Poslovni broj: UsI-3474/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLIT

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ĆĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr. sc. Marković, Grbavac & dr.sc. Ć, [adresa], protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, radi povrata potpore, 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa:

UP/II-034-08/23-01/79, Urbroj: 525-04/127-23-5 od 24. listopada 2023., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje), odbijene su žalbe koje je tužiteljice izjavila protiv sljedećih triju odluka Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija) kojima se tužiteljici nalaže povrat iznosa neopravdano isplaćenih potpora za 2015.

1.1. Odlukom KLASA: 320-01/15-03/91286, URBROJ: 343-0100/01-21-027 od 11. svibnja 2021., tužiteljici je naložen povrat potpore „Plaćanja za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš za 2015. godinu (Zeleno plaćanje)“, u iznosu 9.398,77 HRK, na temelju članka 15. i članka 144. stavka 2. i članka 190. stavka 1. Zakona o poljoprivredi (“Narodne novine" broj 118/18, 42/20, 127/20 i 52/21; dalje: Zakon o poljoprivredi) u svezi s Odlukom Ministarstva poljoprivrede (KLASA: 011-01/19-01/58, URBROJ: 525-12/0646-20-33) od 20. travnja 2020.

1.2. Odlukom KLASA: 320-01/15-03/91286, URBROJ: 343-0100/01-21-028 od 11. svibnja 2021., tužiteljici je naložen povrat potpore „Osnovno plaćanje za 2015. godinu“, u iznosu 20.917.27 HRK, na temelju članka 15. i članka 144. stavka 2. i članka 190. stavka 1. Zakona o poljoprivredi u svezi s Odlukom Ministarstva poljoprivrede (KLASA: 011-01/19-01/58, URBROJ: 525-12/0646-20-33) od 20. travnja 2020.

1.3. Odlukom KLASA: 320-01/15-03/91286, URBROJ: 343-0100/01-21-029 od 11. svibnja 2021. , tužiteljici je naložen povrat potpore „Osnovno plaćanje Mjera 18- Financiranje dodatnih nacionalnih izravnih plaćanja za 2015. godinu“, u iznosu 9.403,49 HRK, na temelju članka 15. i članka 144. stavka 2. i članka 190. stavka 1. Zakona o poljoprivredi u svezi s Odlukom Ministarstva poljoprivrede (KLASA: 011- 01/19-01/58, URBROJ: 525-12/0646-20-33) od 20. travnja 2020.

2. Tužiteljica, u pravodobnoj tužbi i u podnesku, u bitnome, prigovara kako se navodi u nastavku obrazloženje ove presude i ističe zahtjeve navedene u njenoj izreci.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, s priloženim očitovanjem Agencije, u bitnome, navodi kao u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U ovome upravnom sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, dostavljanjem navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora (članak 6. Zakona o upravnim sporovima, "Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

5. Ova je presuda donesena bez rasprave jer su ispunjene pretpostavke iz članka 98. točka 5. ZUS-a s obzirom da su stranke to izrijekom suglasno predložile te nisu imale drugih dokaznih prijedloga osim isprava iz spisa ovoga spora i po tuženiku dostavljenog spisa postupka koji mu je prethodio, a te je isprave ovaj sud i uzeo u obzir prilikom donošenja ove presude.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa koji je dostavio tuženik proizlazi sljedeće.

8. Agencija je 25. travnja 2017. obavila terensku provjeru prijavljenih površina po tužiteljičinu Jedinstvenom zahtjevu za 2016. o kojoj je sastavljen Izvještaj koji je tužiteljica zaprimila 25. svibnja 2017.

9. Agencija je 17. svibnja 2018. obavila terensku provjeru prijavljenih površina po tužiteljičinu Jedinstvenom zahtjevu za 2017. o kojoj je sastavljen Izvještaj koji je tužiteljica zaprimila 14. lipnja 2018.

10. Na ta dva dostavljena joj Izvještaja tužiteljica nije stavila prigovor.

11. Tim naknadnim terenskim provjerama, za 2016. i 2017., na parcelama tužiteljice ARKOD ID 325477, 3256930 i 3255397, utvrđena je nepravilnost u vidu 13,72 ha nepoljoprivredne površine.

12. Stoga je, navedenim trima Odlukama koje je tužiteljica pobijala žalbama odbijenim osporenim rješenjem, izvršeno retroaktivno umanjene i prema tužiteljičinom Jedinstvenom zahtjevu za 2015., a za, u tim trima Odlukama navedene, potpore i iznose isplaćene tužiteljici za 2015., a za koje je tužiteljici tim trima Odlukama naložen povrat.

13. Člankom 54. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008; (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 1306/2013), propisano je da za sva neopravdana plaćanja nakon pojavljivanja nepravilnosti ili nepažnje, države članice zahtijevaju povrat od korisnika u roku 18 mjeseci nakon što su agencija za plaćanja ili tijelo odgovorno za povrat odobrili i, ovisno o slučaju, zaprimili izvještaj o kontroli ili sličan dokument u kojemu se navodi da je došlo do nepravilnosti.

Člankom 19.a Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 640/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava te uvjeta za odbijanje ili obustavu plaćanja i administrativne kazne koje se primjenjuju za izravna plaćanja, potporu ruralnom razvoju i višestruku sukladnost (SL. L. 181/48, 20.6.2014, u daljnjem tekstu:

Uredba (EU) br. 640/2014) propisano je da ako je, u pogledu skupine kultura iz članka 17. stavka 1., površina prijavljena za programe potpore iz glave III. poglavlja 1., 2., 4.

15. te glave V. Uredbe (EU) br. 1307/2013 i mjere potpore navedene u člancima 30. i 31. Uredbe (EU) br. 1305/2013, veća od površine utvrđene u skladu s člankom 18. te Uredbe, potpora se izračunava na temelju utvrđene površine umanjene za 1,5 puta utvrđene razlike ako je ta razlika veća od 3 % utvrđene površine ili 2 hektara. Administrativna kazna ne smije biti veća od 100% iznosa na temelju prijavljene površine. Ako korisniku još nije izrečena administrativna kazna na temelju stavka 1. za prekoračenja u prijavi površina za predmetni program potpore ili mjeru potpore, administrativna kazna iz tog stavka smanjuje se za 50% ako razlika između prijavljene i utvrđene površine ne prelazi 10% utvrđene površine. Ako je korisniku smanjena administrativna kazna u skladu sa stavkom 2., a treba mu se izreći druga administrativna kazna za predmetni program potpore ili mjeru potpore za sljedeću godinu iz tog članka i članka 21., on plaća punu administrativnu kaznu za tu sljedeću godinu podnošenja zahtjeva te iznos za koji je administrativna kazna izračunata u skladu sa stavkom 1. smanjena u skladu sa stavkom 2. Ako se iznos izračunat u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. ne može u cijelosti poravnati tijekom tri kalendarske godine od kalendarske godine utvrđivanja, u skladu s člankom 28. Provedbene uredbe (EU) br. 908/2014 preostali se iznos poništava.

Člankom 74. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013, propisano je da u skladu s člankom 59. države članice, putem agencija za plaćanja ili tijela koja su ovlastile da djeluju u njihovo ime, provode administrativne provjere zahtjeva za potporu kako bi se provjerili uvjeti prihvatljivosti za potporu. Te provjere dopunjuju provjere na licu mjesta. Prema stavku 2. toga članka, za potrebe provjera na licu mjesta države članice sastavljaju plan uzorkovanja poljoprivrednih imanja i/ili korisnika.

Člankom 75. stavkom 1. Uredbe (EU) 1306/2013, propisano je da se Plaćanja u okviru programa potpore i mjere iz članka 68. stavka 2. izvršavaju u razdoblju od 1. prosinca do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se plaćanja iz stavka 1. ne izvršavaju prije završetka provjere uvjeta prihvatljivosti koju trebaju provesti države članice u skladu s člankom 74. Odstupajući od prvog podstavka, predujmovi za odobrenu potporu u okviru ruralnog razvoja iz članka 67. stavka 2. mogu se isplatiti nakon završetka administrativnih provjera u skladu s člankom 59. stavkom 1.

Člankom 23. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 640/2014, propisano je da, ne dovodeći u pitanje administrativne kazne primjenjive u skladu s člankom 28., ako je površina prijavljena u jedinstvenom zahtjevu za osnovno plaćanje ili jedinstveno plaćanje po površini veća od utvrđene površine, utvrđena površina koristi se za izračun plaćanja za ekologizaciju.

Člankom 144. stavkom 1. Zakona o poljoprivredi propisano je da u slučaju neopravdanih plaćanja, Agencija korisnicima izdaje odluku o povratu sredstava u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1306/2013, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da Agencija donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava u sljedećim slučajevima:

- kada je korisnik ostvario sredstva na temelju netočnih podataka i/ili ako ih je ostvario protivno uvjetima i odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju njega,

- u slučaju administrativne pogreške nastale prilikom odobravanja ili isplate potpore,

- ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole, kontrole na terenu, naknadne kontrole velikih korisnika potpora ili inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnost koju je učinio korisnik,

- ako ne dopusti obavljanje kontrole na terenu i/ili inspekcijskog nadzora. Člankom 15. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2015. godinu („Narodne novine" broj 35/15, dalje: Pravilnik), propisani su minimalni uvjeti koje je korisnik programa izravnih plaćanja dužan ispunjavati kako bi održavao poljoprivredne površine u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj u skladu s člankom 30. Zakona:

a) održavanje poljoprivrednih površina bez neželjene šumske vegetacije, b) održavanje svih površina na poljoprivrednom gospodarstvu bez korova pelinolisne ambrozije (Ambrosia artemisiifolia L.) i mračnjaka (Abutilon theophrasti Med.), bez višegodišnjih korova i drvenastih biljnih vrsta koje zarastaju poljoprivrednu površinu i

c) poštivanje ostalih pravila višestruke sukladnosti.

Stavkom 2. istog članka propisano je da se poljoprivredne površine moraju održavati u takvom stanju da je parcela pristupačna, prohodna stoci za ispašu, da je moguć prohod klasičnim poljoprivrednim strojevima i da obrada može započeti bez prethodne aktivnosti krčenja zemljišta.

Člankom 127. Pravilnika propisano je da se za skupine usjeva, osnovica za izračun prijavljenih površina te administrativne kazne kod prekoračenja prijava za potrebe provedbe plaćanja vezanih uz površinu primjenjuju sukladno člancima 17. do 19. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 640/2014.

Člankom 130. Pravilnika propisano je da za potrebe zelenih plaćanja skupine usjeva, osnovica za izračun, smanjenja u slučajevima nesukladnosti te administrativne kazne primjenjuju se sukladno člancima 22. do 28. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 640/2014.

14. S obzirom na prethodno navedena činjenična utvrđenja iz postupka prije donošenja osporenog rješenja i prethodno citiranu za ovu upravnu stvar mjerodavnu materijalnopravnu regulativu, ocjena je ovoga suda da je zakonito i pravilno osporenim rješenjem odn. navedenim trima Odlukama tužiteljici naložen povrat navedenih potpora za 2015. godinu u iznosima navedenima u tim Odlukama.

15. To, zbog u nastavku navedenih razloga, tužiteljica nije dovela u sumnju njenim u nastavku navedenim prigovorima koje je iznijela u ovome upravnom sporu.

16. Presudom Suda Europske unije u predmetu C-657/23 od 10. travnja 2025. je odlučeno da članak 54. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 u vezi s člankom 3. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da se postupak povrata neopravdano isplaćenih iznosa bespovratnih sredstava iz EPFRR-a od njihova korisnika može pokrenuti nakon isteka roka od 18 mjeseci nakon što su agencija za plaćanje ili tijelo nadležno za povrat odobrili i, ovisno o slučaju, zaprimili izvješće o kontroli ili sličan dokument u kojem se navodi postojanje nepravilnosti.

17. Iz navedene presude proizlazi da se članak 54. stavak 1. Uredbe br. 1306/2013, koji se odnosi na povrat neopravdano isplaćenih iznosa zbog nepravilnosti od korisnika, odnosi na financijski odnos između Unije i dotične države članice, tako da se ta odredba ne primjenjuje na odnos između države članice i korisnika neopravdanih plaćanja.

18. Stoga, suprotno tužbenim tvrdnjama, eventualni istek roka od 18 mjeseci nakon što su agencija za plaćanje ili tijelo odgovorno za povrat odobrili i, ovisno o slučaju, zaprimili izvještaj o kontroli ili sličan dokument u kojem se navodi da je došlo do nepravilnosti u smislu te odredbe ne može dovesti do gubitka prava države članice da zahtjeva povrat neopravdanih plaćanja bespovratnih sredstava od njihova korisnika. Međutim, istek roka može za tu državu članicu dovesti do posljedica koje se odnose na obveze koje ima u području financijskog upravljanja sredstvima iz proračuna Unije. Stoga nije osnovan tužbeni prigovor prekluzije donošenja odluke o povratu.

19. Budući da je, u konkretnome slučaju, prilikom dvaju kontrola na terenu za 2016. i 2017., nedvojbeno utvrđeno odstupanje od prijavljenih poljoprivrednih površina za koje je tužiteljica stoga neopravdano primila predmetne potpore, Agencija je postupila u skladu s preuzetom obvezom zaštite financijskih interesa Europske unije te je sukladno utvrđenoj nepravilnosti donijela odluku o povratu sredstava i za prijašnju 2015. godinu, a koje Agencija provodi u vremenu od minimalno tri godine prije utvrđivanja nepravilnosti. Stoga nije osnovan tužiteljičin prigovor da je u konkretnome slučaju riječ o nezakonitom provođenju retroaktivnih kontrola od strane Agencije.

20. Tužiteljica prigovara da je protekao četvreogodišnji rok zastare za pokretanje postupka, koji rok se računa od dana počinjenja nepravilnosti, a koja nepravilnost da je, logikom samoga tuženika, počinjena prvim zahtjevom odn. 2015.

21. S tim u vezi je navesti tužiteljici da su razlogom prekida toga zastarnog roka na koji se tužiteljica poziva, propisane radnje nadležnog tijela o kojima se obavješćuje dotičnu osobu, a u vezi s istragom o nepravilnosti, a rok zastare ponovno teče nakon svake radnje koja uzrokuje prekid (članak 3. stavak 1. Uredbe Vijeća EZ, Euratom br. 2988/95). Stoga je, u konkretnom slučaju, s obzirom na gore navedeno vrijeme provedenih kontrola i dostave tužiteljici izvješća o njima (2017. i 2018. godina), te ranije donošenje odluka tuženika (2021). i Agencije (2019.) u istoj stvari a s obzirom da su osporeno rješenje i navedene tri Odluke doneseno u ponovnom postupku po ranije donesenom poništajnom rješenju tuženika, svaka navedena postupovna radnja uzrokovala prekid zastare koja stoga nije nastupila. Iz tih je razloga i ovaj tužiteljičin prigovor zastare neosnovan.

22. U odnosu na prigovor tužiteljice da je V provela administrativne kontrole po svakom jedinstvenom zahtjevu kojima je prethodno utvrdila pravilnost prijavljenih površina kao poljoprivrednih, navesti je da je predmetna mjera povrata posljedica utvrđene nepravilnosti koje se u smislu gore citirane mjerodavne materijalnoprvane regulative može utvrđivati naknadnim terenskim provjerama na propisanom uzorku, a što je ovdje slučaj. To je tako tim propisima i uređeno upravo stoga što se administrativnim kontrolama, koje se provode osnovom numeričkih, grafičkih i slikovnih podataka katastarskih evidencija i službenih orto-foto karata i drugih evidencija, ne može u svemu utvrditi izgled i stanje zemljišta u naravi, zbog čega je mogućnost uzorkovanih naknadnih terenskih kontrola i predviđena mjerodavnim propisom.

23. Prigovor tužiteljice da nije moguće s dvogodišnjim vremenskim odmakom utvrđivati jesu li površine unatrag dvije godine bile prihvatljive nije opravdan upravo zbog činjenica utvrđenih prilikom navedenih dviju kontrole na terenu. Tom su prilikom na terenu izdvojeni dijelovi zemljišta pod grmovima, kamenjem, stjenovitim dijelovima, netravnatim površinama, kućicom,a kako se to i navodi u obrazloženju osporenog rješenja. To podrazumijeva da su se iste neprihvatljive površine nalazile više godina unatrag od provedene kontrole, a kako to pravilno smatra i tuženik.

24. Razlozi navedeni u ovoj presudi, navedeni su i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-397/2024-5 od 4. prosinca 2025. koja je donesena u drugome upravnom sporu, činjenično i pravno bitno sličnom ovome upravnom sporu.

25. Zbog svega prethodno navedenog je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim a i neopterećenim kojim od razloga ništavosti (članak 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( članak 47. stavak 3. ZUS-a ).

26. Stoga je izrekom ove presude tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja odbijen kao neosnovan (članak 116. stavak 1. ZUS-a) čime je tužiteljica izgubila ovaj spor pa je odbijena i sa zahtjevom za naknadu troška ovoga spora (članka 147. stavak 1. ZUS-a).

U Splitu 6. veljače 2026.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude, dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana dostave, putem ovoga sud, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužiteljice

- tuženiku

- u spis (pa spis kal. 50 dana)