REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj: Pn-25/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu toga suda Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠT iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Višnji Mišin, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika PT, vlasnika obrta " [obrt]" iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz OD Cvrković i partneri d.o.o. Vukovar radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 15. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 6. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PT, vlasniku obrta " [obrt]" [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ŠT iz [adresa] isplati iznos od 911,78 eura (slovima: devetstojedanaesteuraisedamdesetosamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima:petnaest) dana uplatom na račun broj: IBAN: [broj bankovnog računa] kod Zagrebačke banke d.d.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 601,13 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe do isplate.

III. Nalaže se tuženiku PT, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ŠT iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 692,99 eura (slovima: šestodevedesetdvaeuraidevedesetdevetcenti), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 16. srpnja 2021. podnio tužbu radi naknade štete navodeći da je s tuženikom 02.veljače 2020. sklopio ugovor o izvođenju građevinskih radova broj: 1/2020 kojim se izvođač obvezao na izvođenje radova u dvorištu kuće tužitelja na adresi [adresa] u [adresa] i to gradnju objekta do ROH-BAU faze, žbukanje, te izradu glazure, da je tužitelj tuženiku uplatio cjelokupan iznos od 38.000,00 kn za izvedene radove, da tuženik nije izvršio svoje obveze iz ugovora, a one koje je i izvršio, izvršio je vrlo nekvalitetno što je uzrokovalo daljnje troškove tužitelja.

1.1. Tužitelj dalje navodi da se tuženik kao izvođač radova nije pridržavao projektne dokumentacije i definirane debljine i kvalitete cementne glazure, te je time ugrozio temeljne zahtjeve za građevinu propisane Zakonom o gradnji ( NN 125/19). Rupe u cementnoj glazuri i pucanje cementne glazure uzduž zidova izravno se prenosi na instalacije podnog centralnog grijanja i ugrožavaju temeljne zahtjeve za građevinu propisane čl. 11.i 12. Zakona o gradnji. Ispucala i tanka cementna glazura može prouzročiti pucanje cijevi podnog grijanja i istjecanje vode u prostoriju. Iako je predviđeno da debljina glazure bude 5 cm, najveća izmjerena debljina iznosila je 3,1 cm, a mjestimice svega 2,1cm. Tuženik je tijekom cijelog postupka izgradnje bio upoznat s izmjenama projekta i suglasan s istim. Tim više što je za debljinu glazure irelevantno da li je u podlozi podno grijanje ili nešto drugo.

1.2. Tužitelj ističe da iz priloženih dokaza jasno proizlazi da je tuženik bio upoznat sa stanjem stvari i pozvan na otklanjanje nedostataka, kako po pozivu nadzornog inženjera, tako i putem punomoćnika tužitelja.

1.3. Nadalje tužitelj navodi da se izvođač oglušio o nalog nadzornog inženjera da u što kraćem roku sanira nastalu štetu te da o svom trošku dovede glazuru u ispravnu funkciju, a to podrazumijeva i vađenje podnog grijanja i stavljanje novog jer izvođač grijanja ne daje garanciju ako se glazura vadi zbog mogućeg oštećenja cijevi, kao i demontažu i ponovno postavljenje staklene stijenje koja je prvobitno postavljena točno na visinu koju je odredio tuženik. Kako izvođač radova nije pristao na mirno rješenje i sanaciju štete, tužitelj je bio primoran angažirati drugog izvođača radova radi sanacije štete i završetka posla.

1.4. S obzirom na sve navedeno tužitelj specificira troškove i štetu koje mu je svojim ponašanjem prouzročio tuženik pa tako za vađenje glazure i postavljenog podnog grijanja i postavljanje novoga traži iznos od 11.399,04 kuna, za vađenje i ponovno postavljanje klizne stijene iznos od 1.000,00 kuna, za štemanje nadvoja iznos od 875,00 kuna, za povrat viška uplaćenog novca za uslugu koja nije izvršena iznos od 5.000,00 kuna, demontažu i ponovno postavljanje kamina iznos od 11.124,00 kuna, trošak osiguranja dokaza u iznosu od 1.500,00 kuna, trošak sudske pristojbe na osiguranje dokaza u iznosu od 100,00 kuna, te trošak punomoćnika u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 1.250,00 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra da navodi tužitelja kako tuženik nije izvršio svoje obveze iz ugovora o gradnji sa tuženikom, odnosno da je iste izvršio nekvalitetno, zbog čega je tužitelj imao dodatne troškove i da se tuženik kao izvođač radova nije pridržavao projektne dokumentacije i definirane debljine i kvalitete cementne glazure, zbog čega su nastale rupe u cementnoj glazuri i pucanje cementne glazure duž zidova nisu osnovani. Tuženik osporava da je izrada cementne glazure bila odrađena protivno pravilima struke.

2.1. Nadalje tuženik ističe da je dugogodišnji obrtnik i nikada nije imao niti jednu reklamaciju na izvršene radove. Iz dopune elaborata osiguranja dokaza iz spisa R1- 58/2020, ovoga suda, proizlazi kako projektnom dokumentacijom nije bilo predviđeno postojanje podloge podnog grijanja koja uključuje postavljanje stiropora i čepaste podloge sa cijevima podnog grijanja te navodi da projekt za građenje nije bio valjan i da tuženiku nije poznato zašto je tužitelj odustao od projekta i tko je postavljao instalacije podnog grijanja sa podlogom. Međutim, iz fotoelaborata očevida proizlazi kako je prostorija u kojoj su vršeni radovi zapravo aneks objekta i predstavlja spajanje objekta kuhinje sa blagovaonicom, te navodi da kako se radi o otvorenom prostoru postavljanje cementne glazure u debljini od 5 cm, značilo bi značajno povećanje razine poda, posebice nakon očekivanog postavljanja keramičkih pločica. Naime, sa strane kuhinje, predmetni prostor bi bio viši od kuhinje, dok bi sa strane dvorišta gdje se nalazi staklena stijena, došlo do „zatrpavanja“ staklene stijene, odnosno ista bi bila ispod razine glazure te se ne bi mogla otvarati.

2.2. Po pitanju rupa koje su se nalazile na glazuri, očevidom je utvrđeno kako su iste nastale mehaničkom silom, odnosno provjerom debljine cementne glazure. Dakle, cementna glazura nije imala mehaničkih oštećenja u vrijeme predaje objekta tužitelju. Činjenica je da je tuženik saznao za „navodne“ nedostatke tek više mjeseci nakon izvršenja radova, te da je i u navedenom roku nadzorni inženjer UT, dao tužitelju svoje očitovanje. Dakle, ako su radovi izvršeni protivno pravilima struke, indikativno je kako tužitelj i nadzorni inženjer nisu odmah reagirali, odnosno u vrijeme samih radova. Ovo tim više što očitovanje nadzorno inženjera od 07.09.2020.g., ne stoji jer projektna dokumentacija na koju se isti poziva nije valjana, odnosno ne predviđa postavljanje podnog grijanja. Nadzorni inženjer je bio dužan ne uvesti tuženika kao izvođača u radove nakon što je utvrdio da je tužitelj postavio stiropor, čepastu podlogu i cijevi podnog grijanja, te tražiti izradu nove projektne dokumentacije. Tijekom postupka tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da isti nije isključivi vlasnik nekretnine na kojoj se vršila gradnja odnosno kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je dostavio zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu.

3. Nakon provedenog postupka ovaj sud je donio presudu broj Pn-28/2021-19 od 5. srpnja 2024. kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.512,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. srpnja 2021. do isplate, pod točkom II. izreke odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.767,14 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe do isplate, pod točkom III. naložio je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 300,39 eura u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 799,61 eura zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan te je pod točkom IV. izreke odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

4. Protiv navedene presude žalio se tuženik te je povodom navedene žalbe Županijski sud u Puli donio rješenje broj Gž-1290/2024-2 od 7. travnja 2025. kojim je pod točkom I. izreke prihvatio kao osnovanu žalba tuženika i ukinuo presudu Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: Pn-28/2021-19 od 04. srpnja 2024. u t. I., III. i IV., te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok je pod točkom II. izreke odlučio da će se o troškovima postupka povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.

4.1. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Puli slijedi da pobijana presuda zbog pogrešnog pravnog pristupa i posljedično tome pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije zakonita i pravilna. Nadalje, slijedi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. U točki 13. obrazloženja drugostupanjske odluke navedeno je da se prvostupanjski sud odlučujući o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije neosnovano poziva na odredbu čl. 46. ZV-a, da se u odnosu na pokrenut postupak ne radi o takvom zahtjevu prema drugom suvlasniku, budući da je u predmetnom postupku tuženik vlasnik obrta "Gradnja Kupina" koji je i izvodio građevinske radove, pa se navedena odredba ne može primijeniti u odnosu na stranke u postupku, obzirom se radi o obveznopravnom zahtjevu. Nadalje, navodi se da od strane prvostupanjskog suda nije utvrđeno da li postoji zajednička obveza tužitelja u odnosu na i ostalog vjerovnika na ispunjenje te tražbine, odnosno da li postoji međusobna suglasnost za zahtjev za naplatu nastalog troška izradom cementne glazure.

4.2. Nadalje u točki 15. obrazloženja drugostupanjski sud navodi da je vještački nalaz iz provedenog postupka osiguranja dokaza u kojem je sudjelovao tuženik kao stranka, pravilno prihvaćen i cijenjen, time i novo gospodarsko vještačenje radi odgovornosti tuženika nije bilo osnove provoditi. U točki 16. obrazloženja citirane drugostupanjske odluke navodi se da iz odluke prvostupanjskog suda ne proizlazi za koju visinu iznosa i na koji način određeno da su ti radovi priznati, odnosno koji su radovi izvedeni, da bi se mogli i vezano za postavljeni zahtjev tužitelja isti priznati. U odnosu na dosuđeni iznos ne navodi se na koje se radove i nastao trošak odnosi, kada nije utvrđeno kada su i od koga izvedeni i plaćeni, obzirom kako se i žalbom navodi, da iz iskaza tužitelja proizlazi da je i on osobno sanirao nastalu štetu. Drugostupanjski sud navodi da imajući u vidu utvrđenu činjenicu da u konkretnom slučaju tuženik, unatoč pozivu tužitelja, nije dovršio sve ugovorene radove, a da taj određeni rad izrade cementne glazure i imao određenih nedostatka, na što je pravovremeno obaviješten i da te radove nije dovršio, niti otklonio, prvostupanjski sud će u nastavku postupka pažljivije utvrditi i obrazložiti, da li je tužitelj i u odnosu na koje radove izvršio ispravak tako izvedenih radova, prema njegovom iskazu, te u kojem iznosu su izvršeni popravci i to isplaćeno. Pri tome i ponovno ocijeniti prigovor aktivne legitimacije te nakon što na ovaj način raspravi zahtjev tužitelja, donijet će novu odluku.

5. Nakon ukidanja prvostupanjske odluke spisu je dodijeljen novi broj te se ponovljeni postupak vodi pod brojem Pn-25/2025.

6. U podnesku od 13. siječnja 2026. tužitelj po punomoćniku navodi da se u pogledu prigovora aktivne legitimacije u konkretnom slučaju odnos bračnih supružnika treba sagledati i primjenom odredbi Obiteljskog zakona pa da sukladno čl. 44. st. 1. Obiteljskog zakona za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice odgovaraju oba bračna druga solidarno, dok sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće. Navodi da je nesporno da su ŠT i ZT u braku i da su bili u braku i u trenutku izvođenja radova od strane tuženika kao i kasnije prilikom popravljanja nepravilnosti. Tužitelj nadalje može dostaviti Naslovu i izjavu ZT kojom ona potvrđuje da je suprugu dala suglasnost da on u cijelosti, samostalno potražuje ovaj iznos od tužbe. Ovo tim više jer je upravo ona sa svog računa platila tuženiku neizvedene odnosno loše izvedene radove. Uz to, zbog pomanjkanja novca ( mladi bračni par s dvoje djece) tužitelj je samostalno odradio i određene poslove, kako to proizlazi iz njegova iskaza, a sve u cilju popravljanja nepravilnosti koje je skrivio tuženik. Tužitelj dostavlja Naslovu i sudsku praksu koja govori u prilog tome da su bračni drugovi solidarno odgovorni za obveze ako je poduzeti pravni posao, usmjeren na stjecanje imovine koja ulazi u bračnu stečevinu, a obiteljska kuća u kojoj žive je nesporno bračna stečevina. Tužitelj još jednom napominje, a što i Drugostupanjski sud prihvaća, da nakon sklapanja ugovora o građenju i definiranja projekta po kojem će se građevina izgraditi odnosno izvesti građevinski radovi, izvođač ne smije bez pismene suglasnosti naručitelja odstupiti od projekta odnosno ugovorenih radova (čl. 623. st. 1. ZOO). Tuženik je upravo to učinio: postavio glazuru nedovoljne debljine, a da o tome nije izvjestio ni usmeno ni pismeno naručitelja.

6.1. Tužitelj nadalje navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka napomenuo da se pravilo o nužnoj pisanoj suglasnosti iz čl. 623. st. 1. ZOO primjenjuje samo kada izvođač želi odstupiti od projekta, a ne i onda kada izvođač na zahtjev naručitelja izvede dodatne radove (koji nisu bili obuhvaćeni osnovnom ugovorom o građenju), a takvo je shvaćanje u više odluka zauzeo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske (Npr. odluke VSRH broj Rev-157/87 od 7. srpnja 1987.; Revt-72/04 od 13. ožujka 2008. i odluke VTSRH broj Pž-4248/04-2 od 7. veljače 2006; Pž-7864/08-2 od 1. kolovoza 2012.; Pž-2174/11-2 od 15. siječnja 2014.; Pž-2846/15-2 od 11. rujna 2017). Zakonodavac je propisujući navedeno očito imao na umu da je kod ugovora o građenju nerijetko moguća situacija da se tek nakon sklapanja ugovora, iz objektivnih ili subjektivnih razloga, na poticaj bilo naručitelja bilo izvođača, pokaže potreba za izmjenom sastojaka ugovora koji se tiču projekta odnosno definiranja radova koje treba izvesti. Razlog propisivanja pismenog oblika naručiteljeve suglasnosti za navedene vrste izmjene ugovora jest u potrebi da se zaštiti naručitelj. U konkretnom slučaju se dogodilo upravo suprotno od intencije zakonodavca: tuženik je samoinicijativno postavio tanju glazuru, a za koju izmjenu nije imao pismenu suglasnost tužitelja, niti je o istom izvijestio naručitelja.

7. Na glavnoj raspravi održanoj 15. siječnja 2026. tužitelj po punomoćniku naveo je da ostaje kod tužbe, tužbenog zahtjeva i kod svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga, ne traže ponovno saslušanje svjedoka i stranaka te predlažu da se ovaj spor okonča sklapanjem sudske nagodbe. Tuženik po punomoćniku ostao je kod odgovora na tužbu, svih iznesenih navoda, prigovora i prijedloga, ne traže ponovno saslušanje svjedoka i stranaka, a u odnosu na podnesak tužitelja od 13. siječnja 2026. naveo je da temeljem stanja spisa nije utvrđeno da je tužitelj sredstvima koji predstavljaju zajedničku imovinu sa bračnim drugom plaćao tuženiku njegove usluge, a koje su predmet ovoga postupka. Nadalje, ne radi se o tekućim potrebama bračne i obiteljske zajednice, obzirom da u tekuće potrebe ne može ulaziti izgradnja objekta već svakodnevni mjesečni troškovi života poput prehrane, režije i sl. Tuženik osporava i činjenicu da je tužitelj uopće i bio u braku u sporno vrijeme jer iz spisa ne proizlazi da postoji vjenčani list tužitelja i njegove navodne supruge. Tuženik i nadalje ostaje kod svih prigovora i navoda istaknutih tijekom postupka

8. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao potvrdu o izvršenoj transakciji na iznos od 33.000,00 kuna (list 50 spisa), potvrdu o izvršenoj transakciji na iznos od 5.000,00 kuna (list 51 spisa), presliku elaborata osiguranja dokaza (list 52-75 spisa), ponudu TB Mont broj 0033-2020 od 8. rujna 2020. (list 76-77 spisa),očitovanje nadzornog inženjera od 7. rujna 2020. (list 78 spisa), očitovanje nadzornog inženjera od 16. prosinca 2020. (list 79 spisa), glavni projekt za dogradnju stambene zgrade u [adresa] izrađen od Teania d.o.o. za građenje i projektiranje (list 80-147 spisa), dopis odvjetnice Višnje Mišin " [obrt]" obrtu za građevinarstvo i proizvodnju od 14. rujna 2020. (list 148-150 spisa), preslika građevinskog dnevnika (list 186-205 spisa), zapisnik o saslušanju svjedoka UT i AT od 10. travnja 2025. (list 181-185 spisa), zapisnik o saslušanju parničnih stranaka od 20. travnja 2024. (list 209-214 spisa), priklopljeni spis Općinskog suda u Vukovaru broj R1-58/2020, priklopljeni spis Općinskog suda u Vukovaru broj P-91/2022 i izvadak iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 207-208 spisa), saslušao je svjedoke UT i AT te je u svrhu dokazivanja saslušao tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka.

9. Predmet spora je je zahtjev tužitelja, kao naručitelja radova za isplatu iznosa od 1.512,91 euro (11.399,04 kune) s osnove vrijednosti izvedenih građevinskih radova koje je na njegovom građevinskom objektu izvršio tuženik, kao izvođač, utemeljen na odredbama čl. 1086. do čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO). Za napomenuti je da se stranke nisu žalile protiv točke II. prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.767,14 eura s kamatama stoga navedeni zahtjev više nije predmet raspravljanja u ponovljenom postupku.

10. Između stranaka je nesporno da je tuženik izvodio građevinske radove u kući tužitelja na adresi u [adresa] tijekom 2020. godine i to na temelju ugovora o izvođenju građevinskih radova broj 1/2020 od 18. veljače 2020. sklopljenog između tužitelja i njegove supruge ŠTI s jedne strane i tuženika s druge strane.(listovi 4-5 priklopljenog spisa R1-58/2020).

10.1. Nesporno je i da je navedenim ugovorom ugovoreno da se izvođač radova obvezuje izvesti radove u dvorištu kuće na adresi [adresa] i to gradnju objekta ROH-BAU, žbukanje i izradu glazure, da je člankom 4. predmetnoga ugovora ugovoreno da izvođač radova odgovara naručitelju posla za kvalitetu izvedenih radova.

10.2. Nesporno je i da su Glavnim projektom za dogradnju stambene zgrade, po glavnom projektantu ŽT, koji se sastoji od arhitektonskog, građevinskog i elektrotehničkog projekta, kao investitori navedeni tužitelj ŠT i ZT.

10.3. Nesporno je da je tužitelj u cijelosti podmirio cijenu izvršenih radova tuženiku, a što proizlazi i iz sadržaja potvrde o izvršenoj transakciji na iznos od 33.000,00 kuna (list 50 spisa) i potvrde o izvršenoj transakciji na iznos od 5.000,00 kuna (list 51 spisa).

11. Sporno je da li je tuženik, kao izvođač radova, postupio prema projektu za građenje, kao i postojanje aktivne legitimacije tužitelja. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

12. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

13. Uvidom i čitanjem priklopljenog spisa R1-58/2020 utvrđeno je da je po prijedlogu tužitelja provedeno osiguranje dokaza po stalnom sudskom vještaku za građevinarstvo Slavenu Antoloviću na okolnost postojanja nepravilnosti u izvedbi cementne glazure na objektu dvorišne kuće na adresi [adresa]. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Slavena Antolovića proizlazi da je tijekom očevida i pregleda predmetne nekretnine uočen velik broj pukotina uz zidove i rupa u novoizvedenoj cementnoj glazuri, da je glazura izvedena na prethodno postavljenu instalaciju podnog grijanja, da je podno grijanje izvedeno TECEfloor sustavom u kojem su cijevi Ø17 x 2mm položene u sustav "čepova", da je to u stvari čepasta stiroporna podloga u koju se prema određenom rasteru polažu cijevi podnog grijanja. Rupe u predmetnoj cementnoj glazuri su dubine od površine glazure do čepaste stiroporne podloge u kojoj su položene cijevi za vodeno podno grijanje. Mjerenjem je utvrđeno da je cementna glazura izvedena u slojevima debljine od 32 mm do 50 mm što znači da je debljina glazure različita u različitim dijelovima prostorije. Mjerenje glazure izvedeno je prema nasumičnom odabiru već postojećih rupa u cementnoj glazuri. Prikaz točki na kojima je mjerena glazura vidljiv je na priloženim fotografijama, svaka točka je numerirana i vidljivo je očitanje debljine sloja u kojem je izvedena cementna glazura. Pukotine u cementnoj glazuri su uz zidove, veće su površine te se neravnomjerno šire uzduž zidova. Mjerenjem je utvrđeno da je cementna glazura izvedena u različitim visinama, tj. u različitoj debljini uz staklenu stijenu, na dijelu ulaza u predmetnu prostoriju glazura je izvedena na visinu 21 mm mjereno od vrha AL lajsne stolarije dok je na drugom kraju, tj. desnom kraju staklene PVC stijene, gledano iz unutrašnjosti prostorije, glazura izvedena na visinu 31 mm mjereno od vrha donje Al lajsne staklene stijene.

13.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi dalje da je tijekom očevida pregledana cementna glazura uz već prethodno postavljeni kamin, da su u cementnoj glazuri uz kamin uočeni nedostatci u izvedenoj debljini i kvaliteti te se zbog nemogućnosti pregleda cementne glazure ispod kamina stečeni dojam i nedostatci prenose u zaključak o kvaliteti izrade cementne glazure ispod kamina. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je sukladno izvješću nadzornog inženjera UT , dipl. ing. građ. Od 07.09.2020. vidljivo da je debljina sloja cementne glazure predviđena projektnom dokumentacijom iznosi 50 mm. Kontrolna mjerenja su pokazala da je debljina sloja cementne glazure izvedena različito u različitim dijelovima iste prostorije te se kreće od 32 mm do 50 mm. Uzimajući u obzir stanje cementne glazure utvrđeno očevidom i izvješće nadzornog inženjera u kojem se izvođač upozorava da je potrebno otkloniti uočene nedostatke koji mogu prouzročiti nastajanje većih nedostataka i štete, vještak je zaključio da izvođač nije sukladno projektnoj dokumentaciji izveo debljinu sloja cementne glazure te je dužan sanirati nastale nedostatke kao i štetu na podnoj cementnoj glazuri i na instalacijama podnog grijanja koja mogu nastati uslijed uklanjanja neispravno izvedene glazure na prethodno postavljenoj instalaciji podnog grijanja. Šteta nastala neizvođenjem cementne glazure sukladno projektnoj dokumentaciji prenosi se i na radove instalacije podnog grijanja. Tijekom očevida predlagatelj ŠT upozorio je da zbog nedostataka na cementnoj glazuri i zbog mogućeg uklanjanja neispravno izvedene cementne glazure može doći do oštećenja instalacija podnog grijanja te da su mu iz tvrtke koja je izvodila radove na polaganju instalacija podnog grijanja naglasili da gubi garanciju na izvedene radove. Gubitak garancije na izvedene radove podnog grijanja je uzročno posljedična veza neispravno izvedene cementne glazure na instalacije podnog grijanja.

13.2. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da rupe u cementnoj glazuri i pucanje cementne glazure koja se širi uzduž zidova ugrožava temeljne zahtjeve za građevinu propisane člankom 11. i 12. Zakona o gradnji (NN 125/19), da je cementna glazura ispucala, nije izvedena u debljini sloja koja je predviđena projektom i kao takva u uporabi može prouzročiti pucanje cijevi podnog grijanja i isticanje vode u prostoriju koja se grije te da je u predmetnu nekretninu potrebno uložiti dodatna sredstva za otklanjanje nedostataka kojim su ugroženi Temeljni zahtjevi za građevinu propisani Zakonom o gradnji (NN 125/19). Također je naveo da izvođenjem neodgovarajuće visine cementne glazure uz staklenu stijenu, izvođač nije obraćao pažnju na projektom definirane slojeve podne obloge te nije ostavio dovoljno prostora uz staklenu stijenu za ugradnju podnih keramičkih pločica. Vještak je zaključio da se izvođač nije pridržavao projektne dokumentacije i projektom definirane debljine i kvalitete cementne glazure te da stanje na terenu mora uskladiti s projektnom dokumentacijom i otkloniti nedostatke kojima su ugroženi temeljni zahtjevi za građevinu propisani Zakonom o gradnji (NN 125/19), a sve u skladu s očitovanjem nadzornog inženjera.

14. Iz pisanog očitovanja vještaka Slavena Antolovića s lista 205-207 priklopljenog spisa R1-58/2020 povodom podneska protustranke, ovdje tuženika PT proizlazi da je sa stanjem nekretnine upoznat tijekom očevida kada mu je priloženo Očitovanje nadzornog inženjera, gospodina UT, dipl.ing.građ. u kojemu nadzorni inženjer da je tijekom vršenja nadzora uočio nepravilnosti u izvođenju cementne glazure te da glazura nije izvedena sukladno projektnoj dokumentaciji, da je projektnom dokumentacijom predviđena debljina cementne glazure 5 cm, a izvedena je debljine 3 cm. Nadalje je naveo da su projektom TD 17/19-G na str. 17 u dijelu opisa konstrukcije i obrade površina definirani slojevi poda sa svojim debljinama: termička izolacija u debljini 10 cm, završni sloj keramički parket i debljina AB podne ploče od 10 cm. U grafičkom dijelu projektne dokumentacije Presjek A-A, list 4. vidljiva je određena debljina cementne glazure i ona iznosi 5 cm. Prema dostavljenoj dokumentaciji vidljivo je da je projektom propisana debljina cementne glazure 5 cm. Ova debljina propisana je od strane projektanta UT, dipl.ing.građ., a nije ispoštovana od strane izvođača. Vještak dalje navodi da je Projektom dostavljenim uz dopis u PDF formatu, Mapa I, TD 17/19-A, razina – Glavni projekt, Glavni projektant UT, dipl.ing.građ, na str. 31 vidljivo da je grijanje u novoprojektiranoj zgradi predviđeno na kruto gorivo – drva, a alternativa je peć na struju i da podno grijanje nije predviđeno projektnom dokumentacijom za novoprojektiranu zgradu. Kao vještak nije upoznat s činjenicom je li za novoprojektiranu zgradu napravljena izmjena i dopuna Glavnog projekta niti je upoznat je li nadzorni inženjer usmeno upoznao izvođača s promjenama u projektu grijanja i na što mora obratiti pažnju da bi se izbjegli nastali problemi ako se nije pristupilo izmjeni i dopuni Glavnog projekta te su se problemi odlučili rješavati u hodu, tj. tijekom gradnje. Očevidom je utvrdio da ukupna debljina izvedenih slojeva na AB ploču iznosi 14 cm (u prilogu prilažem fotografiju). Uz poznavanje tehnologije građenja, tj. uz znanje da je prvo ugrađena staklena stijena, a nakon ugradbe staklene stijene, ugrađeni su slojevi hidroizolacije, termičke izolacije d=10 cm i slojevi podnog grijanja, tj. čepasta podloga i cijevi za podno grijanje. Vještak navodi da uzimajući u obzir činjenicu da protustranka u ovom postupku nije ugrađivala staklenu stijenu, nije izvodila termičku izolaciju i nije izvodila slojeve podnog grijanja, može tvrditi da nije bilo mogućnosti, tj. prostora za izvedbu cementne glazure u debljini definiranoj projektom te da se prilagodila jedinoj mogućoj debljini pazeći na horizontalno niveliranje cementne glazure. Obrazlaže to navodeći da debljina izvedenih slojeva utvrđena očevidom, koja obuhvaća sve slojeve: termičke izolacije, hidroizolacije, cementne glazure do pod staklenu stijenu, iznosi 14 cm. Uz pretpostavku izvedbe termičke izolacije u debljini definiranoj projektom od 10 cm, plus čepasta podloga s cijevima u debljini 4,0 cm, što je ukupne debljine 14 cm, nije bilo prostora za ugradnju 5 cm cementne glazure do pod staklenu stijenu. No protustranka kao izvođač cementne glazure, ako već unaprijed nije bila upoznata od strane nadzornog inženjera u vezi promjene slojeva poda zbog podnog grijanja, morala je upozoriti nadzornog inženjera na uočeni propust ili nedostatak mogućnosti izvedbe glazure u debljini od 5 cm, ne ulaziti u izvođenje dogovorenog posla i tražiti objašnjenje nadzornog inženjera o daljnjem izvođenju radova.

15. Čitanjem glavnog projekta za dogradnju stambene zgrade u [adresa] izrađenog od tvrtke Teania d.o.o. za građenje i projektiranje (list 80-147 spisa) utvrđeno je da je za radove na dogradnji stambene zgrade kod tužitelja, u [adresa] izrađen glavni projekt koji se sastoji od arhitektonskog projekta, građevinskog projekta i elektrotehničkog projekta, da su investitori ŠT i ZT, da je glavni projektant UT, dipl. ing. građ. Iz sadržaja glavnog projekta proizlazi da je glavni projektant potvrdio kako je projekt cjelovit i kako su njegovi sastavni dijelovi međusobno usklađeni. Na listu 29 i 31 projekta (TD 17/19-A) navedeno je kako je grijanje novoprojektirane zgrade na drva, a alternativa pećima na struju.

16 . Uvidom u glavni projekt za dogradnju stambene zgrade u [adresa] izrađenog od tvrtke Teania d.o.o. za građenje i projektiranje koji se nalazi na listovima 51-127 priklopljenog spisa R1-58/2020 utvrđeno je kako sadržaj navedenoga projekta i onoga koji se nalazi u spisu Pn-28/2021 nisu istovjetni te je ovaj u sklopu priklopljenoga spisa opsežniji te se u sklopu istoga nalaze dijelovi koji se odnose na projektom definirane mjere, pa je tako na listu TD 17/19-G na str. 17 u dijelu opisa konstrukcije i obrade površina definirani slojevi poda sa svojim debljinama: termička izolacija u debljini 10 cm, završni sloj keramički parket i debljina AB podne ploče od 10 cm.

17. Iz sadržaja ponude TB Mont broj 0033-2020 od 8. rujna 2020. (list 76-77 spisa) proizlazi da cijena cjelokupne izmjene instalacija podnog grijanja kod tužitelja iznosi 11.399,04 kuna.

18. Iz sadržaja očitovanja nadzornog inženjera od 7. rujna 2020. (list 78 spisa), proizlazi da se nadzorni inženjer UT pisanim putem obratio tužitelju i njegovoj supruzi te ih obavijestio kako je prilikom vršenja nadzora došlo do nepravilnosti u izvedbi cementne glazure, da je do pucanja i otvaranja nekoliko rupa došlo uslijed nekorektne debljine cementne glazure koja iznosi 3 cm, a ne kako je predviđeno projektnom dokumentacijom 5 cm, da je izvođač dužan u što kraćem roku sanirati štetu i u svom trošku dovesti u ispravnu funkciju.

19. Iz sadržaja očitovanja nadzornog inženjera od 16. prosinca 2020. (list 79 spisa) proizlazi da se nadzorni inženjer UT pisanim putem obratio tužitelju i njegovoj supruzi te ih obavijestio da debljina cementne glazure mora iznositi barem 4 cm kako ne bi došlo do pucanja iste, da izvedbom glazure nije zadovoljena projektna debljina niti zahtjev za minimalnom debljinom pa je došlo do oštećenja iste. Iz navedenog očitovanja proizlazi i da projekt grijanja nije sastavni dio Glavnog projekta, da se Glavnim projektom iskazuje način grijanja s iskazom potreba za energentom i njegovim priključkom, a ukoliko ima nekih nejasnoća tada se pristupa izradi Izvedbene dokumentacije po zahtjevu Investitora ili Izvođača.

20. Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Vukovaru broj P-91/2022 utvrđeno je da je između parničnih stranaka vođen parnični postupak radi predaje građevinskog dnevnika budući da po završetku radova na kući tužitelja, tužitelj kao investitor nije dobio građevinski dnevnik te bez istoga nije mogao dobiti uporabnu dozvolu. Iz provedenog parničnog postupka utvrđeno je kako nadzorni inženjer UT nije izlazio na teren i nije ovjeravao građevinski dnevnik, nego je na teren izlazio njegov sin UT koji je u svome iskazu (list 29 i 30 priklopljenog spisa) naveo da građevinskog dnevnika nije bilo tijekom izvođenja radova, da je više puta pozivao tuženika da mu preda na uvid građevinski dnevnik koji je tuženik kao izvođač radova dužan voditi i da se radilo o manjem gradilištu te je građevinski dnevnik mogao biti sastavljen i nakon završetka radova no tuženik ni tada nije predao na uvid građevinski dnevnik. Iz iskaza svjedoka HT (list 32-33 priklopljenog spisa) proizlazi da je ista bila voditelj građenja na gradilištu kod tužitelja jer je bila zaposlena kod tuženika, da je bila nekoliko puta na gradilištu kod tužitelja, da je tuženik svaki dan na gradilištu imao građevinski dnevnik i da ga je ona potpisivala redovito te je da isti što se tiče izvođača radova kompletiran. Tijekom navedenoga parničnog postupka tuženik PT je na ročište 27. rujna 2024. donio ispunjeni i potpisani građevinski dnevnik koji je nadzorni inženjer UT dipl. ing. potpisao i ovjerio na ročištu 27. rujna 2024., dok je njegov sin UT kao direktor ovjerio građevinski dnevnik potpisom i pečatom tvrtke TAENIA d.o.o., iskinuo parice građevinskog dnevnika, građevinski dnevnik vratio tuženiku, a parice predao nadzornom inženjeru.

21. Iz sadržaja građevinskog dnevnika (list 186-205 spisa) proizlazi da su evidentirani radovi koji su bili izvođeni na stambenom objektu tužitelja te je na kraju s datumom 17. lipnja 2020 (list 2025 spisa) navedeno kako su svi radovi završeni i kako je izvođač u obvezi dostaviti atestnu dokumentaciju i završno izvješće.

22. Iz sadržaja izvatka iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 207-208 spisa), proizlazi da je tužitelj suvlasnik premetne nekretnine u ½ dijela, a da je suvlasnik preostalog ½ dijela njegova supruga ŠTI.

23. Iz iskaza svjedoka AT proizlazi da ima privatni obrt " [obrt]" u [adresa] i da se već 20 godina bavi ugradnjom PVC stolarije, da je kod tužitelja ugrađivao stolariju na njegov poziv, prije otprilike 4 ili 5 godina, da se nekretnina tužitelja gdje je radio ugradnju stolarije nalazi u [adresa], u [adresa]. Iskazao je da je s investitorom prvotno dogovarao što i kako treba uraditi te je izvršio izmjeru i inzistirao je da se odredi donja zona od koje može uzeti mjeru da bi kasnije glazura, keramika, sve u visini štimalo za otvaranje vrata. Nadalje je naveo da je s gospodinom PT to dogovorio i on mu je našao te mjere i ocrtao je kako je svjedok zatražio te mu odredio visinske mjere nakon čega je po tome naručio dimenziju i isto ugradio 2 tjedna poslije. S ugradnjom je sve bilo u redu, vrata su se mogla normalno otvoriti jer daljnji postupak nije još završen odnosno nije bila postavljena niti glazura niti podno grijanje, njegovi radovi su bili prvi po redu. Nekoliko mjeseci nakon ugradnje stolarije bio je pozvan od strane tužitelja, odnosno investitora da provjeri može li nekako izvaditi stijenu i podignuti ju prema gore jer su se pojavili problemi u visini odnosno nešto nije štimalo, ne zna je li do visine glazure. Na kraju nije mogao podignuti tu stijenu jer je prema stropu nedostajalo prostora pa to nije bilo moguće te nije izvršio nikakve daljnje radove u kući investitora. Naveo je da visina odnosno mjerenje ovisi o podlozi i sjeća se da mu je investitor rekao da će ići podno grijanje, glazura i keramika, ali on ne mora o tome biti informiran jer njega zanima samo nivelir odnosno crta od koje može početi ugradnju stolarije. Naveo je i da je s tuženikom razgovarao o visini, da je ona iznosila prema njegovom sjećanju oko 9 do 11 centimetara ali da se ne sjeća je li s njim razgovarao o podlozi.

24. Svjedok UT je u svome iskazu naveo da je sudjelovao kao nadzorni inženjer za građevinske radove koji su se odvijali u nekretnini tužitelja, koja se nalazi u [adresa] u [adresa], da su se ti radovi odvijali prije otprilike 2-3 godine, da za vrijeme tih radova nije izlazio na teren, nego je to činio njegov sin UT koji je tada bio zaposlen u njegovoj firmi, pa je on izlazio na teren, fotografirao te ga o svemu izvješćivao. Naveo je da su se radovi odvijali u skladu s projektom te nije bilo nikakvih problema sve do glazure. Nadalje je naveo da u to vrijeme nije bio potreban strojarski projekt podnog grijanja te u prvotnom projektu za te radove nije bilo predviđeno podno grijanje. Iskazao je da građevinskog dnevnika nije bilo te ga njegov sin nije ovjeravao, nego je građevinski dnevnik potpisan tijekom parničnog postupka između ovih stranaka koji se vodio radi predaje građevinskog dnevnika. Nakon potpisivanja građevinskog dnevnika izvođač je izradio svoje izvješće, on je izradio svoje te je original građevinskog dnevnika predan izvođaču a kopija investitoru. Kada je nastao problem s glazurom, investitor je kontaktirao njegovoga sina, koji je tada izašao na teren i utvrdio da je glazura ispucala, da je debljine 3 centimetra, a da je trebala biti minimalno 5 centimetara i od tada ne zna što se događalo, samo mu je poznato da je investitor protiv izvođača pokrenuo sudski postupak. Naveo je da se projekt nije mijenjao, da je sve urađeno prema projektu, a da su se investitor i izvođač kasnije dogovorili o izvođenju radova podnog grijanja i da ne zna u kojem je to trenutku bilo, te da bi morao pitati sina je li taj dogovor uslijedio nakon ugradnje stolarije ili prije. Iskazao je da i da čim pukne glazura ista se mora izvaditi te se na puknutu glazuru ne mogu postavljati pločice. Ne zna je li njegov sin vršio uzorkovanje odnosno ispitivanje debljine glazure odnosno ne zna na koji način je utvrđena debljina glazure. Nije kontaktirao izvođača radova nakon što je upoznat s problemima oko pucanja glazure i da ne zna je li izvođača kontaktirao njegov sin. Svjedoku je prilikom iskazivanja predočen dopis naslova Očitovanje nadzornog inženjera od 7. rujna 2020. koji je potpisan od strane UT, dipl. ing. građ. koji se nalazi na listu 78 spisa te svjedok navodi da je on napisao taj dopis. Naveo je i da u to vrijeme nije bio potreban strojarski projekt za podno grijanje i da on nije izrađivao nikakav dodatni projekt za podno grijanje te ne zna je li to radio netko drugi. Za instalacije vodovoda i kanalizacije je urađen projekt. Naveo je da načelno podno grijanje ne spada u instalacije koje su obuhvaćene u projektnu dokumentaciju na osnovu koje je izdana građevinska dozvola. Također je iskazao da je visina podnog grijanja vjerojatno za otprilike 1 centimetar viša od izolacije koja je prvotno trebala biti stavljena i da glazura koja se podstavlja iznad treba biti minimalno 5 centimetara. Svjedok je naveo i da investitor u dogovoru s izvođačem može mijenjati određene stavke u izvođenju projekta ali da to ne mogu biti konstruktivni elementi.

25. Tužitelj ŠT u svome je iskazu naveo da je s tuženikom sklopio ugovor o izvođenju građevinskih radova u njegovoj kući u [adresa], radilo se o dogradnji dnevnog boravka i ugovor su sklopili 2020. godine, da je tuženik kao izvođač odradio posao ali je nastao problem zbog toga što je napravio glazuru debljine 3cm, a trebalo je biti 5 cm i uslijed toga je došlo do pucanja glazure te su svi radovi morali biti obustavljeni, te da je izvođač uredno naplatio svoje radove. Tužitelj je naveo da mu je zbog tako odrađenih radova nastala ne samo materijalna šteta nego je izgubio i puno vremena te mu je nastala i duševna šteta jer je tada imao dijete od godine dana i od sedam godina te nisu mogli prezimiti u dnevnom boravku odnosno morali su staviti ploče i najlone kako bi zatvorili taj dograđeni dio dnevnog boravka s obzirom da nisu mogli dovršiti radove i useliti tamo. Tužitelj je naveo da je tuženik trebao prema ugovoru napraviti temelje, zidove, postaviti gredice, napraviti dimnjak jer su planirali staviti kamin, te glazuru i žbukanje. Radovi su se odvijali tako da kada su postavljeni zidovi odnosno kada je napravljen taj dograđeni dio bilo je potrebno izbiti nosivi zid između stare kuće i novog djela i to je bilo u lipnju 2020. godine kada je tuženik došao i izbio taj zid a istoga dana popodne je tvrtka [obrt] došla ugraditi staklenu stijenu. Sutradan su djelatnici koji su postavljali podno grijanje postavili podno grijanje, a dan ili dva nakon toga je tuženik došao izliti glazuru i to je bio njegov zadnji posao. Tužitelj je naveo da je bilo ljeto pa je sa suprugom i djecom otišao u Liku kod njegovih roditelja na mjesec dana kako bi se ta glazura osušila i da djeca to ne udišu. Kada su se vratili, radovi su se trebali nastaviti, trebalo je postavljati vanjsku izolaciju, ugraditi kamin, staviti pločice, šteker, lustere kako bi u rujnu mogli useliti i koristiti taj prostor.

25.1. Tijekom kolovoza je kroz kuću prolazilo puno majstora kako bi se ti svi radovi odradili i odjednom se s glazurom nešto počelo događati, glazura je počela pucati a i majstori su mu rekli prilikom hodanja po glazuri da je s njom nešto čudno. Kraj kamina se počela nazirati cijev od podnog grijanja i tada je izmjerio debljinu glazure te shvatio da nije dogovorenih 5 cm nego manje. Tada je nazvao gospodina PT koji je došao i rekao da je to normalna pojava, da se to može ispraviti s ljepilom prilikom postavljanja pločica i da je to sve u redu. Tužitelj je zbog toga bio iznerviran i uznemiren te je bio neugodan prema gospodinu PT i pokazao mu je da glazura nije debljine 5 cm nego manje na što je on rekao da to nije problem da se to da srediti, on je prvo rekao da će on to srediti. Prije nego je pozvao tuženika kući provjerio je s izvođačima radova za podno grijanje i za kamin te su mu s obje strane rekli da se cijevi za podno grijanje moraju iznova postaviti jer gubi garanciju a kamin se mora fizički micati kako bi se ponovno stavila glazura te opet vratiti, te bi sve to uzrokovalo velike troškove. Kada mu je tuženik rekao da će on izvaditi glazuru, upoznao ga je s tim da to nije samo vađenje glazure, nego su to svi ovi dodatni radovi u vezi podnog grijanja i kamina i dodatni troškovi. Tužitelj je naveo da je tada rekao tuženiku da će angažirati druge radnike koji će sanirati tu štetu odnosno popraviti sve što nije bilo dobro i da svoje račune ispostave njemu da ih on podmiri inače će ga tužiti. Tuženik je rekao da ne želi ići na sud, ali nije rekao ni da prihvaća njegovu ponudu niti da ju odbija nego je otišao. Sve firme koje su obavljale radove izdale su mu ponude. Tužitelj je istaknuo da ni njegova odvjetnica nije uspjela s tuženikom dogovoriti s njim miran način da se šteta nadoknadi.

25.2. Iskazao je da je projekt inače prvotno napravljen tako da u tom dograđenom djelu grijanje bude na drva zbog čega su radili i dimnjak a u ostatku kuće odnosno u starom djelu kuće je centralno grijanje na radijatore. Tijekom izvođenja radova došli su na ideju da u taj dograđeni dio stave podno grijanje što prvotno nije bilo u planu. Radi toga je kontaktirao i plinaru i Ministarstvo graditeljstva i Grad Vukovar te je od svih dobio odgovor da može postaviti podno grijanje, a projektant mu je rekao da to može učiniti bez dodatne papirologije. Od svih je dobio upozorenje da debljina poda mora ostati 15 cm kako je i bilo u projektu od čega 10 cm koje je prvo trebalo biti samo stiropor odnosno izolacija treba biti 5 cm stiropora za podno grijanje i 5 cm običnog stiropora a preostalih 5 cm treba ostati glazura. S tim sam upoznao i izvođača radova odnosno ovdje tuženika te mi je rekao da može postaviti glazuru na podno grijanje te da ista treba ostati 5 cm. Na kraju je glazura bila manja od onog što je trebalo što je vidljivo i iz elaborata osiguranja dokaza. Kako nije očekivao da će morati popravljati štetu i imati dodatne troškove, a nije htio provesti još jednu zimu u takvim uvjetima odlučio je pomalo sam sanirati štetu, kamin nije micao, sam je izbio glazuru i odnio šutu, potom mu je firma TB Mont postavila nove cijevi podnog grijanja i za to je dobio račun radi garancije, prijatelj mu je potom postavio glazuru, za što nije dobio račun, te je sve napravljeno tako da se u konačnici staklena stijena može otvarati te ju nije bilo potrebno dirati ni micati. Naveo je da su prilikom tih radova morali napraviti modifikaciju u podlozi odnosno debljina stiropora je na kraju sada 3 cm umjesto 5 cm a podno grijanje je 5 cm gdje su dobili 2 cm tako da je sada glazura 5 cm i vrata staklene stijene se mogu normalno otvarati. Na postavljenu glazuru prijatelj mu je postavio pločice. Tužitelj je iskazao da je doveo to u stanje koje se može koristiti ali to je daleko od onoga što je bilo planirano. Plan je bio da cijela kuća bude u istoj razini a stvarna situacija sada je takva da je stari dio kuće na najvišoj razini a dograđeni dio na nižoj razini a kamin na višoj razini jer je ostao na staroj glazuri ali je također niže od starog dijela kuće. Tuženik je sačinio sve radove koje je trebao sačiniti odnosno nije ostalo nešto što nije izvršio ali mi je radeći glazuru napravio ovu štetu. Naveo je da je sav dogovoreni novac tuženiku platio i prije roka od 8 dana od završetka radova kako je ugovoreno točkom 3. ugovora.

26. Tuženik PT je u svome iskazu naveo da je Ugovor o izvođenju građevinskih radova na nekretnini tužitelja potpisao s tužiteljem u siječnju 2020., da su se radovi odvijali brzo, da su posao završili za 20-ak dana, a to se odnosi na grube radove odnosno napravili su zidove, ploču, pripremu za ravan krov, stavili su glazuru za ravan krov te se sjeća da mu je tužitelj rekao da mu je majstor za krov rekao da je ta glazura jako kvalitetna. S obzirom da tužitelj i njegova supruga nisu odmah imali novce, dogovor je bio da će mu za taj dio radova morati isplatiti kada se tužiteljeva supruga vrati na posao nakon porodiljnog tako da je novce čekao od ožujka kada sam završio te radove do lipnja 2020. kada su mi uplatili 33.000,00 kuna. Što se tiče materijala tužitelj je sav materijal platio "Povratniku". U lipnju 2020. nastavio je s radovima i odradio je žbukanje, tada još nije bila postavljena staklena stijena i tada je tužitelj došao na ideju da umjesto obične izolacije i glazure stavi podno grijanje. Tužitelj se dogovorio s nadzornim inženjerom oko toga i obojica su mu rekli da neće biti problema. Ja nisam postavljao stiropor za podno grijanje niti sam radio podno grijanje, moje je bilo da stavim glazuru koja je trebala biti 5 cm. Što se tiče staklene stijene ni sa tim nisam imao veze, izvođač tih radova je trebao računati da mu treba još dodatno 2cm za ugradnju. Pri izvođenju se trebalo i voditi računa o tome da i pločice i ljepilo zauzimaju određenu debljinu. Tuženik smatra da nije odgovoran za štetu tužitelja.

26.1. Tužitelj ga je u srpnju 2020. nazvao i rekao da je glazura dobra da bi ga kasnije zvao i rekao da glazura ne valja, da su mu to rekli drugi majstori koji su obavljali druge radove po kući. Tuženik je naveo da je vidio da je glazura pukla na jednom mjestu odnosno da je oštećena i da se to može ispraviti s ljepilom a to je potvrdio i UT, mlađi, koji je bio kao nadzorni inženjer na tom gradilištu. Potom je sačinjeno ono izvješće nadzornog inženjera koje je prema njegovom mišljenju napisao UT, mlađi s obzirom da UT za to nije ni znao što proizlazi iz njegovog iskaza te smatra da je tužitelj samo htio od njega izvući dodatni novac. Rekao je tužitelju da će mu to popraviti no on je na njega vikao, bio je neugodan i bezobrazan te ga praktički otjerao i rekao da će ga tužiti. Preko odvjetnika pokušao je tužitelju ponuditi 3.000,00 kuna samo zato da ne ide na sud jer smatra da za tu štetu nije odgovoran. Preostalih 5.000,00 kuna za radove tužitelj mu je platio nekoliko dana nakon što je postavio glazuru također putem internet bankarstva. Tuženik je naveo da je svoj posao kod tužitelja obavio sukladno onome što su dogovorili. Tuženik navodi da je izvođaču radova iz tvrtke [obrt] izmjerio vagres što predstavlja visinu od koje on može dalje sebi mjeriti visinu i dimenzije stolarije, te da ga je tužitelj u lipnju 2020. obavijestio o tome da želi staviti podno grijanje a tada su već bile određene visine za otvor za stolariju. Također je naveo da je tužitelju rekao da zbog podnog grijanja glazura ne može biti ista debljina glazure jer je drugačija na čepu a drugačija u rupi gdje cijev prolazi. Također je naveo i da glazura koju je on postavio nije nigdje mogla biti 5 cm jer je predebeo stiropor koji je postavljen ispod čepaste podloge za podno grijanje. Tuženik navodi da je on rekao gdje je glazura i koliko je debela odnosno do koje točke će ona ići u vis i da se prema tome izvođač koji je postavljao stolariju trebao ravnati. Također je naveo da debljina glazure nije mogla biti 5 cm jer nije bilo više mjesta pa se staklena stijena ne bi mogla otvarati te je prema njegovom mišljenju bilo potrebno prilikom postavljanja stiropora na mjestima gdje on zauzima previše debljine stanjiti stiropor i tada bi glazura bila 5 cm.

27. Člankom 620. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO) propisano je da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu te da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku.

28. Sukladno čl. 622. ZOO izvođač je dužan omogućiti naručitelju stalan nadzor nad radovima i kontrolu količine, kakvoće i sukladnosti ugrađenih proizvoda.

29. Člankom 623. stavkom 1. ZOO propisano je da za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja.

30. Odredbom čl. 608. st. ZOO koja se odredba treba primijeniti u ovom odnosu sukladno odredbi čl. 631. ZOO-a, propisano je da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjereni rok, dok je st. 2. istog članka toga Zakona, propisano da on ima pravo i na naknadu štete. Nadalje, odredbom čl. 610. st. 1. ZOO-a, propisano je da kada obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neupotrebljivo, odnosno kada posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni, prema st. 2. istog članka toga Zakona, propisano je na naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka, dok je st. 3. istog članka toga Zakona, propisano ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor, a odredbom st. 4. istog članka toga Zakona, propisano je da u svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete.

31. Cijeneći svaki provedeni dokaz posebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti te ih dovodeći u vezu s materijalnom pravom koje se primjenjuje u ovoj pravoj stvari, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 911,78 eura osnovan.

32. Prvenstveno valja naglasiti da je u periodu od izrade nalaza i mišljenja u postupku osiguranja dokaza do glavne rasprave u ovom predmetu vještak Slaven Antolović preminuo, stoga nije bilo moguće navedenog vještaka saslušati usmeno radi otklanjanja prigovora na navedeni nalaz i mišljenje te potpunijeg utvrđenja činjeničnog stanja. No navedena činjenica ne znači da sud u dokaznom postupku ne može koristiti navedeni nalaz i mišljenje budući da je po prijedlogu tužitelja proveden postupak osiguranja dokaza u predmetu ovoga suda R1-58/2020 a koji postupak se upravo i provodi kada postoji opasnost da se kasnije neće moći izvesti tijekom parničnoga postupka. Tužitelj je morao izvršiti dodatne radove te promijeniti stanje stvari kako bi dograđeni objekt doveo u funkciju za stanovanje radi čega je i proveden postupak osiguranja dokaza kako bi se zatečeno stanje fiksiralo i kako bi se vještak u svom nalazu i mišljenju očitovao o nepravilnostima u cementnoj glazuri na objektu u dvorištu kuće na adresi [adresa].

33. Naime, iz provedenog dokaznog postupka, posebice iskaza tužitelja i tuženika te ugovora o izvođenju građevinskih radova i glavnog projekta, proizlazi da su tužitelj i tuženik ugovorili izvođenje građevinskih radova kojim ugovorom se tuženik kao izvođač obvezao na izvođenje radova u dvorištu kuće tužitelja na adresi [adresa] u [adresa] i to gradnju objekta do ROH-BAU faze, žbukanje, te izradu glazure, da je tuženik sve radove izveo i da mu je tužitelj za izvedene radove isplatio ugovorenu cijenu. Također je iz sadržaja glavnog projekta kao i nalaza i mišljenja vještaka Slavena Antolovića iz postupka osiguranja dokaza utvrđeno kako je ukupna debljina poda, odnosno izolacije i glazure trebala iznositi 15 cm, od čega 10 cm predstavlja izolaciju od stiropora, a 5 cm glazuru.

34. Nadalje, iz iskaza tuženika i svjedoka AT, sud je utvrdio da je tuženik izvođaču radova iz tvrtke [obrt] AT izmjerio vagres što predstavlja visinu od koje on može dalje sebi mjeriti visinu i dimenzije stolarije, budući da su navedeni iskazi u tom dijelu međusobno sukladni te sud iste prihvaća kao istinite, a navedenu činjenicu tijekom postupka tužitelj nije činio spornom.

35. Iz iskaza tužitelja i tuženika sud je nesporno utvrdio da je nakon nekog vremena od postavljanja glazure tužitelj kontaktirao tuženika budući da je na glazuri došlo do pucanja te je mjereći glazuru na određenim mjestima utvrdio kako ista ne iznosi 5 cm, kako je predviđeno projektom nego manje od toga. Tuženik navedeno nije osporio odnosno nije osporio da cementna glazura nije na svim mjestima bila debljine 5 cm kako je to predviđeno projektom. No u svom iskazu je naveo kako je tijekom izvođenja radova tužitelj odlučio da se umjesto obične izolacije odnosno stiropora u pod postavi podno grijanje te da je tužitelj s nadzornim inženjerom dogovorio sve u vezi podnog grijanja i da je njemu rečeno kako neće biti problema. Tužitelj također u svome iskazu navodi kako je odlučio odstupiti od projekta odnosno umjesto izolacije od stiropora postaviti podno grijanje te kako je prije toga kontaktirao i plinaru i Ministarstvo graditeljstva i Grad Vukovar te je od svih dobio odgovor da može postaviti podno grijanje, a projektant mu je rekao da to može učiniti bez dodatne papirologije. Od svih je dobio upozorenje da debljina poda mora ostati 15 cm kako je i bilo u projektu od čega u 10 cm koje je prvo trebalo biti samo stiropor treba biti 5 cm stiropora za podno grijanje i 5 cm običnog stiropora, a preostalih 5 cm treba ostati glazura. S time je upoznao i izvođača radova odnosno ovdje tuženika koji mu je rekao da može postaviti glazuru na podno grijanje te da ista treba ostati 5 cm.

36. Iskazi tužitelja i tuženika u dijelu u kojem govore o debljini glazure nakon odluke tužitelja da se umjesto izolacije od stiropora postavi podno grijanje su u suprotnosti te u tom dijelu sud prihvaća kao istinit i logičan iskaz tužitelja budući da navodi tuženika o tome da je upozorio tužitelja kako debljina glazure neće moći biti svugdje jednaka zbog različite visine čepaste podloge i rupa u koje su položene cijevi podnoga grijanja ne utječu na činjenicu da je cementna glazura od najveće visine podnog grijanja, odnosno čepaste podloge trebala iznositi 5 centimetara, budući da je podno grijanje s običnim stiroporom trebalo zauzeti 10 cm, odnosno trebalo je ostati u jednakoj visini kao što je projektom prvotno predviđeno da će iznositi izolacija od stiropora. Dakle u obje situacije, odnosno i da je napravljena izolacija od stiropora od 10 cm, te u situaciji kada je postavljeno podno grijanje koje u visini zauzima 10 cm, debljina cementne glazure i dalje treba ostati debljine 5 cm.

37. Sud prihvaća kao uvjerljiv i logičan i iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je prilikom ponovnog postavljanja instalacija podnog grijanja modificirana debljina običnog stiropora, odnosno da je stavljen stiropor debljine 3 cm umjesto 5 cm, pa je na taj način dobiveno dodatno 2 cm slijedom čega je cementna glazura koja je postavljena nakon toga one debljine koje treba biti, odnosno 5 cm. I sam tuženik je u svome iskazu naveo kako bi debljina cementne glazure mogla iznositi 5 cm kada bi se stiropor stanjio na mjestima gdje zauzima previše debljine.

38. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka Slavena Antolovića iz postupka osiguranja dokaza utvrđeno je kako je cementna glazura u dograđenoj prostoriji ispucala i da nije one debljine kakva je predviđena projektom, odnosno nije na svim mjestima 5 cm kako je trebalo biti, nego se kreće u rasponima od 32 mm do 50 mm, s time da je vještak vršio mjerenja na nasumičnim mjestima gdje je uočio pukotine u glazuri, dok se debljina glazure kod staklene stijene kreće od 21 mm do 31 mm. Iz navedenog nalaza i mišljenja također jasno slijedi da cementna glazura nije izvedena u debljini sloja koja je predviđena projektom i kao takva u uporabi može prouzročiti pucanje cijevi podnog grijanja i isticanje vode u prostoriju koja se grije te da je u predmetnu nekretninu potrebno uložiti dodatna sredstva za otklanjanje nedostataka kojim su ugroženi Temeljni zahtjevi za građevinu propisani Zakonom o gradnji (NN 125/19). Izvođenjem neodgovarajuće visine cementne glazure uz staklenu stijenu, izvođač nije obraćao pažnju na projektom definirane slojeve podne obloge te nije ostavio dovoljno prostora uz staklenu stijenu za ugradnju podnih keramičkih pločica. Sud prihvaća navedeni nalaz i mišljenje iz postupka osiguranja dokaza u tom dijelu budući da je stručan i objektivan, izrađen sukladno naloženom zadatku te je istome utvrđeno zatečeno stanje stvari, odnosno činjenica da cementna glazura nije one debljine koja je predviđena projektom, a što nije ni sporno između stranaka. Iz navedenog nalaza i mišljenja sud utvrđuje kako se tuženik nije pridržavao projektne dokumentacije i kako debljina cementne glazure nije na svim mjestima bila 5 cm kako je to bilo predviđeno projektom te kako su na taj način ugroženi temeljni zahtjevi za građevinu propisani Zakonom o gradnji i da uslijed tako izvedene cementne glazure može doći do pucanja cijevi podnog grijanja i istjecanja vode u prostoriju koja se grije.

39. Iz pisanog očitovanja vještaka Slavena Antolovića proizlazi da je provedenim očevidom vještak utvrdio da debljina izvedenih slojeva koja obuhvaća sve slojeve: termičke izolacije, hidroizolacije, cementne glazure do pod staklenu stijenu, iznosi 14 cm o čemu je priložio i fotografiju. Sud iz navedenog očitovanja vještaka zaključuje kako debljina svih slojeva do pod staklenu stijenu nije iznosila ni projektom predviđenih 15 cm, nego 14 cm.

40. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da se izvođač radova ovdje tuženik nije pridržavao projektne dokumentacije, odnosno da nije prilagodio debljinu cementne glazure onoj debljini koja je predviđena projektnom dokumentacijom što je za posljedicu dovelo do pucanja glazure, potrebe razbijanja postavljene glazure, ponovnog postavljanja nove instalacije podnog grijanja, ponovnog postavljanje nove glazure a što je sve tužitelju uzrokovalo troškove, odnosno time je tuženik tužitelju počinio štetu. Naime, tuženik je taj koji je odredio visinske mjere izvođaču radova koji je postavljao staklenu stijenu, znači da mu je odredio od koje visine može početi s ugradnjom stolarije, što znači da je tada trebao uzeti u obzir projektom predviđenu debljinu termičke izolacije od 10 cm, debljinu glazure od 5 cm i dodatni prostor za ljepilo i pločice. No u stvarnosti je došlo do toga da je ukupna visina slojeva do pod staklenu stijenu 14 cm te da cementna glazura nije na svim mjestima 5 cm, nego varira u rasponu od 2,1, cm do 5 cm. Prema mišljenju suda tuženik je taj koji je kao izvođač radova bio odgovoran da se radovi izvedu onako kako je predviđeno projektom, što uključuje i pravilno davanje visinskih mjera izvođaču radova koji je ugrađivao stolariju. Također, ukoliko je uslijed tužiteljeve odluke o postavljanju podnog grijanja umjesto izolacije smatrao da radove neće moći izvesti sukladno projektu trebao je o tome obavijestiti i tužitelja i glavnog projektanta kako bi se poduzele odgovarajuće mjere da se radovi doista izvedu kako je bilo predviđeno projektom, odnosno trebao je sukladno čl. 623. ZOO tražiti pisanu suglasnost tužitelja kao naručitelja radova da će odstupiti od predviđenog projekta. Tuženik nije učinio ništa od navedenoga, nego je postavio glazuru suprotno od onoga kako je to bilo projektirano i kako je trebalo biti učinjeno.

41. Prema tome, tuženik se kao sudionik obveznog odnosa nije pridržavao preuzetih obveza uslijed čega je tužitelju nastala materijalna šteta za koju tuženik sukladno ranije citiranim odredbama ZOO odgovara. Tužitelj je pozvao tuženika da otkloni uočene nedostatke, no kako nisu postigli dogovor, tužitelj je odlučio sam popraviti nastalu štetu angažiranjem drugih osoba koje su izvršile potrebne radove, a od tuženika onda zahtijevati naknadu štete koja mu je zbog toga nastala.

42. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije potrebno je primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO) i Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje u tekstu ObZ).

43. Prema odredbi čl. 63. ZOO-a svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vjerovnika koji je primio ispunjenje od dužnika da mu preda dio koji mu pripada, dok je st. 2. tog članka propisano ako iz odnosa među vjerovnicima ne proistječe što drugo, svakom solidarnom vjerovniku pripada jednak dio.

44. Nadalje, odredbom čl. 41. st. 1. ZOO-a propisano je da je obveza djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva. Stavkom 3. istoga članka propisano je da kada u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika tražbina se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije šta drugo određeno i svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio tražbine.

45. Odredbom čl. 44. ObZ-a propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom, dok je stavkom 3. toga članka propisano da se smatra da su bračni drugovi za obveze iz stavka 1. ovoga članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.

46. Točno je da je odredbom čl. 54. ZOO-a propisano da u situaciji kada na vjerovnikovoj strani ima više osoba, one su solidarne samo kad je solidarnost ugovorena ili zakonom određena, no primjenjujući u konkretnom slučaju citiranu odredbu čl. 44. Obz-a koji se ovdje primjenjuje kao lex specialias zaključak je suda da su tužitelj i ŠTI u odnosu na zahtjev za naknadu štete prema tuženiku solidarni vjerovnici.

47. Prema članku 37. ObZ-a za izvanredne poslove na nekretninama, poput većih popravaka ili preuređenja, potrebno je zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugog bračnog druga. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka slijedi da su tužitelj i ŠTI sklapajući ugovor s tuženikom zajednički poduzeli navedeni posao preuređenja nekretnine u kojoj stanuju.

48. Nadalje, iz svih raspoloživih podataka u spisu jasno slijedi da su tužitelj i ŠTI u braku te je tuženikov prigovor da tužitelj i ŠTI nisu u braku, koji je iznesen tek na glavnoj raspravi 15. siječnja 2026. u ponovljenom postupku, i to nakon tužiteljevog pozivanja na odredbe Obiteljskog zakona za koje smatra da bi se trebale primijeniti u konkretnom slučaju, potpuno neosnovan te usmjeren na izbjegavanje odgovornosti za naknadu štete.

49. Prije svega tužitelj i ŠTI dijele isto prezime, stanuju na istoj adresi, oboje su kao naručitelji i investitori sklopili predmetni Ugovor o izvođenju radova, iz potvrda na listovima 50 i 51 spisa vidljivo je da je s računa ŠTI isplaćen cjelokupni iznos ugovoren predmetnim ugovor tuženiku za izvođenje radova (i to u dva navrata) te su tužitelj i ŠTI suvlasnici nekretnine na kojoj su se odvijali građevinski radovi u vezi čijeg izvođenja tužitelj i traži naknadi nastale materijalne štete, i to svaki u ½ dijela. Iz svega navedenoga slijedi jasan zaključak da su tužitelj i ŠTI u braku, odnosno da su i u sporno vrijeme bili u braku. I sam tuženik u svom iskazu potvrđuje tu činjenicu navodeći u jednom dijelu: "S obzirom da tužitelj i njegova supruga nisu odmah imali novce, dogovor je bio da će mi za taj dio radova morati isplatiti kada se tužiteljeva supruga vrati na posao nakon porodiljnog tako da sam novce čekao od ožujka kada sam završio te radove do lipnja 2020. kada su mi uplatili 33.000,00 kuna".

50. Stoga u slučaju kada su oba bračna druga sklopila ugovor o izvođenju radova, solidarna im je odgovornost za obveze iz tog ugovora, slijedom čega su u odnosu na zahtjev za isplatu naknade štete zbog loše izvedenih radova prema tuženiku solidarni vjerovnici.

51. Prema čl. 55. st. 1. ZOO-a svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje cijele obveze, ali kad jedan od njih bude namiren, obveza prestaje i prema ostalim vjerovnicima.

52. Sukladno tome, tužitelj je u konkretnom slučaju kao solidarni vjerovnik aktivno legitimiran na podnošenje ove tužbe slijedom čega se prema mišljenju ovoga suda tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje kao neosnovan.

53. S obzirom da je tuženik prigovorio visini tužbenog zahtjeva sud je odluku o visini utemeljio na dokazima kojima je raspolagao, odnosno onima koji su provedeni u dokaznom postupku.

54. Iz iskaza tužitelja slijedi da nije očekivao da će morati popravljati štetu i imati dodatne troškove, te kako nije htio provesti još jednu zimu u takvim uvjetima odlučio je pomalo sam sanirati štetu, kamin nije micao, sam je izbio glazuru i odnio šutu, a potom mu je firma TB Mont postavila nove cijevi podnog grijanja i za to je dobio račun radi garancije, prijatelj mu je potom postavio glazuru, za što nije dobio račun, te je sve napravljeno tako da se u konačnici staklena stijena može otvarati te ju nije bilo potrebno dirati ni micati.

55. Iz sadržaja ponude TB Mont broj 0033-2020 od 8. rujna 2020. (list 76-77 spisa) koja glasi na ime tužitelja, slijedi da cijena cjelokupne izmjene instalacija podnog grijanja kod tužitelja iznosi 11.399,04 kuna, što uključuje i postavljanje strojnog estriha (glazure) i vađenje postojećeg estriha – glazure.

56. Imajući u vidu uputu drugostupanjskog suda iz ukidbene odluke da je potrebno pažljivije utvrditi i obrazložiti, da li je tužitelj i u odnosu na koje radove izvršio ispravak tako izvedenih radova, prema njegovom iskazu, te u kojem iznosu su izvršeni popravci i to isplaćeno, ovaj sud je utvrdio da iz iskaza tužitelja slijedi da je on sam izbio postojeću glazuru, da mu je prijatelj postavio novu glazuru te mu nije dao račun, a da je firma TB Mont postavila cijevi podnog grijanja, za što je dobio račun.

57. Analizirajući ponudu na listu 76-77 spisa izdanu od strane TB Mont u ukupnom iznosu od 11.399,04 kune (1.512,91 eura), sud je utvrdio da se stavke pod brojevima 5) TECE aditiv za estrih 10 kg u iznosu od 301,76 kuna, 6) CEMENT 25 KG LUKAVAC 42,5N 25/1 u iznosu od 880,00 kuna, 7) Separacija za estrih u iznosu od 1.000,00 kuna, 8) stiropor građevinski 2 cm u iznosu 607,50 kuna, 11) Postavljanje strojnog estriha 5-8cm u iznosu od 1.140,00 kuna i 12) Vađenje postojećeg estriha – glazure u iznosu od 600,00 kuna, odnosno ukupno 4.529,26 kuna (601,14 eura) odnose na poslove vađenja stare glazure i postavljanja nove glazure, a što je tužitelj učinio sam i uz pomoć prijatelja koji mu nije izdao račun. Stoga se navedeni trošak ne može smatrati opravdanim s obzirom da ga prema iskazu tužitelja nije izvodila firma TB Mont pa se slijedom toga ne može na nedvojben način utvrditi visina štete za navedene radove.

58. U odnosu na visinu naknade štete za postavljanje podnog grijanja, koje je tužitelju prema njegovom iskazu napravila firma TB Mont sud je iz navedene ponude broj 0033-2020 utvrdio da je cijena za te radove 6.869,78 kuna (911,78 eura), a koja uključuje stavke 1) TECE raster 55 mm stiropor u iznosu od 2.273,28 kuna, 2) TECE rubna traka u iznosu od 262,40 kuna, 3) TECE cijev za podno fi 17 SLQ u iznosu od 1.680,00 kuna, 4) folija građevinska 4000 x 0,15 254,10 u iznosu od 254,10 kuna, 9) postavljanje rastera za podno grijanje tip TECE 55 u iznosu od 400,00 kuna i 10) ugradnja cijevi za podno grijanje tip TECE fi 17 SLQ u iznosu od 2.000,00 kuna.

59. Slijedom svega navedenoga dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 911,78 eura na ime troška postavljanja podnog grijanja sud je usvojio kao osnovan budući da je tužitelj zbog loše izvedenih radova na glazuri morao postavljati novo podno grijanje.

60. Nadalje, sud je utvrdio kako tužitelj nijednim predloženim i provedenim dokazom nije uspio dokazati da bi mu nastala šteta u visini od 1.000,00 kuna za vađenje i ponovno postavljanje klizne stijene, za štemanje nadvoja u visini od 875,00 kuna i za demontažu i ponovno postavljanje kamina u visini od 11.124,00 kuna. Naime, i sam tužitelj u svom iskazu tvrdi da nije micao staklenu stijenu niti kamin pa se ne može zaključiti da bi za njega navedena šteta nastala.

61. Također, u svome iskazu tužitelj je decidirano naveo da je tuženik obavio sve radove koje je trebao i da nije ostalo nešto što nije izvršio slijedom čega se i zahtjev za isplatu iznosa od 5.000,00 kuna na ime povrata viška uplaćenog novca za uslugu koja nije izvršena ukazuje neosnovanom.

62. Iznos od 1.500,00 kuna na ime troška osiguranja dokaza, 100,00 kuna na ime troška sudske pristojbe na osiguranje dokaza, te iznos od 1.250,00 kuna na ime troška punomoćnika u postupku osiguranja dokaza ne predstavljaju štetu koja je za tužitelja učinjena loše izvedenim radovima, nego se navedeni troškovi ubrajaju u troškove parničnog postupka koje je tužitelj mogao navesti u zahtjevu za naknadu troškova postupka. Naime, sukladno odredbi čl. 168. st. 1. Zakona o parničnom postupku troškove postupka osiguranja dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza. Ona je dužna nadoknaditi i troškove protivnoj stranci odnosno postavljenom privremenom zastupniku. Stavkom 2. istoga članka propisano je da te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici. Stoga proizlazi jasan zaključak da tužitelj ne može navedene troškove zahtijevati u sklopu tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog loše izvedenih građevinskih radova.

44. Slijedom svega navedenoga, sud smatra tužbeni zahtjev za naknadu štete osnovanim u visini od 6.869,78 kuna što pretvoreno u valutu EUR prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 911,78 eura radi čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu usvojen, dok tužbeni zahtjev za naknadu štete u preostalom dijelu u iznosu od 601,13 eura sud smatra neosnovanim radi čega je isti odbijen.

45. Na dosuđeni iznos materijalne štete tužitelju pripadaju zatezne kamate koje sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

46. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici.

46.1. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 1.512,91 eura, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od 911,78 eur uspio sa 60,27%, a tuženik sa 39,73%.

46.2. U pogledu osnove zahtjeva tužitelj je uspio sa 100%, pa je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 67,67 % (tužitelj: 100% + 60,27%=160,27% : 2 =80,13 %,; tuženik: 0% + 39,73% = 39,73% : 2= 19,87%). Dakle, uspjeh tužitelja je 80,13%, a tuženika 19,87%.

46.3. Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela, odnosno tužitelj (80,13%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, odnosno tuženika (19,87%), te se na taj način dolazi do razlike od 60,26%.

46.4. Uzimajući u obzir postavljeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: OT), tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni i to:

- trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova,

- trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 23. veljače 2022. koje je odgođeno prije početka raspravljanja prema Tbr. 9. toč. 5. OT sa 25 bodova,

- trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 21. veljače 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. OT sa 100 bodova,

- trošak zastupanja na ročištima od 10. travnja 2024., 20. svibnja 2024. i 15. siječnja 2026. prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 300 bodova,

- trošak pristupa ročištu za objavu odluke prema Tbr. 9. toč. 3. OT sa 50 bodova, odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 575 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.150,00 eura.

46.5. Tužitelju nije priznat trošak pristupa pripremnom ročištu u iznosu koji prelazi iznos od dosuđenih 25 bodova, odnosno 50,00 eura (od zatraženih 100,00 eura) jer se radilo o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja prema kojemu sukladno Tbr.9.toč. 5. OT odvjetniku pripada pravo na naknadu od 25%. Također, tužitelj je za ročišta od 10. travnja 2024. i 20. svibnja 2024. zatražio naknadu u iznosu od po 300,00 eura za svako ročište, no sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT sud je kao osnovan usvojio zahtjev u visini od po 100 bodova, odnosno 200,00 eura za svako ročište.

47. Kada se od uspjeha tužitelja u sporu od 80,13% oduzme uspjeh tuženika od 19,87%, na taj način dolazi do razlike od 60,26% pa je slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik dužan nadoknaditi 60,26% tužiteljevih troškova, što iznosi 692,99 eura.

48. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vukovaru 6. veljače 2026.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

DNA:

1. Tužitelju, putem punomoćnika

2. Tuženiku, putem punomoćnika