Poslovni broj: Pr-18/2024-30

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, u parničnom postupku tužitelja MS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sopjanac, odvjetnik u [adresa] protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko- upravni odjel, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, dana 6.veljače 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 9.938,84 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 100,95 EUR bruto od 15.2.2019. godine,

- na iznos od 32,16 EUR bruto od 15.3.2019. godine,

- na iznos od 31,59 EUR bruto od 15.4.2019. godine,

- na iznos od 31,68 EUR bruto od 15.5.2019. godine,

- na iznos od 29,42 EUR bruto od 15.6.2019. godine,

- na iznos od 240,44 EUR bruto od 15.7.2019. godine,

- na iznos od 305,95 EUR bruto od 15.8.2019. godine,

- na iznos od 615,39 EUR bruto od 15.9.2019. godine,

- na iznos od 351,27 EUR bruto od 15.10.2019. godine,

- na iznos od 811,58 EUR bruto od 15.11.2019. godine,

- na iznos od 571,49 EUR bruto od 15.12.2019. godine,

- na iznos od 567,21 EUR bruto od 15.1.2020. godine,

- na iznos od 635,33 EUR bruto od 15.2.2020. godine,

- na iznos od 328,88 EUR bruto od 15.3.2020. godine,

- na iznos od 401,19 EUR bruto od 15.4.2020. godine,

- na iznos od 763,04 EUR bruto od 15.5.2020. godine,

- na iznos od 939,15 EUR bruto od 15.6.2020. godine,

- na iznos od 431,16 EUR bruto od 15.7.2020. godine,

- na iznos od 318,79 EUR bruto od 15.8.2020. godine,

- na iznos od 22,13 EUR bruto od 15.9.2020. godine,

- na iznos od 16,80 EUR bruto od 15.10.2020. godine,

- na iznos od 32,63 EUR bruto od 15.11.2020. godine,

- na iznos od 518,34 EUR bruto od 15.12.2020. godine,

- na iznos od 382,83 EUR bruto od 15.1.2021. godine,

- na iznos od 375,05 EUR bruto od 15.2.2021. godine,

- na iznos od 370,71 EUR bruto od 15.3.2021. godine,

- na iznos od 291,80 EUR bruto od 15.4.2021. godine,

- na iznos od 36,12 EUR bruto od 15.5.2021. godine,

- na iznos od 125,04 EUR bruto od 15.6.2021. godine,

- na iznos od 121,98 EUR bruto od 15.7.2021. godine,

- na iznos od 25,07 EUR bruto od 15.9.2021. godine,

- na iznos od 30,10 EUR bruto od 15.10.2021. godine,

- na iznos od 38,38 EUR bruto od 15.11.2021. godine,

- na iznos od 24,08 EUR bruto od 15.12.2021. godine,

- na iznos od 21,11 EUR bruto od 15.1.2022. godine,

pa do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u bruto plaći, po stopi zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka sa zateznom kamatom u iznosu od 4.015,00 EUR po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Postaja pomorske policije Dubrovnik, tijekom razdoblja od siječnja 2019. do prosinca 2021. ostvarivao kod tuženika plaću i da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika i koja priroda posla je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanima. Nadalje navodi da sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o policiji i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, tužitelj kao državni službenik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi i to na način da se osnovna plaća tužitelja uvećava za rad noću za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs za 150% a da tijekom razdoblja od siječnja 2019. do prosinca 2021. tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinio kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Također navodi i da je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, dana 6.veljače 2024. podnio zahtjev Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku (u daljnjem tekstu: ODO Dubrovnik) preporučenom poštom s povratnicom radi mirnog rješenja predmetnog spora i da je tuženik zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, dostavio svoje očitovanje na zahtjev radi mirnog rješenja spora kojim odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan jer da je tužitelju pravilno izvršio obračun uvećanja plaće za utuženo razdoblje i izvršio isplatu, koji navodi su netočni. Nadalje navodi da je rad tužitelja odnosno službe organiziran na način da se isti upućuje na višednevne službe te da je tužitelj bio dužan raditi po nalozima iz radnih naloga, međutim da tuženik u evidencijama o prisustvu na radu tužiteljev rad ne evidentira na ispravan način već proizvoljno, iako mu je dobro poznato da tužitelj u službi i na brodu provodi cijelo vrijeme (tako mu je i naloženo i tako je dužan raditi) zbog čega se evidencija tuženika ne može prihvatiti kao valjana, pa posljedično tome niti obračuni plaća vršeni po takvoj (nepotpunoj i netočnoj) evidenciji. Navodi i kako je nedvojbeno kako se tužitelj radi potrebe službe upućuje na more više dana pa se iz toga zaključuje da je isti 24 sata na brodu i toliko u službi i da je notorna činjenica da će tužitelj u slučaju potrebe intervencija tako i postupiti unutar 24 sata a ne da će u slučaju incidenta oglušiti o potrebe službe jer mu je "isteklo radno vrijeme" evidentirano u registru službenih poslova) a ukoliko je tuženik omogućio tužitelju da koristi slobodne dane za ostvarene prekovremene sate tada je trebao donijeti i rješenje o tome i predlaže da sud obveže tuženika da u spis ovog predmeta dostavi rješenja o korištenju slobodnih dana. U odnosu na navode u svezi ukidanja višednevnih plovidbi u razdoblju od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. te od 1. travnja 2021. tužitelj potvrđuje kako je došlo do promjene u organizaciji rada u Postajama pomorske policije u tim razdobljima međutim da su i dalje postojale povremene višednevne plovidbe (posebice u razdoblju od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020) prvenstveno radi odlaska na remont broda i kako je i bez obzira na ukidanje višednevnih plovidbi i u tim razdobljima došlo do pogrešnog obračuna plaće jer je tuženik plaću tužitelja za vrijeme korištenja godišnjeg odmora (ali i eventualne privremene nesposobnosti za rad) obračunavao na bazi pogrešnog obračuna iz razdoblja koje prethodi istomu. Nadalje navodi da nije u pravu tuženik kada se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Revr 1318/16-2) od 26. listopada 2016. jer navedena odluka nipošto ne govori u prilog navodima tuženika i da u obrazloženju te odluke jasno stoji da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora vrednovati i platiti tužitelju kao prekovremeni rad, a ne da tuženik nije dužan ništa platiti kako on to ovdje tvrdi, dakle, da Vrhovni sud daje za pravo tužitelju i kaže da tužitelju pripada pravo na naknadu za izvršen rad nakon redovnog radnog vremena. Dakle, da uzimajući u obzir odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ta naknada pripada tužitelju u visini naknade za prekovremeni rad što tuženik ignorira i ne uzima u obzir jasnu odredbu čl. 60. Zakona o radu koja definira radno vrijeme dok Zakon o radu poznaje samo radno vrijeme (tijekom kojega se može raditi redovno i prekovremeno) te vrijeme odmora koje nije radno vrijeme i ne postoje nikakve međukategorije dok tuženik, iako priznaje da je tužitelj 24 sata na radnom mjestu i na raspolaganju poslodavcu (dakle, dežuran je i to mu je radno vrijeme), navodi da tužitelj u isto to (radno) vrijeme ima i vrijeme odmora na koji način se stvara nekakva međukategorija radnog i slobodnog vremena koja je suprotna Zakonu o radu i Ustavu (jamči se pravo na odmor!). Također navodi i da sami suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske te županijskih i općinskih sudova u svojim stručnim člancima, kada pišu o tematici radnog prava i radnog vremena, jasno govore i potvrđuju da je za pojam radnog vremena bitna nazočnost radnika na radnom mjestu i raspoloživost poslodavcu te da je dežurstvo također radno vrijeme, a da je pripravnost slobodno vrijeme kada se radnik ne nalazi na radnom mjestu kao i da je tuženik zanemario i činjenicu da tužitelj nakon 12 sati rada ima pravo na neprekidan dnevni odmor od 12 sati, zajamčen Kolektivnim ugovorom i Zakonom o radu, kao i na tjedni odmor od 48 sati što u ovakvom režimu rada, očito tužitelj nije imao. Nadalje, da tuženik citira odredbe čl. 56. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u svezi pasivnog dežurstva i terenskog dodatka, međutim zanemaruje jasna tumačenja Zajedničke komisije: prvenstveno tumačenje broj 28/44 od 20. svibnja 2014. godine: "Obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra se prekovremenim radom”; ali i druge: (i) „pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva se pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta, pa stoga ako službenik ili namještenik dežura na radnom mjestu izvan redovnog radnog vremena, nema pravo na dodatak za pasivno dežurstvo ali ima pravo na osnovnu plaću, uključujući i pravo na uvećanje plaće”; (ii) „pod pasivnim dežurstvom podrazumijeva se pripravnost za rad izvan redovnog radnog vremena i izvan radnog mjesta (pripravnost kod kuće)", što izravno znači da tuženik nije smio tužitelju vrijeme provedeno na plovilu vrednovati kao pasivno dežurstvo i da je tužitelj u pravu, potvrđuje i stav Vrhovnog suda, koji je zauzet u desecima odluka u predmetima tužitelja djelatnih vojnih osoba, tako primjerice u odluci Vrhovnog suda poslovni broj: Revr-17/15, od 1. veljače 2017. Vrhovni sud uzima da tužitelju pripadniku MORH-a pripada za vrijeme dežurstva s obzirom na specifičnost službe (nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu) pravo na naknadu za prekovremeni rad umanjen za osam sati dnevnog odmora, dakle, da Vrhovni sud zauzima stav da se u odnosu na dežurstvo koje je tužitelj vršio kontinuirano u trajanju od 24 sata kroz više dana, rad od osam sati tretira kao redovan rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rad, a daljnjih osam sati kao dnevni odmor. Budući da je tužitelj temeljem radnog naloga dužan 24 sata biti na plovilu i odmah postupiti po pozivu, to je jasno da se takvo vrijeme izvan redovnog radnog vremena ne može naknaditi kao pasivno dežurstvo (kod kojega radnik ima slobodno vrijeme i ne nalazi se na radnom mjestu) već kao prekovremeni rad, a koji stav potvrđuje i Vrhovni sud i potvrđuje i uputa koju je 12. listopada 2007. svim državnim odvjetništvima i županijskim sudovima uputilo Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, upravo s ciljem izbjegavanja neujednačenog postupanja i radi zauzimanja jedinstvene prakse i da u uputi jasno stoji da se dežurstvo na radnom mjestu (aktivno dežurstvo) nadoknađuje kao radno vrijeme u visini propisanoj Kolektivnim ugovorom, a da je pasivno dežurstvo pripravnost za rad izvan radnog vremena i IZVAN RADNOG MJESTA. Navodi i da se tuženik nadalje poziva na odluku Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž R-1199/2021-3, od 15. veljače 2023. kao dokaz da su navodi iz Zahtjeva za mirno rješenje spora neosnovani međutim, tužitelj dostavlja nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. Pr-12/2023, od 14. lipnja 2023. godine, kojom se, uvažavajući stavove drugostupanjskog suda iz gore navedene ukidne presude, opet prihvaća tužbeni zahtjev. Nadalje, da je slijedom svega navedenog razvidno da je neosnovano tuženikovo protivljenje osnovanosti tužbenog zahtjeva jer tuženik priznaje da je tužitelj radio-dežurao kontinuirano tijekom višednevnog boravka na terenu, da tužiteljev rad nije organiziran u smjenama odnosno turnusima, da je tužitelj višednevnim službama radio na moru te se jedino može zaključiti da je sporna visina tužbenog zahtjeva, a ne i osnova s obzirom da je tuženik svojim navodima posredno potvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti a da iz obračunskih lista plaća za tužitelja za utuženo razdoblje, radnih naloga i izvješća o radu te Registra službenih poslova za navedeno razdoblje nesporno proizlazi da su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene relevantne zakonske odredbe koje se odnose na organizaciju rada policijskih službenika, prije svega odredbe Zakona o policiji (narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15), koji kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu, regulira način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme a da je člankom 41. navedenog Zakona propisan način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme, a da je člankom 42. propisano da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji utvrđuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad te rad organiziran na drugačiji način. Navodi i da su suprotno navodima iz tužbe tužitelju uz osnovnu plaću obračunati i isplaćeni svi dodaci na plaću predviđeni Kolektivnim ugovorom u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u rješenju broj Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016., tužitelju obračunati i isplaćeni dodaci na osnovnu plaću temeljem prava na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ali samo za stvarno odrađene sate rada, a ne i za sate kada nisu izvršavani radni zadaci jer su u slučaju višednevnih plovidbi, za sate rada izvan aktivnog rada, tužitelju isplaćeni dodaci za pasivno dežurstvo i to temeljem članka 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i da osim toga, sukladno članku 56. stavku 10. Kolektivnog ugovora koji propisuje da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata, tužitelju je isplaćivan i terenski dodatak jer je prilikom višednevnih službi na moru radio na terenu, a ne redovno 40 sati tjedno te da slijedom svega navedenog, a imajući u vidu citirane zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u navedenom rješenju te pravno shvaćanje Županijskog suda u Splitu navedeno u rješenju poslovni broj Gž R-1015/2021-2 od 8.rujna 2021. kojim je ukinuta prvostupanjska presuda ovoga suda i predmet vraćen na ponovno odlučivanje u činjenično i pravno identičnom predmetu, navodi iz tužbe neosnovani. Nadalje navodi i da je u prethodno navedenom rješenju Županijskog suda u Splitu kao i u rješenju posl.br. Gž R-1199/2021-3 od 15. veljače 2023. kao razlog zbog kojeg je ukinuta prvostupanjska presuda između ostaloga navedeno da se dio vremena provedenog na plovilu, a koje obuhvaća ne samo vrijeme dnevnog odmora već i vrijeme kada nisu stvarno izvršavani radni zadaci, ne može okarakterizirati kao prekovremeni rad jer takav zaključak nema uporište u odredbama materijalnog prava koje se trebaju primijeniti u konkretnom slučaju niti u odredbama Kolektivnog ugovora kojima je definiran institut pasivnog dežurstva. Također ističe i da je za razdoblje nakon 1. travnja 2021. u odnosu na organizaciju rada u Postajama pomorske policije sukladno uputi Ravnateljstva policije došlo do promjene na način da su ukinute jednodnevne i višednevne plovidbe, a rad policijskih službenika organiziran je na način da su policijski službenici upućivani na plovidbe u trajanju od 12 sati, zbog čega je prestala potreba za isplatom dodataka za pasivno dežurstvo, a ukoliko bi se zbog potreba službe u pojedinim slučajevima pojavila potreba za radom dužim od 12 sati, policijskim službenicima bi bio plaćen prekovremeni rad a koji način rada se primjenjivao i u Postaji pomorske policije Dubrovnik i u razdoblju od 13. srpnja do 31. listopada 2020.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz pregledom i čitanjem isprava sadržanih u spisu i to zahtjev za mirno rješenje spora (list 12-14 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 16-18 spisa), obračunske liste tužitelja za razdoblje od siječnja 2019 do prosinca 2021. (list 145-190 spisa), radne naloge i izvješća o radu za 2019., 2020. i 2021., (list 263-918 spisa) te evidencije rada za razdoblje od siječnja 2019. do prosinca 2021. (list 191-262 spisa) i nalaza i mišljenja vještakinje Jelene Ćurlice (list 923-968 spisa), te saslušanjem svjedoka HS (list 136-137 spisa), ZS (list 137-138 spisa), US (list 138-139 spisa), AS (list 139-140 spisa), TS (list 987-988 spisa) te tužitelja MS (list 140-141 spisa) te saslušanjem vještakinje Jele Ćurlice (list 985- 986 spisa).

3.1. Iz iskaza svjedoka HS proizlazi da je voditelj materijalno financijskih poslova i što se tiče unosa podataka za obračun plaće da postoji evidencijska lista za obračun plaće a u kojoj su evidentirani svi podaci potrebni za obračun plaće kao što su broj radnih sati, rad noću, rad subotom, nedjeljom i prekovremeni sati i da postoji referent za obračun plaće odnosno službenica koja u centralni sustav unosi sve te podatke iz evidencije za obračun plaće i da su primijetili da postoji velik broj sati pasivnih dežurstava koji kad se zbroje s brojem aktivnih sati prelaze broj od 230 do 240 sati mjesečno što znatno odskače u odnosu na druge ustrojstvene jedinice, da ne provjeravaju podatke koji im se dostavljaju jer ne znaju koliko je netko proveo na brodu i što je radio na brodu već te podatke pregledava rukovoditelj ustrojstvene jedinice, tj. načelnik postaje pomorske policije Dubrovnik. Iskazao je da se ne može točno izjasniti kada, ali u jednom trenutku su baš zbog tog velikog broja pasivnih dežurstava ukinute višednevne plovidbe a ovo što je ranije rekao odnosilo se na razdoblje kad su te višednevne plovidbe bile aktualne i nakon što su zaprimili prvu pravomoćnu presudu izvršio je neki obračun s obzirom da su mogli očekivati jer imaju otprilike oko 30 pomorskih policajaca da će i ostali podnijeti tužbe koje će postati pravomoćne te su ugrubo napravili izračun koliko bi to moglo biti o čemu smo obavijestili ravnateljstvo policije koje je odmah reagiralo promijenivši organizaciju rada na način da su ukinute višednevne plovidbe.

3.2. Svjedok ZS je iskazao da je djelatnik policijske uprave Dubrovačko- neretvanske i da je od ožujka 2018. do svibnja 2022. bio voditelj službe za granicu i da su njegovi poslovi bili vezani za kvalitetu i zakonitost rada djelatnika u nadzoru državne granice dok nije sudjelovao u organizaciji samog rada koju je organizirala policijska postaja, nije bio nadređeni tužitelju već mu je nadređeni bio načelnik njegove policijske postaje. Na pitanje kako se provodi nadzor državne granice na moru iskazao je da se za to koriste službena plovila a pored toga i tehnička sredstva poput radara i kamera, da postoji centar za nadzor u postaji dok je u Zadru centralni nadzor za cijeli Jadran i da su policijski djelatnici u svrhu nadzora bili upućivani na plovila, s tim da ako su išli sa plovilom tipa A upućivani su na višednevne plovidbe, a ako su išli sa manjim plovilo tipa B ili C onda bi bili jedan, rijeđe više dana a kada bi išli na višednevne plovidbe u pravilu bi se radilo od 3-4 dana i da je tako bilo do svibnja 2021. kada je došao nalog da se rad organizira kroz jednodnevne plovidbe što znači da su djelatnici radili jednu smjenu i od tada pa nadalje ne bi trebalo biti situacija da su djelatnici upućivani na višednevne plovidbe. Iskazao je i kada su išli na te višednevne plovidbe da nisu imali osiguran smještaj izvan plovila, da su bili smješteni na plovilu. Na pitanje jesu li morali nadzirati granicu i nakon radnog vremena koje je bilo evidentirano kao redovno radno vrijeme, pojasnio je da se nadzor ne vrši samo plovilima već tehničkim uređajima putem centra u postaji kao i centra u Pločama i Zadru i ukoliko bi iz centrale utvrdili da postoji potreba za neposrednim nadzorom oni bi kontaktirali djelatnike na najbližem plovilu radi intervencije a koji kontakt sa djelatnicima na plovilu bi ostvarili putem službenog mobitela ili službene veze i koliko mu je poznato nikada se nije dogodilo da se službenici na plovilu ne bi odazvali pozivu iz centrale. Iskazao je i da što se tiče same evidencije rada i načina na koji je obračunat i isplaćen rad policijskih djelatnika tijekom višednevnih plovidbi nema neposrednih saznanja jer to nije predstavljalo poslove iz okvira njegove nadležnosti. Na pitanje tko čuva plovila dok je u višednevnim plovidbama i tko o njemu skrbi, iskazao je da na plovilu postoji posada, a to su ovi isti policijski službenici koji su upućeni na plovidbu, i to sa ulogom zapovjednika, strojara i mornara i da oni odgovaraju za sigurnost plovila a strojar je taj koji je prvi zadužen za praćenje ispravnosti plovila. Na pitanje što bi se dogodilo da posada nakon kraja radnog vremena koje bi bilo evidentirano kao redovno radno vrijeme taj dan napusti plovilo iskazao je da se plovilo ne smije napustiti i da uvijek mora biti pod nadzorom ili da za isto mora biti osiguran vez sa video nadzorom, da su plovila znatnije vrijednosti pa plovilo tipa A koje je duljine 24 metra zasigurno vrijedi više milijuna kuna. Iskazao je i da mu se čini da je u dopisu kojim su ukinute višednevne plovidbe navedeno da je razlog za to upravo u tužbama policijskih službenika.

3.3. Nadalje, svjedok DS iskazao je da poznaje tužitelja jer su kolege odnosno da je i on policijski službenik u Postaji pomorske policije Dubrovnik. Također je iskazao da trenutno radi kao zapovjednik broda dok je u razdoblju od siječnja 2019. do prosinca 2021. radio na radnom mjestu upravitelj stroja odnosno da je u navedenom razdoblju bio i mornar i upravitelj stroja na plovilu tipa C i tipa B, da tip plovila C ima 2 člana posade, zapovjednika broda i mornara i iako po pravilniku ovaj tip plovila nije predviđen za višednevne plovidbe, osim u slučaju neraspoloživosti drugih plovila, redovno ih je poslodavac u ovom razdoblju upućivao na višednevne plovidbe koje su u pravilu 2 ili 3 dana dok je plovilo tipa B u pravilu trebalo imati 3 člana posade, ali to nije uvijek bilo tako već bi imao obično 2 člana posade. Nadalje je iskazao da ih se na plovidbu upućuje radnim nalogom u kojem su navedeni članovi posade, vrijeme kad počinje i završava plovidba i označeno je aktivno radno vrijeme primjerice od 08-16, 08-18 ili 08-20 sati i izvan toga su u pasivnom dežurstvu i da za cjelokupnog trajanja plovidbe ne mogu napustiti plovilo i da je to moguće samo u slučaju potrebe nabavke namirnica za brod. Iskazao je i da su od šefova dobili uputu da za cijelo trajanja plovidbe moraju biti u službenoj uniformi, ali da ju ipak skinu navečer pred spavanje. Nadalje, da iako im je određeno aktivno radno vrijeme da uvijek oba člana posade rade radne zadatke i prije i nakon aktivnog radnog vremena, tako prije početka radnog vremena moraju pripremiti plovilo za isplovljavanje, po dolasku na brod tužitelj odlazi po nabavku namirnica te da je osim toga potrebno obaviti preventivni pregled plovila i sve pripremiti za isplovljavanje, da na brodu uvijek ima posla, pa uvijek obavljaju radne zadatke i nakon završetka radnog vremena, a to je pranje, čišćenje broda, održavanje, kontrola sustava i svi ti poslovi koje obavljaju prije i nakon radnog vremena što sigurno traju minimalno 3 - 3,5 sata dnevno, da zapovjednik plovila vodi brodsku administraciju, dnevnik plovila i izvješća na kraju službe, a mornari koji ispisuju prekršajne naloge kako bi ih odmah uručili počinitelju prekršaja, a nakon završetka radnog vremena ispisuju očevidnik kontrole plovila u koji se unose svi podaci o obavljenim kontrolama tijekom radnog vremena i zatim se sa zapovjednikom radi rezime radnog dana kao i da izvan radnog vremena uvijek rade i kontrolu strojarnice, nadziru radar, vrše pregled i po potrebi popravak motora, kontrolu brodskih sustava i generatora koji napaja baterije na brodu i koji radi kada brod nije spojen na električnu energiju na kopnu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je svjedoku poznata vrijednost plovila sa svom opremom odgovorio je da ne znam koliki je točno iznos vrijednosti, ali sigurno se radi o desecima tisuća eura dok je na pitanje tko za cijelog trajanja plovidbe čuva plovilo i sve što se na njemu nalazi iskazao je da to radi isključivo posada broda kako za radnog vremena tako i izvan radnog vremena. Na daljnje pitanje da li su članovi posade ikad između 2 radna dana unutar plovidbe imali neprekidan dnevni odmor u trajanju od 12 sati odgovorio je da je to nemoguće, da na ovakvom tipu plovila nemaju dnevni odmor niti u trajanju od 8 sati dok je na pitanje da li postoji na brodu druga osoba koja je zadužena za kontrolu motora i generatora odgovorio da na drugom tipu plovila postoji upravitelj stroja, ali na tipu C taj posao obavljaju u suradnji zapovjednik i mornar.

3.4. Svjedok AS iskazao je da je do 10. svibanj 2019. bio policijski službenik u pomorskoj policiji za DNŽ dok je od tada pa nadalje načelnik postaje pomorske policije i da mu je poznato kako su u razdoblju od veljače 2017.do 2022. bili organizirani poslovi nadzora morske granice, da je u navedenom razdoblju nadzor granice bio organiziran na način da su se djelatnici upućivali na višednevne plovidbe u trajanju do dva dana, tip C plovidba, ovisno o vrsti plovila s kojom bi išli, da bi dobivali nalog u kojem bi aktivno radno vrijeme bilo određeno kao 8 ili do 12 sati dok bi ostalo vrijeme predstavljalo pasivno dežurstvo i ukoliko bi tijekom tog pasivnog dežurstva nastala potreba za intervencijom operativni šef smjene bi dao takav nalog za prekovremeni rad, što bi se evidentiralo i platilo kao takvo. Naglasio je da su se smjene na tipu plovila C određivale u trajanju do dva dana, tipu B do 3 dana a na tipu A do 7 dana određene sukladno pravilniku koje je donio ministar a ne samovoljno kao i da djelatnici nisu smjeli napuštati plovilo tijekom ovih višednevnih plovidbi izuzev ukoliko bi to učinili primjerice radi odlaska u trgovinu ili na kavu, no i to izvan redovnog radnog vremena uz odobrenje zapovjednika broda jer nisu smjeli otići s broda i ostaviti ga bez nadzora niti nakon redovnog radnog vremena jer je posebnim pravilnikom propisana obaveza čuvanja službenog plovila isto kao što je određena i za službena vozila. Također je iskazao da su tijekom plovidbi djelatnici pored policijskih poslova obavljali i pomorske poslove sukladno rješenju, da su morali znati upravljati plovilom i da su imali i obvezu paziti na ispravnost plovila i o tome izvijestiti ukoliko bi postojala potreba za popravkom plovila jer su plovila veće vrijednosti a sukladno pravilniku mogu se ostaviti samo na službenom vezu koji je pod video nadzorom ili u slučaju da video nadzor ne postoji, pod nadzorom policijskog službenika koji taj nadzor onda obavlja kao redovni posao, da nemaju svoje video nadzore no da im iste ustupe lučke uprave. Na pitanje jesu li djelatnici nakon redovnog radnog vremena mogli odmarati iskazao je da da jesu pa bi tako mogli odmarati i od primjerice 20:00 sati do 08:00 sati idući dan ukoliko bi im to bilo navedeno kao vrijeme izvan redovnog radnog vremena, da nisu nakon redovnog radnog vremena imali učestale intervencije pa su sigurno mogli odmarati. U odnosu na poslove nadzora državne granice iskazao je da je njihova obaveza bila tijekom redovnog radnog vremena nadzirati granicu i kontrolirati plovila na moru s tim da sukladno rješenjima drugih ministarstava provode policijske poslove odnosno inspekcijski nadzor po pomorskom zakoniku i po zakonu o morskom ribolovu. Iskazao je i da su djelatnici imali pravo na slobodne dane ukoliko bi im to pravo pripadalo po obračunu sati redovnog rada, što kod ovih višednevnih plovidbi znači da su se za obračun prava na slobodne dane računali sati koji su u nalozima navedeni kao redovno radno vrijeme. Također je iskazao da je u samom obračunu plaće sudjelovao na način da je ovjeravao obračun, što znači da je time potvrdio da su te dane radili u navedenom vremenu i da bi njegovi pomoćnici potom takve obračune predali tajnici. Iskazao je i da su kod višednevnih plovidbi uz navedeno primali i terenski dodatak koji se obračunavao od trenutka kada su krenuli na višednevnu plovidbu do povratka kao i da su imali plaćeni i dodatak za pasivno dežurstvo. Na upit punomoćnika tužitelja iskazao je da nalog za višednevne plovidbe izdaje načelnik, da evidenciju redovnih radnih sati unaprijed određuje taj nalog a eventualne prekovremene sate evidentira šef smjene. Također je iskazao i da u predmetnom razdoblju nije bilo višednevnih plovidbi, da na inicijativu pomorske postaje u razdoblju od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. nije bilo višednevnih plovidbi već je nadzor organiziran kroz jednodnevne plovidbe a od 01. travnja 2021. je po nalogu ravnateljstva nadzor granice organiziran isključivo kroz jednodnevne plovidbe i da se posada koja je na jednodnevnoj plovidbi iskrcava sa plovila isti dan kad se vrati s plovidbe, odnosno kada joj završi smjena dok posada sa višednevnim plovidbama se iskrcava kada im je u nalogu navedeno s tim da je znalo bit određeno da se po povratku sa višednevnih plovidbi iskrcavaju idući dan po izlasku iz pasivnog dežurstva dok je sada rad organiziran u smjenama tako da tijekom 24 sata uvijek postoje djelatnici koji poslove nadzora granice vrše kao aktivno radno vrijeme. Također je iskazao da su obveze policijskih službenika tijekom aktivnog radnog vremena istovjetne i kada se ti poslovi obavljaju kroz jednodnevnu plovidbu kao i kada se obavljaju kroz višednevne plovidbe.

3.5. Iz iskaza svjedoka TS proizlazi da poznaje tužitelja jer rade zajedno oko 12 godina, da su radili skupa i na višednevnim plovidbama u razdoblju od 2014. pa i sada, a tako i za predmetno razdoblje i da su većinom bili na plovilima tip C a ponekad i tip B koje plovidbe bi izgledale tako da bi oni došli na posao i dobili radni nalog sa radnim zadacima dok je broj članova posade ovisio o vrsti, odnosno veličini plovila i da bi bili upućeni na plovidbu 2-4 dana s tim da bi prije toga jedan do dva sata pripremali plovilo i napravili spenzu. Nadalje, da tijekom cijelog tog vremena koje je određeno kao višednevna plovidba su morali biti u odori i na plovilu, da bi se redovnim radnim vremenom koje je bilo navedeno kao 8 ili 12 sati dnevno smatralo da su u smjeni dok bi sve izvan toga bilo pasivno dežurstvo iako su bili u uniformi i dalje radili te nisu smjeli napustiti plovilo i u tom razdoblju su održavali plovilo i osiguravali ga, slušali službene i pomorske veze, a uslijed vremenskih neprilika učestalo bi morali premještati plovilo. Također je iskazao da su mogli odmoriti ali to nikad nije bio pravi odmor u takvim uvjetima u kojima su u biti uvijek bili aktivni i da nikada nisu imali odmor u smislu neprekidnog odmora od 12 sati između dva dana jer su na plovilu morali obavljati sve poslove kako su određeni pravilnikom o održavanju plovila, a pretežito se tiču održavanja motora, čišćenja plovila i slično, da su to svakodnevni poslovi jer to nisu novi brodovi. Koliko se sjeća da od 2021. više nemaju te višednevne plovidbe, ali se ne može sjetiti u kojem mjesecu je to bilo, to je sada uređeno tako da nakon redovnog radnog vremena idu doma ali su dužni odgovoriti na poziv i da im se to razdoblje sada plaća kao pasivno dežurstvo. Iskazao je i da su plovila u takvoj organizaciji rada pod nadzorom u Dubrovniku, u smislu nadzora policijskog službenika dok je u Pločama situacija takva da su ponekad bez nadzora i od kada su im uveli noćne smjene, jedan od poslova kolega u noćnoj smjeni je nadzor plovila obzirom u noćnoj smjeni radi s tim plovilom. Također je iskazao i da su bile stanke u višednevnim plovidbama, ne može se sjetiti kada točno ali da su u tim periodima iznimno išli na višednevne plovidbe i to kada bi se radilo o tome da je plovilo išlo na remont a uputa koju bi imali kod remonta bi bila takva da bi plovilo dovezli do Šibenika, tamo prespavali na brodu, idući dan krenuli za Krk i ako bi se tamo brod izvukao vani onda bi imali smještaj na kopnu, a ako ne onda bi boravili na brodu s tim mislim da tužitelj nikad nije išao na remont u Krk i to plovilo tipa B jer plovila tipa C ne idu nikad u Krk. Nadalje, da kada su ukinuli višednevne plovidbe kolegama u Gradu su uveli rad u turnusima 12- 24-12-48, a njima su odredili da su svaki dan nakon redovnog radnog vremena bili pasivno dežurni te bi tada boravili doma i nismo morali nositi službeni mobitel a što je sve bilo u periodu kada su ukinute višednevne plovidbe 2021. , dok točan mjesec ne zna. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja tko čuva brod za vrijeme višednevnih plovidba odgovorio je posada dok je na pitane tko je odgovoran za sigurnost broda, odgovorio da su odgovorni svi, ali je zapovjednik zapovjednik i njega se mora slušati. Na daljnje pitanje da li kad završi aktivno radno vrijeme smije skinuti odora i poći kući, odgovorio je da naravno da ne smije, da bi to bilo za disciplinski postupak, da bi jedino jutro prije isplovljavanja mogli poći u spenzu za brod a ni tada ne bi pošli svi nego bi otišao najmlađi. Na posebno pitanje ZODO-a kako su se izvještavale intervencije nakon aktivnog radnog vremena, odgovorio je da bi se u slučaju intervencija u vrijeme pasivnog dežurstva sastavljala posebna izvješća o izvanrednoj plovidbi a koja izvješća bi bila navedena i sastavni dio unutar izvještaja o provedenoj redovnoj plovidbi te bi im ista bila plaćena kao prekovremeni sati s obzirom da bi bila izvan aktivnog radnog vremena dok je na pitanje koliko bi dnevno odmarali odgovorio da nisu odmarali ni da se to može nazvati odmor ali da bi imali dnevni odmor od jedan sat prema radnom nalogu.

3.6. Tužitelj MS iskazao je da sve ovo što je rekao zapovjednik broda može i on ponoviti jer se isto odnosi i na njega kao člana posade jer kao mornar brine o sigurnosti broda, vezu broda, čišćenju, stalno sluša službenu vezu, tetra policijsku vezu i službeni mobitel, vrši nabavku hrane a ako radno vrijeme počinje primjerice u 8 sati ujutro to znači da brod mora biti spreman za isplovljavanje u 8 sati i postupanje po radnom nalogu, a da bi to bilo moguće prije radnog vremena moraju provjeriti stanje broda, popis opreme, pripremiti brod za isplovljavanje, provjeriti rad motora i sigurnost na brodu dok nakon završetka radnog vremena aktivno obavljaju radne zadatke, točno one što je iskazao zapovjednik broda i točno je da sveukupno izvan radnog vremena aktivno obavljaju radne zadatke još oko 4 sata dnevno te da nikad između 2 radna dana, ovo za vrijeme dok su na plovidbi, nisu imali neprekidni odmor od minimalno 12 sati te iako je bio mornar po potrebi je radio poslove voditelja brodice ili zapovjednika brodice ovisno o tipu plovila. Na pitanje zz tuženika da li tužitelj obavlja i administrativne poslove na brodu odgovorio je da piše prekršajne naloge ali dnevnik broda vodi zapovjednik, da se prekršajni nalozi ispune na licu mjesta za vrijeme službe kada evidentiraju prekršaj i tada prekršajni nalog uruče počinitelju prekršaja, a onda nakon radnog vremena ovisno kada zapovjednik ispuni svu administraciju priloži te naloge uz odgovarajuća izvješća.

3.7. Vještakinja Jelena Ćurlica iskazala je da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja dok je na pitanje punomoćnika tužitelja na koji način je izvršen izračun razlike plaće u nalazu i mišljenju a s obzirom na obračun plaće tužitelja kod poslodavca, odgovorila da je metodologija izračuna konkretno pojašnjena na stranici trećoj njezinog nalaza i mišljenja gdje se nalazi sljedeće; prekovremeni rad je obračunat kao rad koji prelazio mjesečnu satnicu a razlog toga je specifična organizacija radnog vremena i nemogućnost određivanja prekovremenih sati po danu ili tjednu stoga da bi se prekovremeni rad mogao odrediti kao takav, bilo je potrebno izraditi evidenciju radnog vremena (SP3 evidenciju mjesečnih sati rada) po nalogu suda za cjelokupno radno vrijeme (tablice od broja 1 do 36) .Napominje da je tijekom višednevne plovidbe – smjene koje je djelatnik obavljao uzet u obzir dnevni odmor u trajanju od minimalno 8 sati te je isti vrednovan kao pasivno dežurstvo te je na temelju tako izrađene SP3 evidencije u tablicama od 1 do 36 obračunata ukupna bruto plaća po nalogu suda iskazana u tablicama od 37 do 40 gdje je vidljiva razlika između iznosa bruto plaće koje je isplatio poslodavac i obračuna bruto plaće po nalogu suda. Na daljnje pitanje da li je naknada za tzv pasivno dežurstvo obračunata za iti jedan sat redovnog i prekovremenog rada tužitelja ili isključivo za sate dnevnog odmora, iskazala je da je dnevni odmor kako je to navedeno na stranici 3 nalaza i mišljenja vrednovan kao pasivno dežurstvo, dok za niti jedan redovni i prekovremeni rad tužitelja istom nije isplaćena naknadna za pasivno dežurstvo.

4. Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

5. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od siječnja 2019. do prosinca 2021. bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik, te da je tijekom utuženog razdoblja ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije na višednevnim plovidbama po nalogu i uputi poslodavca, kao i da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama i da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi 24 sata boravio na brodu poslodavca.

5.1. U postupku je sporno da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog koji mu je tužena isplatila u utuženom razdoblju odnosno da li je tužitelj obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u duljoj satnici od one koju mu tuženica evidentirala kao aktivno radno vrijeme budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženicu obavljao i izvan evidentirane satnice aktivnog radnog vremena pa da mu iz tog razloga osim plaće koju mu je tužena isplatila za rad u aktivnom radnom vremenu pripada i pravo na isplatu plaće za rad i u preostalom trajanju višednevnih plovidbi, uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada.

6. Člankom 60. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZOR) propisano je da je radno vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

6.1. Nadalje, odredbom čl. 61. ZOR propisano je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

6.2. Odredbom članka 7. st. 1. ZOR propisano je da je poslodavac radniku u radnom odnosu dužan za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je odredbom čl. 90. st. 1. ZOR određeno da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

6.3. Odredbom članka 94. ZOR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

6.4. Odredbama čl. 194. ZR-a propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.

7. Odredbom čl. 33. st. 2. i st. 3. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 151/14, 33/15, 121/16, dalje: Zakon o policiji) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru dok je člankom 42. Zakona o policiji propisano da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način.

8. Nadalje, sukladno članku 41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13, dalje: KU/13) kao i članku 35. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17, dalje: KU/17) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, pri čemu čl. 9. ZOR propisuje da se ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

8.1. Člankom 44. KU/13 i člankom 38. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% te koji se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pri čemu u odnosu na prekovremeni rad propisuje da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 u kojem mu se slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

8.2. Člankom 38. stavkom 9. i 10. KU/17 propisano je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

8.3. Nadalje, člankom 38. st. 4. KU/17 pasivno dežurstvo je definirano kao pripravnost za rad, dok je člankom 51. KU/17 propisano da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom.

8.4. Člankom 50. st. 1. KU/17 propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, dok je stavkom 10. istog članka propisano da iznimno od odredbi ovog Kolektivnog ugovora, prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata.

9. Odredba članka 2. toč. 1. i toč. 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

10. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Jeleni Ćurlica iz kojeg nalaza i mišljenja vještakinje od 5.listopada 2025. proizlazi da tužitelju pripada razlika naknada plaće po osnovi za prekovremeni rad, rad po noći, rad na državne blagdane, rad u drugoj smjeni, rad u turnusu, rad subotom i nedjeljom za razdoblje od 01.01.2019. do 31.12.2021. u ukupnom bruto iznosu od 9.938,84 EUR.

11. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je rad tužitelja bio organiziran kao višednevna plovidba u trajanju od nekoliko dana, da ih je poslodavac u predmetnom razdoblju upućivao na višednevne plovidbe, koje su u pravilu bile 2 ili 3 dana, radnim nalogom u kojem su navedeni članovi posade, vrijeme kad počinje i završava plovidba i koje je označeno kao aktivno radno vrijeme primjerice od 08-16, 08-18 ili 08-20 sati i izvan toga su u pasivnom dežurstvu i da za cjelokupnog trajanja plovidbe ne mogu napustiti plovilo i da je to moguće samo u slučaju potrebe nabavke namirnica za brod, da je plovilo tipa B u pravilu trebalo imati 3 člana posade, ali to nije uvijek bilo tako već bi imao obično 2 člana posade, da su od šefova dobili uputu da za cijelo trajanja plovidbe moraju biti u službenoj uniformi, ali da ju ipak skinu navečer pred spavanje kao i da iako im je određeno aktivno radno vrijeme da uvijek oba člana posade rade radne zadatke i prije i nakon aktivnog radnog vremena, tako prije početka radnog vremena moraju pripremiti plovilo za isplovljavanje, po dolasku na brod tužitelj odlazi po nabavku namirnica te da je osim toga potrebno obaviti preventivni pregled plovila i sve pripremiti za isplovljavanje, da na brodu uvijek ima posla, pa uvijek obavljaju radne zadatke i nakon završetka radnog vremena, a to je pranje, čišćenje broda, održavanje, kontrola sustava i svi ti poslovi koje obavljaju kako prije tako i nakon radnog vremena sigurno traju minimalno 3 - 4 sata dnevno, da zapovjednik plovila vodi brodsku administraciju, dnevnik plovila i izvješća na kraju službe, a mornari ispisuju prekršajne naloge kako bi ih odmah uručili počinitelju prekršaja, a nakon završetka radnog vremena ispisuju očevidnik kontrole plovila u koji se unose svi podaci o obavljenim kontrolama tijekom radnog vremena i zatim se sa zapovjednikom radi rezime radnog dana kao i da izvan radnog vremena uvijek rade i kontrolu strojarnice, nadziru radar, vrše pregled i po potrebi popravak motora, kontrolu brodskih sustava i generatora koji napaja baterije na brodu i koji radi kada brod nije spojen na električnu energiju na kopnu, čuvaju plovila i odgovaraju za sigurnost plovila a strojar je taj koji je prvi zadužen za praćenje ispravnosti plovila kao i da nikad između 2 radna dana, za vrijeme dok su na plovidbi, nisu imali neprekidni odmor od minimalno 12 sati te iako je bio mornar po potrebi je radio poslove voditelja brodice ili zapovjednika brodice ovisno o tipu plovila, dakle proizlazi da je tužitelj redovito obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena jer je po nalogu i za račun poslodavca vodio potrebne evidencije, nadzirao brod u vlasništvu poslodavca te sudjelovao, u slučaju potrebe, u intervencijama radi zaštitu imovine poslodavca izvan redovnog radnog vremena, a koje poslove poslodavac nije evidentirao. Dakle, radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac i da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru i da je službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način, da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati dok je pasivno dežurstvo definirano kao pripravnost za rad i da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada da se smatra pasivnim dežurstvom kao i da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata.

12. Slijedom svega navedenoga proizlazi da je redovno radno vrijeme bilo određeno radnim nalogom kao vrijeme u kojem je tužitelj morao obavljati poslove svog radnog mjesta i rasporeda, a što je iznosilo 8 a nekada i 12 sati dnevno dok je terenski dodatak naknada koju je tužitelj ostvario temeljem same činjenice da je radio izvan stalnog mjesta rada preko 8 sati i koja ne ovisi o tome je li tužitelj radio prekovremeno, dok je naknada za pasivno dežurstvo naknada koja se isplaćuje po činjenici da je službenik pripravan za rad, obavezan i spreman u svakom trenutku odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu i koja nije od utjecaja na pravo na plaću za prekovremeni rad u kojem je tužitelj obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena, vodio potrebne evidencije, nadzirao brod u vlasništvu poslodavca a koje poslove poslodavac nije evidentirao stoga broj prekovremenih sati u kojima je tužitelj obavljao ove poslove nije moguće utvrditi za svaki konkretni dan jer o navedenim poslovima nisu vođene pisane evidencije niti su isti poslovi takve naravi da bi uvijek trajali isto vremena jer su ovisili o objektivnim okolnostima poput ispravnosti broda, vremenskim prilikama i opsegu posla tijekom redovnog radnog vremena, a koje okolnosti nisu pisano evidentirane za određeni dan stoga naknada za pasivno dežurstvo pretpostavlja razdoblje u kojem je tužitelj bio obvezan i spreman odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po nalogu poslodavca, a koje razdoblje u ovim okolnostima predstavlja razdoblje koje je uzeto kao razdoblje odmora u trajanju od 8 sati dnevno kao razdoblje u kojem tužitelj nije obavljao redovni ni prekovremeni rad, ali je imao obvezu odazvati se pozivu poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu, sukladno čl. 223. ZPP-a a uzimajući u obzir zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima u kojim je odlučivao o reviziji protiv presuda koje se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kako prema pravnom shvaćanju toga sud nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati, te da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, da se ne može smatrati prekovremenim radom .

13.Nadalje, slijedom svega navedenoga vještakinja je izračunala uvećanje plaće po osnovi prekovremenih sati rada, na način da za svaki dan, sukladno nespornoj evidenciji redovnog radnog vremena, prekovremeni rad izračunala kao razliku sati koja ostane nakon što se oduzme broj sati redovnog rada i odmor u trajanju od 8 sati dnevno, uz umanjenje ove razlike za dane kada je i sam poslodavac evidentirao prekovremeni rad u tom danu, dakle, prekovremeni rad je obračunala kao rad koji prelazio mjesečnu satnicu a razlog toga je specifična organizacija radnog vremena i nemogućnost određivanja prekovremenih sati po danu ili tjednu stoga da bi se prekovremeni rad mogao odrediti kao takav, izradila je evidenciju radnog vremena (SP3 evidenciju mjesečnih sati rada) za cjelokupno radno vrijeme (tablice od broja 1 do 36) uzimajući u obzir dnevni odmor u trajanju od minimalno 8 sati koji je vrednovan kao pasivno dežurstvo te je na temelju tako izrađene SP3 evidencije u tablicama od 1 do 36 obračunata ukupna bruto plaća iskazana u tablicama od 37 do 40 gdje je vidljiva razlika između iznosa bruto plaće koje je isplatio poslodavac i obračuna bruto plaće po nalogu suda. Dakle, vještakinja naknadu za tzv pasivno dežurstvo nije obračunala za niti jedan sat redovnog i prekovremenog rada tužitelja već je isključivo dnevni odmor kako je to navedeno na stranici 3 nalaza i mišljenja vrednovan kao pasivno dežurstvo jer je tužitelj bio obvezan i spreman odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po nalogu poslodavca.

14. U odnosu na prigovor tuženice u dijelu koji se odnosi na obračun za razdoblje od 13.srpnja 2020. do31.listopada 2020. te od 1.travnja 2021. isti je neosnovan jer je vještačenje i u tom dijelu izrađeno sukladno radnim nalozima poslodavca i evidenciji prisutnosti na radu.

15. Dakle, slijedom svega navedenoga, zaključak je ovo suda da se prekovremenim radom tužitelja smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora koji je tužitelj nesporno imao, uz činjenicu da ni odmor nije uvijek bi neprekidan i da između dva radna dana tužitelj nije ostvarivao dnevni odmor u smislu neprekidnog odmora u trajanju od 12 sati, a okolnost da je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je bio na raspolaganju poslodavcu tijekom svih 24 sata u danu, a što je isti bio i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu odnosno zaključak je ovoga suda da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvarivao pravo na plaću za radu redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, terenski dodatak i naknadu za pasivno dežurstvo i da tužitelju, na ime razlike između plaće koja je obračunata i plaće obračunate po nalogu suda, s tim da je sve što je poslodavac isplatio i umanjeno kod izrade nalaza i mišljenja, a tužitelj je tužbeni zahtjev odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje te obzirom da tužitelju pripada utuženi iznos, odlučeno je kao u točki I. izreke.

16. Zatezna kamata, koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15. -tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, određena je primjenom čl. 103. st. 2. ZR- a, u vezi s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), s tim da ista teče na dosuđene bruto iznose umanjene za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obzirom se sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (¨Narodne novine¨ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli na naplatu da bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze.

17. O troškovima parničnog troška odlučeno je temeljem članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) u svezi članka 155. ZPP-a. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troškova u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora i to za sastav prijedloga za mirno rješenje spora 500,00 EUR (tbr. 7. t. 1. OT-a), za sastav tužbe 500,00 EUR (tbr. 7. t. 1. OT-a), za sastav podnesaka od 22.srpnja 2024. i 21. listopada 2025. u iznosu od po 50,00 EUR (tbr. 8. t. 4. OT-a), za sastav podneska od 29.listopada 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištima 23.rujna 2024. i 16. siječnja 2025. u iznosu od po 500,00 EUR (tbr. 9. t. 1. OT-a) te za zastupanje na ročištima 8.prosinca 2025. i 22.prosinca 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (tbr. 9. t. 1. OT-a) sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 675,00 EUR (tbr. 42. OT-a), što ukupno iznosi 3.375,00 EUR te uplaćeni trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 640,00 EUR što ukupno iznosi 4.015,00 EUR (točka II. izreke).

Dubrovnik, dana 6.veljače 2026.

Sutkinja

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- ODO GUO