REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-5217/2025-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja Zagrebački holding d.o.o., OIB 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, zastupan po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu protiv tuženika UI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 16. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ČI, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika Jasminke Dugandžije, odvjetnice, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate temeljem zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženik UI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao ovrhovoditelj, podnio Financijskoj agenciji 16. studenoga 2020. protiv tužitelja Zagrebačkog holdinga d.o.o., OIB 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, kao ovršenika, a kojim se izvršava osnova za plaćanje –presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/18 od 22. srpnja 2019. preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1604/19 od 19. svibnja 2020., i to u dijelu naplaćene kamate u iznosu od 19.330,19 EUR.

II. Odbija se zahtjev tužitelja kao neosnovan u dijelu koji glasi:

'' Nalaže se tuženiku UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987, iznos od 19.330,19 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućomod dana prijenosa zaplijenjenih sredstava 18.1.2021. godine pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj Zagrebački holding d.o.o. (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovr-1695/21 od 9. srpnja 2021 upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. Ovršnog zakona. Dana 16. studenoga 2020. tuženik je kao ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu kojim je zatražio od FINA-e da na temelju pravomoćne i ovršne odluke - presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/18 od 22. srpnja 2019. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1604/19 od 19. svibnja 2020. provede naplatu dosuđenog iznosa na ime otpremnine. Pljenidba i prijenos tužiteljevih sredstava nisu dopušteni u dijelu naplaćene zatezne kamate. Tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ispunjenje tražbine tuženika je zabranjeno u opsegu u kojem je to zatražio i ishodio. Potraživanje tuženika neosnovano je u dijelu naplate zakonskih zateznih kamata sadržanih u bruto iznosu. Navedene kamate nisu niti dospjele niti mu pripadaju. Bruto iznosi koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nisu u potpunosti dospjeli na naplatu budući da isti dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće radniku kao tužitelju. U konkretnom slučaju, Financijska agencija je temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 16. studenoga 2020., provela zapljenu sredstava tužitelja u ukupnom iznosu od 963.741,41 kn. Ukupno zaplijenjeni iznos odnosi se na:

− 5.000,00 kn na ime naknade Financijske agencije,

− 107.377,60 kn na ime doprinosa (I. mirovinski stup),

− 35.792,53 kn na ime doprinosa (II. mirovinski stup),

− 270.305,21 kn na ime poreza i prireza na dohodak,

− 302.375,31 kn na ime neto otpremnine plaćene tuženiku.

Dodatno je naplaćeno na ime kamata ukupno 247.890,76 kn, i to:

- 37.183,61 kn na ime kamate na doprinose uplaćene u I. mirovinski stup,

- 12.394,54 kn na ime kamate na doprinose uplaćene u II. mirovinski stup,

- 93.603,55 kn na ime kamate na porez i prirez na dohodak,

- 104.709,06 kn na ime kamate na neto otpremninu plaćenu tuženiku.

Kamate na plaćene doprinose te iznos poreza i prireza na dohodak nisu smjele biti obračunate i naplaćene odnosno zaplijenjene s računa tužitelja. Radi se o ukupnom iznosu od čak 143.181,70 kn potpuno neosnovano i nezakonito zaplijenjenih kamata. Nakon što je FINA prije prijenosa sredstava ponovno obračunala kamate na način da je uvažila i tijek kamata za vrijeme 60 dana u kojem su sredstva bila na prijelaznom računu FINA-e, ovaj iznos kamate je i veći te je ukupno na ime kamate preneseno 145.643,30 kn. Slijedom navedenog navodi da je razvidno da egzistiraju razlozi iz čl. 50. st.1. toč. 7. i 10. OZ-a i da tuženik u pogledu ovih kamata nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave protiv tužitelja odnosno da je ispunjenje njegove tražbine u dijelu zateznih kamata zabranjeno. Stoga predlaže donijeti presudu kojom se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate temeljem zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženik kao ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji 16. studenoga 2020. protiv tužitelja kao ovršenika, a kojim se izvršava osnova za plaćanje – presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/18 od 22. srpnja 2019. preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1604/19 od 19. svibnja 2020., i to u dijelu naplaćene kamate u iznosu od 145.643,30 kn. Predlaže i naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 145.643,30 kn sa zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2021. do isplate. Traži naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik UI (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u postupku iz kojeg potječe odluka nije isticao prigovore koje sada ističe, a to je mogao učiniti. Prema tome radi se o činjenici koju je ovršenik mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, ali to nije učinio pa to ne može isticati niti u ovom postupku sve kad bi to bilo i osnovano, a nije. No, i inače ne postoje razlozi za proglašenje zapljene i prijenosa nedopuštenim. U ovom slučaju ne radi se ni o kakvom nezakonito obračunatom i zaplijenjenom iznosu, već je isti zaplijenjen potpunosti u skladu s ovršnom ispravom koju ovršenik ne može osporavati u ovršnom postupku. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer, kad bi tužbeni zahtjev i bio osnovan, tužitelj ne bi mogao navedeni iznos potraživati od tuženika, već od FINA-e, HZZO, HZMO i Porezne uprave na iznose kamata koje su njima plaćene. Naime, tuženiku je isplaćena kamata na neto iznos koji mu pripada temeljem obračuna Porezne uprave pa je potpuno neosnovano potraživanje tužitelja u odnosu na tuženika. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U podnesku od 2. rujna 2021. tužitelj osporava navode tuženiak iz odgovora na tužbu te ističe da tuženiku nisu dosuđeni iznosi kamata na poreze i doprinose. Iiznos kamata na doprinose, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije smio biti zaplijenjen budući predmetni iznosi nisu ni dosuđeni odnosno specificirani kao takvi presudom kao ovršnom ispravom. Naime, presudom je tuženiku dosuđen iznos od 715.850,65 kn s naslova otpremnine uvećan za zakonske zatezne kamate. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe načelo res iudicata facit ius inter partes. Predmetno načelo u konkretnoj stvari nije primjenjivo obzirom ovršenik po zakonu ima pravo na određena pravna sredstva u postupku izravne naplate. Ovo osobito ako se uzme u obzir da je u konkretnom slučaju povrijeđeno materijalno pravo na štetu tužitelja. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije navodi da je ovdje tuženik bio ovrhovoditelj u postupku izravne naplate te je iz tog postupka tužitelj upućen na pokretanje parnice pa je tuženik jedini mogući pasivno legitimirani subjekt u ovoj parnici. Pljenidba i prijenos tužiteljevih sredstava izvršeni su temeljem zahtjeva ovdje tuženika te su svi iznosi naplaćeni u njegovo ime i za njegov račun. Radi se o poreznim davanjima i doprinosima koji su plaćeni za korist tuženika odnosno koje bi tuženik bio dužan podmiriti. Uvažavajući navedeno, potpuno je irelevantno tko je proveo naplatu po ovršnoj ispravi (FINA) odnosno na čiji su račun u konačnici isplaćeni iznosi na ime poreza i doprinosa (državni proračun, proračun jedinice lokalne samouprave). Time nije bilo niti ikakve osnove da se protiv tih subjekata podnosi predmetna tužba pa je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.

4. Podneskom od 9. veljače 2023. tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja uskladio tužbeni zahtjev te je isti predložio donijeti presudu kojom se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate temeljem zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženik kao ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji 16. studenoga 2020. protiv tužitelja kao ovršenika, a kojim se izvršava osnova za plaćanje – presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/18 od 22. srpnja 2019. preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1604/19 od 19. svibnja 2020., i to u dijelu naplaćene kamate u iznosu od 19.330,19 EUR. Predlaže i naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 19.330,19 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2021. do isplate. Traži naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

5. U podnesku od 8. svibnja 2024. tužitelj ponavlja da tuženik nije imao pravo na pljenidbu i prijenos iznosa kamata na plaćene doprinose te poreza i prireza na dohodak niti može tražiti zapljenu i prijenos iznosa zateznih kamata na dio dosuđene bruto plaće koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prereza na porez na dohodak. Osim toga, s obzirom na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 475/2022- od 17. siječnja 2023. te kasniju presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R - 766/2023 od 28. studenoga 2023., otpala je i sama osnova na temelju koje je ovdje tuženik pokrenuo i sam postupak prisilne naplate putem FINA-e.

6. Podneskom od 24. listopada 2024. tužitelj je predložio spajanje predmeta ovoga suda poslovni broj P-1111/2024 u kojem je 6. veljače 2024. podnio tužbu radi isplate- povrata naplaćenog iznosa otpremnine i zateznih kamata na primljeni neto iznos otpremnine povodom vraćanja stečenog bez osnove po ukidanju iste presude.

7. Navedeni prijedlog za spajanje spisa ovoga suda poslovni broj P-1111/2024 sa ovim spisom odbijen je na ovom ročištu jer nisu bili ispunjeni uvjeti propisani čl. 313. st. 1. ZPP-a s obzirom na to da su u ovom predmetu izvedeni svi dokazi te je zaključena glavna rasprava zbog čega bi se spajanjem navedenog spisa usporilo raspravljanje, a ne ubrzalo kako to predviđa kao razlog za spajanje čl. 313. st. 1. ZPP-a.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao: zaključak ovoga suda poslovni broj Ovr- 1605/21-9 od 9. srpnja 2021. (list 7 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 10-11 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (list 12-13 spisa), bankovni izvadak tužitelja broj 18. od 18. siječnja 2021. (list 14 spisa), rješenje Vrhovnog suda poslovni broj Rev-475/2022- 2 od 17. siječnja 2023. (list 95-101 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-766/2023-8 od 28. studenoga 2023. (list 104-113 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po Ručević vještačenja d.o.o. čiji je nalaz i mišljenje kao i njegova dopuna pročitan (list 58-63 spisa te 76 spisa).

9. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate temeljem zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženik 16. studenoga 2020. podnio Financijskog agenciji protiv tužitelja temeljem osnove za plaćanje - presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/18 od 22. srpnja 2019. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1604/19 od 19. svibnja 2020. u odnosu na kamate na plaćene doprinose te porez i prirez na dohodak u ukupnom iznosu od 19.330,19 EUR te zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa zajedno sa zateznom kamatom tekućom od prijenosa zaplijenjenih sredstava 18. siječnja 2021.

11. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz zaključka ovoga suda poslovni broj Ovr-1605/21-9 od 9. srpnja 2021. da je tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. Ovršnog (''Narodne novine'', broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 i 73/2017, dalje u tekstu: OZ).

12. Nadalje, među strankama nije sporno da je tijekom ovog postupka u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu, iz kojeg proistječe ovršna odluka temeljem koje je tuženik podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu 16. studenoga 2020., Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev- 475/2022- od 17. siječnja 2023. ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GŽ R-1604/2019-2 od 19. svibnja 2021. pod stavkom I. i IV. izreke te je predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom suđenju Županijski sud u Zagrebu donio je 28. studenoga 2023. presudu poslovni broj GŽ R-766/2023-8 kojom je odbio žalbu tužitelja, između ostalih i ovdje tuženika kao tamo II. tužitelja te je potvrdio presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5806/18-76 od 22. srpnja 2019. u točki I. kojom je odbijen zahtjev III. tužitelja, ovdje tuženika da mu tamo tuženik, ovdje tužitelj isplati otpremninu i to iznos od 715.850,65 kn sve sa zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2015. do isplate te u točki IV. izreke u cijelosti.

14. S obzirom na to da je za donošenje prvostupanjske presude relevantno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, imajući u vidu da je tijekom ovog postupka, a nakon provedenog postupka izravne naplate i upućivanja tužitelja u ovaj parnični postupak, u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu pravomoćno odbijen zahtjev ovdje tuženika prema tužitelju, to tuženik nema legitimaciju ovrhovoditelja te nije (bio) ovlašten tražiti ovrhu odnosno podnijeti zahtjev za izravnom naplatom. Njegovo traženje ispunjenja tražbine onemogućeno je upravo zbog činjenice koja je naknadno nastala, a to je da je njegov zahtjev pravomoćno odbijen pa su ispunjene pretpostavke iz čl. 50. st. 1. točka 7. i 10. OZ. Naime, tuženik više nema legitimaciju ovrhovoditelja jer je pravomoćno odlučeno da nema tražbinu prema ovdje tužitelju kao ovršeniku. Zbog toga je odlučeno kao u izreci stavak I.

15. Međutim, neosnovano je potraživanje tužitelja za isplatu iznosa od 19.330,19 EUR sa zateznom kamatom na taj iznos od 18. siječnja 2021. od tuženika.

16. Već iz dokumentacije koju je tužitelj priložio tužbi- specifikacije izvršenja osnove za plaćanje i bankovnog izvatka br. 18. od 18. siječnja 2021. vidljivo je da Financijska agencija iznos obračunatih i ustegnutih zateznih kamata na doprinose te porez i prirez na dohodak nije uplatila na račun tužitelja, već na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske te na račun primatelja sredstava doprinosa za mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualizirane kapitalizirane štednje, poreza i prireza na dohodak.

17. Stoga tuženik, nije niti obvezan vratiti tužitelju iznos ustegnutih zateznih kamata obračunatih na iznos po osnovi poreza, prireza i obveznih doprinosa jer one te zatezne kamate nije niti primio, već su iste uplaćene u korist države odnosno državnih tijela i ustanova i jedinice lokalne samouprave.

18. Stoga tuženik ne može biti pasivno legitimiran za povrat ustegnutih zateznih kamata jer ih nije neposredno (osobno) primio.

19. Naime, odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

20. Imajući u vidu da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV- 101/2023-2 sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. veljače 2023., nakon što je ukinuta ili preinačena presuda na osnovi koje je radniku isplaćena naknada plaće dosuđena u bruto iznosu, pored obveze vraćanja poslodavcu uplaćenih mu neto iznosa naknade plaće i zakonskih zateznih kamata na temelju pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 3. ZOO/05, radnik nije istodobno pasivno legitimiran još i na vraćanje obveznih doprinosa, poreza i prireza koje nije neposredno primio, već su iz bruto plaće ustegnuti u korist države ili državnih tijela i ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave, po ocjeni ovog suda, a suprotno tvrdnjama tužitelja, u odnosu na obvezu tuženika kao radnika na povrat u konkretnom slučaju zateznih kamata na obvezne doprinose, poreze i prireze, koje nije neposredno primio ne postoji obveza tuženika za vraćanjem onoga što nije neposredno (osobno) primio.

21. Imajući u vidu da tuženik sporni iznos koji je plaćen na ime obveznih doprinosa, poreza i prireza i zateznih kamata na te iznosa, nije osobno primio, već je isti obračunat na iznos otpremnine u korist države ili državnih tijela i ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave, a tuženik istim ne može slobodno raspolagati, neosnovano je pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o doprinosima, Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o porezu na dohodak, kao i na dostavljenu sudsku praksu (jer je donesena u činjenično drugačijim predmetima).

22. Napominje se da čak i da nije pravomoćno odbijen zahtjev tuženika u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu, tužiteljevo potraživanje isplate zateznih kamata obračunatih na obvezne doprinose, poreze i prirez ne bi bilo osnovano i to iz istih razloga. Činjenica da ti iznosi kako obveznih doprinosa, poreza i prireza tako i zateznih kamata na njih nisu isplaćeni tuženiku, već su uplaćeni u korist države odnosno državnih tijela ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave, dovodi do zaključka da tuženik ne može biti pasivno legitimiran za povrat (neosnovano) ustegnutih iznosa jer ih nije niti primio.

23. Slijedom navedenog, odbijen je zahtjev tužitelja kao u izreci stavak II. Kako za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu nisu bila odlučna utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka te imajući u vidu da je iznos ustegnutih zateznih kamata razvidan i iz dostavljene specifikacije izvršenja osnove za plaćanje, to isti nisu posebno cijenjeni. Naime, da je tuženik pasivno legitimiran za povrat ustegnutih zateznih kamata, iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje kao i izvatka broj 18. od 18. siječnja 2021. razvidno je da je tužitelju na ime zateznih kamata na obvezne doprinose, poreze i prirez ustegnut iznos od 145.643,30 EUR (19.330,19 EUR prema fiksnom tečaju konverzije za 1 EUR=7,53450 kn) pa bi taj iznos tuženik i bio dužan vratiti tužitelju sa zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2024. kada je punomoćnik tuženika primio presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 766/2023-8 od 28. studenoga 2023. (čime je postao nesavjestan stjecatelj i od tog trenutka je nastala njegova obveza vratiti ono što je primio na temelju osnove koja je kasnije otpala), a ne od 18. siječnja 2021., kako to potražuje tužitelj.

24. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 4. ZPP - a jer su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima zbog čega je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. veljače 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku po pun.