Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-302/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužiteljice MV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica MVV, zaposlenica Hrvatskog sindikata pošte, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB 87311810356, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-250/2023-14 od 17. srpnja 2025., 6. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-250/2023-14 od 17. srpnja 2025..
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
„I Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d. isplatiti tužiteljici MV iznos od 526,92 EUR (slovima: pet stotina dvadeset šest eura i devedeset dva centa) te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče na iznos od: − 3,23 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,
− 33,45 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate,
− 37,16 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,
− 37,16 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,
− 37,16 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,
− 19,47 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,
− 37,16 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,
− 14,54 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,
− 37,16 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,
− 35,55 EUR od 16. studenog 2018. do isplate,
− 32,09 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,
− 37,16 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,
− 37,16 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,
− 18,58 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,
− 37,16 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,
− 37,16 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,
− 35,55 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,
sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za Poslovni broj: Pr-250/2023-14 2 razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice MV u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima."
1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
"Utvrđuje se da je tužba tužiteljice MV od 15. veljače 2023. povučena za iznos od 364,92 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose specificirane u tužbi teče od dospijeća do isplate."
2. Tuženik pravovremeno podnesenom žalbom pobija presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu te preinači istu u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sudskih pristojbi tuženiku, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda u okviru žalbenih navoda tuženika i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6. Tuženik u žalbi ne navodi određeno neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, već žalbenim navodima sadržajno upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu dodatka na plaću, koji se sukladno čl. 46. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, isplaćuje za radna mjesta operater za ekspres dostavu, operater za poštanske procese i skladištar operater, za razdoblje od siječnja 2018. do svibnja 2019.
8. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja i ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju tako izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).
9. U postupku pred prvostupanjskim sudom izvedenim materijalnim dokazima i saslušanjem tužiteljice je utvrđeno:
- da je između stranaka bio sklopljen Ugovor o radu 3. studenog 2009., za radno mjesto operater u poštanskom prometu, Divizija pošta na području Županije Osječko- baranjske,
- da u trenutku povratka tužiteljice na rad kod tuženika temeljem pravomoćne presude prvostupanjskog suda od 31. kolovoza 2016. poslovni broj Pr-3120/14-16, krajem 2017. kod tuženika radno mjesto operatera u poštanskom prometu (za koje je imala zaključen ugovor o radu) više nije bilo predviđeno Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 11. ožujka 2015.,
- da je tužiteljica po povratku na posao kod tuženika vraćena na radno mjesto operatera za poštanske procese, ali je novi ugovor za to radno mjesto potpisala tek 7. lipnja 2019.,
- da tužiteljici od povratka na posao pa do potpisivanja novog ugovora o radu nije bio isplaćivan predmetni dodatak, dok je svim njenim kolegama isti bio isplaćivan,
- da je u razdoblju od povratka na posao pa do sklapanja novog ugovora o radu za radno mjesto operatera za poštanske procese te nakon toga tužiteljica obavljala potpuno jednak posao i da je opis posla radnog mjesta operatera u poštanskom prometu i operatera za poštanske procese identičan,
- da je tuženik tužiteljici nakon sklapanja ugovora o radu od 7. lipnja 2019. za radno mjesto operater za poštanske procese u organizacijskoj jedinici Divizija pošta, Sektor sortiranja, Odjel sortiranja Osijek, počeo isplaćivati predmetni dodatak, a opis posla po tom novom ugovoru se tužiteljici nije promijenio,
- da je tužiteljica podneskom od 3. travnja 2024. uredila tužbeni zahtjev sukladno internom izračunu sastavljenom i dostavljenom od strane tuženika, a tako postavljenoj visini tužbenog zahtjeva tuženik nije prigovarao u daljnjem tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom, već se i nadalje protivio osnovi.
10. Žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju naprijed navedena utvrđenja prvostupanjskog suda, te isti neosnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 46. tada važećeg Kolektivnog ugovora za radnike tuženika.
10.1. Ovo stoga što je u trenutku povratka na rad tužiteljice, po naprijed navedenoj pravomoćnoj presudi prvostupanjskog suda, radno mjesto operatera u poštanskom prometu bilo ukinuto novim Pravilnikom tuženika iz 2015. godine, a tuženik kao poslodavac, znajući da tužiteljicu mora vratiti na rad i da njeno radno mjesto više ne postoji pod istim nazivom za koji je imala sklopljen ugovor o radu iz 2009. (operater u poštanskom prometu) nije ponudio tužiteljici sklapanje aneksa ugovoru o radu za radno mjesto operatera za poštanske procese, na kojem radnom mjestu je tužiteljica faktički radila po povratku na posao.
10.2. Naime, iz iskaza tužiteljice koji tuženik nije osporio bilo kakvim drugim dokazom, prvostupanjski sud je utvrdio da je ista po povratku na posao radila upravo sve poslove operatera za poštanske procese u utuženom razdoblju, ali bez plaćenog dodatka koji je tuženik isplaćivao svim ostalim radnicima koji su radili na takvom radnom mjestu. Novi ugovor o radu za to radno mjesto tužiteljica je potpisala tek 7. lipnja 2019. pa je tuženik kao poslodavac, na naprijed opisani način, povrijedio tužiteljičino pravo na jednaku plaću za jednaki rad koji je faktički obavljala u utuženom razdoblju
10.3. Pored navedenog, a po stavu ovog suda, osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice proizlazi i na temelju odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 46/23 – dalje: ZR), kojom je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. U konkretnom slučaju je tuženik tužiteljici dao posao, i to operatera za poštanske procese (bez pisanog aneksa ili novog ugovora o radu u utuženom razdoblju), ali joj nije isplatio dodatak na plaću koji joj pripada za obavljene poslove.
10.4. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZR-a, poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni su pridržavati se odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.
11. Dakle, žalbenim navodima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka i pravnog stava prvostupanjskog suda, pri čemu valja napomenuti da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinje NV, a nije predložio nikakve druge dokaze kojima bi osporio navode tužiteljice.
12. Stoga, i po stavu ovog suda, a suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 90. st. 1. ZR-a i čl. 46. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, kada je dosudio tužiteljici isplatu utuženog iznosa od 526,92 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.
13. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u izreci.
Osijek, 6. veljače 2026.
Sutkinja
Tatjana Varžić
