Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-270/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H-ABDUCO d.o.o., OIB: 13667298928, Radnička cesta 41, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju CH, diplomirani pravnik, protiv ovršenika TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Romeo Herceg, odvjetnik u Zaboku, M. J. Zagorke 5b, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru Stalne službe u Zaboku poslovni broj Ovr-179/2023-18 od 17. lipnja 2025., dana 6. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika TH i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru Stalne službe u Zaboku poslovni broj Ovr-179/2023- 18 od 17. lipnja 2025. pod toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi, na temelju ovršne isprave – Ugovora o kratkoročnom kreditu broj: 50012-134-97 od 30. rujna 1997., solemniziranog istog dana od strane javnog bilježnika Duška Sudara iz Zagreba, pod brojem OU-357/97, Aneksa br. 1. Ugovora o kreditu za obrtna sredstva broj: 50012-134-97 od 13. siječnja 1998., solemniziranog 13. veljače 1998. od strane javnog bilježnika Duška Sudara, pod brojem OU-48/98 te dopunske ovršne isprave – Ugovora o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na ime glavnice u iznosu od 132.722,81 eura, na ime dospjelih zateznih kamata u iznosu od 523.632,98 eura, uvećano za zatezne kamate koje na iznos glavnice teku od 30. siječnja 2023. pa do isplate, troškova u iznosu od 1.954,24 eura te troškova ovršnog postupka, određena je ovrha na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Zabok, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada i dvorište površine 46 čhv, 165 m2 (toč. I. izreke). U toč. II. izreke naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu upisati zabilježbu ovrhe, dok je u toč. III. naloženo ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.820,36 eura.

2. Protiv toč. I. i II. tog rješenja žali se ovršenik, u bitnom navodeći da nekretnina koja je predmet ovrhe više ne postoji u naravi, obliku i površini u kojoj je upisana u zemljišnoj knjizi i kakva je postojala 1997. kada je založno pravo zasnovano i upisano u zemljišnoj knjizi, zbog čega je provedba ovrhe nemoguća. Ističe i prigovor zastare. Predlaže ukinuti pobijano rješenje, podredno uputiti ovršenika u parnicu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje niti jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

5. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjanih ovršnih isprava u smislu odredbe čl. 23. toč. 5. OZ-a, i to Ugovora o kratkoročnom kreditu broj: 50012-134-97 od 30. rujna 1997., solemniziranog istog dana od strane javnog bilježnika Duška Sudara iz Zagreba, pod brojem OU-357/97, Aneksa br. 1. Ugovora o kreditu za obrtna sredstva broj: 50012-134-97 od 13. siječnja 1998., solemniziranog 13. veljače 1998. od strane javnog bilježnika Duška Sudara, pod brojem OU-48/98. Također, ovrhovoditelj je uz ovršni prijedlog ostavio i dopunsku ovršnu ispravu iz čl. 32. st. 1. OZ-a, odnosno Ugovora o ustupu tražbine od 22. svibnja 2014., iz koje proizlazi da je na ovdje ovrhovoditelja prenesena tražbina iz ovršne isprave. Jednako tako, ovrhovoditelj je dostavio ovršne isprave te dopunsku ovršnu ispravu u izvorniku sukladno odredbi čl. 36. st. 1. OZ-a.

6. U odnosu na žalbeni navod ovršenika da nekretnina koja je predmet ovrhe više ne postoji u naravi, obliku i površini u kojoj je upisana u zemljišnoj knjizi i kakva je postojala 1997. kada je založno pravo zasnovano ukazuje se sljedeće.

6.1. Naime, sukladno odredbi čl. 81. st. 1. OZ-a predmet ovrhe može biti samo nekretnina kao cjelina određena pravilima koja uređuju vlasništvo i druga stvarna prava. Dakle, predmet ovrhe je nekretnina upisana u zemljišnoknjižni uložak, onako kako je opisana u posjedovnici. Stoga, okolnost što bi eventualno postojala razlika između stvarnog stanja i podataka iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka nije odlučna za dopuštenost i vođenje ovrhe, jer su, za pitanje vlasništva nad određenom nekretninom, kao i pitanja koja se tiču njene izgrađenosti mjerodavni podaci koji su sadržani u zemljišnoj knjizi te tako opisanu nekretninu prodajom u predmetnom ovršnom postupku stječe kupac. Međutim, iako razlika u stvarnoj površini ili izgrađenosti nije zapreka ovrsi, ukazuje se ovršeniku da će sudski vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeti u obzir eventualne razlike u površini i stvarnom stanju nekretnine, u mjeri u kojoj iste mogu utjecati na procjenu njezine vrijednosti.

7. U odnosu na žalbeni navod iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a ovršenik je sukladno čl. 50. OZ-a zaključkom suda prvog stupnja upućen u parnicu.

8. Stoga, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja

9. U ostalom, nepobijanom dijelu (toč. III. izreke), prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 6. veljače 2026.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić