sobama, jedino na odjelu XI. postoji blagovaona, odnosno dnevni boravak koji je odvojen od soba za smještaj. U odnosu na održavanje higijene tuženica tvrdi da je zatvorenicima omogućeno svakodnevno pranje tijela time što u sobama imaju stalno dostupnu hladnu i toplu pitku vodu, a tuširanje u kupaonicama je omogućeno najmanje dva puta tjedno, a zatvorenicima na XI. odjelu tuširanje je omogućeno svakodnevno. Ističe da svaka osoba po prijemu u zatvor dobiva krevet i krevetninu, posteljno rublje te druge potrepštine prema potrebama. Nadalje navodi da su svakom zatvoreniku od dolaska u zatvor omogućene potrepštine za održavanje osobne higijene, te da se zatvorenicima svakih 15 dana mijenja posteljina, a po potrebi i češće, istima se uručuju sredstva za održavanje higijene prostora i rublja. U odnosu na tužiteljeve navode da je u ćeliji boravio 22 sata dnevno, navodi da je isto regulirano odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora i Dnevnom rasporedu za zatvorenike po kojima zatvorenici imaju pravo na dva sata boravaka na otvorenom. . Zatvorenicima na XI. odjelu je omogućen boravak na svježem zraku tijekom dana u vremenu od 7,00 sati do večeri te su sobe za smještaj otključane. Također, navodi da se u slobodnom vremenu zatvorenika organiziraju slobodne aktivnosti u zajedničkim prostorijama i prostorijama izvan sobe za smještaj, kao i u sportskoj dvorani te zatvorenicima imaju obavijest o svim navedenim aktivnostima te upravo o njima ovisi hoće li se tim aktivnostima i baviti. Ističe da se prehrana zatvorenika bazira na hrani koja potječe iz domaćeg uzgoja i regionalne proizvodnje zatvorskog sustava. U zatvoru postoje tri vrste jelovnika, koji uključuju dijetalnu prehranu za zatvorenika sa zdravstvenim problemima i tzv. vjersku prehranu. Tuženica smatra da su zbog svega navedenog navodi iz tužbe u cijelosti neosnovani te da nije došlo do povrede prava osobnosti tuženika, jer da tužitelj nije bio izložen nečovječnom postupanje, te da mu nije povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, kao i da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete tužitelju. Stoga predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan, te traže naknadu parničnog troška.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora (list 6-8), medicinsku dokumentaciju (list 9-13,67), dopis Zatvora u Zagrebu, Odjela zdravstvene zaštite (list 34, 52), očitovanje Ministarstva pravosuđa i uprave od 24. travnja 2025. (list 47-51), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (list 53-62) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ET (list 63-64) i tužitelja (list 65- 66).

5. Sud je, temeljem čl. 153. st. 3. ZPP-a, odustao od provođenja dokaza medicinskim vještačenjem obzirom da tužitelj, iako uredno pozvan, nije uplatio predujam za navedeno vještačenje. Također, sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka određenih planom upravljanja jer je tužitelj odustao od njihovog saslušanja.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08;123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Dakle, predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane neadekvatnim uvjetima prilikom izvršavanjem kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu.

8. Nesporno je među strankama da se tužitelj u periodu od 20. siječnja 2016. do 14. lipnja 2016. nalazio u istražnom zatvoru te od 29. prosinca 2016. do 4. travnja 2017. na izdržavanju kazne zatvora u Zagrebu u Zatvoru. Nesporno je da je tužitelj zadnjih 11 zatvorske kazne, istu izdržavao na poluotvorenom odjelu na kojem je imao mogućnost boraviti izvan ćelije od 7 ujutro do zaključavanja soba u 22 sata..

9. Sporno je među strankama je li u vrijeme dok je bio u istražnom zatvoru te tijekom izdržavanja kazne u Zatvoru u Zagrebu smještaj tužitelja bio organiziran protivno propisima važećeg nacionalnog zakonodavstva i Međunarodnim Konvencijama kojih je tuženik potpisnik kao i propisima donesenim temeljem tih Konvencija. Sporno je da li je postupcima tuženika, odnosno njegovim propuštanjem da boravak u zatvoru prilagodi propisanim standardima, povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti. Dakle sporan je osnov i visina štete.

10. Mjerodavno pravo za odluku o odgovornosti tužene za naknadu štete koju potražuje tužitelj su odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 76/10, 5/14- dalje: Konvencija), odredbe Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14- dalje Ustav), odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine 190/03, 76/08, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13: dalje: ZIKZ), te odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO). Također su donesena i dva pravilnika i to Pravilnik o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (NN 92/02-dalje: PSSPZ) i Pravilnik o kućnom redu u zatvorima i izvršavanju pritvora (NN 135/99 i 145/09).

10.1. Tako je čl. 3. Konvencije propisano da nitko ne može biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

10.2. Nadalje, čl. 23. st. 1. Ustava propisuje da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, dok čl. 25. st. 1. propisuje da se sa svakim uhićenikom ili zatvorenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo dostojanstvo.

10.3. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnosti osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

10.4. Odredbama ZIKZ-a je propisano da se izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarivanje svrhe izvršenja kazne, te da ograničenja temeljnih prava zatvorenika moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju (čl. 3.), kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva, da su zabranjeni i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja odnosno postupci koji su nerazmjerni održavanju reda i stege u kaznionicama i zatvorima ili su nezakoniti pa mogu proizvesti trpljenje ili neprimjereno ograničenje temeljnih prava zatvorenika, time da zatvorenik koji je bio žrtva zabranjenih postupaka ima pravo na naknadu štete (čl. 9.), da svaki zatvorenik ima pravo na, između ostalog, smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, redovite obroke hrane i vode u skladu sa zdravstvenim standardima, rad, izobrazbu, stručnu pravnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, zdravstvenu zaštitu, dodir s vanjskim svijetom i boravak na otvorenom prostoru kaznionice odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno (čl. 14.), da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku (čl. 74.), da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurati vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine (čl. 76.), da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima, da mu se osiguravaju najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno, time da sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke, a ukoliko nije moguće udovoljiti zahtjevu zatvorenika za izuzećem nekih vrsta hrane, omogućiti će mu se da se o svom trošku opskrbi prehrambenim proizvodima u prodavaonici kaznionice, odnosno zatvora (čl. 78), da kaznionica odnosno zatvor u skladu sa svojim mogućnostima organizira osnovnu i strukovnu izobrazbu i stjecanje dodatnih radnih vještima zatvorenika (čl. 91.), da se vrsta izobrazbe određuje programom izvršavanja, a ovisi o sposobnostima i sklonostima zatvorenika, trajanju kazne i drugim okolnostima značajnim za ostvarivanje svrhe izvršavanja kazne, te mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora (čl. 93.), da će kaznionica odnosno zatvor osigurati prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena, time da organizira različite vrste aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika, a njihovo se slobodno vrijeme organizira u likovnim, tehničkim, glazbenim, literarnim, dramskim, novinarskim, informatičkim i sličnim radionicama, raspravnim klubovima, vježbaonicama i tome slično te da će se zatvoreniku, prema mogućnostima kaznionice odnosno zatvora, omogućiti samoorganiziranje slobodnog vremena (hobby) na vlastiti trošak ako to ne narušava sigurnosti i red i ne ometa druge zatvorenike (čl. 96), da će kaznionica odnosno zatvor opremiti knjižnicu dovoljnim brojem knjiga iz različitih područja, ukoliko nema knjižnicu organizirati će posudbu dovoljnim brojem knjiga iz mjesne knjižnice i osigurati će zatvoreniku, u skladu sa svojim mogućnostima, uvjete za tjelovježbu, šport i rekreaciju (čl. 97. i 99.), odnosno organizirati praćenje radijskog i televizijskog programa u skladu s kućnim redom (čl. 101), da se zatvoreniku osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja te da će se zatvoreniku propisati lijekovi s osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za obvezno zdravstveno osiguranje u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 103.), te da zatvorenik ima pravo na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom u trajanju najmanje jedan sat (čl. 117.).

10.5. Nadalje, odredbama Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (NN 92/02, dalje PSSPZ), na koje se tužitelj poziva, propisano je da se zatvoreniku osigurava zasebna postelja, posteljina i ormar za osobne stvari, da postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm te da zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar (čl.4), da se prostorije u kojima borave zatvorenici moraju svakodnevno čistiti i uredno održavati, a da temperatura zraka u tim prostorijama u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22 °C danju i 15 °C noću (čl. 5), da se prostorija za dnevni boravak oprema na način koji omogućava zatvorenicima mjesta za sjedenje, pisanje, čitanje tiska i knjiga, praćenje televizijskog i radijskog programa te igranje društvenih igara (čl. 6) te da se zatvorenicima osiguravaju tri obroka hrane dnevno, dok se zatvorenicima koji rade poslužuje i dopunski, topli ili hladni obrok prema Tablici koja je prilog PSSPZ-a (čl. 7.).

10.6. Odredbom čl. 30. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora (NN 135/99, 145/09, dalje: Pravilnik) propisano je da se, prema mogućnostima zatvora, uzimajući u obzir psihofizičke osobine pritvorenika, kao i njegove želje, pritvorenik smješta u sobu gdje je zajednički smještaj (najmanje 3 osobe) ili u jednokrevetnu sobu te da sobe za smještaj pritvorenika moraju ispunjavati prostorne, zdravstvene i higijenske uvjete. Odredbom čl. 154. st.1. Pravilnika propisano je da se pritvorenicima omogućava boravak na svježem zraku najmanje dva sata dnevno, dok je odredbama čl. 3. -4. Pravilnika određeno da se prema pritvoreniku mora postupati sukladno ratificiranim međunarodnim konvencijama, ustavnim i zakonskim odredbama koje reguliraju pravni status osobe lišene slobode prije pravomoćnosti sudske odluke i pritvor se mora izvršavati tako da se ne vrijeđa osobu i dostojanstvo pritvorenika, čuvajući njegovo tjelesno i duševno zdravlje, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i stegu u zatvoru.

11. Iako po svojoj naravi izdržavanje kazne zatvora, uključuje neizbježnu mjeru ograničenja ljudskih prava i osobnih sloboda, te trpljenja, mjera i način na koji se to ograničenje vrši su određene gore navedenim propisima, te su nadležne institucije dužne poštovati propisani minimum, a u suprotnom su odgovorni za nastalu štetu zatvoreniku u smislu čl. 1045. st. 1, čl. 1046. i 1100 ZOO-a.

12. U predmetu D protiv Hrvatske Europskog suda za ljudska prava, izraženo je stajalište, da ukoliko raspoloživi prostora po zatvoreniku padne ispod 3m2 površine, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do povrede čl. 3 Konvencije, osim ako tuženik dokaže da su kumulativno ispunjena tri uvjeta:

- da je smanjenje minimalnog prostora ispod 3m2 kratkotrajno i povremeno;

- da u slučaju takvog smanjenja minimalnog prostora zatvorenik ima dovoljnu slobodu kretanja izvan sobe i da su mu dostupne prikladne aktivnosti izvan sobe;

- da ne postoji drugi otegotni aspekti uvjeta boravka u zatvoru.

13. Ukoliko se radi o osobnom prostoru od 3-4 m2 po zatvoreniku, prostorni čimbenik i dalje je snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru, ali se u tom slučaju kod procjene je li povrijeđen čl. 3. Konvencije, mora vidjeti jesu li zatvorenicima omogućeni drugi oblici aktivnosti, kao vježbanje, sportske aktivnosti na otvorenom, dotok prirodnog svjetla i svježeg zraka, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja WC-a, te usklađenost sa osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

14. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju dužan dokazati pretpostavke odgovornosti za štetu i to nastanak štete i visinu štete, odnosno okolnosti potrebne za njezinu ocjenu, štetnika, štetnu radnju, njezinu protupravnost, te uzročnu vezu između radnje i štete. Dužnost iznošenja činjenica i dokaza proizlazi iz čl. 7. i 219. ZPP-a pri čemu se u slučaju nemogućnosti utvrđenja činjenica iz izvedenih dokaza primjenjuje pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).Tuženik se odgovornosti može osloboditi ukoliko dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pri čemu valja reći da se krivnja sastoji u neosiguravanju propisanih minimalnih uvjeta za izdržavanje zatvorske kazne, kako je to naprijed navedeno.

15. Notorna je činjenica prenapučenosti hrvatskog zatvorskog sustava, na što upućuju i Ustavni sud RH u svojim odlukama i Pučki pravobranitelj u svom izvještaju. Međutim, ova prenapučenost i uvjeti u zatvoru ovise od zatvora do zatvora.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u zatvoru .bio smješten u sobama koje su u bitnom iste površine i opremljenosti sa ukupno 4-5 zatvorenika što je preveliki broj zatvorenika u odnosu na veličinu i površinu sobe, Zbog nedostatka prostora za stolom, neki zatvorenici su jeli u krevetima. U isto vrijeme drugi zatvorenici su obavljali nuždu, što je iznimno nehigijenski obzirom da je sanitarni čvor odijeljen samo "kaubojskim vratima. U sobi je zagušljivo time da je zimi hladno, a ljeti vruće. Prozori nemaju izolaciju, a većina njih se ne može otvoriti. Ventilacija je neadekvatna. U sobi stalno smrdi i zadimljeno je. Smetalo mu je i što je u sobi smješten s zatvorenicima koji su pušači. Naime, iako je i sam pušač, ne paše mu kad je soba zagušljiva od dima jer boluje od kroničnog bronhitisa. Soba je puna insekata tako da po zidovima i podu plaze žohari. Zatvorenici su sami čistili ćelije sa sredstvima koje su dobili od uprave Zatvora kojih nema dovoljno. Omogućeno im je tuširanje dva puta tjedno, no često nema tople vode, pa se peru u ćeliji. Zatvorenici dobivaju od uprave zatvora nedovoljno higijenskih potrepština (wc papir, sapun i sl.) tako da je prostor često prljav. Spavao je na dotrajalim i prljavim madracem i pokrivao se prašnjavim i starim dekama koje smrde po urinu. Boravak na zatvorskom dvorištu mu je omogućen jednom dnevno po dva sata, no to nije dovoljno da kompenzira boravak od 22 sata u prekapacitiranim sobama. Smetalo mu je i što nema mogućnosti otići na wc za vrijeme šetnje. Ističe da boluje od atrofije kuka zbog čega šepa i ima utvrđenu 100-postotnu invalidnost. Zatvor nije prilagođen potrebama invalida zbog čega mu je boravak bio dodatno otežan. Tako je morao vršiti nuždu na „čučavcu“ iako ne može čučnuti zbog atrofije kuka. Također, zatvor nije opremljen liftovima za invalide pa je morao hodati po stepenicama što mu je jako teško. Zdravstvena zaštita u zatvoru je loša pa mu nije omogućen posjet psihijatru iako boluje od raznih psihičkih bolesti. Nisu mu ordinirani lijekovi za liječenje ovisnosti o alkoholu iako mu je presudom određena mjera obveznog liječenja od ovisnosti. Konačno, u zatvoru nije dobivao ventolin i pumpicu za bronhitis, niti je dobio bilo kakvu liječničku pomoć za liječenje bronhitisa. Zbog uvjeta u kojima je izdržavao kaznu je osjećao bijes, frustraciju, ljutnju te mu se pogoršalo ionako narušeno zdravstveno stanje. Navodi da je bio zadovoljan uvjetima izdržavanja kazne na poluotvorenom odjelu Vukomerec.

17. Iskaz tužitelja u pogledu broja osoba u sobi, izgleda, veličine, opremljenosti, higijenskih uvjeta u sobama, prozračenost sobe, mogućnosti kretanja zatvorenika izvan sobe, sud je prihvatio jer je prenapučenost hrvatskog zatvorskog sustava notorna činjenica koja je sudu poznata iz drugih predmeta u kojima su zatvorenici u bitnom slično iskazivali. Navedeni iskaz potvrđuju i podaci do kojih je sud došao neposrednim uvidom na očevidu u predmetu Pn-224/2016 i to u pogledu opremljenosti prostora i prenapučenosti ćelija te neodvojenosti sanitarnog čvora od ostatka sobe. Također, sud je povjerovao iskazu o njegovoj invalidnosti jer se sud neposrednim opažanjem uvjerio u njegovu slabiju pokretljivost što potvrđuje u spisu priležeća medicinska dokumentacija (list 9 i 10 spisa). Sud mu vjeruje da mu je bilo teško boraviti u prenapučenoj sobi s takvom invalidnošću i vršiti nuždu na čučavcu, kao i da zbog neopremljenosti zatvora za invalide, istom je bilo teže nego zdravim zatvorenicima izdržavati kaznu u takvom objektu. Sud ne vjeruje tužitelju da mu je uskraćena zdravstvena zaštita u zatvoru zbog čega se pogoršalo njegovo zdravstveno stanje (bronhitis, psihičke bolesti) jer sud takav zaključak nije mogao izvesti temeljem stanja spisa, a tužitelj nije platio predujam za medicinsko vještačenje.

18. Svjedok ET, zaposlen u Zatvoru u Zagrebu, potvrdio je svojim iskazom podatke iz Izvješća o površini i opremljenosti soba u kojima je bio smješten tužitelj za vrijeme svog boravka u Zatvoru u Zagrebu. Također je potvrdio i podatke o higijeni u zatvoru. Iz njegovog iskaza proizlazi da je broj osoba u ćelijama usklađen sa zakonskim standardom. Svjedok je potvrdio navode tužitelja da su sobe zaključane i da zatvorenici nemaju mogućnost izlaziti iz njih, osim dvosatne šetnje na zatvorskom dvorištu. Svjedok nije imao saznanja o konkretnom zatvoreniku osim iz podataka iz njegovog kartona. Sud ne vjeruje iskazu navedenog svjedoka kojim uvjerava sud u usklađenost uvjeta u zatvoru sa zakonskom regulativom jer suprotno proizlazi iz svih provedenih dokaza, dok je izvješće zatvora u pogledu broja zatvorenika po sobama, opremljenosti soba i nusprostorija zatvora te aktivnostima koje se pružaju na raspolaganje zatvorenicima prilagođeno uvjetima koji su propisani kao zakonski minimum ciljem oslobođenja tuženika odgovornosti za štetu uzrokovanu kršenjem propisa o zaštiti prava zatvorenika.

19. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj ukupno proveo 232 dana u Zatvoru u Zagrebu, gdje je boravio u sobama površine od 21,10 m2 sa 6-7 zatvorenika od čega kad se oduzme sanitarni čvor sa WC-om i umivaonikom (površine nešto veće od 1,00 m2), dobije se površina od svega oko 2,80-3,30 m2 raspoloživog prostora po zatvoreniku, što je ispod ili na donjoj granici prihvatljivog imajući u vidu praksu Europskog suda za ljudska prava, te Konvencije. Ovdje svakako treba imati na umu činjenicu da se radi o odraslim muškarcima različitih osobnosti i navika, što dovodi sasvim sigurno do povećanog stresa i napetosti. Također je i zatvorenička soba bez ventilacije (osim putem prozora koji se mogu otvarati), pri čemu je WC, koji je s obzirom na broj osoba u sobi u čestoj uporabi, a samo je djelomično odvojen od ostatka sobe i provjetrava se kroz sobu, pa osim neugodnih mirisa, nije sasvim sigurno zajamčena niti potpuna privatnost, što sasvim sigurno stvara nelagodu pri konstantnom boravku u takvoj sobi u kojoj zatvorenici dobivaju sve obroke. Kretanje u sobi je bilo dodatno ograničeno stolom i klupama na sredini sobe. Sud vjeruje da je tužitelja osim skučenosti prostora dodatno frustrirala i činjenica se može samo dva puta tjedno istuširati, a osim toga tuširanje dva puta tjedno također ne odgovora higijenskim standardima i svakako nije dostatno, a posebno kada se uzme u obzir broj zatvorenika u sobi i to odraslih muškaraca. Pri tome pranje na lavabou unutar sanitarnog čvora u sobi također sasvim sigurno ne odgovara higijenskim standardima. Kada se uzme u obzir činjenica da je tužitelj imao mogućnost samo dva sata izbivanja izvan sobe na zatvorskom dvorištu, zaključak je suda da je kroz više od dvije godine na štetu tužitelja grubo povrijeđen čl. 3 Konvencije, a isto tako i odredbe ZIKZ. Kad se tome pribroji i okolnost da je tužitelj 80% invalid zbog koje je isti parcijalno nepokretan slijedi zaključak da su tužitelju grubo povrijeđena prava zajamčena gore citiranom regulativom. Sud je povredu utvrdio za razdoblje do 26. ožujka 2017. jer u svom iskazu navodi da nema pritužbe na izdržavanje kazne na poluotvorenom odjelu Vukomerec.

20. Cijeneći dakle duljinu ovakvih kumuliranih povreda od ukupno 232 dana koji se očituje osim u nedostatku osobnog prostora, održavanja osobne higijene i u nedostatku adekvatnih aktivnosti i uvjeta kojima bi se taj nedostatak kompenzirao, za što odgovora tuženik, kao i utjecaj na koji je radi toga osjećao nelagodu i frustraciju što mu je povrijedilo osobnost, sud je imajući u vidu čl. 1100. ZOO-a ocijenio da mu zbog tih povreda pripada novčana naknada u iznosu od 3.000,00 EUR koji iznos bi trebao biti satisfakcija tužitelju za prekomjernu nelagodu, patnju i trpljenje preko nužne mjere koju podrazumijeva izdržavanje zatvorske kazne. Kod odmjeravanja naknade je posebno cijenjena okolnost da je tužitelj invalid koji je teže pokretan te mu je zbog toga još teže izdržavanje kazne u ovakvim uvjetima nego prosječnom zdravom zatvoreniku

21. Na dosuđeni iznos, tužitelju pripada i pravo na zateznu kamatu temeljem čl. 1103. ZOO-a, po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a. Tužitelju je zatezna kamata dosuđena od podnošenja tužbe u skladu s njegovim traženjem.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i prema troškovniku tuženika, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom zahtjeva, dok je s visinom uspio 75%. Stoga je uspjeh tužitelja 88% pa ima pravo na razmjeran iznos troška (66%).

23. Tužitelju je dosuđeno 66% troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 825,00 EUR koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr 7/1), zastupanja na ročištima 13. ožujka 2025., 20. svibnja 2025., 30. lipnja 2025. i 20. siječnja 2026. u iznosu od 100 bodova za svako (Tbr 9/1), uvećano za PDV.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. veljače 2026.

Sudac:

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi županijskom sudu u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženoj po ODO Novi Zagreb, Građansko upravni odjel