REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-1661/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja HORECA JOBS4U d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 33510464094, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz M. K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 6. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Upravni spor se obustavlja.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog spora od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura) uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. rujna 2025. podnio tužbu radi šutnje uprave tj. zbog propuštanja tuženika da u propisanom roku odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za stranca FN.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je tužitelj podnio zahtjev 15. svibnja 2025. te da tuženik o istome nije odlučio u roku iz čl. 91. st. 7. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.). Međutim, ističe kako je postupku izdavanja dozvole za boravak i rad bilo potrebno provesti operativnu provjeru sigurnosnih i drugih okolnosti predviđenih zakonskim i podzakonskim odredbama te da odlučivanje nije moguće prije dovršetka tih provjera. Po završetku operativnog dijela postupka da je utvrđeno kako se krajnji korisnik kod kojeg bi se zasnovao radni donos nalazi na tzv. „crnoj listi“ te da isto predstavlja zapreku za izdavanje predmetne dozvole. Tuženik je u konačnici donio rješenje i dostavio ga tužitelju, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti za šutnju uprave te predlaže odbijanje zahtjeva kao neosnovanog.

3. Odredbom čl. 91. st. 7. Zakona o strancima propisano je da je o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno čl. 97. toga Zakona Ministarstvo dužno, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

4. Iz podataka u spisu sud utvrđuje da je tužitelj zahtjev predao 15. svibnja 2025., dok o istome do dana podnošenja tužbe 1. rujna 2025. nije bilo odlučeno, a što tuženik ni ne osporava. Time je u trenutku podnošenja tužbe bio protekao rok od 15 dana propisan odredbom čl. 91. st. 7. Zakona o strancima pa su bili ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe zbog šutnje uprave. Okolnost što je tuženik rješenje o zahtjevu donio naknadno, 27. listopada 2025., dakle tijekom trajanja ovog spora, ne utječe na ocjenu da je u vrijeme podnošenja tužbe postojala šutnja uprave. Pri tome nisu od utjecaja ni navodi tuženika o potrebi provođenja dodatnih provjera jer je zakonom izričito propisan rok za donošenje odluke o zahtjevu bez iznimaka za njegovo prekoračenje (navedeni stav iskazan i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-563/2025-2 od 26. ožujka 2025.).

5. Tužba je podnesena po proteku roka propisanog odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS).

6. Ujedno se utvrđuje da je odgovor na tužbu tužitelj uredno zaprimio 5. prosinca 2025. te se o istome nije očitovao u smislu odredbe čl. 100. st. 3. ZUS-a.

7. Slijedom svega navedenoga, sud utvrđuje da je tuženik donošenjem rješenja o zahtjevu u tijeku spora postupio prema tužbenom zahtjevu. Slijedom navedenoga je sud, na temelju odredbi čl. 103. st. 1. i čl. 106. st. 1. t. 2. ZUS-a, odlučio kao u t. I. izreke ovog rješenja.

8. Budući je povodom tužbe usmjerene na donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, tuženik naknadno (u tijeku spora) postupio po tužbi i donio odluku, tužitelj primjenom odredbe čl. 147. st. 6. ZUS-a ima pravo na naknadu troškova spora. Stoga je tužitelju sukladno navedenoj odredbi, kao i čl. 144. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa), priznat kao opravdan i nužan trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) za sastav tužbe u visini od 500 bodova, visina boda 2 eura, odnosno 1.000,00 eura (Tbr. 27.1. i Tbr. 27.2. u svezi Tbr. 54. Tarife), što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno čl. 151. st. 2. ZUS-a. Prema odredbi čl. 144. st. 4. ZUS-a troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. Slijedom, odlučeno je kao u t. II. izreke rješenja.

9. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, već je upravni spor obustavljen, to tužitelj nije u obvezi platiti sudske pristojbe sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 6. veljače 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Žalba ne odgađa izvršenje točke I. rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje točke II. ovog rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).