Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: Psp-10/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja LŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Juri Strgačiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika 1. LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, radi smetanja posjeda, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tužene ad. 1. i tuženika ad. 2. osobno, te punomoćnika tuženika ad. 1. do ad. 3., dana 6. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su tuženici LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], te HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetali tužitelja LŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine, objekta koji je izgrađen na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to onog dijela vidljivog u skici sudskog očevida od 16.12.2024. sačinjenoj od strane sudskog vještaka Frane Vlatkovića označenog slovima A-B-C-D-E-F-A, na način da su dana 3.2.2024., a što je tužitelj saznao 4.2.2024., razbili i uklonili dotadašnja vrata koja su u skici sudskog očevida od 16.12.2024. sačinjenoj od strane sudskog vještaka Frane Vlatkovića označena slovima B-C i koja su visine 2 m i širine 1,19 m, stavili nova vrata sa novom bravom te izbacili izvan objekta stvari tužitelja koje su do tada bile u objektu koji se nalazi na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to onom dijelu vidljivom u skici sudskog očevida od 16.12.2024. sačinjenoj od strane sudskog vještaka Frane Vlatkovića označenog slovima A-B-C-D-E-F-A, pa se tuženicima ubuduće zabranjuje takvo ili tome slično smetanje posjeda tužitelja i nalaže se uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da tužitelju vrate posjed predmetnog objekta koji se nalazi na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to onog dijela vidljivog u skici sudskog očevida od 16.12.2024. sačinjenoj od strane sudskog vještaka Frane Vlatkovića označenog slovima A-B-C-D-E-F-A tako da tužitelju predaju sve primjerke ključeva za novu bravu ulaznih vrata koja su u skici sudskog očevida od 16.12.2024. sačinjenoj od strane sudskog vještaka Frane Vlatkovića označena slovima B-C i koja su visine 2 m i širine 1,19 m, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“ II. Dopušta se objektivna preinaka tužbenog zahtjeva, uređenog na ročištu za glavnu raspravu dana 13. siječnja 2026., sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP.

III. Nalaže se tužitelju LŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženicima 1. LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.050,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 6. veljače 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je zemljišnoknjižni suvlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja ima 4648 m2 i u naravi je maslinik, dvorište te više objekata. U konkretnom slučaju da radi se o jednom od objekata izgrađenom na navedenoj čest. zem. i to objekt koji parnične stranke i ostali zemljišnoknjižni vlasnici zovu “cimentara”, a koji objekt je tužitelj držao u posjedu, na način da je u istome držao svoje stvari i imao slobodan pristup. Posjed nad predmetnim objektom tužitelju nije nitko osporavao, niti ga je itko ometao u mirnom posjedovanju. Tužitelj da je bez prestanka posjedovao predmetni objekt (zajedno sa svojim ocem do njegove smrti) i to od početka 1980-ih godina kada je njegov otac predmetni objekt te prethodno navedenu česticu zemlje naslijedio iza smrti pok. VŠ, strica tužitelja odnosno brata tužiteljeva oca. Dana 23. siječnja 2024. tuženici da su smetali tužitelja u njegovom posjedu navedenog objekta koja se nalazi na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da su razbili i uklonili dotadašnja vrata, stavili nova vrata sa novom bravom te izbacili izvan objekta stvari tužitelja koje su do tada bile u objektu. Predmetnu informaciju o uklanjanju vrata i postavljanju novih na predmetni objekt te o izbacivanju stvari izvan objekta tužitelju da je dao njegov brat JŠ koji živi u [adresa] i to dana 4.2.2024. kada je isti otišao obići predmetni objekt te je isti odmah o navedenom obavijestio tužitelja koji inače živi u [adresa], bez obzira što u Hrvatskoj ima prijavljeno prebivalište na adresi iz zaglavlja ove tužbe. Navedeni JŠ pokušao je sa ključem koji je otključavao dotadašnja vrata otključati nova, međutim nije uspio zbog čega se jasno izveo zaključak da je promijenjena brava. S obzirom da tuženik ima svoj posjed odmah do tužitelja i da je tužitelj već do sada imao imovinskopravnih problema sa tuženikom ad. 1., JŠ je upitao tuženika ad. 1. tko je promijenio vrata i bravu na predmetnom objektu te izbacio tužiteljeve stvari izvan objekta na što je tuženik ad. 1. odgovorio da su to uradili tuženici zajednički, s time da treba napomenuti kako je tuženica ad. 2. supruga tuženika ad. 1., dok je tuženik ad. 3. sin tuženika ad. 1. JŠ da je zbog navedenog postupanja tuženika pozvao policiju koja je izašla na intervenciju. Kako tuženici ne pristaju mirnim putem uspostaviti stanje prije samovlasnog smetanja to tužitelj predlaže da Naslovni sud, nakon provedenog dokaznog postupka, usvoji postavljeni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženici ad. 1. do ad. 3. protive se tužbi i tužbenom zahtjevu. Prvenstveno ističu kako tužitelj nije samostalni i posljednji mirni posjednik dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već kako su tužitelj i tuženik ad. 1. suposjednici navedene nekretnine, a posjed da je nasljednički. Naime, tužitelj da je nasljednik iza pok. MŠ, a tuženik ad. 1. iza pok. GŠ. Tako, da je odredbom čl. 17. ZVDSP- a, propisano da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja, kao i da kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskoga suda izvršavanje povjereno nekome drugome. Tako, da iz zemljišno knjižnog izvatka koji je dostavljen uz tužbu, proizlazi kako su tužitelj i tuženik ad. 1. suvlasnici utužene nekretnine, te da vlasništvo nikada nisu podijelili, a ni posjed. Tuženik ad. 1. da je inicirao i spor pred ovim sudom, a upravo radi podjele. Stoga, da je evidentno kako su tužitelj i tuženik ad. 1. suposjednici utužene nekretnine, a ne da je tužitelj samostalni i posljednji mirni posjednik kako to pogrešno tvrdi. Nadalje, tuženici ističu i prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom isti nisu počinili čin smetanja posjeda. Naime, vrata da je uklonio sin tuženika ad. 1. i 2., te brat tuženika ad. 3., ŽŠ, a uz pomoć Jure i IŠ iz [adresa], koji su stolari po struci, te su zajedno postavili nova vrata, koje uklanjanje vrata se desilo 3.2.2024., a ne 23.1.2024., kako to pogrešno navodi tužitelj. Uklanjanjem starih vrata i postavljenjem novih, ŽŠ nije počinio čin smetanja posjeda. Naime, vrata koja su bila na objektu su bila derutna i stara te potpuno nefunkcionalna. Također, da je ŽŠ na objektu postavio i nove prozore. Što se tiče navoda kako su tuženici izbacili stvari iz objekta, ističe se kako je to učinio ŽŠ, a navedene stvari da su predstavljale hrpu bezvrijednog otpada koji je čak i priječio ulazak u objekt. Također, da je netočna činjenica kako je JŠ sa ključem kojim je otključavao dosadašnja vrata pokušao otvoriti nova vrata, s obzirom da se stara vrata uopće nisu otvarala ključem, a JŠ je iste zagradio paletom i vezao žicom kako bi onemogućio ulazak u objekt. Ključ novih vrata da je ŽŠ nudio OŠ upravo tog spornog dana, 3.2.2024., ali kako je isti uhićen zbog fizičkog nasrtaja na tuženika ad. 3. i IŠ, nije se ni izjasnio o toj činjenici. Ključ od vrata tužitelj da može dobiti u svakom trenutku. Da je točno da je policija intervenirala spornog dana, odnosno 3.2.2024. te uhitila OŠ zbog verbalnih i fizičkih prijetnji tuženiku ad. 3. i IŠ pa se tuženici ne protive pribavi dokumentacije od policije kako to traži tužitelj, sa napomenom da se navedeno desilo 3.2.2024., a ne 23.1.2024. Izmjenom starih i derutnih vrata te zamjenom prozora, ne čini se čin smetanja posjeda, jer isti nije niti u jednom dijelu protupravan, već dapače, nužan radi održavanja stvari koja evidentno propada. Slijedom svega navedenog, predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neutemeljene, te naložiti tužitelju da tuženicima nadoknadi parnični trošak.

3. U tijeku postupka tužitelj ostaje kod podnesene tužbe, te tvrdi kako su neosnovani navodi tuženika kako isti nisu počinili čin smetanja posjeda, obzirom je tužitelj u posjedu fotografija koji pokazuju upravo tuženika ad. 1. kako se nalazi ispred predmetnog objekta u trenutku uklanjanja starih te postavljanja novih vrata, i to na način kako je to i opisano u tužbi. Osporava i navod tuženika kako su stara vrata bila derutna te potpuno nefunkcionalna. Naime tužitelj da je u predmetnom objektu držao svoje stvari, a u isti je pristupao upravo otključavanjem tih starijih vrata pa su za njega ta vrata bila u funkciji; s obzirom na navedeno nije jasno što tuženici misle pod tim da su vrata bila “nefunkcionalna”. Također, da je potpuno neistinit navod kako je bilo tko nudio OŠ ključ od novih vrata.

4. U tijeku postupka tuženici ad. 1. do ad. 3. ostaju kod odgovora na tužbu, istaknutih prigovora i svih iznesenih tvrdnji.

5. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u izvadak iz BZP-a ovog Suda zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 5-6), fotografije (l.s. 8, 22-31, 33-35), Izvješće MUP, PU Zadarska, PP Zadar od 3.2.2024. (l.s. 46), te je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića i AŠ, a potom izvršio uvid u skicu sudskog očevida s prilozima od 17.12.2024. (l.s. 59-62), proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽŠ, ZŠ, OŠ, SŠ, IŠ i RŠ, te dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika ad. 1. i 2., kao stranaka ovog postupka, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika ad. 3., te izvršio uvid u spis ovog Suda pod poslovnim brojem P-429/2025 (ranije: P-483/2020).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja da mu Sud pruži posjedovnu zaštitu protiv tuženika ad. 1. do ad. 3., temeljeći svoj zahtjev na tvrdnji da su ga isti smetali u posljednjem mirnom posjedu nekretnine, objekta koji je izgrađen na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da su dana 3. veljače 2024., a što je tužitelj saznao 4. veljače 2024., razbili i uklonili dotadašnja vrata, postavili nova vrata sa novom bravom te izbacili izvan objekta njegove stvari koje su do tada bile u objektu, pa zahtjeva da se navedeno utvrdi, te da se tuženicima naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da mu vrate posjed predmetnog objekta i to tako da mu predaju sve primjerke ključeva za novu bravu novopostavljenih ulaznih vrata.

7.1. Po provedenom očevidu na licu mjesta, a radi identifikacije predmeta spora uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića i AŠ, te izrade Skice lica mjesta s fotografijama od 17. prosinca 2024., na koju stranke nisu imale primjedbi ni prigovora, tužitelj precizira predmetni tužbeni zahtjev podneskom od 10. siječnja 2025. na način da traži da se utvrdi da su ga tuženici smetali u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine, objekta koji je izgrađen na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenog na skici sudskog očevida slovima A-B-C-D-E-F-A, na način da su dana 23. siječnja 2024., a što je tužitelj saznao 4. veljače 2024., razbili i uklonili dotadašnja vrata koja su u skici sudskog očevida označena slovima B-C i koja su visine 2 m i širine 1,19 m, stavili nova vrata sa novom bravom te izbacili izvan objekta njegove stvari koje su do tada bile u objektu, pa da se tuženicima ubuduće zabrani takvo ili tome slično smetanje posjeda i nalaži uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da mu vrate posjed predmetnog objekta tako da mu predaju sve primjerke ključeva za novu bravu ulaznih vrata, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

7.2. Na ročištu za glavnu raspravu održanom pred ovim Sudom dana 13. siječnja 2026., tužitelj je u postavljenom tužbenom zahtjevu umjesto datuma „23. siječnja 2024.“, naznačio datum „3. veljače 2024.“, koji datum se odnosi na datum počinjenog smetanja, što ovaj Sud smatra objektivnom preinakom, međutim, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 – dalje ZPP), istu pod točkom II. ovog Rješenja dopušta kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama, uzimajući u obzir činjenicu da navedena promjena ne utječe na činjenicu da je predmetna tužba od 16. veljače 2024. podnesena unutar roka propisanog odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15

– dalje ZV).

8. Naime, tuženici ad. 1. do ad. 3. svoje protivljenje tužbenom zahtjevu temelje na tvrdnji da tužitelj nije samostalni i posljednji mirni posjednik dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već kako su tužitelj i tuženik ad. 1. suposjednici navedene nekretnine, a posjed da je nasljednički, ističu prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da isti nisu počinili čin smetanja posjeda, već da je predmetna vrata uklonio sin tuženika ad. 1. i 2., te brat tuženika ad. 3., ŽŠ, a uz pomoć RŠ i IŠ iz [adresa], kao i da izmjena starih i derutnih nije čin smetanja posjeda jer isti nije niti u jednom dijelu protupravan, već dapače, nužan radi održavanja stvari koja evidentno propada.

9. Tako, uvidom u izvadak iz BZP-a, zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako su na kat. čest. [katastarska čestica], zv. [adresa], dvorište, maslinjak, gospodarske zgrade, ukupne površine 4648 m2, kao suvlasnica upisani ovdje tužitelj za 1/8 dijela, tuženik ad. 1. za 1/4 dijela, te PŠ za 1/4 dijela, TŠ za 1/8 dijela, ĆŠ za 1/8 dijela, te JŠ za 1/8 dijela, kao i da je na svim suvlasničkim udjelima, osim onog upisanog u korist tuženika ad. 1., zabilježen spor koji se vodi pred ovim Sudom pod poslovnim brojem P-483/2020.

9.1. Uvidom u Izvješće MUP, PU Zadarske, PP Zadar od 3. veljače 2024. utvrđeno je kako su djelatnici navedene Policijske postaje uredovali u [adresa], dana 3. veljače 2024. po dojavi OŠ, jer da isti ima problema sa stricem LŠ koji izbacuje njegove stvari iz prostorije koja je zajednička, kao i da su dolaskom na lice mjesta zatekli dojavitelja OŠ, koji je naveo da njegov stric CŠ mijenja bravu i vrata na objektu koji nije podijeljen te da njega nije o tome obavijestio, te LŠ, koji je naveo kako mijenja vrata na objektu iz razloga što su prethodna vrata bila stara.

9.2. Uvidom u pribavljeni spis ovog Suda koji se vodi pod poslovnim brojem P- 429/2025 (ranije 483/2020) utvrđeno je kako je riječ o pravnoj stvari tužitelja LŠ protiv tuženika ĐŠ, FŠ (kasnije nasljednika), GŠ i EŠ, radi diobe suvlasničke zajednice nekretnina, među kojima je i predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da predmetni postupak nije pravomoćno okončan.

10. Nadalje, u tijeku dokaznog postupka saslušani su predloženi svjedoci ŽŠ, ZŠ, JŠ, SŠ, IŠ i RŠ, pa tako iz iskaza svjedoka ŽŠ , sina tuženika ad. 1. i ad. 2., brata tuženika ad. 3., te rođaka tužitelja, proizlazi kako isti navodi da njegov otac, majka i brat ništa od navedenog u ovoj tužbi nisu napravili, već da je on taj koji je promijenio dotadašnja vrata na ovom objektu. Naime, njegov otac da ima 81 godinu, te nije sposoban fizički išta raditi, te je tom prilikom njegov brat dovezao oca, ali su samo tamo bili, dok majka nije uopće bila nazočna. Naime, on da je u veljači 2024., zajedno sa prijateljem RŠ, koji je stolar po struci, zamijenio vrata ovom objektu koji se nalazi na jednoj velikoj čestici u k. o. [katastarska općina], stavio nova vrata s novom bravom, te nakon 10-ak dana zamijenio i dva prozora na način da je postavio nove PVC prozore i grilje, te je uklonio određene stvari iz tog objekta, a bilo je riječ o doslovnom smeću, starim madracima, stolicama, krevetima, ormarima i razbijenim bocama i bačvama iz konobe. Naime, da je bilo petero braće, MŠ (otac tužitelja), CŠ (njegov otac), AŠ, PŠ i ČŠ, te da sva ta braća nikada nisu podijeljena te su na svim zemljama, uključujući i ovu nekretninu, i dalje upisani suvlasnicima svi skupa, te svi drže u posjedu sve nekretnine. Neki da su preminuli, odnosno da su živi samo njegov otac i ĐŠ, pa tako u posjedu nekretnina da su njihovi nasljednici. Da ovaj objekt stoji zapušten minimalno 35 godina, da u njemu nitko ništa nije radio, odlagao ili ikako ga koristio, pogotovo ne tužitelj jer je on u Americi, u Chicagu, te pošto u neposrednoj blizini ovog objekta on obrađuje 200 maslina, da je razgovarao sa ocem, stricem PŠ, TŠ i ĆŠ, bratićima koji su nasljednici strica AŠ, te je otac najavio OŠ, bratu ovdje tužitelja i sinu pok. strica MŠ, da bi on koristio ovaj objekt jer bi unutra odlagao stvari, jer ga nitko ne koristi toliki niz godina, te se ponekad sakrio od kiše dok je u maslinama i slično. PŠ da mu je apsolutno rekao da se slaže, da bi bilo dobro urediti svu djedovinu, a nasljednici strica AŠ, TŠ i ĆŠ ponudili su se pomoći te također nisu ništa imali protiv, a kako je otac zamolio JŠ da makne stvari koje su unutra ako je što njegovo, odnosno ako mu što koristi, on da je na to samo odmahnuo rukom i nije ništa uzeo niti rekao, a tom prilikom kada je sa prijateljem RŠ i njegovim sinom IŠ došao izmijeniti vrata, postojeća vrata bila su zavezana žicom, a sa unutarnje strane bila je postavljena paleta kako ne bi mogao ista otvoriti, pa da je ušao kroz prozor koji je visio, na kojem nije bilo stakla. Pretpostavlja, a susjedi su mu potvrdili, da je isto postavio JŠ, očito zbog najave njegova oca da bi on ovo promijenio i malo uredio. Kada ga se pita, iskazuje da je odmah uz ovaj objekt kuća pok. MŠ, odnosno kuća koja je rodna kuća svih ovih petero braće koje je naveo, a u kojoj je ostao živjeti do smrti stric MŠ, pa on da drži da je JŠ u ovaj objekt bacao smeće, odnosno odlagao sve što mu nije trebalo. Kada ga se pita, iskazuje da im je u trenutku kad su skinuli vrata te kada su RŠ i IŠ počeli postavljati nova, prišao JŠ i pitao što rade, pa mu rekao da je obaviješten prije pola godine da njemu to treba i da će promijeniti vrata i urediti ovo, pa je on zato odmah potom pozvao policiju. On da je u međuvremenu otišao raditi dalje na maslinama, te je policija došla na lice mjesta kroz nekih pola sata, evidentirali su sve, utvrdili da je njegov otac jedan od suvlasnika, te krenuli odlaziti, a tada da je JŠ napao RŠ i IŠ, što je zaustavio njegov brat HŠ, te je policija zato JŠ stavila lisice, odvela ga do auta, očito mu održala bukvicu te ga potom pustila, koliko zna druge intervencije nije bilo. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedok je iskazao: da LŠC tom događaju nije bio prisutan, već je bio u tom trenutku u Chicagu; da tom događaju nije bila prisutna UŠ, jer ona živi u [adresa]. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da ne može točno vremenski odrediti koliko dugo su ta stara vrata bila blokirana sa žicom i paletom, u svakom slučaju da su žica i paleta postavljeni nakon što je njegov otac najavio JŠ da ć mijenjati prozore i vrata jer im je potreban ovaj objekt za ostavu.

10.1. Iz iskaza svjedokinje ZŠ, kći pok. MŠ, djevojački LŠC, s prebivalištem u [adresa], sestre tužitelja, nećakinje tuženika ad. 1. i tužene ad. 2., te rođakinje tuženika ad. 3., proizlazi da je postojalo petero braće koji su svu svoju naslijeđenu imovinu iza svog oca pok. GŠ podijelili među sobom, te je svatko dobio svoj dio. Koliko zna postoji nekakvo i Rješenje od Općine Zemunik sa pečatom i njihovim potpisima, ali ne može točno odrediti koje je godine to točno bilo, negdje 1980. Tako, ovaj objekt, za koji zna da je predmet spora, da je pripao pok. VŠ, njezinog strica i jednog od ovih petero braće, te koji je bez nasljednika, nije se oženio niti je imao djece, a poginuo je u prometnoj nesreći negdje 1982. Tako, obzirom da je njezin otac jedini ostao živjeti na selu, a ovaj objekt se nalazi uz kuću njezina oca u kojoj je živio, sve da je to jedno dvorište, otac da je nastavio koristit sve do svoje smrti ovaj objekt u kojem postoje dvije prostorije, na način da je unutra držao stvari, maštele, demižane, fotelje, te da je čak i brat JŠ jedno kraće vrijeme oko Domovinskog rata unutra živio. Kada je se pita, iskazuje da je otac preminuo 2015., te da nitko drugi nikakve stvari tamo nije držao, osim njezinog oca. Zna da ostavinski postupak iza smrti strica VŠ, a koji je dobio ovaj objekt u diobi braće, nije proveden, te da isti još uvijek stoji i vodi se na njega. Ima saznanja da bi stric ĐŠ, koji je inače živio u [adresa] prošle ili pretprošle godine pokrenuo nekakav postupak da se riješi imovina, ali ne zna točno kakav postupak vode. Kada je se pita, iskazuje da u [adresa] dolazi vrlo često, sadi povrće tamo, bila je i prošli vikend tu, tako da može reći da je prije godinu dana vidjela da su zamijenjena vrata i prozori na ovom objektu, kao i da su zaključana vrata, a da ona niti njena obitelj nemaju ključ. Koliko zna, a zna jer ju je u tom trenutku izmijene vrata telefonski zvao brat u [adresa], te joj je rekao da stric CŠ sa dva radnika mijenja ova vrata i prozore i tad da je njen brat JŠ zvao policiju i policija je izišla. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedokinja je iskazala: da ne može točno odrediti da li joj je brat u tom telefonskom razgovoru rekao da su BŠ i HŠ tamo, ali inače ih je spominjao da konstantno dolaze, za razliku od ŽŠ koji tamo nikad nije bio, niti ga ja tamo viđala; da nitko osim nasljednika iza pok. GŠ nikada nisu posjedovali ovaj objekt zvan "Cimentara", osim njezinog oca; da je samo njezin otac to posjedovao zato što je on jedini tamo bio, u [adresa], a drugi tamo nisu bili, a ono što su dobili su srušili, CŠ je srušio i prodao čak i kamen; poslije MŠ, odnosno poslije smrti njezinog oca, da je ovo nastavila koristiti njezina majka, koja je preminula prije tri godine, a nakon majke njezin brat JŠ; da njezin brat LŠC živi pola godine u Americi, a ljeto provodi u [adresa], te u ovom prostoru odlaže one stvari koje su bile od oca, te isto koristi na način da uzima boce, miješalicu za beton, demižonke, iznese i vrati nazad; da su u ovom objektu prije izmijene vrata bile miješalice, četiri starinske fotelje, velike dalmižane od 50 L, sigurno njih 7-8 komada, bačve od rosfraja za vino, te nešto alata.

10.2. Svjedok JŠ, brat tužitelja, tuženik ad. 1. mu je stric, tužena ad. 2. mu je strina, a tuženik ad. 3. mu je bratić, iskazao je da je prije nekih godinu dana zatekao strica CŠ sa dva radnika kako na ovom objektu mijenja vrata i dva prozora. Naime, da je ovo objekt koji je naslijedio njegov stric ČŠ, kao nasljeđe iza svog oca pok. GŠ, svjedokova djeda. Naime, ČŠ da je poginuo u prometnoj nesreći, mislim 1980., te su njega naslijedila njegova četiri brata, i to njegov otac, stric CŠ, stric PŠ i stric AŠ, te kada da se pita iskazuje da se njih četvorica nisu podijelila, nego je ovo ostalo zajedničko i dan danas je zajedničko. Njegov otac jedini da je živio u [adresa], te je zato i ovaj objekt jedini koristio od sve četvero braće, na način da je tamo odlagao bačve, delmižane, nekakav namještaj, a on da je čak neko vrijeme tamo i živio, jer je napravio dimnjak i kuhinju, misli da je tamo boravio nekih godinu dana, a što je bilo negdje prije Domovinskog rata. Kada ga se pita, vezano za taj dan izmijene ovih vrata i prozora, iskazuje da je tom prilikom zatekao samo strica CŠ sa dva radnika, dok strina BŠ, bratić HŠ, ni bratić ŽŠ nisu tamo bili. On da im je pristupio te je strica pitao zašto to radi kada ovo nije podijeljeno, te da je zato zvao policiju, pa je policija njega privela jer je rekla da ih on ometa samo zato što je rekao da ne želi da stavljaju ta vrata. Kada ga se pita, iskazuje da niti on, niti drugi nasljednici iza njegova oca nemaju ključ od ovih vrata, te kada ga se pita da li je tražio ključ, iskazuje da su tražili i on i brat LŠC ključ od strica, no da im nikad nije isti dao, te niti on, niti brat ne mogu pristupiti u ovu prostoriju. Vidio je da je kamion odvozio neke stvari i da su neke stvari izbačene ispred objekta i to bačve, dalmižane, a što je ostalo unutra da ne zna jer nije nikad unutra ušao nakon što su vrata izmijenjena. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da je njegov brat LŠC kad bi boravio u [adresa] možda stavio neke stvari unutra, možda je i ulazio, ali koliko zna on da je više od njega koristio ovaj objekt. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedok je iskazao: da njegova sestra ZŠ nije koristila ovaj objekt, jer živi u [adresa]; da je od smrti njegovog oca, on nastavio koristiti ovaj prostor.

10.3. Svjedokinja SŠ, kći pok. MŠ, djevojački GŠ, s prebivalištem u [adresa], tužitelj joj je brat, tuženik ad. 1. stric, tužena ad. 2. strina, a tuženik ad. 3. bratić, iskazala je da je ovdje riječ o kući koju je iza smrti njenog djeda GŠ, stekao njezin stric, ČŠ. Naime, on da je to stekao jer su se sva braća podijelila, no, ČŠ da je poginuo u nesreći kada je ona bila negdje 5. razred osnovne škole, a što je bilo negdje oko 1980. Od kada je stric ČŠ poginuo, jedino da je njezin otac počeo koristiti tu kuću, koja je oduvijek bila otključana, na način da je unutra odlagao razno razni alat, bačve, te druge stvari iz vinograda, miješalicu za beton i slično, te je to koristio sve dok nije preminuo, 2014. Kada je se pita, iskazuje da nitko drugi osim njezina oca u tom periodu od smrti VŠ, nikada nije ništa tamo odlagao, npr. stric CŠ nikad nije ni dolazio u tu kuću. Kada je njezin otac preminuo, njena majka i braća da su nastavili to koristiti, uključujući i ovdje tužitelja, te su sve očeve stvari ostale tamo, sve dok ih stric nije izbacio. Stric ČŠ da je preminuo bez nasljednika, te da su ga trebali naslijediti njegova braća, međutim tu da je došlo do spora jer se nitko od njih nije uspio dogovoriti, te se nisu nikada podijelili. Brat JŠ da ju je obavijestio da je stric izbacio očeve stvari iz ove kuće, da je promijenio vrata i prozore, te je stavio novu bravu, tako da niti moja braća niti ona da nemaju pristup ovoj kući. Ne može točno odrediti kada je to bilo, ima fotografije na mobitelu jer joj je brat to slikao, ali otprilike negdje prije godinu dana. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedokinja je iskazala: da je predmetni prostor prije nego je zaključan 2024. koristio njezin brat JŠ.

10.4. Svjedok IŠ, nesrodan sa strankama, iskazao je da poznaje tuženike, kao i njihovog drugog sina ŽŠ, jer su njihove obitelji prijatelji, dok tužitelja ne poznaje. Kada ga se pita, iskazuje da ne zna za nikakve nekretnine koje bi obitelj ČŠ imala u [adresa], niti da je ikad tamo bio. Nikada nije čuo za nikakve sporove, niti su CŠ, BŠ ili HŠ pričali o ikakvom smetanju posjeda. Nema nikakvih saznanja o tome. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedok je iskazao: da mu je poznato nešto oko zamjene vrata u [adresa], u [adresa], jer ga je CŠ tražio jer je on stolar da vrata koja je on imao u [adresa], postavim na kuću u [adresa], tako da želi ispraviti raniji navod jer nije dobro razumio pitanje, bio je u [adresa], u toj kući od CŠ kada je postavio vrata; vrata koja su prije bila, da je skinuo ŽŠ, Josin sin; da nije primijetio da su ta vrata prije nego što su stavljena nova imala ikakav ključ, da su to bila derutna vrata te da je on postavio nova; da je vidio da je taj prostor unutra bio derutan te da je unutra bilo svašta razbacano. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da kada je on mijenjao vrata, da su nazočni bili CŠ i njegov otac RŠ, te da je ranije, a kada je maknuo stara vrata, tamo bio i ŽŠ, koji se kad je on postavljao nova vrata maknuo, misli da je bio u polju; da se ne sjeća odnosno da nije vidio da netko miče stvari iz objekta izvan objekta u tom trenutku; da je tom prilikom došla jedna muška osoba, koja je tamo susjed, pretpostavlja da je rođak, koji je rekao da on ne bi da se to stavlja; isti da je prigovarao veći dio vremena i na svoj neki način da je pokušavao da se to makne, činio mu se agresivnog nastupa te misli da se obraćao CŠ.

10.5. Zaključno, iz iskaza svjedoka RŠ, nesrodnog, proizlazi da poznaje LŠ i njegovu obitelj već dosta godina, te da pošto je on stolar, da ga je CŠ zamolio da mu postavi vrata jer je rekao da na svojoj kući u [adresa], odnosno [adresa] želi promijeniti stara vrata. Tako, njegov sin, raniji svjedok, te on i CŠ i njegov sin ŽŠ, da su otišli tog dana u [adresa], a što misli da je bilo u 1. ili 2. mjesecu 2024. On da je CŠ rekao da ne želi da bude ikakvih problema oko mijenjanja vrata, pošto je stolar i puno puta je radio izmjene vrata, te je doživio česte svađe, no, on mu je rekao da je to njegovo i da će samo maknuti stara i staviti nova. Tako, kada ga se pita, iskazuje da su tom prilikom tamo bili nazočni ŽŠ i CŠ, BŠ tamo da nije bila, te on i njegov sin. U jednom trenutku sa balkona susjedne kuće, da je počeo vikati čovjek, misli da je to ovdje tužitelj, no kada ga bolje pogleda, možda i nije jer je imao uže lice, samo mu sliči. Tako, ŽŠ je maknuo, skinuo ta trusna vrata, koja su bila vezana žicom, te je njegov sin postavio nova vrata, on da je više stajao sa strane i razgovarao s CŠ. U jednom trenutku tamo da je došla policija, te se onaj čovjek koji je vikao s balkona, spustio te se sjeća da ga je čak policija odvela u auto s lisicama. Kada ga se pita, iskazuje da su on i njegov sin postavili samo vrata, da ostalu stolariju oni nisu mijenjali. Po postavljanju istih ključeve da su predali CŠ i njegovom sinu L, obzirom da su ih oni angažirali, te nikom drugom nisu dali ključeve. Kada ga se pita, iskazuje da je on prilikom postavljanja vrata vidio da se u toj kući unutra nalazi poprilična količina smeća, stare demižane, komadi od vrata i ormara i ostalog namještaja, te da misli da nitko ništa nije iznosio van tom prilikom, već da su samo unutra pomaknuli stvari u jedan kut kako bi lakše radili.

11. U svom stranačkom iskazu tužitelj navodi da ostaje kod tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva i svih navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka. Nadalje, da ga je u veljači 2024., brat JŠ zvao na video poziv jer je on u tom trenutku živio u [adresa], te ga obavijestio kako stric CŠ, strina BŠ, njihov sin HŠ i neki radnici mijenjaju vrata na ovom objektu, te da ih on pita ključ i zašto to rade, no da mu stric isti ne da, na što mu je on rekao da se smiri, da ne dođe do sukoba i da zove policiju, koja tom prilikom i dolazi, te da će oni to riješiti sve pravno kasnije. Naime, da je ovdje riječ o objektu koji se nalazi uz starinu - kuću njegova oca u kojoj je on boravio svako ljeto u periodu kada je živio u [adresa], a sada kada se vratio u RH da tamo dolazi svaki vikend i boravim tamo, pa da je on taj objekt koristio kao ostavu u kojoj je držao damljane za vino, kofere, poljoprivredni alat i neke druge stvari. Kada ga se pita, iskazuje da su tu ostavu koristili drugi niz godina isključivo on i njegov brat za ostavljanje stvari, te da nitko od tuženika nikada tamo ništa nije imao, niti držao. Naime, da to je objekt koji je u diobi pripao njegova strica, pok. VŠ, brata njegova oca i brata tuženika ad. 1., te da isti još uvijek nije podijeljen, ali da su taj objekt koristili čitav niz godina samo on i njegov brat, odnosno otac i majka prije njih. Naime, da njemu uopće nije problem da njegov stric ovo koristi jer je ovo stričevo koliko i njegovo, već da samo želi da mu stric da ključ kako bi mogao pristupiti ovom objektu i koristiti ga, a što on još uvijek nije učinio. Kada ga se pita, iskazuje da su tom prilikom tuženici izmijenili na ovom objektu vrata i dva prozora, te su izvadili njegove stvari iz istog, zna da mu je brat poslikao te izbačene stvari, no ne zna gdje su iste sada, te da on i danas i dalje ne može pristupiti, odnosno ući u ovaj objekt. Na poseban upit punomoćnika tuženika ad. 1. do ad. 3., tužitelj je iskazao: da su vrata prije uklanjanja bila originalna stara vrata, u lošem stanju, da je bio katanac i lokot provučen kroz ručke od vrata jer je brava bila pokvarena; da zna da intervenirala policija prilikom ovog događaja, da ju je njegov brat zvao, te da zna da je brat bio jako rastrojen, odnosno uzrujan zbog čitavog ovog događaja jer je stric prisvojio ovaj objekt ovim radnjama, te misli da nije došlo do fizičkog sukoba, već samo verbalnog.

11.1. Tuženik ad. 1. u svom iskazu navodi da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka. Nadalje, da može reći kako je ovo objekat koji je izgradio njegov pok. otac, te kako sva imovina nije iza njega podijeljena, te kako je njegov brat MŠ zauzeo sve što je otac imao u [adresa], što je njega jako smetalo jer se oni trebaju podijeliti, njih četvero braće, odnosno nasljednici njegove braće. Naime, u ovom objektu da su LŠC, JŠ i njihova majka bacali smeće, te to nisu koristili kao nikakvu ostavu, već je unutra bio potpuni nered, puno paleta, građevinskog materijala, otpada, prosto reći smeća, te je sve bilo neodržavano, a na vratima da je bila žica, te ta vrata nisu bila zaključana. Kada da se pita, iskazuje da on nije koristio ovaj objekat nikada, niti je u njemu imao svoje stvari, jer su mu njegov brat i njegova žena to branili, jer su prisvojili sve očevo, te nije mogao jer je bilo puno smeća. Zato da je u siječnju 2024. naručio kamion, sve je iznutra očistio i to smeće odvezao na deponij, a potom da je njegov sin ŽŠ sa dva radnika skinuo stara vrata i postavio nova vrata i dva prozora, te da je on vrata zaključao. Kada su to mijenjali, da je došao JŠ i pravio probleme, te je došla policija koju je on zvao, a potom mu je policija stavila lisice i odvela ga u službeno vozilo, a oni da su dovršili postavljanje vrata, te su otišli od tamo. Ključ od ovih vrata da ima samo on, te da će isti predati LŠC kada on njemu preda ključeve od dvije kuće koje su njegov otac i obitelj zauzeli, a koje su sagrađene od njegovog oca, te koje još uvijek nisu podijeljene, već su njihove zajedničke. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, tuženik ad. 1. je iskazao: da je uklanjanje starih vrata i postavljanje novih vrata bilo siječnju 2024.; da je policija intervenirala jedino i samo taj put kada je JŠ radio probleme.

11.2. Iz stranačkog iskaza tužene ad. 2. proizlazi da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka, te da se u cijelosti pridružuje navodima i iskazu tuženika ad. 1., njenog supruga, čiji iskaz je slušala, te da želi nadodati kako ona je tužena u ovom postupku, ali kako ona tom prilikom kada su promijenjena vrata uopće nije bila prisutna u [adresa], već su bili nazočni njezin suprug, te sinovi HŠ i ŽŠ, a ona da je bila nazočna kada su nakon toga promijenjeni prozori. Kada je se pita, iskazuje da je policija intervenirala kada su mijenjali vrata, kako su joj rekli suprug i djeca, a kada su bili u [adresa] i mijenjali prozore da nije bilo nikoga, niti LŠC, niti JŠ, niti policije. Sve to da je bilo u siječnju i u veljači 2024.

12. Naime, prema odredbi čl. 441. ZPP-a, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

12.1. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a, sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Cilj posjedovne zaštite koje se pruža prema odredbi čl. 22. ZV-a jest u održanju kontinuiteta postojećeg stanja pa pružena posjedovna zaštita vodi k cilju uspostave stanja kako je bilo prije pružanja posjedovne zaštite. Povredom posjeda nastaje za posjednika specifično subjektivno pravo da osobu koja smeta njegov posjed prisili na prestanak tog smetanja i uspostavljanje njegove faktične vlasti u punom sadržaju i opsegu kakav je bio u času smetanja. Odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a je propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

12.2. Tužbenim zahtjevom upravljenim radi zaštite posjeda tužitelj zahtjeva pod 1) da se utvrdi čin smetanja tužiteljeva posjeda, pod 2) da se tuženiku naredi uspostava ranijeg stanja i pod 3) da mu se zabrani takvo ili slično smetanja ubuduće. Prije svega, valja navesti da smetanje posjeda mora biti izvršeno određenom ljudskom radnjom koja je protupravna i koja je upravljena na uznemiravanje, odnosno oduzimanje tuđeg posjeda. Tako, u parnicama za smetanje posjeda pasivno je legitimirana u odnosu na čin smetanja svaka osoba koja posjednika neposredno uznemirava u posjedu ili mu posjed oduzima.

12.3. Zaključno se ističe, da je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Uzimajući u obzir navedenu odredbu čl. 441. ZPP-a, odnosno utvrđenje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te isključivanje raspravljanja o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj Sud drži da tužitelj nije dokazao da bi bio posljednji mirni (su)posjednik predmetne nekretnine, objekta koji je izgrađen na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenog na skici sudskog očevida slovima A-B-C-D-E-F-A, odnosno da isti nije vršio faktičnu vlast na predmetu spora. Naime, iz iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku ne proizlazi da je u trenutku počinjenog smetanja, odnosno uklanjanja postojećih starih derutnih vrata i postavljanja novih, te dva nova prozora, tužitelj bio posljednji mirni posjednik dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno predmetnog objekta. Tako, svjedokinja ZŠ, sestra tužitelja, iskazuje da je njezin otac ŠŠ u predmetnoj nekretnini držao stvari, poput maštela, demižana, fotelja i slično, te da nitko drugi nikakve stvari tamo nije držao, osim njezinog oca, kao i da je njezin otac preminuo 2015., pa da je poslije njegove smrti ovo nastavila koristiti njezina majka, koja je preminula prije tri godine, a nakon majke da je to nastavio koristiti njezin brat JŠ. Nadalje, svjedok JŠ, brat tužitelja također iskazuje da je od smrti njegovog oca, on nastavio koristiti ovaj prostor, kao i što svjedokinja SŠ, također sestra tužitelja, prvotno iskazuje da ju je brat JŠ obavijestio da je stric izbacio očeve stvari iz ove kuće, te da je predmetni prostor prije nego je zaključan 2024. koristio njezin brat JŠ, iako se kasnije ispravlja te navodi da je prostorije u predmetnom objektu koristio i tužitelj. Također, uz navedeno se ističe kako i iz Izvješća MUP, PU Zadarske, PP Zadar od 3. veljače 2024., proizlazi da prijavitelj događaja, navedeni saslušani svjedok JŠ, brat ovdje tužitelja, prilikom dojave predmetnog događaja policiji, navodi da stric CŠ izbacuje njegove stvari iz prostorije, a ne njegove i bratove. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir navedenu odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a, ovaj Sud drži, kako tužitelj nije dokazao jednu od temeljnih pretpostavki za pružanje posjedovne zaštite, odnosno da je u trenutku navodnog smetanja bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine. Naime, pozivanje na korištenje predmetne nekretnine odlaganjem i držanjem stvari u istoj, a za koje je nedvojbeno utvrđeno u postupku da se radi o stvarima koje potječu još od njegova pok. oca, kako proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, kao i samog tužitelja, samo po sebi ne dokazuje da je tužitelj u relevantnom trenutku imao faktičnu vlast na predmetom spora, niti volju da je posjeduje kao svoju, dok s druge strane ne dokazuje redovito dolaženje u istu, korištenje niti nadzor na istom, pa ranije navedeno samo po sebi ne predstavlja posjed u smislu odredaba ZV-a.

14. Shodno navedenom, a imajući u vidu citirane zakonske odredbe ZV-a i ZPP-a, te da nisu ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite tužitelju, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u izreci ovog Rješenja pod točkom I .

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. Nov. br.: 138/23), slijedom čega je tuženicima kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak - 300 bodova (Tbr.7.t.2., Tbr.40.t.1.), te dodatni trošak zastupanja na ročištu dana 22.9.2025. i 13.1.2026. – svaki po 60 bodova (Tbr.7.t.2., Tbr.9.t.1., Tbr.40.t.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, iznosi 1.050,00 EUR, čemu valja pridodati materijalni trošak puta radi pristupa na ročišta (Tbr. 50.) – slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog Rješenja.

Zadar, 6. veljače 2026.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženicima ad. 1. do ad. 3. po pun.