Poslovni broj: Us I-5/26-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Spomenke Đurđević kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: DG, rođen **.**.1977., državljanin Afganistana, smješten u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, zastupan po opunomoćeniku Milanu Baniću, odvjetniku iz Zagreba, Tratinska ulica 62, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 06. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/8160, URBROJ: 511-01-213-25-12 od 30. prosinca 2025. godine.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj kao stranac (državljanin Afganistana) tužbom osporava tuženikovo rješenje od 30. prosinca 2025. godine, kojim mu je kao tražitelju međunarodne zaštite na razdoblje od jedan mjesec ograničena sloboda kretanja, mjerom svakodnevnog osobnog javljanja u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu (Prihvatilište), u 6,00 i u 18,00 sati. Takva mjera je tužitelju izrečena jer na temelju izvješća zaštitarske službe Prihvatilišta utvrđeno da je 25. prosinca 2025. godine sudjelovao u fizičkom sukobu, u vidno alkoholiziranom stanju.

Tužitelj u tužbi i u toku ovog upravnog spora inzistira na tome je da je on bio žrtva fizičkog napada, a osporava i svoju alkoholiziranost.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Bez obzira na to je li tužitelj u fizičkom sukobu bio napadač, žrtva ili jedno i drugo

- ocjena je suda da je izrečena mjera ograničenja slobode kretanja (inače najblaža moguća, imajući u vidu da tužitelj ne može izvršiti polog svojih isprava - jer ih nema) u cijelosti adekvatna činjenici da je tužitelj za vrijeme fizičkog sukoba bio po izvješću zaštitara u vidno alkoholiziranom stanju.

Iako je točno da tada po svemu sudeći nije bio obavljen alkotest, navod zaštitarske službe o „vidno alkoholiziranom stanju“ tužitelja (i o pronalasku alkoholnih pića u tužiteljevoj sobi) je po mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju dovoljan za izricanje ovakve najblaže mjere ograničenja slobode kretanja, utemeljene na čl. 54. st. 2. t. 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 - ZMPZ), koji određuje da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine. Konkretna mjera ograničenja slobode kretanja je kao takva propisana u čl. 54. st. 5. t. 3. ZMPZ- a.

Zbog svega navedenog sud smatra da je osporavano tuženikovo rješenje u cijelosti pravilno i zakonito pa je tužbeni zahtjev za njegovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS). Sud je na raspravnom ročištu odbio prijedlog za saslušanje tužitelja, jer je ocijenio nepotrebnim provoditi taj dokazni prijedlog u situaciji u kojoj se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti mogla donijeti na temelju postojeće materijalne dokumentacije.

Na temelju čl. 60. st. 3. ZMPZ-a sud je odbio tužiteljev zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći, s obzirom na to da je tužitelj nesporno u radnom odnosu (zbog toga mu je mjera javljanja u Prihvatilište i određena na način da ne utječe na njegove obveze iz radnog odnosa), iz čega proizlazi zaključak da tužitelj raspolaže novčanim sredstvima od zarade sa svog posla. Usprkos tome, tužitelj u priloženom obrascu zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći uopće nije ispunio dio koji se odnosi na podatke o dohotku i drugim primicima.

S obzirom na to da je tužitelj cijelo vrijeme smješten u Prihvatilištu, on nema nikakvih troškova smještaja, prehrane niti režijskih troškova. Stoga tužitelju ostvarena i zadržana zarada prvenstveno treba poslužiti za snošenje troškova zastupanja po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku (čl. 60. st. 1. ZMPZ-a), umjesto da se ti njegovi troškovi isplaćuju na teret poreznih obveznika.

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška od druge strane u upravnom sporu.

U Zagrebu, 06. veljače 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje osporavanog rješenja.

DNA:

1. odvj. Milan Banić, Zagreb, Tratinska ulica 62

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41