REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. P-1095/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja IVICA OBROVAC d.o.o. Obrovac, Put Gračaca 3, OIB: 25519502952, zastupanog po punomoćniku Ivanu Ražnjeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d. u Zadru, M. Pavlinovića 9 protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 13. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 17.167,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.516,03 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.612,44 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 6. veljače 2026. do isplate, po stopi stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za isplatu na ime troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 614,21 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 21. svibnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 18.684,00 EUR. U tužbi u bitnom navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. prosinca 2023. na državnoj cesti DC-424 oštećeno njegovo osobno vozilo marke Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka]. Vozilom je upravljao VL, koji se kretao pravilno u smjeru Zadra prema čvoru Zadar 2. Prema navodima tužbe, vozač NL, upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], iz zasad neutvrđenih razloga izgubio je nadzor nad vozilom, prešao na suprotnu kolničku traku i udario u zaštitnu metalnu ogradu, koju je pritom probio i prebacio na suprotni kolnik. Nakon toga se njegovo vozilo, zbog nastalih oštećenja, zaustavilo na kolniku, bez upaljenih svjetala, dok su na cesti ostale razlivene tekućine. Tužitelj je istaknuo da se nezgoda dogodila noću, na neosvijetljenoj cesti, te da vozač tužiteljeva vozila, upravljajući vozilom pod oborenim svjetlima zbog nailaska vozila iz suprotnog smjera, nije mogao uočiti zaustavljeno vozilo osiguranika tuženika, uslijed čega je došlo do naleta i oštećenja tužiteljeva vozila. Vozilo kojim je upravljao NL bilo je osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti. Tuženik je na vozilu tužitelja utvrdio postojanje totalne štete. Tužitelj je naveo da je vozilo nabavio po cijeni od 27.871,79 EUR s PDV-om, dok je ostatke vozila prodao za iznos od 6.400,00 EUR uvećano za PDV, čime je ukupna šteta iznosila 21.471,00 EUR. S obzirom na pravo tužitelja na odbitak 50 % pretporeza na dodanu vrijednost, tužitelj je naveo da mu je stvarna imovinska šteta nastala u iznosu od 18.684,00 EUR. Tužitelj je istaknuo da se tuženiku obratio radi mirnog rješenja spora dana 16. prosinca 2023., ali šteta nije naknađena. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 18.684,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. siječnja 2024. do isplate, kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

2. Tužbi prileži Potvrda MUP-a, PU Zadarska, PPP Zadar, Klasa: 211- 08/23-4/43412, URBROJ: 511-18-15-23-11 od 2. veljače 2024. sa situacijskim planom (list 5 do 8 spisa), izvid štete broj 238110511304 (list 9 i 10 spisa), račun broj 005-22- 1 od 26. rujna 2021. (list 11 spisa), račun broj 01/PJ1/3 od 11. siječnja 2024. (list 12 spisa) te fotodokumentacija (list 13 do 69 spisa).

3. Odgovor na tužbu tuženika sadržan je u podnesku koji datira od 20. kolovoza 2024. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je pasivna legitimacija nesporna, odnosno da je vozilo njegova osiguranika sudjelovalo u prometnoj nezgodi u kojoj je oštećeno vozilo tužitelja. Međutim, osporio je svoju odgovornost za nastanak štete, ističući da je ista posljedica prekomjerne brzine kretanja i neadekvatne reakcije vozača vozila tužitelja na zapreku na kolniku. Tuženik je osporio činjenični opis dinamike i uzroka prometne nezgode kako je iznesen u tužbi, navodeći da je proturječan pisanoj izjavi vozača vozila tužitelja danoj tuženiku, u kojoj se ne spominju razliveno ulje na kolniku niti oštećenja vozila osiguranika tuženika kao uzrok nezgode, već kretanje vozila osiguranika unatrag. Predloženo je provođenje dokaza radi utvrđenja stvarne dinamike nastanka prometne nezgode. Tuženik je nadalje osporio i visinu utužene štete. Naveo je da je vrijednost vozila tužitelja u trenutku štetnog događaja bila znatno niža od nabavne vrijednosti, s obzirom na protek vremena i amortizaciju vozila, te da je stoga netočan navod tužbe o vrijednosti vozila od 27.871,79 EUR. Istaknuo je i da je u tužbi podcijenjena vrijednost ostatka vozila, budući da je tuženik pribavio obvezujuću ponudu za njegov otkup u iznosu od 12.900,00 EUR, pa bi, prema stajalištu tuženika, šteta bila znatno manja da je tužitelj postupao s pažnjom savjesnog gospodarstvenika. Tuženik je također naveo da je sporna visina štete i iz razloga što tužitelj ima pravo na puni odbitak pretporeza, zbog čega PDV ne ulazi u iznos naknade štete. Predloženo je provođenje financijskog vještačenja radi utvrđenja navedenih okolnosti. Nadalje, tuženik se usprotivio utuženom početku tijeka zakonskih zateznih kamata te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Odgovoru na tužbu prileži prijava/zahtjev za naknadu materijalne štete iz AO oštećenika IVICA OBROVAC d.o.o. od 18. prosinca 2023. (list 79 i 80 spisa), izjava NL o tijeku nastanka prometne nesreće (list 81 i 82 spisa), ponude za otkup vozila (list 83 do 86 spisa), preslika prometne dozvole za vozilo tužitelja (list 87 i 88 spisa), preslika vozačke dozvole ČL (list 89 i 90 spisa), dokumentacija o kataloškoj vrijednosti vozila tužitelja te o vrijednosti vozila s obzirom na stanje na tržištu rabljenih automobila (list 91 do 97 spisa) te fotodokumentacija (list 98 i 99 spisa).

5. Tužitelj se ponovno pisano očitovao podneskom od 5. prosinca 2024. Tužitelj je u podnesku naveo da prima na znanje tuženikovo priznanje nastanka štetnog događaja i pasivne legitimacije, dok u cijelosti osporava navode tuženika kojima se negira odgovornost njegova osiguranika i osporava visina štete. U odnosu na odgovornost, tužitelj je istaknuo da je do štetnog događaja došlo isključivo zbog nepropisne vožnje osiguranika tuženika, koji je izgubio nadzor nad vozilom, prešao na suprotnu kolničku traku, udario u zaštitnu metalnu ogradu te se potom zaustavio na kolniku bez uključenih svjetala, pri čemu su na kolniku ostale razlivene tekućine. S obzirom na noćne uvjete, neosvijetljenu cestu i upravljanje vozilom tužitelja pod oborenim svjetlima, vozač tužiteljeva vozila nije mogao pravodobno uočiti zaustavljeno vozilo osiguranika tuženika. Tužitelj smatra da su takvim postupanjem osiguranika tuženika stvorene nepremostive prepreke na kolniku, zbog čega postoji isključiva odgovornost tuženika za nastalu štetu. U prilog svojih navoda pozvao se na sudsku praksu Županijskog suda u Varaždinu u usporedivoj pravnoj situaciji te je ustrajao pri svim ranije predloženim dokazima radi utvrđenja dinamike prometne nezgode.

6. U odnosu na visinu štete, tužitelj je naveo da je vozilo u trenutku štetnog događaja bilo u odličnom stanju, s relativno malom kilometražom te uredno održavano, zbog čega osporava navode tuženika o znatno nižoj vrijednosti vozila. Istaknuo je da je, uzimajući u obzir stopu inflacije u razdoblju od kupnje vozila do nastanka štetnog događaja, vozilo zadržalo svoju vrijednost unatoč korištenju. Također je osporio procjenu vrijednosti ostatka vozila, navodeći da se tuženik poziva na ponudu danu bez pregleda vozila, dok je stvarna prodajna cijena, nakon izvršenog pregleda, iznosila 8.000,00 EUR s PDV-om, što tužitelj smatra realnom tržišnom vrijednošću. Tužitelj je nadalje osporio navode tuženika o pravu na puni odbitak pretporeza, pozivajući se na odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost prema kojima porezni obveznik nema pravo na odbitak 50 % pretporeza pri nabavi osobnih automobila. U pogledu zakonskih zateznih kamata, tužitelj je naveo da je osporavanje njihova tijeka neosnovano i paušalno, ističući da sudska praksa, primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao lex specialis, priznaje pravo na zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe, kako za imovinsku tako i za neimovinsku štetu. U prilog tom stajalištu pozvao se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

7. Dopisom gornjeg poslovnog broja od dana 20. veljače 2025. ovaj sud je zatražio priklop spisa MUP-a, PU Zadarska, PPP Zadar, Klasa: 211-08/23-4/43412, URBROJ: 511-18-15-23-11, a kojem traženju je udovoljeno dana 3. ožujka 2025. te je ovom sudu dostavljen zapisnik o očevidu od 2. veljače 2024., obavezni prekršajni nalog za okrivljenika VL prekršajni nalog okrivljenika NL, naredbe o određivanju mjere opreza, službene zabilješke od 16. prosinca 2023., zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, situacijski plan te CD sa fotodokumentacijom (list 116 do 137 spisa).

8. Na ročištu održanom dana 16. travnja 2025. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČL i NL.

9. Svjedok VL iskazao je da se sjeća prometne nezgode od 16. prosinca 2023. godine te da se iste noći, oko 3,00 sata, kretao osobnim vozilom brzom cestom u smjeru Obrovca, zajedno s trojicom suputnika. Naveo je da je vozio propisanom brzinom od oko 80 km/h te s uključenim kratkim svjetlima zbog nailaska vozila iz suprotnog smjera, na dijelu ceste bez javne rasvjete. Izlaskom iz zavoja uočio je vozilo koje je prethodno sudjelovalo u prometnoj nesreći, a koje je bilo znatno oštećeno, bez upaljenih svjetala i zaustavljeno paralelno na kolniku. Po uočavanju zapreke započeo je s kočenjem, no procijenio je da se ne može sigurno zaustaviti te je pokušao zaobići vozilo desnom prometnom trakom. U tom trenutku je navedeno vozilo započelo kretanje unatrag, čime mu je dodatno sužen prostor za prolaz, uslijed čega je došlo do sudara s tim vozilom i s desnom zaštitnom ogradom. Svjedok je naveo da su se na kolniku nalazili ostaci i proliveno ulje od ranije prometne nezgode, kao i da je osiguranik tuženika nakon nezgode pokušao napustiti mjesto događaja prije dolaska policije, ali je u tome spriječen. Potvrdio je da je kolnik bio suh, da su na njegovu vozilu oštećene obje bočne strane te da je alkotestiranjem utvrđena koncentracija alkohola od 0,66 ‰. Također je iskazao da je predmetna cesta imala dvije prometne trake, po jednu za svaki smjer, te da je u nezgodi sudjelovalo više vozila uslijed prvotnog naleta na središnju zaštitnu ogradu.

10. Svjedok NL iskazao je da se sjeća prometne nezgode od 16. prosinca 2023. godine te da se oko 3,00 sata kretao vozilom iz smjera Zadra prema Debeljaku. Naveo je da je na dijelu brze ceste s više kolničkih traka izgubio nadzor nad vozilom i prednjim lijevim dijelom udario u zaštitnu ogradu, koju je pritom probio, nakon čega je njegovo vozilo uslijed inercije završilo u lijevoj kolničkoj traci. Istaknuo je da je nakon udara bio u stanju šoka te se nije mogao kretati vozilom, već je imao namjeru izaći i označiti mjesto nezgode, kada je u njegovo vozilo s prednje strane naletjelo drugo vozilo, koje se potom zaustavilo u lijevoj prometnoj traci. Naveo je da se u trenutku naleta nije kretao unatrag, već da mu je vozilo bilo zaustavljeno, kao i da su mu, osim prednjeg lijevog svjetla, svjetla na vozilu bila uključena. Svjedok je potvrdio da je dio zaštitne ograde nakon prvog udara završio na suprotnom kolniku, na koju je potom naletjelo vozilo iz suprotnog smjera. Izjavio je da je policija provela očevid te da je odgovornost za nastanak štete pripisana njemu, iako smatra da nije kriv jer se nije kretao unatrag. Naveo je da je noć bila vedra i vidljivost dobra. Također je iskazao da je u trenutku nezgode imao 1,2 ‰ alkohola u krvi, dok je kod drugog vozača izmjereno 0,66 ‰, te je iznio mišljenje da se nezgoda mogla izbjeći da je drugi vozač vozio prilagođenom brzinom i nije bio pod utjecajem alkohola. Kao razloge prvotnog udara naveo je slabije stanje guma i ometanje pažnje uslijed zvuka i svjetla mobitela na suvozačevom mjestu.

11. Sud je, radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja – uključujući brzinu kretanja vozila i druge relevantne činjenice koje su utjecale na nastanak štetnog događaja – kao i radi utvrđenja obujma i visine štete, proveo prometno vještačenje.

12. U svom nalazu i mišljenju vještak Berislav Šimunović je, nakon uvida u spis i fotoelaborat, opisao da se nezgoda dogodila 16. prosinca 2023. oko 03:20 na neosvijetljenom i suhom kolniku DC-424. Utvrdio je oštećenja na vozilu tužitelja (Audi A4) koja upućuju na okrznuće s vozilom osiguranika tuženika (Hyundai i30) te na kontakt desne bočne strane Audija s južnom jednostrukom metalnom ogradom. Zbog činjenice da su vozila pomaknuta prije očevida i zbog preklapanja oštećenja na Hyundaiju, vještak navodi da nije moguće točno odrediti mjesto sudara niti izračunati brzine vozila u trenutku nezgode, ali prema tragovima krhotina zaključuje da je kontakt vozila tužitelja i osiguranika tuženika nastao u lijevoj prometnoj traci južnog kolnika.

13. U pogledu dinamike, vještak smatra da je tehnički prihvatljiva varijanta prema kojoj je osiguranik tuženika izgubio nadzor, u zanošenju prešao preko južnog kolnika i udario u središnju dvostruku ogradu koju je izbacio, nakon čega je došlo do daljnjih kontakata i s trećim vozilom. Varijantu događaja kako ju je iskazao vozač vozila tužitelja vještak ocjenjuje tehnički neprihvatljivom (posebno u dijelu o neosvijetljenosti i kretanju unatrag), pri čemu navodi da je na fotografijama vidljivo upaljeno stražnje lijevo svjetlo na vozilu osiguranika tuženika. Vještak navodi da stvarni razlog izlijetanja vozila osiguranika tuženika tehnički nije moguće utvrditi, ali je moguće da je do destabilizacije došlo uslijed nagle reakcije (npr. kočenje i/ili zakretanje volana). Također ističe da bi se, da se vozilo tužitelja cijelo vrijeme kretalo desnom prometnom trakom, štetni događaj mogao izbjeći, dok zbog nepoznate brzine tužiteljeva vozila nije moguće ocijeniti bi li se nezgoda mogla izbjeći kočenjem.

14. U odnosu na visinu štete, vještak zaključuje da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta. Tržnu vrijednost vozila u vrijeme štetnog događaja procjenjuje na oko 25.167,97 EUR s PDV-om (20.370,46 EUR bez PDV-a), vrijednost ostatka na 8.000,00 EUR s PDV-om (6.400,00 EUR bez PDV-a), pa visinu štete utvrđuje na 17.167,97 EUR s PDV-om, odnosno 13.970,46 EUR bez PDV-a.

15. Parničnim strankama dostavljeni su nalaz i mišljenje kako bi iznijele svoja očitovanja odnosno primjedbe, ali se pisano očitovao samo tužitelj, i to podnescima od 20. kolovoza 2025. i 5. rujna 2025. Vještak je i usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 13. siječnja 2026.

16. Tužitelj je u očitovanju na prometno vještačenje naveo da nema primjedbi na utvrđenu tržišnu vrijednost vozila na dan štetnog događaja niti na obračun totalne štete, te da kao obveznik PDV-a potražuje iznos 17.167,97 EUR. Istodobno je prigovorio nalazu u dijelu u kojem vještak navodi da je na mjestu nezgode ograničenje brzine 50 km/h, ističući da se radi o državnoj cesti D424 na kojoj je propisana brzina 80 km/h, odnosno da je riječ o brzoj cesti u smislu ZOSPC-a, zbog čega je takav navod po njegovu stajalištu činjenično i pravno netočan. Predložio je da sud naloži vještaku da utvrdi pravilno ograničenje, a podredno da se zatraži podatak od Hrvatskih cesta.

17. Tužitelj je nadalje istaknuo da vozač tužiteljeva vozila nije imao mogućnost izbjeći sudar, jer mu je vozilo osiguranika tuženika prepriječilo putanju, te je vozač poduzeo radnje izbjegavanja primjerne prosječnom vozaču.

18. Tužitelj je u podnesku od 5. rujna 2025. naveo da je, postupajući po ranijem prigovoru na prometno vještačenje, od Hrvatskih cesta d.o.o. zatražio službeni podatak o ograničenju brzine na dionici državne ceste DC 424 na kojoj se dogodila prometna nezgoda. Iz dostavljenog dopisa Hrvatskih cesta od 2. rujna 2025. proizlazi da je na predmetnoj dionici, dionica 1, stacionaža km 3+200, propisano ograničenje brzine 80 km/h, određeno prometnim znakom „B30 – ograničenje brzine“. Tužitelj je istaknuo da navedeni podatak potvrđuje kako je u zapisniku o očevidu, a posljedično i u prometnom vještačenju, pogrešno navedeno ograničenje brzine od 50 km/h, te je dostavio dopis Hrvatskih cesta kao dokaz svojih navoda.

19. Na ročištu održanom 13. siječnja 2026. punomoćnik tužitelja ostao je kod tužbe, tužbenog zahtjeva i svih ranije iznesenih navoda te je naveo da više nema dokaznih prijedloga. Punomoćnik tuženika ostao je kod odgovora na tužbu i svih navoda tijekom postupka, usprotivio se provođenju dokaza predloženih nakon zaključenja prethodnog postupka u vezi s ograničenjem brzine kretanja, kao i saslušanju vještaka na okolnost vjerodostojnosti potvrde dostavljene nakon tog stadija postupka. Sud je potom saslušao sudskog vještaka Berislava Šimunovića, koji je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. Na upite suda vještak je naveo da je u zapisniku o očevidu navedeno ograničenje brzine od 50 km/h, pri čemu nema saznanja je li taj podatak točan, niti može isključiti mogućnost da je u zapisniku došlo do omaške. Istaknuo je da se ne može očitovati o stvarno propisanoj brzini na predmetnoj dionici ceste DC424 jer mu ista nije poznata.

20. U odnosu na prigovore tužitelja, vještak je ponovio da varijanta događaja kako ju je opisao vozač vozila tužitelja tehnički nije prihvatljiva te je naveo da, prema tragovima koji se nalaze u lijevoj prometnoj traci, proizlazi zaključak da do štetnog događaja ne bi došlo da se vozilo tužitelja kretalo desnom prometnom trakom. Ostao je i kod stajališta da navodi tužitelja o nemogućnosti izbjegavanja sudara nisu točni, kako je detaljno obrazloženo u pisanom nalazu i mišljenju. Nakon saslušanja vještaka, punomoćnik tužitelja predložio je zaključenje glavne rasprave i usvajanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova, dok je punomoćnik tuženika zatražio rok radi očitovanja na usmeni iskaz vještaka. Sud je, imajući u vidu stanje spisa, provedene dokaze i činjenicu da tuženik nije pisano prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi.

21. Sud je proveo ocjenu svih izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP). Pri tome je osobitu dokaznu snagu dao prometnom vještačenju, budući da se radi o stručnoj analizi dinamike nezgode i tehničkih tragova, a nalaz i mišljenje vještaka su jasni, obrazloženi, logični te utemeljeni na spisu, skici očevida i fotoelaboratu.

22. Iskazi saslušanih sudionika nezgode međusobno su proturječni u dijelu koji se odnosi na (ne)osvijetljenost vozila osiguranika tuženika, kretanje unatrag te položaj vozila tužitelja u trenutku kontakta. Vještak je izrijekom ocijenio da varijanta nezgode kako ju je opisao vozač vozila tužitelja tehnički nije prihvatljiva te je tu ocjenu obrazložio utvrđenim tragovima na kolniku (tragovi i krhotine u lijevoj prometnoj traci južnog kolnika) i karakterom oštećenja na vozilu tužitelja (okrznuće). Sud takav zaključak vještaka prihvaća.

23. U odnosu na navod vozača vozila tužitelja da je vozilo osiguranika tuženika bilo “bez svjetala”, vještak je naveo da je na fotografijama s očevida vidljivo upaljeno stražnje lijevo svjetlo vozila osiguranika tuženika, zbog čega taj dio iskaza sud nalazi nedovoljno uvjerljivim. Nadalje, vještak je obrazložio da zbog opsega oštećenja na vozilu osiguranika tuženika nije za očekivati da je isto bilo u voznom stanju te je ocijenio da navod o kretanju unatrag nije tehnički uvjerljiv u kontekstu tragova na kolniku i oštećenja.

24. Sud prihvaća kao utvrđeno da je osiguranik tuženika izgubio nadzor nad vozilom, u zanošenju prešao preko južnog kolnika i naletio na središnju dvostruku metalnu ogradu, koju je izbacio iz tla, a koja se potom prepriječila preko sjevernog kolnika, pri čemu je došlo do daljnjih kontakata s trećim vozilom. Sud nadalje prihvaća zaključak vještaka da je do kontakta između vozila tužitelja i vozila osiguranika tuženika došlo u lijevoj prometnoj traci južnog kolnika te da su oštećenja na vozilu tužitelja nastala okrznućem s vozilom osiguranika tuženika i kontaktom s južnom jednostrukom metalnom ogradom.

25. Vještak nije mogao utvrditi brzine kretanja vozila neposredno prije nezgode niti točno mjesto sudara po dužini kolnika, budući da su vozila pomaknuta prije dolaska policije i jer je riječ o okrznuću pri kojem nema elemenata za pouzdan izračun sudarne brzine. Stoga sud nije utvrdio prekoračenje brzine vozača vozila tužitelja, niti je na temelju vještačenja moguće zaključiti je li sudar mogao biti izbjegnut intenzivnim kočenjem. Međutim, vještak je naveo da, s obzirom da se svi relevantni tragovi nalaze u lijevoj prometnoj traci, proizlazi zaključak da do štetnog događaja ne bi došlo da se vozilo tužitelja kretalo desnom prometnom trakom.

26. U odnosu na ograničenje brzine, sud utvrđuje da je prema dopisu Hrvatskih cesta d.o.o. od 2. rujna 2025. na dionici DC 424 (dionica 1, stacionaža km 3+200) ograničenje brzine 80 km/h. Međutim, ta činjenica sama po sebi nije odlučna za konačnu ocjenu odgovornosti, jer brzina vozača vozila tužitelja u konkretnom slučaju nije mogla biti tehnički utvrđena, niti je vještak na tome temeljio ključne zaključke o dinamici nezgode (ključan je raspored tragova i oštećenja).

27. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka i u dijelu koji se odnosi na visinu štete. Vještak je utvrdio da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta, da tržišna vrijednost vozila iznosi 25.167,97 EUR s PDV-om, a vrijednost ostatka 8.000,00 EUR s PDV-om, slijedom čega visina štete iznosi 17.167,97 EUR s PDV-om. Budući da je tužitelj obveznik PDV-a, a potraživanje je nakon vještačenja uskladio na iznos 17.167,97 EUR, sud taj iznos uzima kao relevantan za odluku o visini štete.

28. Sud polazi od toga da je osiguranik tuženika gubitkom nadzora nad vozilom i naletom na središnju dvostruku metalnu zaštitnu ogradu inicirao opasnu situaciju na prometnici, čime su ostvarene pretpostavke njegove odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Iako je sudski vještak naveo da bi se štetni događaj mogao izbjeći da se vozilo tužitelja kretalo desnom prometnom trakom, sud takav navod ne nalazi dostatnim za zaključak o pravno relevantnom doprinosu vozača vozila tužitelja nastanku štete, budući da brzina kretanja vozila tužitelja i sve odlučne okolnosti neposredno prije kontakta nisu mogle biti tehnički pouzdano utvrđene. Slijedom navedenog, sud ne nalazi osnovu za razmjerno umanjenje naknade štete zbog doprinosa oštećenika.

29. Sud je uvidom u obavezni prekršajni nalog izdan protiv VL utvrdio da je isti u vrijeme nezgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji 0,66 g/kg, zbog čega mu je izrečena novčana kazna i zaštitna mjera. Iz navedenog naloga ne proizlazi da bi VL bio sankcioniran zbog prekoračenja brzine, neprilagođene brzine ili drugog načina vožnje kojim bi prouzročio predmetnu prometnu nezgodu.

30. Uvidom u prekršajni nalog izdan protiv NL sud je utvrdio da je isti sankcioniran zbog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji 1,25 g/kg te zbog postupanja u prometu kojim je došlo do gubitka nadzora nad vozilom i naleta na središnju dvostruku metalnu zaštitnu ogradu, pri čemu je nastao opasan položaj na kolniku i materijalna šteta. Navedeni nalog, kao službena isprava, sud cijeni u sklopu ukupne dokazne ocjene.

31. Sud prihvaća zaključke sudskog vještaka u dijelu u kojem je utvrđeno da je osiguranik tuženika izgubio nadzor nad vozilom i naletio na središnju dvostruku metalnu ogradu, čime je iniciran štetni događaj i stvorena opasna situacija na prometnici. Čak i uz postojanje određenih proturječnosti u iskazima sudionika glede pojedinih detalja (osvijetljenost vozila i kretanje unatrag), odlučna činjenica ostaje da je do opasne situacije došlo radnjom osiguranika tuženika, a tuženik nije dokazao navode o isključivoj odgovornosti vozača vozila tužitelja.

32. U odnosu na navode tuženika o doprinosu vozača vozila tužitelja, sud utvrđuje da sama činjenica alkoholiziranosti vozača tužitelja nije dostatna za zaključak o doprinosu u građanskopravnom smislu bez dokaza o uzročnoj vezi između takvog stanja i nastanka štete. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je postupanje vozača tužitelja (brzina, način reakcije ili drugo) bilo uzročnik ili bitan doprinos nastanku štetnog događaja.

33. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u dijelu visine štete, prema kojem je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta te visina štete iznosi 17.167,97 EUR s PDV- om.

34. U odnosu na zaključak vještaka da bi se štetni događaj mogao izbjeći da se vozilo tužitelja kretalo desnom prometnom trakom, sud ocjenjuje da takav zaključak sam po sebi ne predstavlja dostatnu osnovu za utvrđenje doprinosa vozača vozila tužitelja u smislu građanskopravne suodgovornosti.

35. Naime, vještak u nalazu i mišljenju nije mogao utvrditi brzinu kretanja vozila tužitelja, niti je bilo moguće utvrditi sve okolnosti koje su neposredno prethodile kontaktu vozila (osobito zbog pomicanja vozila prije očevida i nemogućnosti preciznog određivanja mjesta sudara po dužini kolnika), pa time nije bilo moguće pouzdano zaključiti bi li vozač tužitelja, postupajući drukčije, mogao izbjeći štetni događaj u stvarnim okolnostima nezgode.

36. Nadalje, iz obaveznog prekršajnog naloga donesenog protiv vozača vozila tužitelja proizlazi da je isti sankcioniran isključivo zbog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola, dok iz istog ne proizlazi da bi mu se stavljalo na teret prekoračenje dopuštene brzine, neprilagođena brzina ili drugi prekršaj koji bi bio u uzročnoj vezi s nastankom prometne nezgode. S druge strane, iz prekršajnog naloga donesenog protiv osiguranika tuženika proizlazi da mu se stavlja na teret gubitak nadzora nad vozilom i nalet na središnju dvostruku metalnu ogradu, čime je nastao opasan položaj na kolniku i materijalna šteta. Sud navedene okolnosti cijeni kao značajne prilikom ocjene uzroka nastanka štetnog događaja.

37. Propisano je člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) da je onaj koji drugome prouzroči štetu dužan istu naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Sukladno članku 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), a u konkretnom slučaju šteta se očituje u potpunom gubitku vrijednosti vozila tužitelja uslijed nastanka totalne štete. Prema članku 1092. ZOO-a, ako je oštećenik pridonio nastanku štete ili njezinoj visini, sud će naknadu razmjerno sniziti, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.

38. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da je za nastanak predmetnog štetnog događaja odlučujuće ponašanje osiguranika tuženika, koji je gubitkom nadzora nad vozilom i naletom na središnju zaštitnu ogradu inicirao opasnu situaciju na prometnici, dok tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje pravno relevantnog doprinosa vozača vozila tužitelja nastanku štete u smislu uzročne veze između njegova postupanja i nastanka štetnog događaja. Stoga sud ne nalazi osnovu za eventualno razmjerno umanjenje naknade štete zbog doprinosa oštećenika.

39. U pogledu visine štete, sud na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta u iznosu od 17.167,97 EUR s PDV-om. Sud pritom uzima u obzir i da je tužitelj u svom očitovanju na nalaz i mišljenje naveo da kao obveznik PDV-a potražuje upravo navedeni iznos.

40. Međutim, iako je tužitelj u očitovanju na nalaz i mišljenje naveo da potražuje iznos od 17.167,97 EUR, tužitelj nije uredio tužbeni zahtjev, pa je u postupku formalno ostao pri zahtjevu za isplatu iznosa od 18.684,00 EUR. Kako sud, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a, ne može dosuditi više od zatraženog, ali može dosuditi manje od zatraženog, sud je tužbeni zahtjev usvojio do iznosa koji je tijekom postupka utvrđen kao osnovan (17.167,97 EUR), dok je u preostalom dijelu, preko tog iznosa do zatraženih 18.684,00 EUR (razlika od 1.516,03 EUR), tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

41. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), imajući u vidu da je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev, a tuženik u zakonskom roku nije isplatio naknadu štete. Stoga tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana 17. siječnja 2024. do isplate, kako je odlučeno u izreci presude.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, vodeći računa o uspjehu stranaka u sporu, pri čemu je tužitelj uspio u pretežitom dijelu zahtjeva.

43. Tužitelju pripada naknada troškova za tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝, broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), za pristup ročištima održanim 20. veljače 2025., 16. travnja 2025. i 13. siječnja 2026. u iznosu od 500,00 EUR, za svako (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), sastav podneska od 5. prosinca 2024. i 20. kolovoza 2025. u iznosu od 500,00 EUR, za svaki (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife), za sastav podneska od 5. rujna 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife), za sudsku pristojbu za tužbu u plaćenom iznosu od 116,65 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ˝Narodne novine˝, broj: 37/23, dalje u tekstu: Uredba) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 233,29 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle ukupno mu, uvećano za PDV za pojedinu radnju po stopi od 25% i plaćeni predujam za izvođenje prometnog vještačenja u iznosu od 450,00 EUR, pripada iznos od 4.612,44 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a). Zatezne kamate na troškove parničnog postupka obračunavaju se po istoj stopi po kojoj se obračunavaju zatezne kamate na glavnicu utuženog potraživanja.

44. Sud je djelomično ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, i to u dijelu koji se odnosi na sastav podneska od 5. rujna 2025., budući da se navedeni podnesak ne smatra obrazloženim podneskom niti vrstom podneska u smislu Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nadalje, neosnovanim je ocijenjen i zahtjev tužitelja za naknadu troška vještačenja u dodatnom iznosu od 50,00 EUR, povrh već priznatog i uplaćenog predujma u iznosu od 450,00 EUR, jer tužitelj nije učinio vjerojatnim niti je iz spisa razvidno na što se navedeni dodatni iznos odnosi.

45. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i primjenu mjerodavnog prava, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 6. veljače 2026.

SUDAC

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.

DNA:

- Odvj. Ivan Ražnjević, OD Bačić i partneri j.t.d. iz Zadra, M. Pavlinovića 9

- Odvj. Mislav Biočić, OD Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara