Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž R -388/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužiteljice NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., zastupane po punomoćniku Martina Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr- 98/2022-28 od 13. listopada 2025., dana 06. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr - 98/2022-28 od 13. listopada 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnični trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 62,50 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da isplati tužiteljici bruto iznos od 101,62 eura s osnova manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora bolovanja, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak. U točki II. izreke pobijane presude prvostupanjski sud je odlučio i o naknadi parničnog troška na način da je naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužiteljici iznos od 734,20 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana presuđenja tj.od
13. listopada 2025. pa do isplate.
2. Protiv prvostupanjske presude, u cijelosti žali se tuženik i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi su propisani odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. i 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka USRH 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje ZPP-a). Tuženik je u žalbi posebno istaknuo kako je pobijanom presudom prekoračen tužbeni zahtjev (bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a) te kako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama (bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu, u pobijanom dosuđujućem dijelu, te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem u bitnom pobija žalbene navode tuženika predlažući da drugostupanjski sud donese odluku kojom će odbiti žalbu tuženika, tužiteljici priznati trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.
6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika i obavljala poslove radnog mjesta medicinske sestre/ tehničara pri Klinici za onkologiju i radioterapiju;
- da tuženik nije isplatio tužiteljici za predmetno razdoblje uvećanje plaće (dodatke) zbog posebnih uvjeta rada za sve odrađene sate, već samo za one koji ulaze u redovan rad;
- da je tuženik posljedično tome isplatio tužiteljici naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u umanjenom iznosu;
- da je tuženik u predmetnom razdoblju, s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, trebao isplatiti tužiteljici upravo bruto iznos od ukupno 101,62 eura, a sve prema nalazu i mišljenju Marijan Jović, dipl. oec., stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije (pisani nalaz i mišljenje od 08.svibnja 2024-list 16 do 19 spisa; pisana dopuna od 18.veljače 2025. -list 49 do 51 spisa;);
- da tuženik ovaj iznos nije isplatila tužiteljici.
7. U sporu male vrijednosti o čemu se predmetno radi, na što upućuju odredbe članka 458. stavak 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467. stavci 1. i 2. ZPP-a).
8. Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.
9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev osim u dijelu zatražene zatezne kamate, a kako je to već navedeno u prvostupanjskoj presudi. Pri tome je sud dosuđujući tužitelju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, a na temelju predmetnog nalaza i mišljenja vještaka Marijan Jović , dipl. oec., pravilno pozvao na odredbe članka 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja(„Narodne novine“ br.143/13, 96/15,dalje: KU/13), odnosno odredbe članka 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja(„Narodne novine“ br.29/18, 92/195, dalje: KU/18), te članka 59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 141/12., 15/13.,153/13.,24/17., dalje:TKU/17) odnosno odredbe članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 128/17.), a koje odredbe reguliraju naknadu za vrijeme bolovanja.
10. Odredbom članka 60. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09., 61/11., 82/12., i 73/13., dalje ZR/09), odnosno odredbom članka 81. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17.,98/19., 151/22. i 64/23.,dalje ZR/14), propisana je naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, dok je odredbama članka 87. ZR-a/09 i članka 95. ZR-a/14 regulirana naknada plaće kad radnik ne radi zbog opravdanog razloga.
11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu, pa tako ni bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, između ostalog i o spornoj razlici naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad i može se ispitati.
12. Također se tuženik žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12., jer prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev.
13. Navedena tvrdnja tuženika nije osnovana, budući da iz činjeničnog supstrata tužbe jasno proizlazi kako tužiteljica tvrdi da joj tuženik nije isplatio, za predmetno razdoblje, su naknadu koja joj pripada radi korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Upravo na ovim činjenicama prvostupanjski je sud utemeljio svoju odluku nakon što je izveo dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem. To što je tužiteljica u kontekstu neisplate naknade za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad isticala i kako je do toga došlo i radi pogrešnog obračuna dodataka za posebne uvjete rada, nikako ne znači da je samo u okviru tog razloga sud trebao ispitivati je li pruženih sukladnu kolektivnim ugovorima i zakonu isplatio tužiteljicu naknadu za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Dakle, nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije isplatio tužiteljici ovu naknadu u cijelosti i nakon što je njena visina utvrđena knjigovodstveno financijskim vještačenjem, drugostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ovaj iznos dosudio tužiteljici pobijanom presudom.
14. U svezi žalbe tuženika u dijelu u kojem osporava pravilnost primjene prava prvostupanjskog suda radi njegove odluke da dosuđeni iznos parničnog troška od 734,20 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, tuženik isplati na bankovni račun punomoćnika tužiteljice – odvjetnika, za navesti je kako je odredbom članka 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a propisano je da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći „od protivne stranke primiti dosuđene troškove.“ Iz punomoći koju je tužiteljica izdala punomoćniku, NAU, odvjetnci u Splitu, za zastupanje u ovom postupku, jasno je navedeno kako ga je ovlastila „da prima novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde“. Dakle, nema nikakve dvojbe kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravo kada je naložio tuženiku da parnični trošak u visini od 734,20 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (koji je dosuđen tužiteljici) isplati baš na bankovni račun njezinog punomoćnika - odvjetnika, a kako je to točno navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja.
15. Dakle, ispitujući prvostupanjsku presudu, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitna povreda odredbi iz članka 354. stavak 2. točke 11. i 12. ZPP-a, na koje se u žalbi posebno poziva tuženik.
16. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo u suglasju sa odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I.
17. Kako parnični trošak tužiteljice sastava odgovora na žalbu tuženika nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, to je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 eura trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.
U Splitu 06. veljače 2026.
SUDAC:
Ivana Madunić
