Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-374/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja APS Delta S.A., OIB: 45421012929, Rue Avenue J. F. Kennedy 46A, L-1855, Luksemburg, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Andrije Hebranga 27, protiv ovršenika Općine Sibinj, OIB: 84310475838, 108. Brigade ZNG 6, Sibinj, kojeg zastupa punomoćnica Ana-Maria Bogović, odvjetnica u Slavonskom Brodu, I. Mažuranića 8, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-1280/2025-2 od 15. listopada 2025., dana 6. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika Općine Sibinj kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-1280/2025-2 od 15. listopada 2025. pod toč. I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 625,00 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, na temelju ovršne isprave - Ugovora o namjenskom kreditu broj 534/02 od 13. rujna 2002., solemniziranog od strane javnog bilježnika Zvonimira Koporčića 18. rujna 2002. pod brojem: OU-1042/02, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 17.350,47 eura sa zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 7.388,85 eura teku od 14. listopada 2025. pa do isplate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od 15. listopada 2025. pa do isplate, određena je ovrha na nekretnini ovršenika koja je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Zemljišnoknjižni odjel Slavonski Brod, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] (toč. I. izreke). Ovrhovoditelju je određen trošak postupka u iznosu od 734,98 eura (toč. II. izreke), dok je odbijen za trošak postupka u preostalom iznosu od 9,93 eura (toč. III. izreke).

2. Protiv toč. I. i II. izreke tog rješenja žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje, podredno preinačiti i odbiti ovršni zahtjev. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 eura.

2.1. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenika i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

3. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje niti jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

4. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 5. OZ-a, i to Ugovora o namjenskom kreditu broj 534/02 od 13. rujna 2002., solemniziranog od strane javnog bilježnika Zvonimira Koporčića 18. rujna 2002. pod brojem: OU-1042/02 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). Ovršna isprava, kao javnobilježnički akt, postala je ovršna 2. travnja 2023., a što proizlazi iz potvrda na listu 8 spisa. Također, ovrhovoditelj je uz ovršni prijedlog dostavio i dopunsku ovršnu ispravu iz čl. 32. st. 1. OZ-a, odnosno Trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017., solemniziran od strane javnog bilježnika 19. srpnja 2017. broj OV-7441/2017, iz koje proizlazi da je na ovdje ovrhovoditelja prenesena tražbina iz ovršne isprave.

4.1. Suprotno žalbenom navodu ovršenika, ovršna isprava je podobna za ovrhu jer sadrži sve propisano čl. 29. st. 1. OZ-a.

5. Nadalje, temeljem ovršne isprave i dopunske ovršne isprave na predmetnoj nekretnini uknjiženo je pravo zaloga 3. studenog 2017. pod brojem Z-10832/2017 (list 16 spisa).

6. Odredbom čl. 83. OZ-a propisano je da ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

6.1. Stoga, kako je ovršenik stekao vlasništvo nekretnine temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1257/2019-19 od 8. srpnja 2022., dakle nakon uknjižbe založnog prava, ovrhovoditelj na temelju ovršne isprave i zemljišnoknjižnog izvatka ima pravo zatražiti ovrhu na založenoj nekretnini.

7. Također, sukladno odredbi čl. 77. st. 1. OZ-a ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. tog Zakona. S obzirom na to da je pravni prednik ovršenika pristao da se na njegovoj nekretnini osnuje založno pravo radi osiguranja povrata novčane tražbine ovrhovoditelja, a da je nasljeđivanjem nekretnine, na kojoj je bilo upisano založno pravo, ovršenik stupio u pravni položaj svog pravnog prednika, neosnovani su njegovi žalbeni navodi kojima se poziva na odredbu čl. 80.b st. 2. OZ-a, odnosno da bi u konkretnom slučaju bila narušena pravična ravnoteža. Dakle, navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80.b. OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3. OZ-a u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.

8. Žalbeni navod ovršenika da odgovara za dugove ostavitelja samo do visine naslijeđene imovine, a da vrijednost nekretnine prelazi vrijednost duga, ukazuje se ovršeniku da je odredbom čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) propisano da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine, dakle predmetna nekretnina. Pritom, napominje se ovršeniku da se sukladno čl. 166. st. 2. OZ-a višak prodajne cijene, ako preostane, nakon namirenja predaje ovršeniku.

9. U odnosu na žalbeni navod ovršenika da nije jasno na koji način je ovrhovoditelj utvrdio visinu tražbine, ovaj sud ukazuje da je ovrhovoditelj visinu i dospijeće duga utvrdio u smislu odredbe čl. 29. st. 5. OZ-a, a na što je bio ovlašten temeljem odredbe čl. 20. toč. P Ugovora o kreditu. Predmetnim je člankom Korisnik kredita pristao da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po tom Ugovoru služe poslovne knjige Kreditora i ostala dokazna sredstva s kojima Kreditor raspolaže. Nadalje, suprotno žalbenim navodima ovršenika, ovaj sud utvrđuje da je prijedlog za ovrhu sačinjen u skladu s dostavljenim izvatkom iz poslovnih knjiga od 13. listopada 2025. (list 15 spisa), a odnosi se na glavnicu u iznosu od 7.388,85 eura te kamate obračunate do 13. listopada 2025. u iznosu od 9.961,62 eura, dakle ukupno 17.350,47 eura, a koji iznos ovrhovoditelj i potražuje ovršnim prijedlogom.

10. Što se tiče odluke o visini troškova treba reći kako sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Kako ovršenik odluku glede visine troškova određeno ne pobija, to prvostupanjska odluka u pogledu visine dosuđenih troškova nije ispitivana.

11. Konačno, žalbeni navod ovršenika o nastupu zastare, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, sukladno odredbi 52. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud.

12. Slijedom svega gore navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi, kao što je odlučeno u toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. Ovršenik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a), kako je i odlučeno u toč II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

14. U ostalom, nepobijanom dijelu (toč. III. izreke), prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 6. veljače 2026.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić