Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-1168/2024-4
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Grada Rijeke, Korzo 16, Rijeka, OIB: 54382731928, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d. Rijeka, protiv tuženika LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. Ugostiteljski obrt [obrt], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Nikola Pranjić i Martina Pavčić, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1080/2021- 17 od 15. siječnja 2024., u sjednici održanoj 6. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1080/2021-17 od 15. siječnja 2024..
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 13.685,09 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.559,48 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni izvedenim dokazima pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.685,09 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, s osnove naknade za korištenje poslovnog prostora u [adresa], u vlasništvu tužitelja, za studeni 2020. te siječanj 2021. do svibanj 2021.
8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:
- da su tužitelj kao zakupodavac i tuženik kao zakupnik 29. ožujka 2011. zaključili Ugovor o zakupu, čiji je predmet poslovni prostor u [adresa], u prizemlju, koji se sastoji od 5 prostorija i tri WC-a, ukupne površine 221 m2, koji će zakupnik koristiti za ugostiteljsku djelatnost- restoran,
- da je ugovorena zakupnina od 1.818,83 eura mjesečno,
- da je tužitelj zaključkom od 10. veljače 2014. odobrio tuženiku davanje u podzakup predmetnog poslovnog prostora trgovačkom društvu Gubernaculum d.o.o. Rijeka, za obavljanje ugostiteljske djelatnosti prema uvjetima iz Ugovora o zakupu,
- da su tuženik i trgovačko društvo Gubernaculum d.o.o. Rijeka 10. veljače 2014. zaključili Ugovor o podzakupu predmetnog poslovnog prostora,
- da su tužitelj i tuženik 29. srpnja 2016. zaključili Dodatak Ugovora o zakupu u kojem su u bitnom utvrdili zaključenje Ugovora o zakupu, kao i otkaz tog Ugovora, zatim zaključenje Ugovora o obročnoj otplati duga, te su uredile međusobne odnose tako da je tužitelj povukao otkaz Ugovora o zakupu te odobrio podzakup poslovnog prostora za korist trgovačkog društva Gubernaculum d.o.o. Rijeka, a stranke su utvrdile i da je tuženik u obrtni registar upisao [obrt] pa u tom smislu izmjenjuju oznaku zakupnika u Ugovoru o zakupu,
- da su istim Dodatkom Ugovora o zakupu stranke ugovorile zakupninu u iznosu od 1.818,83 eura mjesečno,
- da je tužitelj dopisom od 17. listopada 2017. tuženiku i trgovačkom društvu Gubernaculum d.o.o. Rijeka otkazao zakup predmetnog poslovnog prostora i pozvao ih predati prostor slobodan od osoba i stvari u roku osam dana,
- da se tuženik e-mailom od 24. listopada 2018. obratio tužitelju s prijedlogom za poček od šest mjeseci radi uknjižbe njegovog prava vlasništva na nekretnini koju bi založio kao osiguranje tužitelju za predmetni poslovni prostor, što mu je tužitelj odobrio zaključkom od 27. studenoga 2018., te ga dopisima iz ožujka i travnja 2019. požurio da dostavi dokumentaciju,
- da se tuženik ponovo obratio tužitelju dopisom od 22. siječnja 2021. te je naveo kako se obraća u svojstvu vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt] koji je korisnik predmetnog poslovnog prostora te predlaže uređivanje međusobnih odnosa u cilju nastavka njegovog poslovanja u tom poslovnom prostoru,
- da je tužitelj 23. veljače 2021. donio rješenje Klase: UP/I-363-03/21-12/102, Urbroj: 2170-01-02-20-21-1 kojim je trgovačkom društvu Gubernaculum d.o.o. Rijeka utvrdio obvezu plaćanja komunalne naknade za predmetni poslovni prostor, uz obrazloženje da je trgovačko društvo Gubernaculum d.o.o. Rijeka korisnik tog poslovnog prostora bez pravne osnove,
- da je 14. lipnja 2021. sastavljen zapisnik o primopredaji predmetnog poslovnog prostora u kojem je u zaglavlju navedeno da predaju vrše tuženik i trgovačko društvo Gubernaculum d.o.o. Rijeka, utvrđeno je da je dosadašnji korisnik poslovnog prostora bilo trgovačko društvo Gubernaculum d.o.o, a zapisnik nije potpisan,
- da je tuženik nakon otkaza Ugovora o zakupu nastavio koristiti predmetni poslovni prostor kao njegov zakupnik, a trgovačko društvo Gubernaculum d.o.o. Rijeka kao podzakupnik,
- da tuženik nije platio naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora za utuženo razdoblje.
10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, a cijeneći da nakon otkaza ugovora o zakupu 17. listopada 2017. tuženik nije predao u posjed tužitelju predmetni poslovni prostor što je bio dužan učiniti sukladno čl. 13. Ugovora o zakupu i čl. 25. Dodatka Ugovora o zakupu, kao i sukladno pisanom pozivu tužitelja od 17. listopada 2017., već je isti nastavio koristiti kao zakupnik na dotadašnji način davanjem u podzakup trgovačkom društvu Gubernaculum d.o.o i to kao nepošten posjednik, a čime je ostvario korist u visini zakupnine koju je bio dužan platiti, prvostupanjski sud pozivom na čl. 165.st.1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17.,152/14., 81/15., dalje: ZVDSP) zauzima pravno shvaćanje da je tuženik dužan tužitelju naknaditi koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju.
11. Cijeneći da se korist koju je tuženik ostvario i koju je prema čl. 165. st. 1. ZVDSP-a dužan naknaditi tužitelju ogleda u visini zakupnine koju nije platio, a koja je za vrijeme trajanja Ugovora o zakupu bila ugovorena u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.818,83 eura mjesečno, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora u navedenom mjesečnom iznosu sa pripadajućim PDV-om, kao i zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kako to tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom. Stoga, prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti.
12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).
13. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice.
14. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u nepoštenom posjedu predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju nalazio tuženik. Takav zaključak nedvojbeno proizlazi iz nesporne činjenice da je upravo tuženik bio zakupac poslovnog prostora na temelju sklopljenog ugovora o zakupu iz 2011., kada mu je taj prostor nesporno predan na korištenje od strane tužitelja kao zakupodavca, a čime je sukladno čl. 13. i 14. st.1. ZVDSP-a stekao posjed tog prostora. S obzirom da nakon prestanka ugovora o zakupu otkazom od 17. listopada 2017. tuženik nije predao prostor u posjed tužitelju iako je to kao zakupac bio dužan učiniti sukladno čl. 20. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora ("Narodne novine" br. 125/11., 64/15., 112/18., 123/24, dalje:ZZKPP) i čl. 13. Ugovora o zakupu u roku od osam dana od primitka otkaza, već je prostor predan tužitelju u posjed tek u lipnju 2021., to se tuženik u razdoblju od otkaza ugovora kada je saznao da mu ne pripada pravo na posjed pa do predaje u posjed, dakle i u utuženom razdoblju, sukladno čl. 18.st.3. ZVDSP-a nalazio u nepoštenom posjedu predmetnog poslovnog prostora. Naime, prema čl. 18. st.3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
14.1.Pri tome, okolnost da je tuženik na temelju suglasnosti tužitelja predmetni poslovni prostor dao u podzakup trećoj osobi Gubertnaculum d.o.o. koji se istim koristio za obavljanje svoje djelatnosti, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na zaključak o nepoštenom posjedu tuženika. Naime, davanjem u podzakup predmetnog poslovnog prostora tuženik nije izgubio posjed istog u smislu čl. 19. ZVDSP-a kojim je propisano da posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno. To stoga jer davanjem u podzakup tuženik nije prestao izvršavati faktičnu vlast na predmetnom poslovnom prostoru koja mu je nesporno prenesena kao zakupcu na temelju ugovora o zakupu, slijedom čega se u smislu čl. 10.st.1. i 3. ZVDSP-a i nakon sklopljenog ugovora o podzakupu nalazio u posjedu tog prostora. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava da bi osobno predao u posjed poslovni prostor tužitelju, nisu relevantni za zaključak o posjedu tuženika u utuženom razdoblju.
15. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
16. U konkretnom slučaju, s obzirom da predmetni poslovni prostor uporabom nesporno nije promijenio identitet, pravilno je prvostupanjski sud kao mjerodavno pravo primijenio čl. 165.st. 1. ZVDSP-a kojim je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
17. Imajući u vidu utvrđenje da je tuženik bio nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju, dužan je tužitelju kao nespornom vlasniku tog prostora na temelju čl. 165.st.1. ZVDSP-a naknaditi koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja, a koja korist se sastoji u visini zakupnine koju bi bio dužan plaćati za taj prostor. Prvostupanjski sud je visinu koristi pravilno utvrdio u mjesečnom iznosu zakupnine koja je bila ugovorena između stranaka za vrijeme trajanja ugovora o zakupu sa PDV-om, a što tuženik žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje.
18. Budući da tuženik žalbom nije određeno osporio odluku o troškovima postupka, pozivom na čl. 365. st.2. ZPP-a prvostupanjska presuda u tom dijelu nije ispitivana.
19. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci.
U Rijeci 6. veljača 2026.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
