Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-240/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda Lovorki Grahek, u parničnom predmetu tužiteljica MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB:87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 28. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim članak 8 Ugovora o kreditu broj 9910958033 od 3.12.2010. sklopljenog između tužiteljice MK kao korisnika kredita i tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, kao banke i glasi „NAKNADA: naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 2,25% (dva cijela dvadesetpet postotnog boda) od iznosa odobrenog kredita sukladno točki 9. Općih uvjeta.“

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, isplatiti tužiteljici MK iznos koji se odnosi na ništetnu naknadu za obradu kredita od 432,00 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2010. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je

- 2

na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo naknaditi tužiteljici MK troškove postupka u iznosu od 715,58 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate u kojoj je navela da su ona i tuženik sklopili 3. prosinca 2010. Ugovor o kreditu broj 9910958033 kojim je ugovoreno da će joj tuženik staviti na raspolaganje iznos od 19.200,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 8,39 % godišnje, a koja se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom tuženika. Navela je da se radi o tipskom ugovoru o kreditu te da je u tom ugovoru ugovorena odredba koja se odnosi na troškove obrade kredita, a koja odredba je nepoštena i ništetna. U pogledu pravne osnove svog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti ugovorene naknade za obradu kredita pozvala se na presude Suda Europske Unije u predmetu C-84/29 i u predmetu C-224/19 u kojima je odlučeno kako je i pod kojim okolnostima nacionalni sud dužan utvrditi da li je odredba koja sadrži troškove obrade kredita ništetna. Navela je da joj u ovom konkretnom slučaju tuženik nije iskazao koji su to točno troškovi u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste morala nadoknaditi, da joj nije niti objašnjena struktura tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži te da u Ugovoru nije navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (kupovni, srednji ili prodajni) niti je precizirano da li se obračunava tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan. Pozvala se na odredbu članka 81. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača sukladno kojoj je odredba predmetnog ugovora o kreditu kojom je specificirana naknada za obradu kredita nepoštena i ništetna. Predložila je utvrditi ništetnim članak 8. predmetnog ugovora o kreditu kao i naložiti tuženiku isplatu iznosa od 432,00 EUR s osnove ništene naknade za obradu kredita zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani. Istaknuo je prigovor zastare. Naveo je da odredba o ulaznoj naknadi propisuje jasan i nedvosmislen iznos naknade koji se ima naplatiti od korisnika kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, odnosno drugim riječima ulazna naknada je izražena u točno naznačenom postotku od 2,25% na iznos kredita što čini tu odredbu lako uočljivom i razumljivom pa je utoliko i bespredmetno utvrđivati i eventualnu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene odredbe. Smatra da su tvrdnje tužitelja da

- 3

je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu neosnovane i neutemeljene. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Sud je u postupku izvršio uvid u Ugovor broj: 9910958033 o dugoročnom nenamjenskom kreditu klijentima banke na temelju ugovora o poslovnoj suradnji od 3. prosinca 2010. – dalje Ugovor broj: 910958033 od 3. prosinca 2010. (str. 5-6 spisa), potvrdu o visini kamatnih stopa (str. 8 spisa), otplatni plan (str. 9-10 spisa) i stanje kredita na dan 07.10.2021. (str. 11 spisa), proveo saslušanje tužiteljice zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Šibeniku, Stalnoj službi u Kninu te financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku Kseniji Vrebac (str. 37-38 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 8. Ugovora broj: 910958033 od 3. prosinca 2010. kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva koja iznosi 2,25 % od iznosa odobrenog kredita sukladno točki 9. Općih uvjeta te zahtjev za isplatu iznosa od 432,00 EUR s osnova naplaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor broj: 910958033 od 3. prosinca 2010. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren kredit u iznosu od 19.200,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora), da je namjena kredita nenamjenski kredit u kunama uz valutnu klauzulu vezanu uz EUR (članak 2. ugovora) te da je ugovorena obveza korisnika kredita na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva koja iznosi 2,25 % od iznosa odobrenog kredita sukladno točki 9. Općih uvjeta (članak 8. ugovora).

8. Među strankama je sporno da li je sporna odredba predmetnog ugovora o kreditu ništetna te da li je tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnoj odredbi ugovora primio na ime naknade za obradu kredita, kao i da li je nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

9. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07). Odredbom članka 96. stavak 1. – 4. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP/07 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Odredbom članka 100. ZZP/07 propisano je da ako ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive. Odredbom članka 102. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) je

- 4

propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

10. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za spornu odredbu iz tog ugovora te samog svojstva potrošača u postupku je provedeno saslušanje tužiteljice koja je u iskazu navela da je 2010. godine sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu te da je iznos kredita glasio je na 19.200,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti. Obzirom da je u to vrijeme radila u pošti dogovorila je sa službenikom tuženika sklapanje ugovora o kreditu koji je ustvari bio tipski ugovor o kreditu, te nije bila baš dovoljno upoznata sa svim klauzulama ugovora koji je potpisala jer joj službenik tuženika nije objasnio dosta ugovornih odredbi odnosno posljedica koje će one proizvesti. Kada je potpisala ugovor dobila je početni otplatni plan, ali prije sklapanja ugovora nije baš detaljno to čitala, sve ono što je tzv. sitnim slovima bilo navedeno u ugovoru. Nije joj bilo poznato da je taj ugovor sadržavao klauzulu o mogućim promjenama kamatnih stopa u budućnosti. Ne sjeća se obzirom da je bilo davno da li je trebala platiti nekakve troškove obrade kredita. Nije joj poznato ništa o tzv. ulaznoj klauzuli za koju je naknadno saznala da je vezana i za njezin kredit. 2014. godine je umirovljena, te joj od tada tuženik ovrhom "skida" sa mirovine oko 150,00 EUR, u međuvremenu im je plaćala u nekoliko navrata novčane iznose koji su bili veći od rate kredita, a sada joj zbog ovršnog zakona i visine njezine mirovine ne mogu oduzimati od mirovine više od iznosa oko 150,00 EUR-a. Dok je bila u radnom odnosu mjesečno joj je od plaće na ime dospjele kreditne obveze tuženik obustavljao iznos od oko 250,00 EUR-a. Kredit nije vratila u cijelosti nego samo djelomično, sjeća se da je postojao depozit kojeg je tuženik također "uzeo" sa njezinog računa, a koliki je točan iznos dospjelog nepodmirenog potraživanja na osnovu predmetnog ugovora o kreditu ne može točno reći jer bi to trebao izračunati sudski vještak financijske struke. Kredit je podignut na vrijeme od 15 godina, odnosno rok otplate je bio 180 mjeseci.

11. Iz iskaza tužiteljice koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu i otplatnim planom), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe članka 3. t. 1. ZZP/07 jer je ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti, niti je takva djelatnost tužiteljice dokazana), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. t. 2 ZZP/07 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti.

12. Iz navoda tužiteljice da je sa službenikom tuženika dogovorila sklapanje ugovora o kreditu koji je ustvari bio tipski ugovor o kreditu, da nije bila baš dovoljno upoznata sa svim klauzulama ugovora koji je potpisala jer joj službenik tuženika nije objasnio dosta ugovornih odredbi odnosno posljedica koje će one proizvesti te da joj nije poznato ništa o tzv. ulaznoj klauzuli za koju je naknadno saznala da je vezana i za njezin kredit, proizlazi da tužiteljica nije mogla pregovarati o odredbama ugovora te da nije bio od strane tuženika informirana o visini naknade vezane uz sklapanje ugovora niti na što se ta naknada točno odnosi, a tuženik nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao suprotno.

13. Sud je utvrdio da je stavljanjem ugovornih odredbe o naknadi za obradu kredita tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu pri čemu je tužiteljica dovedena u neravnopravni položaj jer nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog

- 5

ugovora (tipski ugovor). Naime, tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao o odredbama ugovora, pa tako niti o odredbi o naknadi iz članka 8. ugovora, već je tužiteljica bila stavljena u poziciju „uzmi ili ostavi”. Tuženik nije tužiteljici nije prezentirao koje on to točno ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita, pa da bi tužiteljica iste morala naknaditi, niti joj je objasnio strukturu tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži (2,25 % od iznosa kredita). Također u ugovoru nije navedeno po kojem će se tečaju obračunati sporna naknada, a dodatno nije precizirano niti da li će biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili neki treći dan.

14. U odnosu na navode tuženika da je odredba predmetnog ugovora koja se odnosi na ugovaranje sporne naknade bila jasna, lako razumljiva i uočljiva pa stoga nije dopušteno ocjenjivati poštenost takve odredbe, valja navesti da niti u ugovoru nije pojašnjeno niti se točno navodi od čega se točno sastoji naknada iz članka 8. ugovora i koji troškovi se tom naknadom podmiruju te jesu li takvi troškovi realni i odgovaraju li visini naplaćene naknade. Odredbe ugovora o kreditu moraju biti takve da potrošaču omogućuju, ne samo gramatičku i jezičnu razumljivost određenog pojma, već i razumijevanje funkcioniranja onog pojma ili instituta na koji se jezični izričaj odnosi. Slijedom navedenog, odredba članka 8. predmetnog ugovora, po mišljenju ovoga suda, ne ispunjava uvjet jasne i lako razumljive odredbe.

15. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da se o spornoj odredbi ugovora o kreditu o naplati naknade nije unaprijed pregovaralo, da tužiteljica kao korisnik kredita nije imala mogućnost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, kao i da je ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od strane tuženika te da tužiteljica nije mogao unaprijed znati na koji će se način formirati visina naknade, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, sud je utvrdio da je sporna odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva (članak 8. ugovora) nepoštena, a posljedično i ništetna u smislu odredbe članka 102. stavak 1. ZZP/07.

16. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

17. Čitanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Ksenije Vrebac od 2. lipnja 2025. utvrđeno je da je 3. prosinca 2010. tužiteljici naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 432,00 EUR.

18. Stoga je tužiteljici dosuđen traženi iznos naplaćene naknade za obradu kredita u iznosu od 432,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana koji slijedi danu naplate naknade (4. prosinca 2010.) do isplate primjenom odredbe članka 1115. ZOO kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da je sporna odredba ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i to s obzirom na način njezinog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) te da je time ta odredba ugovora i ništetna zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja predmetne naknade.

- 6

19. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare s obzirom da se radi o restitucijskom zahtjevu, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju u odnosu na spornu odredbu o naknadi za obradu kredita donošenjem ove presude.

20. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi članka 155. ZPP-a te je tužiteljici na ime zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) priznao troškove i to: za sastav tužbe 50 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 27. prosinca 2025. 50 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 13. svibnja 2025. 12,50 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 19. ožujka 2025. i 28. siječnja 2026. 50 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude zatraženih 12,50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 225 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 450,00 EUR, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 562,50 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 100,00 EUR, plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 715,58 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.

U Kutini 6. veljače 2026.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljica po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku