Poslovni broj: P-102/2021-24

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja M. MITO d.o.o. [adresa], OIB: 29379276802, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Knezović, odvjetnica u Makarskoj, Ante Starčevića 20, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, OIB: 18683136487, zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete u iznosu od 114.578,90 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Luke Buratovića, odvjetnika u Splitu i zastupnika po zakonu tuženika Maje Klemen, zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, zastupa ga Općinsko državno odvjetništvo u Splitu da isplati tužitelju M.MITO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 29379276802, MBS: [matični broj subjekta], kojeg zastupa odgovorna osoba u pravnoj osobi ŽU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 114.578,90 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku od 1. siječnja 2018. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.152,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. veljače 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika, radi naknade štete u iznosu od 863.294,72 kn. U tužbi se navodi da su tijekom 2005. i 2006. protiv tužitelja pokrenuti prekršajni postupci pred Carinskom upravom i to pred Carinarnicom Dubrovnik te Carinarnicom Split zbog nezakonite upotrebe plavog dizela tijekom turističke sezone. U to vrijeme, tužitelj da je brod m/b Makarski Jadran koristio tijekom zimskog perioda za ribolov, a tijekom ljetne sezone za turističke izlete. Rezultati tih postupaka da su donesena rješenja Carinarnice Dubrovnik pod brojem kl: UP/I-410-01/05-01/65 od 17. kolovoza 2005. kojim je tužitelj kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300.000,00 kn, kao i Carinarnice Split pod brojem kl: UP/I-410-19/06-03/222 od 17. listopada 2006. kojim je tužitelj kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 468.176,40 kn. Tijekom tih prekršajnih carinskih postupaka, ovlaštena osoba tužitelja ĐU da je isticao da nije nezakonito koristio gorivo za m/b Makarski Jadran te da je predlagao vještačenje po vještaku za motorna vozila, ali nadležne carinarnice da nisu prihvatile taj dokaz. Stoga, oba navedena rješenja da su postala pravomoćna.

2. Tužitelj nadalje navodi da je Porezna uprava, Područni ured Split, 13. travnja 2011. podnijela Trgovačkom sudu u Splitu prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na brodu Makarski Jadran, a povodom kojeg prijedloga da je sud donio rješenje o osiguranju broj R1-96/2011 od 31. studenog 2011. Temeljem tog rješenja, Lučka kapetanija Split da je donijela rješenje klasa: UP/I-342- 11/11-01/93, ur.broj: 530-03-06-11-2 od 7. lipnja 2011. kojim se dopušta uknjižba založnog prava na teret navedenog motornog broda i to isključivo radi osiguranja navedenog nezakonitog potraživanja u ukupnom iznosu od 808.426,40 kn. Posljedica tog dugovanja da je nadalje otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem. Uz taj nezakonito provedeni postupak, tužitelj da je od Porezne uprave tražio brisanje dugovanja koja su odavno bila obuhvaćena zastarom, a što da je Porezna uprava učinila tek nakon pet - šest godina „dopisivanja”, iako joj je to bila zakonska obveza propisana člankom 109. Poreznog zakona. Rješenjem klasa: UP/I-416-02/16- 01/20131, ur.broj: 513-07-17/17-8 od 20. studenog 2017. da je utvrđena zastara poreznog duga u iznosu od 1.645.252,40 kn + 1.635.102,40 kn + 10.150,00 kn. To rješenje da je doneseno nakon što je šteta za tužitelja već počinjena u vidu otvaranja stečajnog postupka. Ove činjenice tužitelj da je iznosio i tijekom stečajnog postupka pred ovim sudom, ali ih sud nije uvažio.

3. Tužitelj također navodi da je šteta za njega nastala i rješenjem kojim je ustanovljeno založno pravo, jer da je isto utemeljeno na zastarjelim potraživanjima, kao i na nezakonitim potraživanjima s osnova kazne u prekršajnim postupcima, koji da su doneseni bez provođenja dokaza koje je ovlaštena osoba tužitelja predlagala. Sve to da je na kraju dovelo do otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem. Premda su navedena potraživanja obuhvaćena zastarom, ista da se „nadovezuju”, odnosno u najvećem dijelu proizlaze iz nezakonitih odluka Carinske uprave, zbog čega da je ustanovljeno i spomenuto založno pravo na motornom brodu koji je najvrjednija imovina tužitelja. Tužitelj ističe da su isključivo navedene odluke Carinarnice u kojima je tužitelj nezakonito proglašen krivim, iako se pozivao na svojstva motora na m/b Makarski Jadran, imala za posljedicu daljnja registrirana dugovanja. Iz vještačenja stalnog sudskog vještaka Stanka Smodlake da je razvidno kako konfiguracija i svojstva motora te rezervoara tog broda ne omogućavaju potpuno ispumpavanje goriva iz rezervoara, a tužitelj da je u navedenim postupcima proglašen krivim upravo zbog toga što je navodno koristio plavi dizel i tijekom ljeta, a što nije točno. Predmetni je brod bio registriran kao ribarski brod izvan turističke sezone, a kao turistički brod za prijevoz turista i izletnika tijekom ljeta. Kao ribarski brod da je bio ovlašten trošiti tzv. „plavi diesel”, a kao turistički brod da je trebao koristiti tzv. „obični” dizel. Kada je carinska inspekcija vršila nadzor nad trošenjem goriva, isti da su zatekli „plavi” diesel u tragovima tijekom ljetne sezone, zbog čega da je neutemeljeno zaključeno da je tužitelj neovlašteno koristio ovo gorivo i u tom periodu. Iako je tužitelj dokazivao računima za kupnju goriva i na sve druge načine, da koristi gorivo koje je zakonom propisano, tužitelj da je ipak proglašen krivim te su mu odmjerene drakonske novčane kazne. U ovim carinskim postupcima tužitelj da je tražio vještačenje po vještaku za motorna vozila, ali da mu to nadležno carinsko prekršajno vijeće nije usvojilo, a i drugostupanjsko tijelo da je te prijedloge ignoriralo, ne ulazeći u ovu materiju. Stoga da je na izrečene novčane kazne tekla kamata, nije uvaženo traženo utvrđenje zastare, već je temeljem istog zasnovano založno pravo. Ovlaštena osoba tužitelja ĐU da je sve te godine uporno tražio od predstavnika kapetanije, carinarnice, Porezne uprave i dr., da se izvrši vještačenje po sudskom vještaku, kojim će se utvrditi da li je mogući ispumpati cijeli spremnik goriva nakon zabrane korištenja tzv. „plavog” dizela. Tužitelj da je napokon sam privatno angažirao stalnog sudskog vještaka za promet i motorna vozila Stanka Smodlaku, koje je izradio svoj stručni nalaz i mišljenje. Upravo tim vještačenjem tužitelj da dokazuje da su odluke Carinske uprave bile nezakonite, a što da je „povuklo” za sobom sva kasnija potraživanja Porezne uprave.

4. U tužbi se nadalje navodi da iako je utvrđeno nespornim da su odluke Carinske uprave nezakonite, upravo zbog ovih dugovanja i nezakonito određenih kamata na iste, te stoga što Porezna uprava nije na opetovana traženja tužitelja postupila po propisu za otpis dugovanja koja su obuhvaćena zastarom, nad tužiteljem da je otvoren stečajni postupak, blokiran mu je račun te je tužitelj bio prisiljen na zaključenje upravnog ugovora, kojeg da je zaključio pod jedino mogućim uvjetima. Tek nakon toga da je Trgovački sud u Splitu donio rješenje kojim se zaključuje stečajni postupak nad tužiteljem te da prestaje služba stečajnog upravitelja, jer je prihvaćen stečajni plan. Iz navedenih razloga, plaćanjem iznosa na koji se obvezao prema stečajnom planu, na koji je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu dalo suglasnost, tužitelj da je ostao u obvezi plaćanja iznosa od 808.426,40 kn. Ta šteta da je izražena samo u novčanom iznosu, a šteta koja je nastala ugledu tužitelja da je nemjerljiva, koja nematerijalna šteta da nije predmet ovog postupka. Tužitelj je naveo i da je prije podnošenja ove tužbe podnio zahtjev Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu za mirno rješenje spora, a na koji nije dobio odgovor, zbog čega da su ispunjeni zakonski uvjeti za podnošenje ove tužbe. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 863.294,72 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2018. do isplate.

5. U odgovoru na tužbu od 28. ožujka 2022. tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovu tako i po visini, te je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz nalog tužitelju na plaćanje parničnog troška. Tuženik navodi da je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da tužitelj duguje iznos od ukupno 300.000,00 kn po rješenju ex Carinarnice Dubrovnik na ime posebnog poreza na naftne derivate po rješenju klasa: UP-I-415-07/05-01/65 od 17. kolovoza 2005. Na navedeno rješenje da je izdano rješenje o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava kod banke ili druge financijske institucije klasa: UP-I-415-02/05-05/742 od 21. studenog 2005. Na navedeno rješenje da je izjavljena žalba, a potom tužba. Tužba da je odbijena presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-3131/2006-4 od 17. travnja 2009. Tužitelju da je utvrđen dug i po rješenju ex Carinarnice Split na ime posebnog poreza na naftne derivate po rješenju klasa: UP-I-410-19/06-03/222 od 17. listopada 2006. na iznos od ukupno 471.254,82 kn, koji dug se sastoji od 468.176,40 kn na ime glavnice i 3.078,42 kn na ime obračunatih kamata. Na isto da je izdano rješenje o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava kod banke ili druge financijske institucije klasa: UP-I-415-02/07-05/5 od 4. siječnja 2007. Na rješenje od 4. siječnja 2007. da je izjavljena žalba, a potom i tužba. Tužba da je odbijena presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-11350/2007-4 od 27. svibnja 2010.

6. Tuženik nadalje navodi da je 18. lipnja 2008. ex Carinarnica Split dostavila Poreznoj upravi na postupanje zahtjev klasa: 415-02/08-01/11 za pokretanje ovršnog postupka pljenidbom nad pokretninama, nekretninama, tražbinama i drugim imovinskim pravima tužitelja. Slijedom tog zahtjeva, Porezna uprava da je zadužila na račun prisilne naplate 4294 točan iznos potraživanja zajedno sa zateznim kamatama i to kako slijedi: glavnicu u iznosu od 768.176,40 kn, zatezne kamate za 2005. u iznosu od 2.478,31 kn te daljnje zatezne kamate za 2006. u iznosu od 55.389,67 kn, za 2007. iznos od 115.688,22 kn te za dio 2008. (do 18. lipnja 2008.) iznos od 50.152,64 kn. Rješenjem klasa: UP-I-415-07/07-01/84 od 5. veljače 2008. da je utvrđeno da tužitelj duguje iznos od ukupno 312.823,58 kn, po rješenju ex Carinarnice Dubrovnik na ime posebnog poreza na naftne derivate koji dug se sastoji od 290.000,00 kn na ime glavnice i 22.823,58 kn obračunatih kamata po rješenju. Na isto da je izdano rješenje o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava kod banke ili druge financijske institucije klasa:

UP-I-415-02/08-05/258 od 31. prosinca 2008. Nadalje, 8. studenog 2010. ex Carinarnica Split da je Poreznoj upravi dostavila na postupanje zahtjev klasa: 415- 02/10-01/19 za pokretanje ovršnog postupka pljenidbom nad pokretninama, nekretninama, tražbinama i drugim imovinskim pravima nad tužiteljem. Slijedom tog zahtjeva, Porezna uprava da je zadužila na račun prisilne naplate 4294 točan iznos potraživanja zajedno sa zateznim kamatama i to kako slijedi: glavnicu u iznosu od 290.000,00 kn, kamate obračunate po rješenju 22.823,58 kn te daljnje zatezne kamate za 2008. u iznosu od 31.836,61 kn, za 2009. iznos od 40.600,00 kn i 2010. iznos od 40.600,00 kn.

7. Nadalje, tuženik navodi da je uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave 2007. utvrđeno da je po rješenjima klasa: UP-I-415-07/05-01/65 i klasa: UP-I-410- 19/06-03/222 na računu 1058 prijenos duga prikazan zbirno u iznosu od 471.254,82 kn, što da se odnosi na glavnicu u iznosu od 468.176,40 kn i kamate po rješenju u iznosu od 3.078,42 kn, te da je pogrešnim sistemskim obračunom iskazana više obračunata kamata koju treba stornirati. U 2011. da je također izvršen sistemski prijenos zaduženja zbirno 344.660,19 kn po rješenju klasa: UP-I-415-07/07-01/84 (glavnica 290.000,00 kn, obračunate kamate u iznosu od 22.823,58 kn i daljnje kamate u iznosu od 31.836,61 kn) te da je u sustavu utvrđen veći dug na ime kamata, sveukupno u iznosu od 22.530,47 kn te je isti isknjižen sa računa 1058. Korekcija da je izvršena dana 16. studenog 2017. u Informacijskom sustavu Porezne uprave. Glede prekršajnih postupaka ex Carinarnice Split broj: P-690/06 i P-91/07 od 15. svibnja 2007. te P-491/05 od 28. veljače 2006., Poreznoj upravi da je dostavljeno očitovanje, a 9. travnja 2014. vezano za zastaru i postupanje. Nije bilo naplate od tvrtke po prekršajnim rješenjima, a uplaćeno je u 2005. i 2006. iznos od 8.494,29 kn po osnovi posebnog poreza na naftne derivate.

8. Nadalje, Porezna uprava Područni ured Split da je zbog naplate dugovanja tužitelja sukladno Metodologiji rada u ovršnom postupku Porezne uprave u razdoblju od 16. listopada 2001. kontinuirano poduzimala mjere ovrhe i naplate te izdala više mjera (opomene, rješenja o pljenidbi novčanih sredstava, rješenje o pljenidbi pokretnina te osiguranje duga založnim pravom na pokretnini).

9. U odgovoru na tužbu, navodi se i da su dugovanja koja navodi tužitelj, koja su utvrđena rješenjima Carinske uprave, a evidentirana u Informacijskom sustavu Porezna uprave (ISPU) na računima 4294 -prisilna naplata novčanih kazni i troškova postupka koje izriče Carinska uprava, a koju obavlja Porezna uprava i 4294- prisilna naplata trošarina na energente, električnu energiju, prirodni plin i kruta goriva, po zahtjevu Carinske uprave, koju obavlja Porezna uprava u postupku ovrhe, obuhvaćena sljedećim mjerama izdanim od strane Porezne uprave Područni ured Split:

- Rješenje o pljenidbi pokretnina kojeg je izdala Služba za naplatu i ovrhu, klasa: UP/l- 415- 02/2008-001/791, ur.broj: 513-07-17-2008-01 od 1.10.2008., a kojim je naložena provedba ovrhe pljenidbom pokretnina poreznog dužnika u iznosu od 1.063.282,06 kn i navedenim rješenjem obuhvaćen je dug na računu 4278 - prisilna novčana kazna u iznosu od 40.250,00 kn, te 4294 - prisilna naplata posebnog poreza na naftne derivate u iznosu od 1.023.032,46 kn. Temeljem navedenog rješenja podnesen je prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na brodu te je 31. svibnja 2011. Trgovački sud u Splitu donio rješenje o osiguranju broj R1-96/2011;

- Opomena izdana od strane Ispostave Makarska klasa: 415-01/2013-002/01961, ur.broj: 513-007-17-04/2013-01 od 5.7.2013. za dug od 2.360.122,18 kn na kojoj je, između ostalog naveden dug na računu 4278 - prisilna novčana kazna u iznosu od 50.400,00 kn te 4294 - prisilna naplata posebnog poreza na naftne derivate u iznosu od 2.019.886,24 kn;

- Rješenje o pljenidbi novčanih sredstava kojeg je izdala Ispostava Makarska, klasa:

UP/I-415-02/2014-001/531, ur.broj: 513-007-17-2013-01 od 3.12.2013., a kojim je naložena provedba ovrhe novčanih sredstava tužitelja u iznosu od 2.271.444,89 kn i navedenim rješenjem obuhvaćen je dug na računu 4294 - prisilna naplata posebnog poreza na naftne derivate u iznosu od 2.075.897,11 kn;

- Rješenje o pljenidbi novčanih sredstava kojeg je izdala Ispostava Makarska, klasa:

UP/l-415-02/2014-001/531, ur.broj: 513-007-17-04/2014-01 od 26.3.2014., a kojim je naložena provedba ovrhe novčanih sredstava poreznog dužnika u iznosu od 2.255.847,96 kn. i navedenim rješenjem obuhvaćen je dug na računu 4278 - prisilna novčana kazna u iznosu od 50.400,00 kn te 4294 - prisilna naplata posebnog poreza na naftne derivate u iznosu od 2.111.730,16 kn;

- Dana 1.12.2015. Porezna uprava, Područni ured Dalmacija, Odjel za naplatu i ovrhu da je uputio dopis klasa: UP/l-415-02/2008-001/791, ur.broj: 513-07-29-2015-33 Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu kojim je zatražena provedba ovrhe na navedenom brodu tj. poduzimanje radnji u svrhu realizacije založnog prava budući da ovršenik nije podmirio dugovanja.

10. U odnosu na navode tužitelj da je u nekoliko navrata tražio da mu se otpiše dug zbog zastare te obustavi postupak prisilne naplate, a da nikada nije dobio odgovor, tuženik ističe da to nije točno. Naime, u Poreznoj upravi, Ispostava Makarska 16.8.2013. da je zaprimljen zahtjev za zastaru temeljem kojeg da je 18.12.2013. upućen zahtjev Carinskoj upravi, Područni ured Split, kojim da je zatraženo očitovanje u svezi zaprimljenog zahtjeva za zastaru, budući se predmetno dugovanje odnosilo na novčanu kaznu i troškove postupka po Prekršajnom nalogu Carinske uprave. Dana 14.4.2014. da je zaprimljeno očitovanje Carinske uprave, Područnog Carinskog ureda Split, klasa: 415-02/10-05/246, ur.broj: 513-02/8010-001-14-5 od 9.4.2014. s pripadajućom Službenom bilješkom o zastari prava na naplatu duga na ime novčane kazne i troškova postupka. Nadalje, Porezna uprava, Područni ured Split, Služba za naplatu i ovrhu da je 15.3.2016. zaprimila zahtjev za otpis duga zbog zastare temeljem čega da je 20.11.2017. doneseno Rješenje, klasa: UP/l-416-02/16-01/2031, ur.broj: 513-07-17/17-6, kojim da je u odnosu na predmetna dugovanja zahtjev djelomično uvažen. Istim rješenjem, zbog nastupa zastare prava na naplatu, da je otpisana glavnica duga na računu 4294 - prisilna naplata posebnog poreza na naftne derivate koju obavlja Porezna uprava po zahtjevu Carinske uprave u iznosu od 290.000,00 kn te kamate u iznosu od 1.345.102,40 kn (ono što nije bilo osigurano založnim pravom). Ostatak duga na tom računu i to glavnica duga u iznosu od 768.176,40 kn da nije otpisana iz razloga što je ista osigurana založnim pravom. Na navedeno rješenje tužitelj da nije izjavio žalbu.

11. Tuženik nadalje navodi da temeljem odredbi članka 94. stavak 7. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 147/08) zastara prava na naplatu tražbine po osnovi poreza, kamata i troškova ovrhe ne nastupa ako je tražbina osigurana založnim pravom ili hipotekom koji su upisani u javnu knjigu, a u stavku 8. istog članka da je navedeno da ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije, na poreznu zastaru se primjenjuje Zakon o obveznim odnosima. Glavnica duga da je osigurana upisom založnog prava prije nastupa zastare prava na naplatu, te sukladno odredbi članka 94. Općeg poreznog zakona, a u vezi s člancima 222. i 223. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08 i 125/11), kada protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Člankom 94. stavak 4. OPZ-a da je propisano da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe. Člankom 95. stavkom 1. OPZ- a tijek zastare prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

12. Kao dokaz da je založno pravo na brodu stavljeno prije nego što je nastupila zastara, tuženik je dao prikaz tijeka zastare i mjere koje su prekidale tijek zastare do upisa založnog prava, navodeći:

- da je dug je utvrđen u 2005., rješenjem Carinarnice Dubrovnik klasa: UP/l-410-01/05- 01/65, ur.broj: 513-02-52/98-05-2 od 17.8.2005., koje je postalo ovršno 4.9.2005., a temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi klasa: UP/l-415-02/05/742, ur.broj: 513- 02/5193-005-05/1 od 21.11.2005., koje je postalo ovršno 6.12.2005. Zastara prava na naplatu iste da je počela teći 1.1.2006.;

- tužitelj da je podnio prijedlog za odgodu ovrhe po gore navedenom rješenju, a koji prijedlog je Carinarnica Split odbila kao neosnovan svojim rješenjem klasa: UP/l-415- 02/05-02/3649, ur.broj: 513-02-5193/001-05-2 od 20.12.2005. Na navedeno rješenje tužitelj da je pravovremeno uložio žalbu koju je Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak odbila rješenjem klasa: UP/ll-415-02/06-01/66, ur.broj: 513-04/06-02 od 13.2.2006., a koje je tužitelju dostavljeno 21.2.2006., čime da je prekinut tijek zastare te da je ista ponovo počela teći dana 22.2.2006.;

- tužitelju da je 2.8.2008. uručen Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: 471-02/2008-001/000931, ur. broj: 513-007-17- 2008-0002, čime da je prekinut tijek zastare pa je ista ponovo počela teći 3.8.2008. Dana 1.10.2008. Porezna uprava, Područni ured Split da je tužitelju izdala rješenje o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina, klasa: UP/I-415-02/2008-001/791, ur. broj: 513-07-17/2008-01, a koje je tužitelju uručeno 23.3.2009., čime je ponovo prekinut tijek zastare pa je ista ponovo počela teći 24.3.2009.;

- nadalje, rješenjem klasa: UP/l-416-02/16-01/2031, ur. broj: 513-07-17/17-6 od 20. studenog 2017., zbog nastupa zastare prava na naplatu, da je otpisana glavnica duga po računu 4278- prisilna naplata novčanih kazni i troškovi postupka u iznosu od 10.150,00 kn (nije bilo osigurano), dok ostatak duga po tom računu u iznosu od 40.250,00 kn da nije otpisan iz razloga što je osiguran upisom založnog prava. Tuženik je naglasio da tužitelj nije izjavio žalbu na to rješenje.

13. U odnosu na navode tužitelja da je bio „prisiljen" zaključiti upravni ugovor s Poreznom upravom kako bi dogovorio rokove plaćanja dugovanja koje je utemeljeno na nezakonitoj odluci, tuženik ističe da takvi navodi nisu osnovani jer je, a kako to i sam tužitelj navodi, glede nedopuštenosti ovrhe u postupcima koji se vodi u Poreznoj upravi radi prisilne naplate, Općinski sud u Makarskoj odbacio tužbu tužitelja te je odluka tog suda pravomoćna, budući je Županijski sud u Zagrebu odbio žalbu tužitelja. Osim toga, Porezna uprava da nikoga ne prisiljava na sklapanje upravnog ugovora, već se isti sklapa slobodnom voljom dužnika i vjerovnika, a to da je samo jedan od instrumenata pomoći poreznim dužnicima da lakše otplate svoja dugovanja.

14. Nadalje, a vezano za navode tužitelja da je nad njim u međuvremenu otvoren stečajni postupak koji je obustavljen, tuženik je ukazao da tužitelj nije naveo iz kojeg razloga je taj postupak obustavljen, kao ni ostale bitne detalje da bi se dobila cjelovita slika. Naime, FINA da je dana 10. svibnja 2016., na temelju članka 444. stavak 2. Stečajnog zakona, podnijela Trgovačkom sudu u Splitu prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem, jer je na dan 1.9.2015. u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje imao evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje u neprekinutom nizu od 3543 dana u ukupnom iznosu od 6.383.837,77 kn. Povodom prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, Trgovački sud u Splitu da je 27. ožujka 2017. donio rješenje poslovni broj St-1235/2016 te pokrenuo prethodni postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka. Na navedeno rješenje tužitelj da je izjavio žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske 5. svibnja 2017., koja žalba je u dijelu odbačena kao nedopuštena, a u dijelu odbijena kao neosnovana. Trgovački sud u Splitu da je nakon toga 2. studenog 2017. donio rješenje poslovni broj St-1235/2016 o otvaranju stečajnog postupka nad tužiteljem. U tom rješenju, između ostalog, da se navodi da je na prethodnim ročištima zakonski zastupnik dužnika naveo da je u stanje blokade doveden nezakonitim postupanjem Carinske uprave, da mu je brod jedina imovina, da je na njemu upisano založno pravo Republike Hrvatske, Ministarstva financija te da osim postupaka koji se vode protiv Republike Hrvatske (Carinske uprave) radi osporavanja carinskog duga, društvo da ne vodi nikakve postupke te da ne priznaje postojanje stečajnog razloga. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split je stečajnom postupku prijavila tražbinu drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 1.202.255,37 kn, uz obavijest stečajnom upravitelju o postojanju razlučnog prava na brodu u vlasništvu dužnika i to na motornom brodu Makarski Jadran, upisan u uložak broj 5R 262 Upisnika pomorskih ribarskih brodova Lučke kapetanije u Splitu, koje tražbine su u cijelosti priznate na ispitnom ročištu održanom 30. siječnja 2018. i što je navedeno u rješenju Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-1235/2016 od 1. veljače 2018. Na izvještajnom ročištu od 26. veljače 2018. stečeni upravitelj da je predložio da se pristupi izradi sanacijskog stečajnog plana, obzirom da je dužnik kroz 2016. i 2017. ostvario pozitivan financijski rezultat te da smatra da bi se vjerovnici mogli namiriti iz dobiti koja bi se ostvarila nastavkom poslovanja. Stoga da su vjerovnici donijeli odluku da stečajni upravitelj pristupi izradi stečajnog plana kojeg je stečajni upravitelj dostavio 24. svibnja 2018. te dopunio 17. srpnja 2018. Nakon toga, Trgovački sud u Splitu da je donio rješenje poslovni broj St-1235/2016 od 9. listopada 2018. kojim je potvrđen stečajni plan dužnika, a kojim planom je utvrđeno da će se vjerovnik RH MF Porezna uprava namiriti u iznosu od 100% glavnice od 1.128.486,85 kn, dok se oslobađa kamate od 73.525,58 kn, i to uplatom 12 kvartalnih obroka u iznosu od 104.966,14 kn, počevši od 31. prosinca 2018. Rješenjem poslovni broj St- 1235/2016 od 6. veljače 2019. da je zaključen stečajni postupak, jer je rješenje o potvrdi stečajnog plana postalo pravomoćno 26. listopada 2018. RH MF Porezna uprava kao razlučni vjerovnik da je izdala suglasnost na stečajni plan te se odrekla od prava na odvojeno namirenje za vrijeme trajanja stečajnog plana, uvažavajući navode da je stečajnim planom predviđen nastavak poslovanja i očuvanje radnih mjesta.

15. Tuženik ističe kako iz naprijed navedenog proizlazi da nije bilo nezakonitosti ili nepravilnosti u postupanju tužene koje bi tužitelju mogle izazvati štetu te da nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 14. Zakona o sustavu državne uprave na kojima se može temeljiti odgovornost za štetu države Republike Hrvatske. Podredno, tuženik je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni pretpostavke za odgovornost Republike Hrvatske za eventualnu štetu prouzročenu tužitelju, a koje pretpostavke su štetna radnja koja se ogleda u nezakonitom ili nepravilnom radu tijela državne uprave, šteta koja je nastala, te uzročno posljedična veza između nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete, odnosno tužitelj da nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je istom nastala konkretna šteta, a niti je dokazao uzročno posljedičnu vezu između navodne štete i rada tijela državne uprave. Sukladno iznesenom, tuženik je predložio u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Tužitelj se nije očitovao na naprijed iznesene navode tuženika iz odgovora na tužbu, kao niti na isprave koje je tuženik uz taj odgovor dostavio u spis, a samim time niti iste osporio.

17. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: prvu stranicu upisnog lista Lučke kapetanije Split za m/b Makarski Jadran od 23. ožujka 2015. (stranica 8 spisa), tehničko vještvo za m/b Makarski Jadran izrađeno od strane sudskog vještaka dipl.ing. Stanka Smodlake iz Splita od 8. travnja 2017. (stranice 9-13 spisa), potvrdu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Makarska o stanju poreznog duga tužitelja na dan 22. studenog 2017. (stranica 14 spisa), rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split klasa: UP/I-416-02/16-01/2031, ur.broj: 513-07-17/17-6 od 20. studenog 2017. (stranica 15-20 spisa), rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split klasa: UP/I-416-02/2016-001/2031, ur.broj: 513-07-17/17-3 od 19. kolovoza 2017. (stranice 21-22 spisa), tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora glede nedopuštenosti ovrhe u postupcima koji se vode u Poreznoj upravi radi prisilne naplate od 2. rujna 2020. (stranice 23-25 spisa), dopis Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Split, Ispostava Makarska klasa: 415-02/10-05/246, ur.broj:

513-02/8010-001-14-5 od 9. travnja 2014. uz službenu bilješku istog carinskog ureda klasa: 740-04/08-01/73, ur. broj: 513-02-8010/05-14-5 od 6. ožujka 2014. (stranice 36- 37 spisa), rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnica Split broj P- 491/05 od 28.2.2006. te broj P-690/06 i P-91/07 od 15.5.2007. (stranice 38-57 spisa), izvadak iz informacijskog sustava Porezne uprave od 10.11.2020. (stranica 58 spisa), zahtjeve za pokretanje ovršnog postupka Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnica Split klasa: 415-02/10-01/19, ur. broj: 513-02-5184/001-10-1 od 8.11.2010. i klasa: 415-02/08-01/11, ur. broj: 513-02-5186/001-08-1 od 18.6.2008. (stranice 59 i 65 spisa), rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnica Split klasa: UP-I-415-02/08-05/258, ur. broj: 513-02/5186-01-08-1 od 31.12.2008., klasa: UP-I-415-02/07-05/5, ur. broj: 513-02/5186-01-07-1 od 4.1.2007. i klasa: UP-I-415-02/05-05/742, ur. broj: 513-02/5193-005-05/1 od 21.11.2005. (stranice 60-61, 67-68 i 74-75 spisa), rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnica Dubrovnik klasa: UP/I-415-07/07-01/84, ur.broj: 513-02-52/98-08-3 od 5.2.2008. (stranice 63-64 spisa), dopis Ministarstva financija, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-415-05/07-01/74, ur. broj: 513-04/101- 10 od 20.9.2010. (stranica 66 spisa), rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnica Split klasa: UP-I-410-19/06-03/222, ur. broj: 513-02-5198/008-06-3 od 17.10.2006. (stranice 70-71 spisa), presuda Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-3131/2006-4 od 17.4.2009. (stranice 72-73 spisa), rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnica Dubrovnik klasa: UP/I-415-07/05- 01/65, ur.broj: 513-02-52/98-05-2 od 17.8.2005. (stranice 76-77 spisa), dopis Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Split klasa: UP/I-415- 06/18-01/105, ur. broj: 51-02-8010/16-20-8 od 12.11.2020. (stranica 78 spisa), rješenje o obustavi ovrhe Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Split klasa: UP/I-415-06/18-01/105, ur. broj: 51-02-8010/16-20-5 od 19.10.2020. (stranice 79-80 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Makarska klasa: UP-I-415-01/13-01/257, ur. broj: 513-07-17-04-12 od 18.12.2013. (stranica 81 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni carinski ured Split klasa: 415-02/10-05/246, ur. broj: 513-02/8010-001-14-5 od 9.4.2014. (stranica 82 spisa), službenu bilješku Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Split klasa: 740-04/08-01/73, ur. broj: 513-02/8010/05-14-5 od 6.3.2014. (stranica 83 spisa), rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split klasa: UP/416-02/16-01/2031, ur. broj: 513-07-17/17-6 od 20.11.2017. (stranice 84-89 spisa), nalog za knjiženje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split klasa: UP/I-416-02/2016-01/2031, ur. broj: 513-007-17/17-7 od 20.11.2017. (stranica 90 spisa), uvid u stanje računa Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostava Makarska od 2.11.2020. za Ž kao poreznog obveznika (stranice 91-92 spisa), e-mail poruke djelatnika Porezne uprave od 16.11.2020. i 5.11.2020. (stranica 93 spisa), stanje računa Ž kao poreznog obveznika na dan 25.11.2020. – zbrojno na razini RH (stranica 94 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split klasa: 418-01/2020-001/006709, ur. broj: 321- 2020-0020 od 27.11.2020. (stranica 95 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (stranice 96-100 spisa), dopis Područnog carinskog ureda Split od 17.4.2023. i dopis Carinskog ureda Dubrovnik od 19.4.2023., s prilozima (stranice 108 i 109-115). Isto tako, izvršen je uvid u predmete ovog suda pod poslovnim brojevima R1-96/2011 i St-1235/2016. Sud je smatrao nepotrebnim i suvišnim izvoditi dokaze saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja SU, kao i ranijeg zastupnika po zakonu tužitelja ĐU, a to pogotovo iz razloga što tužitelj nije niti određeno naveo na koje se to sporne okolnosti između stranaka predlaže njihovo saslušanje, odnosno što bi sud trebao utvrditi saslušanjem navedenih, sve to imajući u vidu odredbe članka 220. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

18. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

19. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 863.294,72 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 114.578,90 EUR, za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala nezakonitim odnosno nepravilnim radom tijela državne uprave.

20. U konkretnom slučaju, tužitelj u tužbi tvrdi da je Carinarnica Dubrovnik donijela rješenje pod klasom: UP/I-410-01/05-01/65 od 17. kolovoza 2005. kojim je tužitelj kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300.000,00 kn, kao i da je Carinarnica Split donijela rješenje pod klasom: UP/I-410-19/06-03/222 od 17. listopada 2006. kojim je tužitelj kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 468.176,40 kn te da se radi o nezakonitim odlukama, a što da proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Stanka Smodlake od 8. travnja 2017., kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu. Upravo navedene odluke, odnosno rješenja Carinarnica Dubrovnik i Split, kojima je tužitelj nezakonito proglašen krivim, da su imala za posljedicu daljnja registrirana dugovanja tužitelja. Nadalje, tužitelj navodi i da je tražio od Porezne uprave brisanje dugovanja koja su bila obuhvaćena zastarom, ali da je Porezna uprava to učinila tek nakon pet - šest godina dopisivanja, iako je ista bila to dužna učiniti sukladno članku 109. Općeg poreznog zakona. Tužitelj navodi i da mu je šteta nastala rješenjem ovog suda broj R1-96/2011, kojim je dopuštena uknjižba založnog prava na teret njegovog broda Makarski Jadran, jer da je to založno pravo utemeljeno na zastarjelim potraživanjima, kao i nezakonitim potraživanjima s osnova kazne u prekršajnim postupcima. Sve to da je dovelo do blokade računa te nadalje otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem. U tom stečajnom postupku tužitelj da je bio prisiljen na zaključenje upravnog ugovora te da je tek nakon prihvaćanja stečajnog plana stečajni postupak zaključen.

21. Tuženik je u cijelosti osporio iznesene navode tužitelja o postojanju nezakonitosti ili nepravilnosti u postupanju tužene, a koje bi tužitelju mogle izazvati štetu, ističući da nisu ostvarene pretpostavke iz članka 14. Zakona o sustavu državne uprave na kojima se može temeljiti odgovornost za štetu Republike Hrvatske. Pored navedenog, tužitelj da nije dokazao da bi mu nastala konkretna šteta, a niti je dokazao uzročno posljedičnu vezu između navodne štete i rada tijela državne uprave.

22. Prije svega valja navesti da između stranaka nije sporno da se tužitelj prije podnošenja ove tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji zahtjev nije prihvaćen. Stoga je tužba u ovom predmetu dopuštena u skladu s odredbama članka 186.a ZPP-a.

23. Odredbom članka 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 199/03, 79/07, dalje ZSDU/93) propisano je da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

24. Isto tako, odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16, dalje ZSDU/11) propisano je da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, nadoknađuje Republika Hrvatska.

25. Također, i odredbom članka 14. trenutno važećeg Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 66/19, dalje ZSDU/19) propisano je da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

26. Nadalje, odredbom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se za štetu bez obzira na krivnju odgovara i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

27. Isto tako, ranije važećim Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje ZOO/91) i to člankom 154. stavak 1. tog zakona je propisano da tko drugome uzrokuje štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se za štetu bez obzira na krivnju odgovara i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

28. Stoga, za postojanje javno pravne odgovornosti države za štetu u smislu citiranih zakonskih odredbi, moraju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke i to: 1. nezakoniti ili nepravilan rad tijela državne uprave, 2. postojanje štete koja je zbog toga nastala oštećeniku (tužitelju) i 3. postojanje uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete oštećeniku, pri čemu treba dokazati da je nastala šteta posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, odnosno da šteta ne bi nastala da njega nije bilo.

29. Pri tome valja istaknuti da se nezakoniti rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, a nepravilan rad kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti, dok se eventualna dugotrajnost postupka ili pogrešna primjena materijalnog prava kao rezultat pogrešnog ili drugačijeg pravnog shvaćanja ne smatra nezakonitim radom u smislu citiranih odredbi Zakona o sustavu državne uprave. Zakon o sustavu državne uprave ne propisuje odgovornost Republike Hrvatske za štetu zbog pogrešnog pravnog shvaćanja upravnog tijela, već samo zbog nepravilnog i nezakonitog rada, pa stoga ukoliko stranka smatra da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja i posljedično tome pogrešne primjene materijalnog prava rješenje doneseno u upravnom postupku nepravilno ili nezakonito na raspolaganju su joj pravni lijekovi propisani Zakonom o općem upravnom postupku.

30. Iz rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnica Dubrovnik klasa: UP/I-415-07/05-01/65, ur.broj: 513-02-52/98-05-2 od 17.8.2005. razvidno je da je tim rješenjem tuženik obvezan, a zbog nenamjenskog korištenja eurodiezelskog goriva obojenog plavom bojom, kao pogonskog goriva za motorni brod – ribaricu Makarski Jadran, na ime posebnog poreza na naftne derivate platiti 300.000,00 kn. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je to rješenje doneseno jer je u neposrednom inspekcijskom nadzoru nad nenamjenskim korištenjem eurodiezelskog goriva obojenog plavom bojom za pogon brodova, 3. kolovoza 2005. i 11. kolovoza 2005. utvrđeno da je u motornom brodu – ribarici Makarski Jadran u vlasništvu tužitelja kao pogonsko gorivo korišteno navedeno gorivo i to prilikom obavljanja gospodarske djelatnosti prijevoza putnika na relaciji [adresa], a ne prilikom gospodarskog ribolova na moru.

31. Nadalje, iz rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnica Split klasa: UP-I-410-19/06-03/222, ur. broj: 513-02-5198/008-06-3 od 17.10.2006. razvidno je da je tim rješenjem tužitelju određena naplata posebnog poreza na euro diezelskog gorivo obojeno plavom bojom u iznosu od 468.176,40 kn. Iz obrazloženja rješenja je razvidno da je prilikom redovite kontrole ovlaštenih službenika Carinarnice Split, a vezano za nadzor nenamjenskog korištenja eurodizelskog goriva obojenog plavom bojom, 22. rujna 2006. utvrđeno da je to gorivo korišteno za pogon m/b Makarski Jadran u vlasništvo tužitelja, a kojim brodom je pri prijevozu putnika upravljao ĐU kao vlasnik društva M.MITO d.o.o. Iz obrazloženja rješenja je također razvidno i da je od društva M.MITO d.o.o. i odgovorne osobe ĐU, a prije donošenja tog rješenja, dana 3. listopada 2006. pisanim putem zatraženo očitovanje na okolnosti konkretnog slučaja, a što je tužitelj uredno zaprimio 10. listopada 2006., ali da se isti o tome u ostavljenom roku nisu očitovali.

32. Uvidom u tehničko vještvo za m/b Makarski Jadran od 8. travnja 2017. utvrđeno je da se radi o nalazu i mišljenju sudskog vještaka Stanka Smodlake iz Splita, a koji je isti izradio na zahtjev tužitelja s ciljem utvrđivanja tehničkih karakteristika rezervoara za gorivo broda Makarski Jadran u vlasništvu tužitelja. Iz tog nalaza i mišljenja je nadalje razvidno da je navedeni sudski vještak Stanko Smodlaka izvršio pregled predmetnog broda te je, između ostalog, zaključio: da je brod Makarski Jadran izgrađen 1979., da ga pokreće motor Mirrlees instalirane snage 588 kw te da je na brodu ugrađeno šest rezervoara za gorivo, a koji su međusobno povezani radi stabilnosti broda; da dnevni tank ne smije ostati bez goriva, kako pumpa za gorivo ne bi povukla zrak; da kada se brod koristi u ribarskoj djelatnosti za pogon motora da se koristi plavi diesel; da bi se brod koristio u turističkoj djelatnosti od 15. travnja tekuće godine, pored posebnog uređenja broda nakon ribarske djelatnosti, potrebno je promijeniti i tip goriva; da kod svakog pražnjenja rezervoara nije moguće idealno isprazniti rezervoare za gorivo; dakle, u svakom rezervoaru, posebno većim, da može ostati 200–300 L goriva u konkretnom slučaju plavog diesela; da obzirom na propisana tehnička svojstva plavog diesela je potrebno izvršiti najmanje dva kompletna punjenja rezervoara kako bi se otklonili tragovi plavog diesela; da je potrebno voditi računa da su opisani rezervoari međusobno povezani, pa uvijek postoji mogućnost ostatka tragova plavog diesela u cijevnom sustavu.

33. Iz rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, klasa: UP/-416-02/16-01/2031, ur.broj: 513-07-17/17-6 od 20. studenog 2017. razvidno je da je tim rješenjem djelomično usvojen, a djelomično odbijen zahtjev tužitelja, kao poreznog obveznika, za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga. Tim rješenjem je utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu duga u ukupnom iznosu od 1.645.252,40 kn, dok je zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga odbijen za iznos duga od ukupno 808.426,40 kn. Iz obrazloženja tog rješenja je razvidno da je tužitelj kao porezni obveznik 15. ožujka 2016. podnio zahtjev kojim je zatražio utvrđenje nastupa zastare prava na naplatu duga. Nadalje je razvidno i da se taj zahtjev, između ostalog, odnosi i na sporna rješenja Carinarnice Dubrovnik od 17. kolovoza 2005. te Carinarnice Split od 17. listopada 2006. Tako je u odnosu na rješenje Carinarnice Dubrovnik od 17. kolovoza 2005., a koje je postalo ovršno 4. rujna 2005., utvrđeno da je nastupila apsolutna zastara prava na naplatu duga 1. veljače 2012. Međutim, s obzirom da je tražbina po tom rješenju bila osigurana upisom založnog prava na teret tužiteljevog broda Makarski Jadran, a koja uknjižba založnog prava, uz zabilježbu ovršivosti tražbine, je provedena 7. lipnja 2011., temeljem rješenja o osiguranju Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-96/2011, dakle prije nastupa naprijed navedene zastare prava na naplatu duga, to je stoga, a sukladno odredbama članka 94. stavak 10. Općeg poreznog zakona u vezi s člancima 222. i 223. Zakon o obveznim odnosima, utvrđeno da je naplata zastarjele glavnice duga u iznosu od 300.000,00 kn moguća, dok naplata kamata na tu glavnicu u ukupnom iznosu od 420.493,29 kn nije moguća ni iz zalogom opterećenog broda. Sukladno tome, odlučeno je da se zahtjev tužitelja za utvrđenje nastupa zastare u odnosu na kamate usvaja, dok se u odnosu na glavnicu tražbine u iznosu od 300.000,00 kn isti odbija. U odnosu na rješenje Carinarnice Split od 17. listopada 2006., a koje je postalo izvršno 24. listopada 2006., utvrđeno je da je apsolutna zastara prava na naplatu duga po tom rješenju nastupila 1. siječnja 2013., ali je zbog istih naprijed navedenih razloga kao i za dug po rješenju Carinarnice Dubrovnik, i za dug po rješenju Carinarnice Split utvrđeno da je naplata glavnice duga u iznosu od 468.176,40 kn moguća, radi uknjiženog založnog prava na tužiteljevom brodu Makarski Jadran, a zbog čega je zahtjev tužitelja u odnosu na taj dio odbijen, dok je u odnosu na kamate na tu glavnicu u iznosu od 595.398,24 kn, a koje se ne mogu namiriti ni iz zalogom opterećene stvari, zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga usvojen. Dakle, iz naprijed navedenog je razvidno da je dio duga tužitelja po rješenjima Carinarnice Dubrovnik od 17. kolovoza 2005. te Carinarnice Split od 17. listopada 2006., a koji se odnosi na glavnice duga po tim rješenjima, u ukupnom iznosu od 808.426,40 kn i dalje postojao, odnosno da se radi o dugu koji se može naplatiti i u odnosu na koji je zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga odbijen. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao da tužitelj protiv tog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, klasa: UP/- 416-02/16-01/2031, ur.broj: 513-07-17/17-6 od 20. studenog 2017. nije podnio žalbu te da je isto postalo pravomoćno, a koje navode tužitelj nije osporio niti je isti u spis dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno.

34. U svezi navoda iz obrazloženja naprijed navedenog rješenja Porezne uprave, Područni ured Split od 20. studenog 2017., a vezano za mogućnost naplate glavnice zastarjelog duga, ističe se da je člankom 222. stavak 1. ZOO-a propisano da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, dok se prema stavku 2. tog članka ZOO-a zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može namiriti ni iz opterećene stvari. Isto tako, i prema odredbama članka 94. stavak 10. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16), kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, dok se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari, a u stavku 12. tog članka je navedeno da ako tim zakonom nije drugačije određeno, na poreznu zastaru primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima.

35. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj R1-96/2011 utvrđeno je da se radi o postupku osiguranja u kojem je Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava kao predlagatelj osiguranja podnijela ovom sudu 11. svibnja 2011. prijedlog za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem prisilne hipoteke na brodu protiv ovdje tužitelja M.MITO d.o.o. [adresa], kao protivnika osiguranja. Rješenjem ovog suda poslovni broj R1-96/2011 od 31. svibnja 2011. usvojen je prijedlog za osiguranje te je temeljem ovršnih isprava - pravomoćnog i ovršnog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnice Split br. P-690/06 i P-91/07 od 15. svibnja 2007., zatim ovršnog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnice Dubrovnik klasa:

UP/I-415-07/05-01/65, ur. br. 513-02-52/98-05-2 od 17. kolovoza 2005. te ovršnog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnice Split klasa: UP/I-410- 19/06-03/222, ur. br: 513-02-5198/008-06-3 od 17. listopada 2006., a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 808.426,40 kn, te zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 40.250,00 kn teku od 29. prosinca 2007. godine do isplate, na iznos od 300.000,00 kn teku od 4. rujna 2005. godine do isplate i na iznos od 468.176,40 kn teku od 24. listopada 2006. godine do isplate, kao i radi osiguranja troškova postupka osiguranja u iznosu od 8.090,00 kn, određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na brodu protivnika osiguranja i to motornom brodu Makarski Jadran upisanom u uložak br. 5R 262 Upisnika pomorskih ribarskih brodova Lučke kapetanije u Splitu, uz zabilježbu ovršivosti tražbine predlagatelja osiguranja u navedenom Upisniku Lučke kapetanije u Splitu. Nadalje je razvidno da je protivnik osiguranja M.MITO d.o.o. protiv navedenog rješenja podnio žalbu, a koja žalba je odbijena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5460/11-3 od 22. kolovoza 2011. te je potvrđeno rješenje ovog suda poslovni broj R1-96/2011 od 31. svibnja 2011. u pobijanim točkama I. do V. i VII. izreke te u dijelu točke VI. izreke kojem je protivniku osiguranja naloženo naknaditi troškove postupka u iznosu od 8.090,00 kn.

36. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj St-1235/2016 utvrđeno je da se pod tim poslovnim brojem kod ovog suda vodio stečajni postupak nad tužiteljem kao stečajnim dužnikom. Taj postupak je pokrenut prijedlogom za otvaranje stečajnog postupka od 11. svibnja 2016. koji je podnijela Financijska agencija, Regionalni centar Split na temelju članka 444. stavka 2. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, dalje SZ) i u kojem je navedeno da dužnik M.MITO d.o.o. [adresa] na dan 1. rujna 2015. u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 3543 dana u ukupnom iznosu od 6.383.837,77 kn. Nakon provedenog prethodnog postupka, rješenjem ovog suda poslovni broj St-1235/2016 od 2. studenog 2017. otvoren je stečajni postupak nad tužiteljem kao dužnikom. Protiv tog rješenja je ĐU, kao zastupnik po zakonu dužnika do nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka, podnio žalbu, a koja žalba je odbijena kao neosnovana rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7545/2017-2 od 20. prosinca 2017. te je tim rješenjem potvrđeno rješenje ovog suda poslovni broj St-1235/2016 od 2. studenog 2017., o otvaranju stečajnog postupka nad dužnikom. Iz tog stečajnog spisa je također razvidno da je Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava prijavila svoju tražbinu u ukupnom iznosu od 1.202.255,37 kn, a koja tražbina je u cijelosti priznata te je ista utvrđena kao tražbina vjerovnika II. višeg isplatnog reda rješenjem ovog suda poslovni broj St-1235/2016 od 1. veljače 2018. U navedenom stečajnom postupku, skupština vjerovnika je donijela odluku o nastavku poslovanja stečajnog dužnika te o izradi sanacijskog stečajnog plana. Rješenjem ovog suda poslovni broj St-1235/2016 od 9. listopada 2018. potvrđen je stečajni plan u stečajnom postupku nad dužnikom M.MITO d.o.o. u stečaju te je istim određen način i rokovi podmirenja utvrđenih tražbina stečajnih vjerovnika, a koje rješenje je postalo pravomoćno 26. listopada 2018. Nakon toga, sud je rješenjem poslovni broj St-1235/2016 od 6. veljače 2019. zaključio stečajni postupak nad dužnikom te je odredio da donošenjem tog rješenja prestaje služba stečajnog upravitelja, a dužnik ponovno stječe pravo slobodnog raspolaganja stečajnom masom.

37. Iz navedenog stečajnog predmeta je razvidno i da je za vrijeme trajanja prethodnog postupka, kao i u žalbi protiv rješenja o pokretanju prethodnog postupka te rješenja o otvaranju stečajnog postupka dužnik (ovdje tužitelj) naveo da nije sporno da isti ima registrirana dugovanja prema državnom proračunu, ali da nije utvrđeno koja od tih dugovanja stvarno postoje, a za koja je nastupila zastara. Međutim, tako istaknuti žalbeni navodi nisu ocijenjeni osnovanim, jer su te žalbe odbijene naprijed navedenim rješenjima Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

38. Ovaj sud je dopisima od 30. ožujka 2023. zatražio od Carinske uprave dostavu spisa u kojima su donesena rješenja za koja tužitelj navodi da su nezakonita te je tako od Područnog carinskog ureda Split zatražena dostava spisa pod brojem odnosno klasom: UP/I-410-19/06-03/222, dok je od Carinskog ureda Dubrovnik zatražena dostava spisa pod brojem odnosno klasom: UP/I-410-01/05-01/65. Međutim, Područni carinski ured Split je dopisom od 20. travnja 2023. obavijestio da je zatraženi spis uništen sukladno rješenju Državnog arhiva u Splitu, dok je Carinski ured Dubrovnik dopisom od 24. travnja 2023. također obavijestio da je zatraženi spis predan na uništenje nakon proteka roka čuvanja. Carinski ured Dubrovnik je uz navedeni dopis dostavio dokumentaciju koju posjeduje u vezi predmeta M.MITO d.o.o. iz [adresa] pa je tako dostavljeno i očitovanje Područnog carinskog ureda Split od 11. studenog 2020., a koje je upućeno Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu povodom tužiteljevog zahtjeva za mirno rješenje spora. U tom očitovanju kronološki je dan prikaz odluka koje donesene i radnji koje su poduzete, a vezano za osporavana rješenja Carinarnice Dubrovnik i Carinarnice Split. Tako je u tom očitovanju navedeno:

- da je utvrđeno da porezni dužnik M. MITO d.o.o. [adresa], duguje iznos od ukupno 300.000,00 kn, po rješenju ex Carinarnice Dubrovnik na ime posebnog poreza na naftne derivate po rješenju klasa: UP-I-415-07/05-01/65 od 17.08.2005. Na isto da je izdano rješenje o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava kod banke ili druge financijske institucije klasa: UP-I-416-02/05-05/742 od 21.11.2005. Na rješenje od 21.11.2005. da je izjavljena žalba, a potom tužba, koja tužba da je odbijena presudom Upravnog suda

RH broj Us-3131/2006-4 od 17.4.2009.;

- navedenom poreznom obvezniku da je utvrđen dug i po rješenju ex Carinarnice Split na ime posebnog poreza na naftne derivate po rješenju klase: UP-I-410-19/06-03/222 od 17.10.2006. na iznos od ukupno 471.254,82 kn, koji dug se sastoji od 468.176,40 kn na ime glavnice i 3.078.42 kn na ime obračunatih kamata. Na isto da je izdano rješenje o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava kod banke ili druge financijske institucije klasa: UP-I-415-02/07-05/5 od 4.1.2007. Na rješenje od 4.1.2007. da je izjavljena žalba, a potom tužba. Tužba da je odbijena presudom Upravnog suda RH broj Us-11350/2007-4 od 27.5.2010.;

- dana 18. lipnja 2008. ex Carinarnica Split da je dostavila Poreznoj upravi na postupanje zahtjev klase. 415-02/08-01/11 za pokretanje ovršnog postupka pljenidbom nad pokretninama, nekretninama, tražbinama i drugim imovinskim pravima nad pravnom osobom M.MITO d.o.o., OIB: 29379276802.;

- povodom zahtjeva Carinskog ureda Split, Porezna uprava da je zadužila na račun prisilne naplate 4294 točan iznos potraživanja zajedno sa zateznim kamatama i to kako slijedi: glavnicu u iznosu od 768.176,40 kn, zatezne kamate za 2005. u iznosu od 2.478,31 kn te daljnje zatezne kamate za 2006. u iznosu od 55.389,67 kn, za 2007. iznos od 115.688,22 kn te za dio 2008. (do 18.06.2008.) iznos od 50.152,64 kn.;

- rješenjem klase: UP-I-415-07107-01/84 od 5.2.2008. da je utvrđeno da porezni dužnik M.MITO d.o.o. [adresa], duguje iznos od ukupno 312.823,58 kn, po rješenju ex Carinarnice Dubrovnik na ime posebnog poreza na naftne derivate koji dug se sastoji od 290.000,00 kn na ime glavnice i 22.823,58 kn obračunatih kamata po rješenju. Na isto da je izdano rješenje o ovrsi Pljenidbom novčanih sredstava kod banke ili druge financijske institucije klasa: UP-I-415-02/08-05/258 od 31.12.2008.;

- dana 8. studenoga 2010. ex Carinarnica Split da je dostavila Poreznoj upravi na postupanje zahtjev klase. 415-02/10-01/19 za pokretanje ovršnog postupka pljenidbom nad pokretninama, nekretninama, tražbinama i drugim imovinskim pravima nad pravnom osobom M.MITO d.o.o., OlB: 29379276802.;

- povodom zahtjeva Carinskog ureda Split, Porezna uprava da je zadužila na račun prisilne naplate 4294 točan iznos potraživanja zajedno sa zateznim kamatama i to kako slijedi: glavnicu u iznosu od 290.000,00 kn, kamate obračunate po rješenju 22.823,58 kn te daljnje zatezne kamate za 2008. u iznosu od 31.836,61 kn, za 2009. iznos od 40.600,00 kn i 2010. iznos od 40.600,00 kn.;

- budući da je vidljivo da je u Informacijskom sustavu Porezne uprave 2007. po rješenjima klasa: UP-I-415-07105-01/65 i klasa: UP-I-410-19/06-03/222 na računu 1058% prijenos duga prikazan zbirno u iznosu od 471.254,82 kn, što se odnosi na glavnicu 468.176,40 kn i kamate po rješenju 3.078,42 kn te je pogrešnim sistemskim obračunom iskazana više obračunata kamata koju treba stornirati. U 2011. da je također izvršen sistemski prijenos zaduženja zbirno 344.660,19 kn po rješenju klase:

UP-I-415-07107-01/84 (glavnica 290.000,00 kn, obračunate kamate u iznosu od 22.823,58 kn i daljnje kamate u iznosu od 31.836.61 kn) te je u sustavu utvrđen veći dug na ime kamata sveukupno u iznosu od 22.530,47 kn te je isti isknjižen sa računa 1058%. Korekcija da je izvršena dana 16.11.2017. u Informacijskom sustavu Porezne uprave;

- glede prekršajnih postupaka ex Carinarnice Split P-690106 i P-91/07 od 15.05.2007. te P-491/05 od 28.02.2006., Poreznoj upravi da je dostavljeno očitovanje, a 9.4.2014. vezano za zastaru i postupanje. Nije bilo naplate od tvrtke po prekršajnim rješenjima, a u 2005. i 2006. da je uplaćeno 8.494,29 kn po osnovi posebnog poreza na naftne derivate.

39. Tužitelj se na naprijed navedeni dopis odnosno očitovanje Područnog carinskog ureda Split od 11. studenog 2020. nije posebno očitovao.

40. Ovdje valja navesti i da je, a sukladno rješenju Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, klasa: UP/-416-02/16-01/2031, ur.broj: 513-07- 17/17-6 od 20. studenog 2017., proveden otpis duga tužitelja zbog zastare u iznosima od 1.635.102,40 kn i 10.150,00 kn, a što je razvidno iz nalaza za knjiženje Porezne uprave, Područni ured Split od 20. studenog 2017. (stranica 90 spisa). S druge strane, a u odnosu na glavnicu duga po rješenjima Carinarnice Dubrovnik i Carinarnice Split, je iz potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Makarska od 22. studenog 2017. (stranica 14 spisa) o stanju poreznog duga tužitelja na dan 22. studenog 2017. razvidno je da je isti ostao i dalje evidentiran, odnosno da je za tužitelja evidentirano postajanje dugovanja s osnova prisilne naplate posebnog poreza na naftne derivate (računa 4294) u iznosu od 820.044,72 kn, od čega s osnova glavnice 768.176,40 kn i osnova kamata 51.868,32 kn, zatim s osnova prisilne naplate novčanih kazni i troškova postupka (račun 4243) u iznosu od 3.000,00 kn te s osnova prisilne naplate novčanih kazni i troškova postupka (račun 4278) u iznosu od 40.250,00 kn.

41. Ocjenom naprijed navedenih i izvedenih dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

42. Naime, u odnosu na naprijed navedena rješenja Carinarnice Dubrovnik od 17. kolovoza 2005. te Carinarnice Split od 17. listopada 2006., a za koja tužitelj navodi da su nezakonita, ističe se da tužitelj tijekom ovog postupka nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da su ta rješenja ukinuta, poništena ili na bilo koji drugi način stavljena izvan snage pa se stoga navodi tužitelja da bi se radilo o nezakonitim rješenjima ukazuju neosnovanim. Takav dokaz ne predstavlja ni nalaz i mišljenje sudskog vještaka Stanka Smodlake od 8. travnja 2017., jer se radi o nalazu i mišljenju koje je izrađeno, po zahtjevu tužitelja, nakon više od deset godina od donošenja naprijed navedenih rješenja. Navodi odnosno činjenice koje tužitelj sada pokušava dokazati tim nalazom i mišljenjem, a koje bi se odnosile na korištenje dizelskog goriva obojenog plavom bojom za pogon njegovog broda Makarski Jadran, tužitelj je mogao i trebao isticati u upravnom postupku u kojem su navedena rješenja donesena, odnosno u pravnim lijekovima koje je tužitelj mogao podnijeti protiv tih rješenja u skladu sa odredbama Zakona o općem upravnom postupku.

43. U odnosu na navode tužitelja o zastarjelim potraživanjima po rješenjima Carinarnice Dubrovnik od 17. kolovoza 2005. te Carinarnice Split od 17. listopada 2006., kao i navode da mu je šteta također nastala donošenjem rješenja ovog suda poslovni broj R1-96/2011 od 31. svibnja 2011., a kojim je određeno osiguranje potraživanja iz navedenih rješenja uknjižbom založnog prava na njegovom motornom brodu Makarski Jadran, ističe se da su i ti navodi tužitelja također ocjenjeni neosnovanim. Naime, a kako je to iz prethodno iznesenog razvidno, rješenje ovog suda poslovni broj R1-96/2011 od 31. svibnja 2011., a koje je uostalom potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5460/11-3 od 22. kolovoza 2011., doneseno je, te je uknjižba založnog prava na motornom brodu Makarski Jadran provedena, prije nastupa apsolutne zastare prava na naplatu duga po navedenim rješenjima Carinarnice Dubrovnik i Carinarnice Split. Uknjižbom tog založnog prava, uz zabilježbu ovršivosti tražbine, i dalje je preostao naplativ dug tužitelja s osnova glavnice tražbine po rješenjima Carinarnice Dubrovnik i Carinarnice Split u ukupnom iznosu od 808.426,40 kn, a što je uostalom sve i konstatirano u pravomoćnom rješenju Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, klasa: UP/-416-02/16-01/2031, ur.broj: 513-07-17/17-6 od 20. studenog 2017.

44. U odnosu na navode iz tužbe da je u više navrata tražio od Porezne uprave brisanje dugovanja obuhvaćenih zastarom, tužitelj uz podnesenu tužbu nije dostavio dokaze, dok iz navedenog rješenja Porezne uprave, Područni ured Split od 20. studenog 2017 proizlazi da je tužitelj zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga podnio 15. ožujka 2016., a po kojem zahtjevu je tim rješenjem odlučeno. Ovdje valja navesti i da je pregledom stečajnog spisa broj St-1235/2016 utvrđeno da je tužitelj u prethodnom postupku radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka dostavio podnesak od 6. travnja 2017., u privitku kojeg je dostavio zahtjev za otpis duga temeljem zastare od 16. kolovoza 2013., kojeg je uputio Poreznoj upravi Split, Ispostava Makarska, kao i zahtjev za obustavu postupka prisilne naplate kazne temeljem zastare od 15. kolovoza 2013. Međutim, iz tih zahtjeva tužitelja je razvidno da se isti ne odnose na dug po rješenjima Carinarnice Dubrovnik od 17. kolovoza 2005. te Carinarnice Split od 17. listopada 2006., već na dugovanje po drugim rješenjima Carinarnice Split i to rješenjima broj P-690/06 i P-91/07 od 15. svibnja 2007. i drugima, a u odnosu na koje zahtjeve za obustavu postupka naplate duga je Porezna uprava, odnosno Carinska uprava, Područni ured Split i postupila, što je razvidno iz dopisa od 18. prosinca 2013. i 9. travnja 2014. te službene bilješke od 6. ožujka 2014. (stranice 81-83 spisa).

45. Sukladno iznesenom, navode tužitelja da bi se u odnosu na rješenja Carinarnice Dubrovnik od 17. kolovoza 2005. i Carinarnice Split od 17. listopada 2006. radilo o nezakonitim rješenjima, kao i navode da je rješenjem ovog suda poslovni broj R1-96/2011 od 31. svibnja 2011. određeno osiguranje nepostojećeg potraživanja, odnosno potraživanja koje je zastarjelo, sud je ocijenio kao neosnovane. Isto tako, a obzirom da je rješenjem Porezne uprave Područni ured Split odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga po naprijed navedenim rješenjima u iznosu od 808.426,40 kn, jer je i dalje ostao naplativ dug s osnova glavnice u tom iznosu, navodi tuženika da bi posljedica nezakonitih dugovanja po navedenim rješenjima bila otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem, također se ukazuju neosnovanim. Uostalom, iz prijedloga Financijske agencije za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem od 11. svibnja 2016., podnesenom u predmetu ovog suda poslovni broj St-1235/2016, razvidno je da je tužitelj na dan 1. rujna 2015. imao evidentiranih nepodmirenih potraživanja u ukupnom iznosu od 6.383.837,77 kn, a iz čega proizlazi zaključak kako je tužitelj imao značajan iznos nepodmirenih dugovanja i iz drugih osnova, a zbog čega je uostalom i otvoren stečajni postupak nad tužiteljem.

46. Slijedom svega naprijed navedenog, a budući da iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi zaključak da se nisu ispunile zakonske pretpostavke u smislu odredbi članka 13. ZSDU/93, odnosno članka 14. ZSDU/11 i ZSDU/19, a na kojima se može temeljiti odgovornost za štetu tuženika, to je stoga tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan. Na kraju se još samo navodi da tužitelj nije niti obrazložio nastalu štetu, odnosno nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazio da mu je šteta doista nastala i to upravo u utuženom iznosu 863.294,72 kn. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

47. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te članka 163. i članka 151. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), a sve to s obzirom na vrijednost predmeta spora od 114.578,90 EUR (863.294,72 kn). Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen te je tužitelj izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tuženiku opravdane troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

48. Tuženiku, koji je zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, su kao osnovani priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu od 28. ožujka 2022. u visini od 863 boda sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 28. ožujka 2023. i 8. prosinca 2023. u visini od po 863 boda za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, a što ukupno iznosi 2589 bodova. Prema Tbr. 54. OT-a, vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR pa stoga navedenih 2589 bodova iznosi 5.178,00 EUR. Budući da je tuženik u popisu troška zatražio naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.152,11 EUR (dakle manje), to je stoga zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka trebalo usvojiti upravo u tom zatraženom iznosu.

49. Slijedom navedenog, tuženiku su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.152,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

50. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22, dalje: Zakon o uvođenju eura), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna), a sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura.

U Splitu 6. veljače 2026.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu

- u spis