REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok , Turinina 3
Poslovni broj: Povrv-699/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić kao sucu pojedincu, u stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebparking, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, protiv tuženika TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Sokolaru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, bez održavanja rasprave, 6. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zaprešića, poslovni broj Ovrv-20093/2022 od 24. listopada 2022. u cijelosti, te se tužbeni zahtjev odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebparking OIB: 85584865987 nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 113,27 eura u roku od 15 dana, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Prijedlogom za ovrhu od 29. rujna 2022. tužitelj, ranije ovrhovoditelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 106,18 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2021. do isplate te troškova postupka u iznosu od 24,89 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2. Javni bilježnik Željko Petrušić iz Zaprešića je 24. listopada 2022. donio rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv-20093/2022 protiv kojeg je tuženik podnio pravovremeni prigovor u kojem osporava osnovanost i visinu zahtjeva, ističe prigovor zastare, prigovor promašene pasivne legitimacije. Naglašava da trošak usluge premještanja vozila nije bio opravdan, jer je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] 11. veljače 2021. bilo parkirano na označenom parkirnom mjestu te je usluga parkiranja bila plaćena.
3. Povodom prigovora tuženika, sud je rješenjem od 20. prosinca 2022., stavio izvan snage rješenje o ovrsi od 24. listopada 2022. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo je provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Iako je tužitelj uredno zaprimio prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi te rješenje ovog suda od 20. prosinca 2022. sa svim upozorenjima na dužnost iznošenja svih činjenica na kojima temelji svoje zahtjeve i predlaganja dokaza potrebnih za utvrđivanje tih činjenica, i to u roku 15 dana od primitka tog rješenja i prigovora tuženika, tužitelj se nije očitovao.
5. Prvenstveno valja reći da se radi o sporu male vrijednosti i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak sukladno čl. 461 a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022; dalje: ZPP), pri čemu sud održava ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako bar jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog. U konkretnom slučaju takvog prijedloga nije bilo, a sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta koje bi bilo i nesvrsishodno, kada su odlučne činjenice ili nesporne ili utvrđene iz pisane dokumentacije.
6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid i pročitao izvod iz poslovnih knjiga (str. 11 spisa), potvrdu o plaćanju parkiranja (str. 24 spisa), fotografije (str. 25- 30 spisa), presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-19777/22 od 24. siječnja 2023. (str. 43-44 spisa) te je ocjenom istog utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Naime, tužitelj svoj zahtjev temelji na izvodu iz poslovnih knjiga od 27. rujna 2022., u kojem je obračunata tražbina tužitelja u iznosu od 106,18 eura s dospijećem 31. ožujka 2021.
8. Prvenstveno, u odnosu na prigovor zastare, treba reći da je takav prigovor neosnovan, jer u konkretnom slučaju Zakon propisuje petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- dalje: ZOO). Kako je tražbina dospjela 31. ožujka 2021., a tužba (prijedlog za ovrhu) je podnesena 29. rujna 2022. to je očito kako zastara nije nastupila.
9. Nadalje, na temelju dokumentacije koja je priložena spisu i koja ni na koji način nije osporena sud je utvrdio:
- da je 11. veljače plaćeno parkiranje za vozilo [registarska oznaka] u 15, 17 sati te da isto istječe u 16,22 sata;
- da je supruga tuženika UK pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-19777/22 od 24. siječnja 2023. oslobođena optužbe da bi dana 11. veljače 2021. u 15,27 sati zaustavila vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na lokaciji u Zagrebu, Frana Mažuranića nasuprot kbr. 11, na prometnoj površini na način da je ugrozila ostale sudionike u prometu.
10. Odredbom čl. 84. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15- dalje: ZSPC) propisano je da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa. Sukladno odredbi čl. 86. st. 1. ZSPC, troškove premještanja vozila u slučajevima iz članka 84. ZSPC snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.
10.1. Uzimajući u obzir sadržaj pravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-19777/22 od 24. siječnja 2023. iz koje proizlazi da je predmetno vozilo 11. veljače 2021. bilo parkirano na mjestu označenom za parkiranje vozila unutar bijelih crta koje označavaju slobodno parkirno mjesto, odnosno da isto nije bilo parkirano na prometnoj površini na način da bi ugrozilo ostale sudionike u prometu, to je zaključak ovog suda da nije bilo uvjeta za premještanje vozila odnosno da predmetni troškovi premještanja koje tužitelj potražuje u ovom postupku nisu osnovani.
11. Nadalje, tijekom postupka, a s obzirom na prigovore tuženika, tužitelj nije dostavio u spis daljnje dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost njegove tražbine ili kojima bi eventualno osporio navode tuženika. Pritom se navodi da je izvod iz poslovnih knjiga koji je priložen tužbi vjerodostojna isprava podobna za pokretanje ovršnog postupka, sastavljena od strane tužitelja konkretno za potrebe pokretanja postupka, ali nema dokaznu snagu javne isprave niti se može s njom izjednačiti.
12. Sud ponavlja da tužitelj, iako je rješenjem ovog suda od 20. prosinca 2022. kojeg je uredno zaprimio, bio upozoren da je u roku 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji zahtjev i predložiti sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, navedeno nije učinio, već se potpuno oglušio.
13. Slijedom svega navedenog, sud je stava da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu svog zahtjeva, slijedom čega je, primjenom članka 451. stavak 3. ZPP-a, ukinut platni nalog u cijelosti te je odlučeno kao u točki I. izreke.
14. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP zahtjev tužitelja radi naknade troškova ovog postupka u cijelosti je utvrđen neosnovanim te je tužitelja ujedno valjalo obvezati na naknadu troškova ovog postupka tuženiku.
15. S time u svezi, valja istaknuti kako se, sukladno zaključku br. 3.1. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. godine (Su-IV-204/17), o trošku povezanom s donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Iz navedenih razloga, zahtjev tužitelja radi naknade svih troškova ovog postupka valjalo je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u cijelosti odbiti kao neosnovan.
16. Nadalje, tuženiku je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT) valjalo priznati troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to troškove jednokratne nagrade u skladu s postavljenim zahtjevom, u visini 50 bodova (Tbr. 7/8 OT), odnosno 100,00 eura, što uz sudsku pristojbu na prigovor u visini 13,27 eura, iznosi 113,27 eura. Primjenom članka 151. stavak 3. ZPP na troškove postupka su dosuđene i zatezne kamate, čija stopa je određena primjenom članka 29. stavak. 2. ZOO
17. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 6. veljače 2026.
Sudac:
Marina Nikolić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 13,27 eura
2. Tuženiku po pun.
