K-5/2026-4

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Kurtović, uz sudjelovanje zapisničara Kristine Goreta, u kaznenom predmetu protiv optuženika AC, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje, opisano u članku 140. stavak 1. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. - dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 140. stavak 2. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj KO-DO- 117/2025 od 24. srpnja 2025. koja je izmijenjena na raspravi 19. rujna 2025., nakon održane i zaključene rasprave 6. veljače 2026., istoga dana u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, ĐC, optuženika i branitelja optuženika, odvjetnika Marka Cvrkovića, objavio je i

p r e s u d i o  j e

optuženik AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani " A", sin Đ i VC, rođene V, rođen **.**.1987., u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i trenutnim boravištem u [adresa] (kod oca), nalazi se u istražnom zatvoru Zatvora u Osijeku, sa završenom srednjom stručnom spremom, mesar i profesionalni vozač, nezaposlen, razveden, otac troje maloljetne djece, suvlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta i vlasnik automobila marke Audi A4, godina proizvodnje 2001., vodi se drugi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Vukovaru zbog kaznenog djela prijetnje

k r i v  j e

I. što je

u razdoblju od 10. ožujka 2025. do 25. svibnja 2025. do 23,00 sati, u [adresa], u cilju da sa suprugom IC, sa kojom je u tijeku brakorazvodna parnica, ostvari kontakt, iako ona isti nije htjela, učestalo i više puta, istu pratio i uhodio, na način da je automobilom prolazio pored njezinog radnog mjesta u Vukovaru, restoran "Vukovarska kuća"-Adica, iako stanuje u [adresa], a sve kako bi se uvjerio da je ona na poslu, a sve na način da uspori i gleda gdje je njen auto, te je tako jednom stajao nasred ceste te gledao prema restoranu dok je ona radila na vanjskom roštilju, kao i istu pozivao do deset puta dnevno, sa svog mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona], na njezin broj telefona pozivnog broja [broj telefona], a kada se nije javljala na pozive, pozivao je njihovu kćerku i ispitivao ju zašto se njegova supruga ne javlja na telefon, u kojim razgovorima je suprugu GC ispitivao nebitne stvari samo kako bi se uvjerio da je na poslu, te istu svaki dan nakon što dođe sa posla pitao gdje je do sada i zašto ne ide kući kada nema gostiju, te istoj govorio da se druži sa "podrumašima“, kojim radnjama je kod supruge IC izazvao nelagodu,

dakle, pratio i uhodio drugu osobu i s njom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje, opisano u članku 140. stavak 1. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. - dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 140. stavak 2. KZ/11

II. te se na osnovi članka 140. stavak 2. KZ/11 optuženik AC

o s u đ u j e

na kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci,

a temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3 KZ/11 optuženiku se

i z r i č e

uvjetna osuda

tako da se kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na osnovi članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu, u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunava vrijeme dosadašnjeg lišenja slobode i to od 25. svibnja 2025. do 25. lipnja 2025. te od 21. srpnja 2025. do 22. srpnja 2025., od 3. kolovoza 2025. do 19. rujna 2025. te od 16. listopada 2025. do 13. studenog 2025.

IV. Na osnovi članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – dalje: ZKP/08) optuženik je dužan platiti ovome sudu trošak branitelja po službenoj dužnosti o kojem će sud donijeti naknadno rješenje te trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je pred ovim sudom uvodno citiranu optužnicu protiv AC zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11, pobliže opisanog u izreci presude.

2. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovnog broja Kž-359/2025 od 18. prosinca 2025. ukinuta je ovosudna presuda posl. broja K-119/2025 te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Nakon provedene rasprave sud je izvršio intervenciju u činjenični opis iz kojeg je izostavio riječ "zastrašio" i prilagodio ostatak posljednjeg reda činjeničnog opisa uskladivši isti s iskazom žrtve. Osim toga, u skladu s uputom drugostupanjskog suda, sud je izvršio i izmjenu u zakonskom opisu kaznenog djela pri čemu je iz istog izostavljen rečenični niz "i strah za njezinu sigurnost".

4. Očitujući se o krivnji za navedeno kazneno djelo, optuženik je naveo da se ne smatra krivim.

5. U svojoj obrani pred sudom optuženik je naveo da se ne smatram krivim i ne zna koja je motivacija njegove supruge za podnošenje kaznene prijave jer je on zaista prolazio pored Vukovarske kuće, ali uvijek s djecom, i bio je za Prvi maj na igralištu s njima. Kada je zvao telefonom, to je bilo zbog djece i njihovih obveza jer ranije nije bio toliko uključen pa sam je morao pitati. Jednom je nazvao svoju suprugu i šalio se jer su tako i ranije komunicirali, a ona se nakon toga naljutila i u jednom navratu mu je rekla da ju više ne zove pa je nakon toga više nije ni zvao. Nije zvao na kćerin mobitel da bi pitao zašto mu se njezina majka ne javlja.

5.1. Na upit je odgovorio da, iako razvod još nije finaliziran, ne planira se više vraćati u kuću u kojoj živi supruga s djecom već će boraviti kod oca kod kojeg je bio i prije određivanja istražnog zatvora. Njegovi roditelji su u dobrim odnosima s njegovom suprugom i može sve vezano za djecu komunicirati putem njih te je svjestan da sa suprugom ne mora ostvarivati kontakt osim vezano za djecu.

5.2. Nadalje je odgovorio da nije uhodio svoju suprugu te da je u razdoblju inkriminacije i supruga njega zvala. Može potvrditi da je u razdoblju inkriminacije 5-6 puta prošao automobilom pored Vukovarske kuće s djecom, a kako je to u iskazu navela njegova supruga. Nije točan dio iskaza njegove supruge u kojem je navela da je došao na parking i stajao jer se to nije dogodilo.

5.3. Na raspravi 6. veljače 2026. dodao je da nikada nije imao namjeru svojim ponašanjem kod svoje, sada bivše, supruge izazvati strah ili uznemirenost te da nikada nije ni postupao na način koji bi kod nje mogao izazvati strah ili uznemirenost.

6. U dokaznom postupku, uz suglasnost stranaka, izvršen je uvid i pročitano je: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika AC u Policijskoj postaji Vukovar od 26. svibnja 2025. s DVD snimkom, zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika AC u državnom odvjetništvu od 26. svibnja 2025. s DVD snimkom, zapisnik o ispitivanju svjedoka IC u prethodnom postupku s DVD snimkom, te je žrtva IC ispitana pred sudom. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za optuženika.

7. Tijekom postupka nije bilo sporno da je između optuženika i žrtve u tijeku brakorazvodni postupak te da su uslijed toga njihovi odnosi narušeni.

8. Za sud je sporno je li optuženik nastojao sa žrtvom uspostaviti kontakt unatoč tome što ona to nije željela i to postupanjem opisanim u izreci, te kakvu je reakciju postupanje optuženika, u smislu zakonskih obilježja predmetnog kaznenog djela, izazvalo kod žrtve.

9. Ispitana u svojstvu svjedoka, žrtva IC je navela da je s optuženikom u braku trinaest godina, da imaju troje zajedničke djece, međutim, u siječnju ove godine podnijeli su sporazumni zahtjev za razvod braka. U per iodu nakon podnošenja zahtjeva i dalje su živjeli zajedno u [adresa] na adresi [adresa], a u lipnju je optuženik, nakon što mu je prvi puta određen istražni zatvor, nakon izlaska otišao živjeti kod oca u istu ulicu, na udaljenost od oko 150 metara. Optuženik je i dalje dolazio u kuću gdje je ona živjela s djecom, uvijek pod izgovorom da dolazi zbog djece, a zapravo je dolazio kad ona nije bila kod kuće jer su mu bile izrečene mjere opreza. U periodu nakon podnošenja zahtjeva za razvod braka optuženik ju je uhodio na poslu i pratio te je znao navečer, kad bi se ona vratila s posla, dolaziti te joj je "nametao" neke stvari i "gluposti" za što ona nije imala vremena i u konačnici je bila primorana prijaviti ga jer ju je takvo njegovo ponašanje jako zamaralo i opterećivalo. Jasno joj je da je njemu razvod teško pao, ali ga je zamolila da ostanu u dobrim odnosima. Zbog njegovog ponašanja je bila nervozna i tražila od njega da prestane jer je uglavnom radila druge smjene i dolazila kući umorna oko 23,00 sata. Optuženik je često prolazio autom pored Vukovarske kuće u kojoj je zaposlena uz izgovor da ide do grada, a ona je radila vani tako da je vidjela da prolazi. Često je vozio djecu u grad govoreći da idu na sladoled, a ona mu je rekla da smatra kako to namjerno radi jer je mogao ići i drugim putem, ali on je uvijek govorio da ide do grada. Vezano za telefonske pozive, u početku je odgovarala na njegove pozive, ali je nakon nekog vremena prestala jer joj je on uvijek isto govorio u tim pozivima i podbadao je. Kako je optuženik zaposlen kod njezinog ujaka, nazivao ju je i komentirao nešto na temu porodice i znao je u sat vremena nazvati 10-15 puta, a ona nema vremena za to. Slao joj je je i poruke putem Facebooka, stalno nešto komentirajući i zato ga je blokirala na svim mrežama. Kada mu se prestala javljati na pozive, zvao je na kćerin mobitel i rekao joj da se ona (žrtva) javi, ali je ona to odbijala.

9.1. Na upite je odgovorila da je u Vukovarskoj kući zaposlena unazad dvije godine i dva mjeseca. Optuženik je iskazivao ljubomoru u odnosu na njezine radne kolege, a nije koristio nekakav naziv za njezine radne kolege.

9.2. Tužiteljica postavlja pitanje žrtvi je li optuženik njezine radne kolege nazivao "podrumaši", na što branitelj navodi da se protivi postavljanju takvog pitanje jer je sugestivno i na isto je žrtva već odgovora u sklopu ranijeg pitanja.

9.3 Sudac dozvoljava postavljanje pitanja u ovoj formi budući da se radi o navodima činjeničnog opisa te je na dokaznom ročištu žrtva već ranije iskazivala na ovu okolnost.

9.4 Potom žrtva pojašnjava da je naziv "podrumaši" optuženik koristio za osobe s kojima se ona privatno družila i koje su iz [adresa], a ne za njezine radne kolege.

9.5. Na daljnji upit je odgovorila da je bio jedan događaj kada je optuženik dolaskom na njezino radno mjesto stao na parking, na udaljenost od otprilike 50-ak metara od mjesta gdje je ona stajala, nije izlazio iz auta i nije bilo nikakvog kontakta između n jih, ali je njezina kolegica rekla:" Kakva je ovo budala, šta tu stoji", jer je auto bio upaljen, a nitko nije izlazio. Ona se pravila da ne zna tko je ta osoba i otišla je unutra jer ju je bilo sramota.

9.6. Nadalje je odgovorila da je optuženik djecu, koliko je njoj poznato, samo jednom odveo u park pored Vukovarske kuće i to za Prvi maj, a to su joj rekla djeca.

9.7. Na upit branitelja je odgovorila da radi šest dana u tjednu, a neradno dan joj je ponedjeljak, da je u inkriminiranom periodu optuženik pred Vukovarsku kuću , dok je ona radila, dolazio u 5-6 navrata, te da su tim prilikama svaki put s njime bila djeca u autu, što zna zato što su je djeca nazvala i rekla da idu s tatom do grada.

9.8. Nadalje je odgovorila da je Vukovarska kuća ugostiteljski objekt s javnim pristupom, a u periodu inkriminacije optuženik nije nikada došao u restoran popiti kavu ili slično. U blizini restorana postoji igralište za djecu.

9.9. Za vrijeme braka komunikacija između nje i optuženika bila je uobičajena pa su znali komunicirati nakon posla, međutim, on je velik dio vremena bio na radu u inozemstvu. U periodu dok nije bio u inozemstvu, a nakon njezinog dolaska s posla, budući da je ona dolazila zadnja, ako optuženik nije već bio zaspao, njih dvoje bi razgovarali. Sve vrijeme trajanja braka telefonskim putem su svakodnevno komunicirali i to pozivima, ovisno o situaciji tj. kad je kome što trebalo . Procjenjuje da se radilo o 6-7 poziva dnevno jer su izbjegavali zvati jedno drugo dok su na poslu.

9.10. Na daljnji upit branitelja, a vezano za dio iskaza u kojemu je navela da ju je u inkriminiranom razdoblju optuženik nazivao i "zafrkavao" vezano za obiteljsku situaciju dok je bio na poslu kod njezinog ujaka, može li pojasniti na što se to odnosilo , odgovorila je da je on u tim pozivima znao govoriti u šali nešto u smislu "znaš ti tvog ujaka, vi ništa ne valjate", njoj su ti pozivi smetali jer taman nešto počne raditi, a on je na taj način prekida. U takvim pozivima ona je njemu znala isto odgovoriti nešto kroz šalu. Ovakvi njegovi pozivi nisu bili česti za vrijeme trajanja braka jer je u njihovoj bračnoj zajednici zapravo ona poznata kao šaljivdžija, dok se on na takav način ranije nije ponašao.

9.11. Na daljnji upit je odgovorila da je optuženika na društvenim mrežama blokirala, koliko se sjeća, prije nego što mu je drugi puta određen istražni zatvor u kolovozu 2025., te da je njezin telefonski broj [broj telefona], teleoperatera Tomato.

9.12. Dogovor prilikom brakorazvodne parnice, a vezano za imovinu, bio je da će optuženik uzeti novac, a da će ona i djeca ostati u kući te je kuća na njezinom imenu odnosno ona je upisana kao vlasnica i da ona otplaćuje kredit, a to su se dogovorili za vrijeme trajanja postupka mirenja u HZSR, no optuženik nije htio izići iz kuće dok razvod ne bude finaliziran, a njoj nije smetalo to što je on živio u istoj kući s njima u tom periodu.

9.13. Na konkretan upit je li njezina motivacija za podnošenje prijave protiv optuženika bila da on iziđe iz kuće, odgovorila je da nije te je nadalje odgovorila da je ona u periodu inkriminacije nazivala optuženika, ali samo ukoliko bi nešto trebala.

9.14. Na upit suca je odgovorila da ju je u periodu inkriminacije optuženik znao zvati dok je bila na poslu i ona je na te pozive odgovarala misleći da se radi o nekim potrebama djece.

9.15. Branitelj je iznio prigovor na istinitost iskaza žrtve u dijelu koji inkriminira optuženika navodeći kako smatra da je motivacija za podnošenje kaznene prijave narušeni odnosi stranaka, kao uskoro bivših bračnih drugova, te je usmjerena na to da se optuženik iseli iz zajedničkog domaćinstva.

9.16. Svjedokinja se očitovala na primjedbu navodeći da ostaje kod svih navoda svog iskaza te dodaje da je optuženiku dobro poznato da je ona njemu rekla da on može ostati u kući ukoliko će preuzeti obvezu plaćanja kredita, a ona će otići u stan koji ima u [adresa].

9.17. Na raspravi 6. veljače 2026. navela je, a nakon što joj je, sukladno odredbi članka 426. ZKP/08, pročitan iskaz s raspravnog zapisnika od 19. rujna 2025., da ostaje kod svih navoda danih na raspravnom zapisniku od 19. rujna 2025.

9.18. Na upit tužitelja kako se osjećala uslijed opisanog ponašanja optuženika u navedenom periodu odgovara da se osjećala "sasvim ok" jer je navikla na takvo njegovo ponašanje.

9.19. Na upite branitelja je odgovorila da se od optuženika odlučila razvesti u siječnju 2025., da je njezina motivacija za podnošenje prijave protiv optuženika zbog nametljivog ponašanja bilo to što joj je on svojim ponašanjem stvarao nervozu i to ne time što nije otišao iz kuće, jer su se dogovorili da će ostati, već njegovo ponašanje kojim je iskazivao ljubomoru, da može pretpostaviti da je i optuženik u tom periodu bio nervozan zbog odluke o razvodu, iako je on pristao na razvod, te da je i prije inkriminiranog perioda optuženik bio ljubomoran.

Nadalje je odgovorila da je u Vukovarskoj kući radila u vanjskoj kuhinji, da je optuženika vidjela pet do šest puta u tri mjeseca da je prošao onuda, a to ne smatra učestalim, no češće od toga nije ni moglo biti zbog njegovih poslovnih obveza, da je bilo regularnih gostiju Vukovarske kuće koji su dolazili češće nego što je dolazio optuženik te da je bilo gostiju koji svaki dan dolaze, a optuženik nije nikada dolazio kao gost u tom periodu.

Na daljnje je upite odgovorila da su je njihova djeca zvala dok je bila na poslu sigurno svaki dan, ponekad i više puta, a ti njihovi pozivi kod nje nikada nisu izazivali nelagodu jer su djeca uvijek zvala radi nečega vezanog uz školu, kuću i slično te nadalje da se ona ni u jednom trenutku optuženika nije bojala niti je smatrala da ju zastrašuje, već joj je to njegovo ponašanje "išlo na živce".

Na upit branitelja kakvi su njihovi odnosi nakon inkriminiranog razdoblja, uz uvažavanje činjenice da je većinu vremena optuženik proveo u istražnom zatvoru , odgovorila je da su sada njihovi odnosi dobri te da je optuženika jednom prilikom i posjetila u istražnom zatvoru, za blagdan Božića, jer je osjetila potrebu, budući da su puno godina proveli skupa.

9.20. Branitelj je naveo da ostaje kod primjedbe koju je iznio na raspravnom zapisniku od 19. rujna 2025.

10. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je optuženik svojim postupanjem ostvario obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11 na štetu svoje supruge IC.

11. Navedeno proizlazi iz iskaza žrtve, koji je ocijenjen istinitim budući da je žrtva iskazivala detaljno i u bitnom nije odstupila od iskaza danog tijekom postupka istraživanja i prilikom ispitivanja na ranijoj raspravi, a njezin je iskaz logičan te sud nije našao da bi žrtva neistinito teretila optuženika. Naime, cijeneći iskaz žrtve u odnosu s ostalim izvedenim dokazima, za sud je utvrđeno da je optuženik ustrajno i u više navrata na različite načine opisane u izreci dovodio žrtvu svojim postupanjem u stanje uznemirenosti i tjeskobe.

12. Neistinitom sud ocjenjuje obranu optuženika koji nastoji umanjiti vjerodostojnost iskaza žrtve na način da njezin iskaz smatra preuveličavanjem, dok svoje postupanje nastoji prikazati šaljivim, navodeći da su se prije tako šalili. Ovakva je obrana ocijenjena u cijelosti usmjerenom ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti.

13. Za opstojnost kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. KZ/11 potrebno je da se radi o ponašanju počinitelja kojim se drugom nameće da što prihvati izvan svoje volje, a ustrajnost u takvom neželjenom postupanju ukazuje na počiniteljevu nepopustljivost i upornost, pri čemu dulje vrijeme obuhvaća razdoblje od najmanje petnaest dana. Stavak 2. istog članka predviđa kvalificirani oblik kaznenog djela počinjen u odnosu na bračnog druga.

14. Stoga, kada se uzme u obzir sve ranije navedeno, u konkretnom slučaju žrtva je svojim iskazom u prethodnom postupku i na raspravama pred sudom nedvojbeno iskazala da je postupanje koje je ispoljavao optuženik s njezine strane bilo neželjeno što mu je dala do znanja prekidom komunikacije (neodgovaranjem na pozive) i blokiranjem na društvenim mrežama, dok optuženik i nakon njezinog jasno izraženog stava nije prestao s pokušajima da s njom uspostavi kontakt pa je tako nazivao na kćerin mobitel i tražio da se javi njezina majka.

15. U odnosu na posljedicu iz bića predmetnog kaznenog djela, osjećaj koji je inkriminirano postupanje optuženika izazvalo kod žrtve IC, iz njezinog iskaza proizlazi da joj je takvo njegovo ponašanje "išlo na živce", da joj je "nametao neke stvari i gluposti" za što ona nije imala vremena, da ju je takvo njegovo ponašanje jako zamaralo i opterećivalo te je bila nervozna i tražila od njega da prestane. Iz ovakvog iskaza sud zaključuje da opisano stanje žrtve predstavlja osjećaj tjeskobe, kao neugodnog emocionalnog stanja koje je postupanje optuženika izazvalo kod žrtve.

16. Slijedom toga, za ovaj sud je dokazano da je optuženik opisanim postupanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret te ga je stoga za isto proglasio krivim, ne nalazeći postojanje ispričavajućih razloga.

16.1. Naime, ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije dovedena u pitanje, a sud je ocijenio da je optuženik bio svjestan da da svojim postupanjem može ostvariti obilježja kaznenog djela budući da je znao da žrtva ne želi kontakt s njim no ustrajao je u nastojanju da uspostavi taj kontakt.

17. Odlučujući o vrsti i visini kaznene sankcije, sud je od otegotnih okolnosti cijenio raniju osuđivanost optuženika za istovrsno kazneno djelo (iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11), dok posebnih olakotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao pa je mišljenje suda da se zakonom propisana svrha kažnjavanja u odnosu na ovog optuženika može postići uvjetnom osudom. Iako je optuženiku za ranije počinjeno kazneno djelo prijetnje već izrečena uvjetna osuda, rok provjeravanja iz te presude istekao je 2022. godine, a nakon toga optuženik nije kazneno osuđen te je ocjena suda da se uvjetnom osudom s duljim rokom provjeravanja može postići zakonom propisana svrha kažnjavanja.

17.1. Na osnovi članka 54. KZ/11 optuženiku će u izrečenu kaznu, u slučaju opoziva uvjetne osude, biti uračunato vrijeme u kojemu je bio lišen slobode i to od 25. svibnja 2025. do 25. lipnja 2025. te od 21. srpnja 2025. do 22. srpnja 2025. i od 3. kolovoza 2025. do 19. rujna 2025.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08 pri čemu je sud imao u vidu osobne i imovinske prilike optuženika.

U Vukovaru 6. veljače 2026.

sudac

Marija Kurtović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje vijeće županijskog suda.

Dostaviti:

1. ODO u Vukovaru na broj: KO-DO-117/2025

2. Opt. AC, putem Zatvora u Osijeku

3. branitelj optuženika, odvjetnik Marko Cvrković, elektroničkim putem

4. žrtva IC, [adresa] – po pravomoćnosti