P-1613/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Anđelo Vunić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate iznosa od 2.034,17 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 19. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja SD, odvjetničke vježbenice, te punomoćnika tuženika, s danom objave 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da isplati tužitelju TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, iznos od 2.034,17 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 9. studenog 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.034,17 EUR tekućih od 9. studenog 2021. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da tužitelju TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, da naknadi parnični trošak u iznosu od 2.628,08 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na dosuđeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.628,08 EUR EUR tekućih od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki III. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 2.034,17 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade koju je tužitelj 8. studenoga 2021. isplatio svome kasko osiguraniku PBZ LEASING d.o.o. za imovinsku štetu koja je nastala u prometnoj nezgodi od 23. rujna 2021. uslijed naleta divljači na njegovo vozilo. Do navedene prometne nesreće je došlo na način da je na lijevu stranu vozila osiguranika tužitelja, kojim je upravljao ZD, naletjela srneća divljač uslijed čega je došlo do oštećenja branika, fara, senzora i drugih dijelova. Navedeni štetni događaj se dogodio na području lovišta kojim gospodari Lovačko društvo „Kuna“ iz Jablanovca koje je preko Hrvatskog lovačkog saveza osigurano kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti za štete od divljači. Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva isplatu navedenog iznosa zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 9. studenoga 2021. do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja. Međutim, osporio je aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

3. U ovom je predmetu bila donesena prvostupanjska presuda br. P-1803/2022 od 14. lipnja 2024. koja je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3505/2024-2 od 23. svibnja 2025. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U bitnome, drugostupanjski sud je utvrdio kako je ovaj sud u ukinutoj presudi pogrešno ocijenio da tužitelj nije uspio dokazati tuženikovu pasivnu legitimaciju te da posljedično tome nije utvrđivao ostale odlučne činjenice o kojima ovisi tuženikova odgovornost.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu i to potvrdu MUP-a od 6.10.2021. (list 8 i 9 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 10 spisa), policu za automobilska osiguranja (list 11 spisa), presliku vozačke dozvole i prometne dozvole (list 12 do 15 spisa), prijavu štete (list 15 i 17 spisa), izvid štete (list 18 i 19 spisa), fotografije (list 20 do 50 spisa), račun ŽD vl.obrta [obrt] (list 51 spisa), potvrde o transakcijama (list 52 i 53 spisa), dopis od 23.11.2021.g. (list 54 i 55 spisa), dopis od 24.11.2021. (list 56 spisa), dopis od 2.8.2022. (list 57 spisa), e-mail korespondenciju (ist 59 i 60 spisa), potvrdu MUP-a od 18.12.2022. s DVD medijem (list 76 spisa), dopis LD "Kuna" od 10.01.2023.(list 109 i 110 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 123 do 127 spisa), Opće uvjete za osiguranje automobilskog kaska (list 200 do 208 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj: 804271994 i uvjete za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (list 256 do 265 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ZD (list 113 spisa) i saslušanjem vještaka Nevena Ereša (list 149 spisa).

Sud na prijedlog tuženika nije izveo dokaz vještačenjem po vještaku za lovstvo jer je tuženik od tog dokaza odustao.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja niti činjenica da je tužitelj 8. studenoga 2021. isplatio svome kasko osiguraniku PBZ LEASING d.o.o. iznos od 2.034,17 EUR / 15.326,47 kn na ime imovinske štete koja je nastala u prometnoj nezgodi od 23. rujna 2021.

7. Sporni su aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

8. Tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, kako to proizlazi iz obrazloženja rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 3505/2024-2 od 23. svibnja 2025., na koje razloge se upućuje ovom presudom.

9. Tužiteljevu aktivnu legitimaciju sud je utvrdio uvidom u policu za automobilska osiguranja broj 020408297326 iz koje je razvidno da je vozilo osiguranika tužitelja PBZ-LEASING d.o.o. reg. oznake [registarska oznaka], koje je oštećeno u navedenoj prometnoj nesreći, u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja. Prema sadržaju police osiguranja njezin sastavni dio čine Opći uvjeti za osiguranje automobilskog kaska PG-aka/20-01-hr. Člankom 4. navedenih Općih uvjeta je ugovoreno da osnovno osiguranje automobilskog kaska pokriva štete od uništenja ili oštećenja osiguranih stvari koje nastanu kao posljedica iznenadnih i od osiguranikove ili vozačeve volje neovisnih događaja u koje spadaju i prometne nezgode , pa i one do kojih je došlo iznenadnim naletom divljači na cestu. Iako su navedeni Opći uvjeti koje je tužitelj predao na ročištu 14. svibnja 2024., dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, sud utvrđuje da nije nastupila prekluzija za predlaganje toga dokaza jer navedeni Opći uvjeti čine sastavni dio police osiguranja koju je tužitelj pravovremeno dostavio uz tužbu. Slijedom toga, sud utvrđuje da tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja nije osnovan.

10. Mjerodavni propis prema kojem se prosuđuje odgovornost za navedeni štetni događaj nije Zakon o cestama („Narodne novine“ br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021), kako to neosnovano navodi tuženik, već Zakon o lovstvu („Narodne novine“ br. 99/2018, 32/2019, 32/2020; dalje: ZL) koji, uz ostalo, u odredbama o šteti i naknadi štete propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije (čl. 76. st. 2. ZL-a). Odredbama čl. 80. st. 6. ZL-a je propisano da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

11. Tužitelj tijekom postupka nije je tvrdio, a niti dokazivao da je šteta nastala zato što je tuženikov osiguranik, koji gospodari lovištem s kojega je divljač izašla na prometnicu, radi čega je došlo do štetnog događaja, provodio lov u smislu odredbe čl. 80. st. 6. ZL- a, a takvu tvrdnju nije iznio niti tuženik. Pored toga, sud je i uvidom u dopis Lovačkog društva "Kuna" iz Jablanovca od 10. siječnja 2023. utvrdio da dana 23. rujna 2021. u navedenom lovištu nije bilo lova ni obveza u lovištu.

12. Odgovornost tuženika, čiji je osiguranik lovoovlaštenik, je regulirana općim propisima obveznog prava. Tako divljač koja je izašla na prometnicu iz lovišta te se nekontrolirano kreće javnom prometnicom, prema utvrđenju ovoga suda predstavlja opasnu stvar. Prema čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO), smatra se da šteta nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. Odredbom čl. 1064. ZOO-a je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Slijedom toga, tuženik odgovara za štetu od divljači po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po principu uzročnosti.

13. Uvidom u potvrdu Policijske postaje Zaprešić od 6. listopada 2021. sud je utvrdio da je na mekom terenu s istočne strane kolnika, 200 m južni je od mjesta događaja, postavljen znak „Divljač na cesti“ s dopunskom pločom "3 km" te da je brzina kretanja vozila, na temelju odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za ceste u naselju ograničena na 50 km/h.

14. Radi utvrđivanja sporne činjenice odgovornosti za navedeni štetni događaj, sud je izveo dokaz prometnim vještačenjem. Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka sud je u bitnome utvrdio da je vozilo osiguranika tužitelja svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s lijeve strane, da se mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, moglo nalaziti na desnoj polovini kolnika udaljeno od lijevog ruba kolnika oko 3-3,5 m, da je brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije naleta tehnički mogla iznositi oko iskaznih 40-50 km/h, da provedena analiza pokazuje da se u trenutku započinjanja radnje prelaska kolnika od strane divljači vozilo osiguranika tužitelja nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 7,4 m pa da je osiguranik tužitelja svjedok ZD tada i pravovremeno reagirao kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 19,2 m dok je na raspolaganju imao put od samo 7,4 m , da bi na raspoloživom putu od oko 7,4 m osiguranik tužitelja pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta ne bi došlo da se kretao brzinom manjom od 21,1 km/h, da je na mjestu štetnog događaja važio prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ te da je brzina kretanja vozila ograničena općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h. Glede visine štete sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da ta šteta na vozilu osiguranika tužitelja bez PDV-a iznosi 15.326,47 kn (sada 2.034,17 EUR).

15. Na temelju usmeno iznesenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka, a u svezi s prigovorima tuženika iz podneska od 23. studenoga 2023., sud je utvrdio da je na temelju podataka iz spisa vještak zaključio da se u konkretnom slučaju radilo o naletu osobnog vozila na divljač, iako o tome nisu postojali nepobitni materijalni tragovi , jer su prilikom obavljanja očevida na vozilu osiguranika tužitelja pronađeni materijalni tragovi dlake koji su izuzeti i pohranjeni u PP Zaprešić te jer iz zapisnika o očevidu proizlazi da se radilo o nepoznatoj životinji (srni), da se s obzirom na navedeno ne može isključiti mogućnost da se možda radilo o nekoj nepoznatoj domaćoj životinji, ali da takva varijanta nije realna jer je vještak uzeo u obzir i dokaze u smislu iskaza vozača vozila osiguranog kod tužitelja, kao i podatke iz prijave štete. Ujedno je sud glede visine štete i nastanka oštećenja na upravljačkoj jedinici radara senzora, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da se nikakva vanjska oštećenja na ovom dijelu ne mogu primijetiti na fotografijama u spisu, ali da je izvidom štete procjenitelja tužitelja utvrđena potreba za zamjenom navedenog dijela, pri čemu se ne navodi o kakvim se točno oštećenjima radi, dok se sam izvid štete nalazi na listu 18 spisa, kao i da se stoga ne može isključiti mogućnost da je navedeni dio mogao biti oštećen u predmetnom štetnom događaju budući da se on nalazio na prednjem dijelu vozila u blizini mjesta gdje je došlo do naleta na divljač. Zaključno je sud na temelju usmeno iznesenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrdio da je izvid štete u skladu s računom, da su svi dijelovi iz izvida štete prema računu i ugrađeni te da u konkretnom slučaju prema stanju spisa na predmetnom vozilu nije bio zamijenjen modul fara, nego upravljačka jedinica.

16. Sud je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje jer je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u predmetni sudski spis, jer je valjano obrazložen, dan u suglasju s pravilima prometno-tehničke znanosti i struke, i jer je vještak odgovorio na sva pitanja i primjedbe stranaka.

17. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti povjerovao iskazu svjedoka ZD koji je iskazao da je prilikom kretanja vozila u mjestu Ivanec Bistranski u jednom trenutku s njegove lijeve strane ugledao kretanje srne po kolniku i da je tada započeo s kočenjem te da je tada došlo je do kontakta njegova vozila i srneće divljači u poziciji prednjega kuta lijeve strane njegova vozila, radi čega su na lijevim kotačima njegova vozila zaostale životinjske dlake, a na lijevoj strani vozila su izbačene fekalije, da se svjedok prije uočavanja divljači kretao brzinom između 40 i 50 km/h , da se radilo o dijelu ceste u nenaseljenom mjestu na kojem nije bilo rasvjete, dakle da u okolini mjesta štetnog događaja nema kuća, da se nakon štetnog događaja divljač udaljila odlaskom u šumu s desne strane, da je tom prilikom automobil kojim je upravljao oštećen, da je šteta bila pokrivena policom kasko osiguranja te da se prema njegovu sjećanju radilo o oštećenjima blatobrana, nosača, aluminijske felge te prednjeg lijevog fara.

18. S obzirom na utvrđenu brzinu kretanja vozila osiguranika tužitelja oko 40 do 50 km/h, koja je bila sukladna najvećoj dopuštenoj brzini na tom dijelu ceste prema propisima o sigurnosti prometa na cesta, te s obzirom na utvrđenje prometnog vještaka u pogledu duljine zaustavnog puta i duljine raspoloživog puta, sud utvrđuje da isti jednostavno nije mogao izbjeći nalet na srneću divljač te da slijedom toga brzina i način njegove vožnje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Ujedno sud utvrđuje da nije realno očekivati da bi se osiguranik tužitelja na tom dijelu ceste i u tim okolnostima kretao brzinom manjom od 21,1 km/h kojom bi na raspoloživom putu od oko 7,4 m pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i u kojem slučaju do naleta ne bi došlo.

19. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

20. Stoga ovaj sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.034,17 EUR, a tužitelju na taj iznos, sukladno čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. ZOO -a, pripadaju i zatezne kamate koje teku računajući od prvog dana iza dana izvršene isplate naknade za štetu tužiteljevom osiguraniku do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, slijedom čega je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

21. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu je u trošak parničnog postupka priznat kao potreban trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023; dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR, sastav podnesaka od 28. prosinca 2022. i 23. studenoga 2023., oba po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po podnesku, zastupanje na ročištima 27. ožujka 2024., 14. svibnja 2024., 24. listopada 2025. i 19. siječnja 2026., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po ročištu, sastav žalbe po Tbr. 10/1 OT u iznosu od 250,00 EUR, što zajedno iznosi 1.650,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 412,50 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 33,40 EUR, sudska pristojba na presudu u iznosu od 66,79 EUR, predujam za vještačenje u iznosu od 331,81 EUR i pristojba na žalbu u iznosu od 133,58 EUR, što ukupno iznosi 2.628,08 EUR. Na navedeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude od isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, slijedom čega je odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.

Zagreb, 6. veljače 2026.

Sudac:

Sandra Rotar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.