Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-18/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović u izvanparničnom postupku predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrovnik, Miha Pracata 11, Dubrovnik, OIB: 52966791065 protiv protustranke MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i protustranke UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje mlt. ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica ŠP, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split i uz sudjelovanje Centra za pružanje usluga u zajednici Maslina, Vlaha Bukovca 5, Dubrovnik, OIB: 53238046672, radi određivanja mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, odlučujući povodom žalbe protustranke UP, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku od 9. siječnja 2026. poslovni broj: R1 Ob-9/2026, dana 6. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke UP i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 9. siječnja 2026. poslovni broj: R1 Ob-9/2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja naložio je da se mlt. ZP privremeno za daljnjih 30 dana povjeri na svakodnevnu skrb ustanovi socijalne skrbi, računajući od dana do kada je mjera određena pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-349/25, tj. 12. siječnja 2026. i to ustanovi u kojoj je već smješten-Centru za pružanje usluga u zajednici Maslina (točka I. izreke). Nadalje je točkom II. izreke određeno da će se osobni odnosi oca MP sa sinom mlt. ZP ostvarivati na način da ga otac posjećuje u vremenu predviđenom za posjete u prostorijama Centra i prema kućnom redu Centra za pružanje usluga u zajednici Maslina, sve uz prethodnu najavu posjeta.

2. Protiv navedenog rješenja žali se protustranka UP bez navođenja zakonom određenih žalbenih razloga uz prijedlog da županijski sud razmotri alternativne mjere za zaštitu prava djeteta i roditelja i postupi u najboljem interesu djeteta.

3. Žalba protustranke UP nije osnovana.

4. Predmet ovog izvanparničnog postupka je prijedlog predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Dubrovnik (dalje: Zavod), da se odredi privremena mjera kojom bi se mlt. dijete i nadalje povjerilo na svakodnevnu skrb ustanovi socijalne skrbi u kojoj se već nalazi uz održavanje osobnih odnosa s ocem, kako je određeno rješenjem prvostupanjskog suda od 12. prosinca 2025. poslovni broj R1 Ob-349/25.

5. Naime, sud prvog stupnja donio je rješenje poslovni broj R1 Ob-349/25 kojim je povjerio mlt. ZP ustanovi socijalne skrbi na svakodnevnu skrb polazeći od činjenice da je rješenjem Zavoda klasa: UP7I-552-06/25-02/09, Urbroj: 139-018- 12/21-25-03 od 3. prosinca 2025. roditeljima M i UP određena žurna mjera izdvajanja i smještaja mlt. ZP u Centar za pružanje usluga u zajednici Maslina s danom 2. prosinca 2025. te uz uvažavanje procjene da postoji visoki rizik za daljnji razvoj, sigurnost, zdravlje i dobrobit mlt. ZP i da je svakodnevna skrb o njemu nezadovoljavajuća. Sud je žurno odredio privremeno povjeravanje djeteta ustanovi socijalne skrbi Centru za pružanje usluga u zajednici Maslina (čl. 347. st. 1. i 3. ObZ- a) obrazlažući da je mjera određena kako bi se mlt. djetetu omogućilo sigurno i stabilno okruženje i osigurala odgovarajuća skrb izvan obitelji uz napomenu da su primijenjene odredbe čl. 149. točka 1. ObZ-a u vezi s čl. 150. st. 1. točka 1. ObZ-a, budući sud nalazi da je ova mjera nužna jer se svrha koja se njome postiže ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera u smislu čl. 7. ObZ-a.

6. Prije isteka roka u kojem je dijete povjereno ustanovi Zavod je podnio prijedlog za oduzimanje prava roditeljima na stanovanje s djetetom mlt. ZP te povjeravanje svakodnevne skrbi ustanovi socijalne skrbi, time da je 8. siječnja 2026. prijedlog dopunjen i prijedlogom za izricanje privremene mjere kojom se predlaže mlt. dijete nadalje povjeriti na svakodnevnu skrb ustanovi socijalne skrbi u kojoj se već nalazi uz održavanje osobnih odnosa s ocem.

7. Ovdje valja ukazati da prema ocjeni ovoga suda Zavod u postupku odlučivanja o tzv. zaštitnim mjerama ne bi mogao s uspjehom predlagati donošenje privremene mjere. Naime, smisao čl. 536. ObZ-a protivan je donošenju privremene mjere u postupku mjera za zaštitu djeteta prije svega jer je predlagatelj mjera za zaštitu djeteta u konkretnom postupku Zavod, koji prijedlog on temelji na svom stručnom mišljenju, time da sud od njega kao pomoćnog tijela, tijekom postupka a prije odluke, ponovno mora tražiti mišljenje i prijedlog. Pored toga, privremena mjera po čl. 529. st.1. ObZ-a nije primjenjiva u konkretnom slučaju i iz razloga jer se donosi odluka o stanovanju u ustanovi, a privremena mjera izričito govori o stanovanju sa roditeljima ili drugom osobom, dok ustanovu socijalne skrbi ne spominje.

8. U tom smislu, a imajući u vidu činjenicu da se u ovoj pravnoj stvari vodi postupak obiteljsko pravne zaštite iz nadležnosti suda po prijedlogu Zavoda radi mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta kako to propisuje čl. 149. ObZ-a, i prvostupanjski sud je iznio stav kako nije vezan za istaknuti prijedlog Zavoda glede pravne ocjene prijedloga te je zaključio da je činjenično stanje takvo da je, iako nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje privremene mjere, radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta opravdano produžiti mjeru privremenog povjeravanja djeteta za daljnjih 30 dana na temelju čl. 152. st. 3 ObZ-a.

9. Naime, u smislu odredbe čl. 150. st. 1. točka 2. ObZ-a sud će donijeti rješenje u izvanparničnom postupku o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, kao i o smještaju djeteta izvan obitelji u slučaju kada utvrdi da postoji opasnost za život i zdravlje djeteta, a u tijeku je obiteljska procjena i planiranje druge mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta.

10. U konkretnom slučaju Zavod je predložio izricanje mjere oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s djetetom na rok od godine dana (čl. 155.- 163. ObZ-a) te je sud nakon ocjene da nije osnovano izdati privremenu mjeru do odluke o mjeri koju je Zavod predložio, radi zaštite dobrobiti djeteta produljio mjeru privremenog povjeravanja svakodnevne skrbi o djetetu ustanovi socijalne skrbe na rok od 30 dana. Odredbom čl. 152. st. 1. i 3. ObZ-a propisano je da će sud rješenjem o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi odlučiti o smještaju djeteta i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom time da mjera privremenog povjeravanja djeteta ustanovi socijalne skrbi i smještaja djeteta može trajati najdulje trideset dana računajući od dana kad je mjera određena, a u posebno opravdanim okolnostima sud je može u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili zavoda produljiti za daljnjih trideset dana.

11. Kako je iz obiteljske procjene od 30. prosinca 2025., a obzirom na cijelu obiteljsku dinamiku, funkcioniranje roditelja i ishoda izrečenih mjera obiteljsko pravne zaštite, sud utvrdio da nisu otklonjeni rizici iz okruženja mlt. djeteta i da i nadalje postoji sumnja u roditeljske kapacitete te da je visoka razina razvojnog rizika za dijete ako bi živjelo s roditeljima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je mlt. ZP potrebno privremeno i nadalje povjeriti ustanovi socijalne skrbi.

12. Neosnovane su žalbene tvrdnje majke kako je sud trebao razmotriti alternativne mjere kojima bi se zaštitilo dijete na kvalitetniji način, a ne izrečenom mjerom jer je stav i ovoga suda da je upravo izrečena mjera bila nužna za zaštitu dobrobiti djeteta kraj činjenice da majka djeteta UP krši izrečene mjere opreza i to zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa djetetom, koje su joj rješenjem prvostupanjskog suda i produljene te je boravila i u istražnom zatvoru upravo radi kršenja mjera opreza prema mlt. ZP. Pored toga i očev odlazak u [adresa] i prepuštanje djeteta majci, koja ima izrečene mjere opreza zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela na štetu djeteta, roditeljski odnos zasićen visokom razinom konflikta i neprijateljstva, dijete koje je u središtu roditeljskog sukoba bez strukture, nedosljednost u odgoju, upućuju upravo na ispravnost izrečene mjere.

13. Iako je djetetu pravo na obiteljski život zajamčeno Konvencijom o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 12/93. i 20/97.), ukoliko se ostvarivanje djetetovih prava kosi s djetetovim najboljim interesom, izvjesno je ograničenje istih, jer djetetov najbolji interes predstavlja prvenstveno pravo. Stoga je pravilno izrečena mjera privremenog povjeravanja djeteta ustanovi socijalne skrbi, budući su ispunjene zakonom propisane pretpostavke koje na strani djeteta očito rezultiraju nepovoljnim učincima, a daljnju štetu moguće je spriječiti jedino odvajanjem djeteta od roditelja kako bi se ostvarila svrha - zaštita osobnosti djeteta.

14. Prilikom donošenja odluke prvostupanjski sud se rukovodio prvenstveno načelom zaštite interesa djeteta, na što obvezuje čl. 3. točke 2. i čl. 9. Konvencije o pravima djeteta. Pri tome je utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke.

15. Prvostupanjski sud je također pravilno, sukladno odredbi čl. 153. st. 2. ObZ-a i čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. (Narodne novine - Međunarodni ugovori 7/08.) donio odluku i o kontaktima oca i mlt. ZP jer djeca i njihovi roditelji imaju pravo na ostvarivanje i održavanje redovitih osobnih odnosa. U odnosu na majku nije određeno ostvarivanje osobnih odnosa kraj činjenice da je izrečena mjera opreza zabrane približavanja mlt. DP i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s njim, a radi postojanja sumnje na počinjenje kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. vezi s čl. 52. Kaznenog zakona.

16. Stoga je, polazeći od iznesenog, pravilan zaključak suda prvoga stupnja o opravdanosti privremenog povjeravanja mlt. ZP ustanovi socijalne skrbi, kao i određivanju načina održavanja osobnih odnosa djeteta sa ocem.

17. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih protustranka UP pobija prvostupanjsko rješenje te prema ocjeni ovoga suda nije počinjena niti jedna bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 346. ObZ-a, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 6. veljače 2026.

Sutkinja

Mr. sc. Bojana Skenderović