Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž Ovr-147/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Sanji Mateša Nevešćanin, odvjetnici iz odvjetničkog društva Mateša & Kapitan d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja RA, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, broj Ovr-42/2025-8 od 5. lipnja 2025., 6. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja RA kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Metkoviću, broj Ovr-42/2025-8 od 5. lipnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka biti će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, broj Ovr-42/2025-8 od 5. lipnja 2025. odbijen je kao neosnovan prigovor ovrhovoditelja izjavljen protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, broj Ovr-42/2025-4 od 21. svibnja 2025. kojim je naloženo ovrhovoditelju platiti sudsku pristojbu za rješenje o ovrsi u iznosu od 331,81 eura.

2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj pravovremeno podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta ZPP) u svezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se žalba uvaži.

3. Ovrhovoditelj u žalbi navodi kako je prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu tj. 10. ožujka 2014. odmah izvršio i uplatu sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 331,81 eura, a koja sudska pristojba se odnosila na ½ iznosa za prijedlog za ovrhu te ½ za rješenje o ovrsi. Iako je u opisu plaćanja navedeno samo da se radi o plaćanju pristojbe na ovrhu, iz iznosa ukupno plaćene pristojbe razvidno je da se radi o pristojbi koja je plaćena i za rješenje o ovrsi imajući u vidu vrijednost predmeta spora te Uredbu o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23).

4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a obzirom je izreka pobijanog rješenja proturječna razlozima rješenja.

6. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je ovrhovoditelj pozvan na plaćanje sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o ovrsi u ukupnom iznosu od 331,81 eura. Nadalje utvrđuje da je prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu ovrhovoditelj naveo da sudska pristojba na prijedlog i rješenje o ovrsi iznosi 663,61 eura te je izvršio uplatu iznosa od 331,81 eura navodeći da se pristojba plaća isključivo na prijedlog za ovrhu.

7. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi da je ovrhovoditelj prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu pod opisom plaćanja naveo "sudska pristojba na prijedlog i rješenje o ovrsi" u iznosu od 663,61 eura, dok iz ispisa naloga proizlazi da je pristojba plaćena u iznosu od 331,81 eura na prijedlog za ovrhu.

7.1. Tarifnim brojem 1. stavak 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23. – nastavno: Uredba o Tarifi) propisano je da se na prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi plaća polovica pristojbe iz stavka 1. Tarifnog broja 7.

7.2. Iz Tarifnog broja 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi proizlazi da je u konkretnom slučaju osnovica za određivanje prisilne pristojbe određena u iznosu od 663,61 eura imajući u vidu činjenicu da vrijednost predmeta spora iznosi 150.000,00 eura.

8. Člankom 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broje 1128/18. i 51/23 – nastavno: ZOSP) propisano je da za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.

9. U konkretnom slučaju navedeno znači da je ovrhovoditelj bio obvezan platiti sudsku pristojbu u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu u ukupnoj visini od 331,81 eura za prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi (663,61 x ½ = 331,80 x ½ = 165,90 x 2).

9.1. Dakle, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu ovrhovoditelj je bio obvezan platiti sudsku pristojbu na prijedlog za ovrhu u iznosu od 165,90 eura te na prijedlog za rješenje o ovrsi u iznosu od 165,90 eura odnosno ukupno 331,81 eura, a koji iznos je ovrhovoditelj i uplatio.

10. Stoga su osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja da izreka prvostupanjskog rješenja proturječi razlozima rješenja obzirom prvostupanjski sud nedvojbeno utvrđuje da je ovrhovoditelj izvršio uplatu na ime sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 331,81 eura, a potom ga prvostupanjski sud poziva na uplatu daljnjeg iznosa od 331,81 eura.

11. Činjenica da je ovrhovoditelj u opisu plaćanja naloga kojim je izvršena uplata sudske pristojbe naveo da se pristojba plaća samo na prijedlog na ovrhu ne ukazuje na to da ovrhovoditelj nije uplatio uplatu sudske pristojbe i za rješenje o ovrsi. Tim više jer je u prijedlogu za ovrhu navedeno da se pristojba plaća i na prijedlog za ovrhu i na rješenje o ovrsi.

12. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud morao je uzeti u obzir činjenicu ukupno plaćenog iznosa sudske pristojbe te navedeni iznos raspodijeliti na iznos sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu i na iznos sudske pristojbe za rješenje o ovrsi, a što prvostupanjski sud nije učinio.

13. U ponovljenom postupku prilikom odlučivanja o prigovoru ovrhovoditelja protiv rješenja o pristojbi prvostupanjski sud će imati u vidu činjenicu ukupne visine pristojbe na prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi, činjenicu kada je izvršena uplata sudske pristojbe pri čemu nije od odlučujućeg značaja činjenica da u opisu plaćanja nije navedeno da se sudska pristojba plaća i na rješenje o ovrsi, a potom će donijeti novu odluku koja će biti u navedenom dijelu detaljno obrazložena.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

15. Slijedom iznijetoga, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo je uvažiti žalbu tužitelja i predmet vratiti na ponovni postupak.

Vukovar, 6. veljače 2026.

Sudac

Ivica Raguž