REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: Us I-1432/2024-9
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Meri Dominis Herman, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Maja Topić, odvjetnica u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon objave presude, 6. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2806, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 8. siječnja 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/443, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 31. listopada 2023.
II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/443, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 31. listopada 2023., određeno je da tužiteljici s danom 30. rujna 2023., prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja.
2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-551-06/23-014/2806, URBROJ: 251-02- 01/001-24-3 od 8. siječnja 2024., odbio prigovor izjavljen protiv uvodno označenog prvostupanjskog rješenja kao i zahtjev za naknadu troška.
3. Tužiteljica osporava zakonitost pobijane odluke i u bitnome navodi kako su korisnici prava na novčanu pomoć, to pravo stekli na temelju pravomoćnog (upravnog) akta, pa da je opravdana legitimnost njihovog očekivanja da se taj pravomoćni (upravni) akt (a samim time i prava priznata tim upravnim aktom) može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom, dok u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo svoju nadležnost, tj. pravo da mijenja pravomoćni upravni akt temelji na članku 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22, u daljnjem tekstu Odluka 25/22), dakle, na temelju podzakonskog akta. Nadalje, smatra da činjenica da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti općeg akta provodio test razmjernosti ne može javnopravno tijelo osloboditi od obveze da ispita je li miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva tužitelja u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u skladu sa zakonom i predviđeno zakonom, je li ono u skladu s općim interesom i je li ono razmjerno jer se postupak ocjene zakonitosti općeg akta (objektivni upravni spor) razlikuje od postupka ocjene zakonitosti pojedinačnog akta. Ističe da je drugostupanjsko rješenje nezakonito, jer prije donošenja odluke o prigovoru tužitelja nije donesena odluka o zahtjevu za izuzeće gradonačelnika te iz razloga što tužitelju nije omogućeno da prije donošenja prvostupanjskog rješenja podnese zahtjev za izuzeće službene osobe u prvostupanjskom tijelu da bi potom ocjenu o neovisnosti i nepristranosti službene osobe u prvostupanjskom tijelu iznosio gradonačelnik prije odluke o njegovom izuzeću. U odnosu na izuzeće gradonačelnika navodi da je gradonačelnik taj koji je inicirao ukidanje prava na novčanu pomoć te da je upravo po njegovom prijedlogu došlo do donošenja općeg akta – Odluke 25/22., kojim je propisano smanjenje iznosa novčane pomoći kao i skraćivanje vremenskog perioda unutar kojega tužitelj može koristiti pravo na novčanu pomoć iz čega da je jasno vidljivo stajalište gradonačelnika vezano uz pravo na novčanu pomoć. Uz navedeno tužitelj ukazuje i na to da je gradonačelnik više puta javno istupao u medijima te da je u navedenim istupima govorio o potrebi ukidanja novčane pomoći i o štetnosti daljnjeg ostvarivanja toga prava. U odnosu na izuzeće službenika navodi da je, zbog unutarnjeg ustrojstva, načina rada i hijerarhije odnosa u Gradu Zagrebu, službena osoba podložna utjecaju gradonačelnika. Smatra da je takvim postupanjem (neodlučivanjem o zahtjevu za izuzeće) tužitelju povrijeđeno pravo na pravni lijek. Ističe da u konkretnom predmetu prvostupanjsko tijelo nije moglo pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti samo na temelju Odluke 25/22., a samim time niti donijeti prvostupanjsko rješenje te da u konkretnom predmetu nije proveden ispitni postupak pa da samim time nisu utvrđene činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari niti je tužitelju omogućeno ostvarenje i zaštita njegovih prava i pravnih interesa. Ukazuje da je Grad Zagreb sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22.) bio dužan donijeti pojedinačne akte radi usklađenja novčane pomoći s odredbama ove odluke do 31. prosinca 2022. Mišljenja je da prvostupanjsko tijelo nije moglo pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti samo na temelju Izmjene njegovog ranijeg općeg propisa, ali i da je rok, koji je naveden u članku 6. tog propisa, i koji je po njenom mišljenju prekluzivan, u trenutku donošenja Prvostupanjskog rješenja, već protekao. Ističe i kako joj je već ranije priznato pravo na novčanu pomoć i to u trenutku kada nisu bili propisani uvjeti, odnosno razlozi njenog umanjenja, čime smatra da je stekla legitimno očekivanje da će i nastavno ostvarivati prava kako su joj ranije bila zajamčena. Ukazuje kako u ovom predmetu nije proveden ispitni postupak pa da samim time nisu utvrđene činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, niti joj je omogućeno ostvarenje i zaštita njezinih prava i pravnih interesa. Navodi da, nakon pokretanja postupka po službenoj dužnosti, uopće nije obavještena o postojanju postupka, iz kojeg razloga u istom nije ni sudjelovala. Zaključno, ističe da su ugrožena legitimna očekivanja te načelo razmjernosti i predvidljivosti propisa. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.
4. Tuženiku odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja te ističe kako u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je Odluka/22., bila predmetom ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUSRH) te je VUSRH dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz- 143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. Navodi da je u navedenoj presudi VUSRH, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također navodi, da je VUSRH ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Ukazuje da je VUSRH ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Napominje kako je VUSRH u točci 123. navedene pravomoćne presude, broj. Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022., naveo da pravomoćni pojedinačni akti kojima je roditeljima odgojiteljima priznata novčana pomoć proizvode pravne posljedice i za njihove adresate i u budućnosti. Naime, da ti pojedinačni akti priznaju pravo na novčanu pomoć u duljem vremenskom razdoblju (u pravilu do navršene petnaeste godine života djeteta), a koje razdoblje, u vrijeme stupanja na snagu osporavane Odluke (Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik, Grada Zagreba, broj 29/21.), u pravilu, nije završilo. Poziva se i na točku 124. navedene presude, u kojoj VUSRH ističe da Odluka 29/21., ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. U odnosu na izuzeće službenika koji je donio prvostupanjsko rješenje poziva se na odredbu članka 24. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., i 110/21.) te navodi kao je razloge izuzeća potrebno dokazati, odnosno potkrijepiti relevantnim činjenicama i dokazima. U svezi izuzeća gradonačelnika poziva se na odgovor Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, a koji je dostavljen tužiteljici. Navodi kako rješenje o prestanku novčane pomoći i rješenje o usklađivanju novčane pomoći samo deklaratorno utvrđuju ono što je nastupilo samim donošenjem Odluke o izmjenama Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Odluka/22). Tuženik upućuje na članak 49. stavak 1. ZUP-a prema kojem se stvar može riješiti neposredno kada je činjenično stanje utvrdivo iz službenih evidencija, što je ovdje slučaj jer je prestanak prava vezan uz datum navršavanja djetetove sedme godine. Nadalje ističe kako obrazloženje prvostupanjskog rješenja u cijelosti ispunjava uvjete iz odredbe članka 98. stavak 5. ZUP-a, posebno iz razloga jer je rješenje prvog stupanja doneseno po službenoj dužnosti i to na temelju podataka kojim je raspolagalo tijelo u svojoj službenoj evidenciji. U odnosu na prigovor da je odredba članka 10. kojim je propisan pravni lijek protiv prvostupanjskog rješenja, nezakonita ističe kako je navedeno pitanje bilo predmet ocijene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske. Osim toga, tuženik ističe kako VUSRH jasno zaključuje kako Odluka nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvaziretroaktivnosti tj. pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten. Navedena pravna stajališta potvrđena su Odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.
5. U odnosu na navode tuženika tužiteljica se očitovala podneskom od 22. siječnja 2026., u kojem u bitnome ponavlja navode iz tužbe te predlaže ovome sudu da podnese prethodno pitanje sudu EU.
6. Sud je 23. siječnja 2026., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i tuženika čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-13/443 URBROJ: 251-10-01-16-3 od 17. listopada 2016., ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja za dijete FT. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem utvrđen je prestanak priznatog prava, a sve sukladno odredbi članka 7. st. 1. al. 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 10/18., 20/21. i 25/22., dalje u tekstu: Odluka), jer je dijete 2. rujna 2021., navršilo sedam godina života. Navedena je odluka i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i koja je odlukom toga suda Usoz- 143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.
9. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tijelo utvrdilo prestanak novčane pomoći te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.
10. Stoga Sud samo još jednom ukazuje na točku 124. navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.
11. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22. - 25/22) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela.
Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.
11.1. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 10/18., 20/21. i 25/22. - dalje u tekstu: Odluka), novčana pomoć prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023. Prema odredbi članka 7. stavak 2. Odluke propisano je da će nadležno gradsko upravno tijelo o prestanku novčane pomoći odlučiti po službenoj dužnosti.
11.2. Odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22, u daljnjem tekstu Odluka 25/22), propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.
11.3. Navedene odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22) i članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22) bile su predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba,10/18, 20/21, 29/21 i 25/22), dok je obustavljen postupak ocjene zakonitosti članaka 3., 4. i 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, 25/22). U navedenoj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. U odnosu na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja sud je naveo da je zakonitost Odluke o izmjenama/22, uključujući i navedenu odredbu, bila predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu pred istim sudom, koji spor je okončan presudom, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti te Odluke. Navedenu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio je ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje, broj: U- III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je sporne odredbe ocijenio zakonitima.
12. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud i smatra da je za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno donijeti prvostupanjsko rješenje o prestanku novčane pomoći na temelju odredbe članka 7. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22).
13. Nadalje, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.
14. U odnosu na prigovor izuzeća službene osobe prvostupanjskog tijela valja navesti da razlozi za izuzeće koje navodi tužitelj (hijerarhija u Gradu Zagrebu) prema mišljenju ovog suda ne predstavljaju niti jedan razlog za izuzeće u smislu članka 24. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21., dalje ZUP). U odnosu na činjenicu da nije odlučeno o prigovoru izuzeća Gradonačelnika, prema ocjeni ovoga suda radi se o nedostatku u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke, ali taj nedostatak nije utjecao na rješavanje predmeta, imajući u vidu razloge koji su istaknuti u tom prigovoru, a koji nisu ZUP-om, predviđeni kao razlozi za izuzeće.
15. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj:25/22). Ovo stoga što se prema mišljenju ovog suda radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.
16. Prema mišljenju ovog suda prigovori je li miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva tužiteljice u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u skladu sa zakonom i predviđeno zakonom, je li ono u skladu s općim interesom i je li ono razmjerno su već prethodno razmatrani i otklonjeni u citiranim odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima je zaključeno da je tuženik uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud, slijedom čega ocjenjuje da se prestankom novčane pomoći u skladu s Odlukom 25/22 protupravno ne zadire u stečena prava i legitimna očekivanja roditelja odgojitelja te da je postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općeg ili javnog interesa (izmjene mjere roditelj odgojitelj) i zaštite pojedinačnih interesa roditelja odgojitelja.
17. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje da bi da bi donositelj prvostupanjskog rješenja bio ovlaštena službena osoba za donošenje predmetnog rješenja je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka podnesenih u velikom broju od strane opunomoćenika tužitelja pred ovim sudom. Naime, prema ocjeni suda navedeni prigovori tužiteljice su neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenih rješenja koja su prema ocjeni ovoga potpisana od za to ovlaštenih osoba i na način koji prihvaća ovaj sud.
18. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21), jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
19. I majući u vidu sve navedeno, Sud je odbio predložene dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanje tužiteljice, saslušanje službene osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje, da se službenim putem od tuženika zatraži isprava kojima se dokazuje je li i kojem je tijelu i kada upućen zahtjev za izuzeće gradonačelnika na rješavanje, da se službenim putem od tuženika zatraži da dostavi isprave iz kojih je razvidno kamo je tuženik svaki mjesec usmjerio sredstava koja je radi provedbe odluke smanjio, odnosno uskratio tužiteljici, da se od tuženika zatraži očitovanje o tome je li se cilj koji je Visoki upravni sud Republike Hrvatske proglasio kao legitiman mogao ostvariti na drugi način, da se službenim putem od tuženika zatraži podatak može li gradonačelnik svoj politički cilj koji je od strane VUS-a ocijenjen kao legitiman ostvariti do kraja svojeg političkog mandata da se službenim putem od Z1 televizije zatraži snimka središnjih vijesti od 28. ožujka 2024. podredno izvrši uvid u navedenu snimku objavljenu na internetu, da se službenim putem od tuženika zatraži dostava prijave potpisa gradonačelnika odnosno njegov potpisni karton u vrijeme donošenja drugostupanjskog rješenja, smatrajući ih nesvrsishodnim.
20. Sud ocjenjuje da se u ovom predmetu ne postavlja pitanje tumačenja niti primjene prava Europske unije, kao ni primjene općih načela prava EU. Sporna materija odnosi se isključivo na tumačenje nacionalnog prava – Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja i domaćih pravila upravnog prava. Budući da ne postoji dvojba u vezi s primjenom prava EU-a, niti je tumačenje EU prava potrebno za rješavanje ovog spora, nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje prethodnog postupka pred Sudom Europske unije. Stoga sud nije prihvatio prijedlog za podnošenje prethodnih pitanja Sudu EU.
21. Nadalje, imajući u vidu da tužiteljicu zastupa profesionalna opunomoćenica, istoj su nesumnjivo poznate odredbe ZUS-a, te je imala dovoljno vremena da i prije rasprave zatraži uvid u spis tuženika te isti izvrši u pisarnici suda. Također, dostavljenom spisu tuženika prileže upravni akti koji su tužiteljici dostavljeni te podnesci koje je podnijela sama tužiteljica, dakle, isprave koje su tužiteljici poznate, pa je neosnovan prigovor tužiteljice iznesen na raspravi pred ovim sudom da joj nije omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima. Osim toga tužiteljici je omogućeno da se očituje na sve navode tuženika prije ročišta, a i na samom ročištu.
22. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.
23. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.
24. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a (točka II izreke).
U Zagrebu, 6. veljače 2026.
Sutkinja
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Maja Topić, Zagreb, Kralja Držislava 4,
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg S. Radića 1
3. U spis
