REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6115/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika, CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 6. veljače 2026

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, CROATIA OSIGURANJE d.d., iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, iznos od 12.728,14 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 01. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. rujna 2025. podnio tužbu u kojoj navodi kako je osiguranica tužitelja LV doživjela ozljedu na radu kao suvozač u prometnoj nesreći 27. prosinca 2004. na zaprešićkoj zaobilaznici, te zadobila teške tjelesne ozljede. Prometnu nesreću prouzročio je EV zbog neprilagođene brzine vozila vremenskim uvjetima upravljajući osobnim automobilom [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. Radi posljedica ozljeda osiguranici tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu rješenjem HZMO-a broj 250029 od 27. travnja 2009. zbog ozljede na radu. Iz nalaza i mišljenja invalidske komisije razvidno je da su upravo ozljede koje je osiguranica pretrpjela u prometnoj nesreći utjecale na umirovljenje. Isplatom mirovine tužitelj trpi štetu koja za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. svibnja 2025. iznosi 12.728,14 EUR sukladno čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 115/18., 119/22.). Tužitelj je pozvao tuženika da mu naknadi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine odštetnim zahtjevom koji je tuženik zaprimio, ali nije postupio po istom. Stoga tužitelj temeljem odredbi članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju traži naknadu štete radi isplate invalidske mirovine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenične navode pod točkama I i II tužbe. U pogledu odgovornosti za naknadu štete, tuženik ističe da je riječ o regresnom zahtjevu HZMO-a protiv osiguratelja, a ne izvornog štetnika. Dakle, HZMO u ostvarenju svog regresnog zahtjeva nema svojstvo treće osoba u smislu odredbi ZOO-a, jer pojam „treće osobe“ obuhvaća samo neposrednog oštećenika i u iznimnim slučajevima članove njegove obitelji (u zahtjevima za naknadu štete zbog smrti i naročito teškog invaliditeta bliske osobe). Sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj ima pravo na naknadu štete samo od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe, te se o odgovornosti tuženika u ovoj pravnoj stvari mora raspravljati u okviru pravila o krivnji. Teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu i visine štete je na tužitelju. Obzirom tužitelj nije predložio adekvatne dokaze za utvrđivanje odgovornosti, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev po pravilima o teretu dokaza. Osim toga tuženik navodi kako tužbeni zahtjev nije pravno utemeljen i neosnovan je u cijelosti. Navodi kako je tužitelj svom osiguraniku utvrdio pravo na invalidsku mirovinu rješenjem od 27.04.2009., koji datum valja uzeti kao nastup štetnih posljedica štetnog događaja. Obzirom je šteta za tužitelja nastupila isplatom mirovine po rješenju od 27.04.2009., na odnos između stranaka primjenjuju se potom odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br.:152/14). Tuženik ističe kako je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu u konkretnom slučaju lex specialis, jer je njime regulirano je pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ako postoji razlika između invalidske(obiteljske) mirovine utvrđene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike. Tuženik ističe kako se tužitelj pogrešno poziva na odredbe čl.161 ZOMO-a kao lex specialis, te ističe kako su se u konkretnom primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja tj. kada je tužitelju nastala šteta isplatom invalidske mirovine odnosno odredbe čl. 27.ZOOP. Smatra kako obveza tuženika nije apsolutna za razliku od štetnika, nego je obveza tuženika regulirana preuzetim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o osiguranju. Tuženik naglašava kako se u predmetnoj odredbi nedvojbeno i izričito navodi da obveza tuženika nikako ne može biti naknada pune (cijele) mirovine nego samo njezinog razmjernog dijela („razmjerni iznos mirovine“) radi čega tužitelj nikako ne može od tuženika potraživati puni iznos mirovine za period iz tužbe. Kako je nesporno da se invalidska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju, te u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 27. ZOOP-a. Tuženik osporava visinu zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata. Po mišljenju tuženika, zatezne kamate teku od dana donošenje prvostupanjske presude, budući se visina štete utvrđuje prema okolnostima u vrijeme donošenja sudske odluke( čl. 1089. st. 2. ZOO-a). Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio pročitao dostavljenu dokumentaciju i to: zapisnik o očevidu (list 3-6 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 27. travnja 2009. (list 7-9 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 11-12 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 13-15 spisa), nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka na kontrolnom pregledu (list 17-19 spisa), zahtjev za naknadu štete tužitelja s povratnicom (list 21- 23 spisa) .

4. Na temelju tako provedenog postupka i čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) sud je u provedenom postupku ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale nakon isplatom invalidske mirovine u iznosu 12.728,14 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 1. srpnja 2025. do isplate, a koja invalidska mirovina je priznata osiguranici tužitelja kao posljedica ozljede na radu.

6. Među stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, kao ni pasivna legitimacija, ali je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te tijek zateznih kamata.

7. Prije svega je sporno pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji odredbama čl. 161. - 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO), dok tuženik smatra kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP) kao lex specialis.

8. Prema odredbi čl. 161. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.

9. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP), kojim je propisano: Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.); Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.); Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.); Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

10. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a kao specijalnog zakona i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

11. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

12. Temeljem rješenja tužitelja KLASA: 141-02/08-01/OB03246954443 od 27. travnja 2009. (list 7-9 spisa) sud je utvrdio da je LV kod koje je zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu. Stoga, obzirom je invalidska mirovina dodijeljena kao posljedica ozljede na radu ne postoji razlika u smislu odredbi čl. 27. stavak 3. i 4. ZOOP-a koju bi tuženik bio dužan podmiriti tužitelju.

13. Naime, u ovom konkretnom slučaju, analognom primjenom čl. 27. stavak 3. i 4. ZOOO-a sud smatra da bi obveza tuženika kao društva za osiguranje postojala samo za iznos razlike između isplaćene mirovine i invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku za slučaj ozljede na radu, a koje razlike nema obzirom se isplaćuje invalidske mirovina zbog ozljede na radu. Osim toga, tijekom postupka tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost, te je stoga ocjena suda da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda u smislu nastale štete koju od tuženika potražuje (visine štete), pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a) valjalo odbiti navedeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. S obzirom na navedeno, tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 27 ZOOP-a koje bi mu davale pravo tražiti naknadu štete od tuženika pa je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. siječnja 2026.

Sudac

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku

3. spis