REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp -135/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MU OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Vukinovac Gelo, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice GU OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zastupanog po punomoćniku Marku Ujeviću, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2026. godine, održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Dina Vukuše, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženice Maruške Ujević, odvjetnice, dana 06. veljače 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženica smetala tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu ostave koja se nalazi u [adresa], u [adresa] i koja je sastavni dio stana u Hanamanovoj 30, izgrađen na kat. Čest. Br. [katastarska čestica], upisan u zk. Ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u Zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, tako što je dana 18.08.2021.godine obila bravu na vratima ostave i nasilno provalila u istu, te promijenila bravu, pa se nalaže tuženici uspostava prijašnjeg posjedovanog stanja na način da tužitelju preda ključeve od ostave i navedenu prostoriju predati u posjed tužitelju, slobodan od osoba i stvari, te se tuženici ubuduće zabranjuje takvo ili slično smetanje pod prijetnjom ovrhe, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u roku od 8 dana."

P o s lo v n i b r o j : P s

II. Nalaže se tužitelju da naknadi parnične troškove tuženici u iznosu od 500,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 06. veljače 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj vlasnik i posjednik stana u visokom prizemlju koji se nalazi u stambenoj zgradi na adresi [adresa], koju nekretninu je stekao otkupom stanarskog prava 1992.g., a prije toga je u istom stanu živio u zajedničkom kućanstvu s ocem i majkom. Tužitelj navodi da je njegov otac dobio predmetni stan na korištenje zajedno s ostavom i to 1968. godine od Kliničkom bolničkog centra Rebro, a uz stan je stekao i posjed ostave, koju su cijelo vrijeme koristili, do danas. Tužitelj navodi da je tuženica dana 18.08.2021.g. samovlasno smetala tužitelja u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu ostave, tako što je obila bravu na vratima ostave i nasilno provalila u istu, zatim promijenila bravu, čime je oduzela posjed tužitelju. Ističe da je za opisano smetanje saznao 18.08.20221.g. kada mu je predstavnica stanara MUF poslala poruku putem Watsappa. Tužitelj predlaže donošenje rješenja kojim se utvrđuje da je tuženica smetala tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu ostave koja se nalazi u zgradi na adresi [adresa], u [adresa], tako što je obila bravu na vratima ostave i nasilno provalila u istu, te promijenila bravu, te predlaže da se naloži tuženici uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tužitelju preda ključeve od ostave i navedenu prostoriju preda u posjed tužitelju, slobodnu od osoba i stvari, a uz to, da se tuženici zabrani ubuduće takvo ili slično smetanje, kao i da naknadi parnični trošak tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu jer nije posljednji mirni posjednik navedene nekretnine. Objašnjava da je ona 26. rujna 2008.g. kupila stan na drugom katu zgrade na adresi [adresa] i da je prilikom uvođenja u posjed nekretnine 2008.g. prijašnja vlasnica HU putem punomoćnika SU uvela tuženicu u stan i pripadajuću ostava i dala joj ključeve stana i ostave. Tuženica tvrdi da je ona odmah potom promijenila brave na stanu i ostavi i da je jedina od svih suvlasnika zgrade imala ključ navedene ostave. Navodi da su se u ostavi nalazile njezine stvari, kao i stvari rođaka IU, te ističe da je dugi niz godina samostalno ili putem pomoćnika u posjedovanju - rođaka IU izvršavala svoju faktičnu vlast tako da je ulazila u ostavu, ostavljala i uzimala stvari i čistila ostavu. Ističe da je JU **.**.2021.g. išao u ostavu osloboditi prostor za najavljenu izmjenu prozora i tada je vidio da je u ostavu provaljeno i da se na vratima ostave nalazi lokot. Navodi da su ona i JU držali u ostavi vrednije stvari, radi čega su odmah pozvali policiju, te je uz njihovu prisutnost (i susjede ŽU) JU skinuo lokot i promijenio bravu.

P o s lo v n i b r o j : P s

Tužena tvrdi da je netočna tvrdnja tužitelja da je u posjedu ostave od 1968.g, jer je upravo tuženica u posjedu ostave od kupovine stana, a prije tuženice je u posjedu bila prodavateljica HU, tako da čin koji tužitelj smatra smetanjem posjeda, zapravo predstavlja čin dopuštene samopomoći tuženice. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom izvatka iz zk, Ugovora o korištenju stana, Ugovora o kupoprodaji stana, Ugovora o kupoprodaji od 26.09.2008.g., fotografija predmetnih vrata ostave, saslušanjem svjedoka: MUF, CU, UU, VU, IU, BU, ČU, te saslušanjem tužitelja.

i saslušanjem stranaka.

4. Nakon provedenih dokaza i ocjene istih, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Nije sporno da su tužitelj i tuženica vlasnici stanova u zgradi na adresi [adresa], u [adresa] i da njihovim stanovima pripada i po jedna ostava koja se nalazi u podrumu zgrade.

6. Nije sporno da je dana 18. kolovoza 2021.g. po nalogu tuženice promijenjena brava na ulaznim vratima predmetne ostave.

7. Sporno je tko je bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne ostave do toga trenutka, te je sporno je li tuženica počinila smetanje posjeda ili pak njezina radnja predstavlja čin dopuštene samopomoći.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica provedeni su dokazi saslušanjem svjedoka i stranaka, te je pregledana dokumentacija priložena u spis, iz koje proizlazi da su tužitelji vlasnici po jednog stana u zgradi, a uz stan im pripada i ostava.

9. Iz iskaza svjedoka CU i UU proizlazi da su živjeli u tužiteljevom stanu tijekom studiranja, u razdoblju od 2000. do 2006., te da su koristili i ostavu koju im je pokazao tužitelj, a u koju su odlagali krumpir, kutije od televizora i računala, lopatu za snijeg. Naveli su da se radi o ostavi koja se nalazi na kraju hodnika s desne strane pored prozora i da je ta ostava bila uvijek zaključana.

10. Njihov otac VU potvrdio je iskaze svojih sinova te je nadodao da je i on koristio ostavu na način da je u njoj pohranio novu wc školjku i vodokotlić, dok je čekao da ih majstor postavi u stanu tužitelja. To je bilo u razdoblju kada su njegovi sinovi živjeli u tužiteljevom stanu, u razdoblju od po prilici 2000.g. do 2004.g.Opisao se da se ostava nalazila u podrumu, da se radilo o zadnjim vratima s desne strane hodnika i da je ostava bila zaključana. Naveo je da ostave nisu bile označene na način da se vidi tko koristi koju ostavu, ali da su njemu sinovi rekli koju ostavu oni koriste, pa je tako i on koristio istu ostavu.

11. Svjedok ČU je naveo da je krajem osamdesetih godina njegov otac postavljao police svom prijatelju, ovdje tužitelju i to u prostoru ostave, a svjedok mu je pomagao- Precizirao je da se spomenuta polica nalazila u hodniku, zadnja vrata s desne strane i da su se u njoj nalazile tužiteljeve stvari, koje u im smetale pri radu, a s lijeve strane su bili prozori. Naveo je da je još jednom bio u toj ostavi kad su tužitelju donijeli jabuke, ali ne zna kada je to bilo.

12. Saslušana je kao svjedok FU, koja na toj adresi živi od 2015.g., a već od 2011.g. dolazila je u tu zgradu kod svog partnera. Izjavila je da je tuženica nazvala u kolovozu 2021. godine i rekla da je provaljeno u njezinu ostavu, da je netko skinuo lokot i provalio, a da je ona držala svoje stvari u toj ostavi koju je dobila zajedno sa stanom kupljenim 2008. godine. Svjedokinja je navela da su u tužiteljevom stanu prethodno živjeli podstanari, a da je trenutno stan prazan. Nema saznanja o P o s lo v n i b r o j : P s

tome koja ostava pripada stanu tužitelja. Navela je da postoji jedna ostava koja je zaključana i za koju nitko od stanara ne zna kojem stanu pripada niti se itko od stanara javio da je njegova. Svjedokinja nikada nije vidjela ikoga da nosi stvari u predmetnu šupu. Navela je da je JU rođak od tuženice koji joj je predao ključ stana kada je to bilo potrebno radi uređenja fasade. Opisujući tijek događaja u kolovozu 2021. godine, svjedokinja je objasnila da tuženica živi u [adresa], a u svoj stan u [adresa] dolazi kad dođe u Zagreb na liječničke preglede. Navela je da joj je tuženica tada javila da joj je netko provalio u njezinu šupu i tražila savjet, a ona joj je rekla da pozove policiju. Tuženica joj je navela da će njezin rođak uz prisustvo policije zamijeniti bravu na vratima šupe. Svjedokinja je navela da je poslala sliku svim suvlasnicima u zajedničku WattsApp grupu, s upitom imaju li saznanja o provali, na što su svi suvlasnici odgovorili da nemaju nikakvih saznanja, jedino tužitelj nije dao odgovor, a kada mu je poslala poseban upit, tužitelj je odgovorio da je to njegova šupa, i da je njemu netko provalio i odnio stvari.

13. Svjedok JU je daljnji rođak tuženice koji joj je 2008. godine pomogao u odluci pri kupnji stana. Naveo je da je predmetni stan prodavao gospodin SU koji je bio posrednik u kupoprodaji nekretnine i upravo on im je pokazao stan i šupu, odnosno ostavu koja se nalazi u podrumu, na kraju hodnika, zadnja vrata desno na južnoj strani. Svjedok je naveo da je SU izjavio da je to najbolja šupa u zgradi, jer samo ta šupa ima prozor, a tada je šupa, odnosno ostava bila potpuno prazna. Svjedok je naveo da im je SU predao ključeve stana i ostave, te je tuženica odmah stupila u posjed i stana i ostave. Svjedok se prisjetio da je promijenila vrata na stanu u kojem je živjela tijekom studiranja i nekoliko godina nakon toga. Objasnio je da tuženica živi u [adresa], a kako je bolesna, dolazi upravo u taj stan radi obavljanja liječničkih pregleda u Zagrebu. Naveo je da povremeno dolazi u taj stan pokupiti račune za struju, vodu, očitati plinsko brojilo, da je ranije dolazio svakih 10-15 dana, a sada dolazi rjeđe. Svjedok se prisjetio da je prije nekoliko godina (smatra da je to bilo prije zagrebačkog potresa) primijetio lokot na vratima ostave tuženice te je nazvao i tražio ključ kako bi ušao u ostavu. Naveo je da mu je tuženica odgovorila da nikakav lokot nije stavila i da zove majstora i policiju, što je on i učinio te je lokot maknut sa vrata ostave. Naveo je da je tuženica kada je kupila stan i ostavu, unijela neke svoje stvari u ostavu, a i on je odložio određene svoje stvari u ostavu, a pri tome misli na dokumentaciju, tonere i papire, jer je u to vrijeme imao firmu. Svjedok je posebno naveo da je gospodin SU dao tuženici i ključeve od ostave, istovremeno kad joj je dao i ključeve od stana. U momentu kada je pozvana policija i kada je majstor skinuo lokot koji je netko bio postavio, ostava je bila prazna, po izjavi svjedoka, te u ostavi više nije bilo ni njegovih stvari ni stvari od tuženice.

14. Saslušana je svjedokinja MUF koja je u toj zgradi živjela do 2009. godine. Navela je da ne poznaje tužitelja, da ga nikada nije vidjela, a tuženicu poznaje i ima saznanja da je kupila stan uz koji je kupila i šupu koja se nalazila do kraja hodnika desno, a ta šupa je imala i prozor. Navela je da je u posjed šupe tuženicu uveo SU, a njega su uveli prijašnji vlasnici. Naglasila je da svaki stan u toj zgradi ima svoju šupu, pa tako i tužitelj ima jednu od šupa u tom podrumu.

15. Tužitelj je izjavio da je u predmetnom stanu živio do 1994. godine sa roditeljima te da je sa svojom obitelji koristio zadnju šupu na desnoj strani. Naveo je da su u jednom razdoblju do 2004. godine sinovi njegovog prijatelja živjeli u tom stanu tijekom studiranja te su i oni koristili šupu koju je spomenuo. Od kad su oni izašli iz tog stana, stan je prazan, osim što je nekoliko mjeseci u njemu bila jedna osoba. Tužitelj je naveo da nije bio u tom podrumu od 1995. godine, ali je naglasio da je njegov pokojni prijatelj napravio police u toj šupi koja se nalazi zadnja s desne strane pa je radi toga P o s lo v n i b r o j : P s

sentimentalno vezan upravo za tu šupu. Naveo je da ne poznaje tuženicu. Izjavio je da je neposredno prije pokretanja ovog postupka saznao da šupa više nije u njegovom posjedu, jer da ga je tada nazvala susjeda iz zgrade, rekavši mu da je netko provalio u tu šupu. Po njegovom sjećanju to je bilo negdje 2004. godine.

16. Tužena je dala pisanu izjavu koju je potpisala i potpis ovjerila kod javnog bilježnika. Tužitelj se nije protivio prijedlogu tuženice da se njezina pisana izjava koristi kao dokaz u ovom postupku, jer je zbog bolesti, tuženici značajno otežan dolazak u sud radi saslušanja.

17. U svojoj izjavi tuženica je navela da je u rujnu 2008.g. kupila stan, uključujući i pripadajuću ostavu – šupu, na adresi [adresa], u [adresa]. Navela je da je okolnosti kupoprodaje dogovarala s SU (punomoćnikom vlasnice stana) koji joj je pokazao stan i pripadajuću ostavu, koja se nalazila na kraju hodnika, zadnja vrata desno i imala je prozor), te da joj je nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji SU predao ključeve stana i ostave, tako da je istog dana 26. rujna 2008.g. uselila u stan i pripadajuću ostavu. Navela je da je odmah promijenila ključeve stana i ostave, tako da su ključeve imali samo ona i rođak JU. Tvrdi da je ostava bila prazna, te su ona i rođak unijeli neke svoje stvari u ostavu. Po njenim riječima, od useljenja u stan 2008.g. tuženica je ulazila u ostavu, ostavljala i uzimala svoje stvari, a kada je odselila u [adresa], rjeđe je koristila ostavu, ali je zato koristio JU, jer su se unutra nalazile njegove stvari, a osim toga, ponekad je počistio prostor ostave. Navela je da je sve bilo dobro do18. kolovoza 2021.g. kada je zamolila spomenuto rođaka da raskrči prostor u ostavi kako bi se lakše provela najavljena promjena stolarije (izmjena prozora). Tog dana je rođak nazvao rekavši da se na vratima ostave nalazi lokot, te su se dogovorili da zove policiju. Nakon dolaska policije i sačinjavanja zapisnika, rođak je po njenom nalogu pozvao bravara koji je skinuo lokot i savio novu bravu, nakon čega je rođak JU uočio da je ostava prazna i da u njoj nema ni njegovih ni stvari od tuženice, pa je podnio kaznenu prijavu radi krađe. Tuženica je izjavila da tužitelja ne poznaje, nije ga nikada vidjela, a on joj se nije nikada od 2008.g. obratio u vezi ostave, niti je tvrdio da je ostava njegova.

18. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i iskaz tuženice. Naime, tužitelj je iskreno naveo da od 1995.g. nije bio u ostavi. Pisana izjava tuženice djelovala je vrlo uvjerljivo i realno, jer je tuženica životno i logično objasnila od kada i na koji način je posjedovala ostavu, te kako je reagirala kad joj je rođak javio da je na vratima ostave postavljen lokot.

19. Prihvaćeni su i iskazi svjedoka svjedoka UU, VU i CU, koji su iskazivali o korištenju ostave u ranijem razdoblju odnosno od 2000.g. do 2006.g. Prihvaćen je i iskaz svjedoka ČU koji je iskazivao o razdoblju tijekom osamdesetih godina 20. stoljeća, kada je pomagao ocu postaviti police u ostavi koja je tada bila u posjedu tužitelja. Međutim, radi vremenske diskrepancije između razdoblja o kojem su iskazivali svjedoci i trenutka kada je tužiteljica kupila stan i pripadajuću ostavu te ušla u posjed istih (rujan 2008.g.), a napose trenutka u kojem je, kako tvrdi tužitelj, počinjeno smetanje posjeda, njihovi iskazi nisu od važnosti za rješenje ovog spora.

20. Svjedokinje FU i ZU iskazivale su uvjerljivo, te djelovale iskreno, a nemaju nikakvog interesa u pogledu ishoda ovog spora, pa je i njihove iskaze sud prihvatio, kao i iskaz svjedoka IU koji je upućen u cjelokupnu situaciju jer mu je tuženica povjerila brigu o stanu i ostavi, radi čega je cijelo vrijeme u posjedu ključeva, a u ostavi je držao određene svoje stvari koje su se odnosile na poslovanje njegove tadašnje firme.

P o s lo v n i b r o j : P s

21. Temeljem čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 90/10 143/12, 94/17, dalje: ZVDSP-a), sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu nije od utjecaja pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika. Raspravljanje je ograničeno na dokazivanje:

- posljednjeg posjeda

- nastalog smetanja.

22. U ovoj pravnoj stvari utvrđeno je da tužitelj u kolovozu 2021. godine nije bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne ostave, već je u posjedu iste bila tuženica i to od rujna 2008.g. kada je kupila stan i pripadajuću ostavu i odmah stupila u posjed istih. Utvrđeno je da je u razdoblju od rujna 2008.g. tuženica u predmetnoj ostavi držala svoje stvari i stvari rođaka IU, unosila i iznosila stvari, te ostavu držala zaključanom. Takvo stanje je trajalo sve do kolovoza 2021.g. kada je tužitelj postavio lokot na ulazna vrata ostave, a kada je tuženica saznala za to, odmah je naložilo po rođaku OU da se obavijesti policija i da pozove bravara radi skidanja lokota i postavljenja nove brave, što je i učinjeno.

23. U prilog takvom zaključku govore i iskazi svjedoka IU, ZU i NU, koji su potvrdili da je tuženica u posjedu ostave od 2008.godine.

24. Dakle, kako je netočna tvrdnja tužitelja da je on u posjedu ostave cijelo vrijeme od 1968.g. do dana 18. kolovoza 2021.g., jer je tuženica u posjedu iste od kupovine stana, to radnja učinjena po nalogu tuženice (skidanje lokota s ulaznih vrata ostave i postavljanje nove brave) ne predstavlja čin smetanja posjeda tužitelja, već takva radnja predstavlja dopuštenu samopomoć tuženice.

25. Prema tome, kako tužitelj nije bio u posljednjem, mirnom, faktičnom posjedu ostave, to nema pravo na posjedovnu zaštitu, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

26. Nije proveden očevid na licu mjesta, jer nije od važnosti sadašnje stanje, već stanje u trenutku spornog čina, dakle u kolovozu 2021.g., a fotografije koje su dostavljene u spis vjerno dočaravaju izgled podrumskog hodnika i položaj predmetne ostave.

27. Kako se u nekoliko navrata svjedok EU nije odazvao sudskom pozivu, punomoćnica tuženice je odustala od njegovog saslušanja, s obzirom da se postupak vodi već pet godina.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tuženice po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura. Prema Tbr. 7.2. Tarife, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova za postupak smetanja posjeda, što iznosi 400,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 100,00 eura, što je ukupno 500,00 eura, koliko je tužitelj u obvezi naknaditi tuženici.

29. Dosuđene su zakonske zatezne kamate na parnični trošak koje teku od donošenja rješenja dakle od 06. veljače 2026.g. do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za P o s lo v n i b r o j : P s

varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke

30. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 06. veljače 2026. godine

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika