Poslovni broj Ovr 87/2026-4

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Adriani Puž, po nacrtu više sudske savjetnice specijaliste DO, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladi Vladika, odvjetniku iz Rijeke, protiv ovršenika BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetniku Teu Ranić, iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Teo Ranić i Ivo Matić, iz Rijeke, odlučujući o prijedlogu ovršenika po čl. 210 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ-a), dana 6. veljače 2026. godine

r i j e š i o  j e

I -Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 10.prosinca 2025.godine, temeljem presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-823/2018 od 25.studenog 2019.godine te presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-469/2023 od 14.veljače 2024.godine, kao neosnovan.

II – Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

III -Odbijaju se zahtjevi ovrhovoditelja i ovršenika za naknadom troškova ovog postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

1.Ovršenik je dana 22.siječnja 2026.godine podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa. Navodi da je protiv njega dana 10.prosinca 2025.godine ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji (dalje FINA) zahtjev za izravnu naplatu temeljem Presude i Rješenja Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-823/2018 od 25.11.2019. godine te Presude i Rješenja Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-469/2023, od 14.02.2024. godine. Ističe da je ovrhovoditelj u zahtjevu za izravnu naplatu istaknuo zahtjev da se novčana sredstva radi naplate tražbine prenesu u cijelosti na račun ovrhovoditelja. Navodi da je u ovršnoj ispravi kao tužitelj naznačen g. UO koji je sa ovrhovoditeljem zaključio Ugovor o cesiji od dana 1.12.2025. predmet kojeg ugovora je prijenos tražbine iz ovršne isprave. Povodom zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja, ovršenik navodi da zaprima obavijest FINA-e kojom se isti obavještava o zaprimljenoj osnovi te da će, ukoliko u roku od 60 dana od kada je dostavljena osnova za plaćanje, ne primi rješenje suda o odgodi, izdati nalog bankama da obave prijenos sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja. Ovršenik smatra da ovrhovoditelj neosnovano potražuje od ovršenika iznos 187.048,02 kuna (24.825,55 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškove parničnog postupka u iznosu od 40.486,00 EUR (5.373,42 EUR) s pripadajućim kamatama te iznos predujma za provedbu ovrhe putem FINA-e jer protiv njega nije ovlašten pokrenuti ovršni postupak. To obrazlaže time što ovršna isprava glasi na LO, a ne na OO, ovdje ovrhovoditelja. Iz dostavljenog ugovora o cesiji, koji je priložen zahtjevu za izravnu naplatu, ne proizlazi da je o istome ikada bio obaviješten ovršenik, što smatra osnovnim preduvjetom da bi ugovor o cesiji stvorio učinak prema dužniku, ovdje ovršeniku i proizlazi iz odredbe čl. 82. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Niti CO niti OO nisu obavijestili ovršenika o učinjenoj cesiji pa cesija nema učinka prema ovršeniku. Ovršenik nadalje smatra da je zbog toga prijenos tražbine nezakonito proveden, a samim time da ovrhovoditelju nedostaje aktivna legitimacija za vođenje predmetnog ovršnog postupka te je neosnovan zahtjev za naplatu predmetne tražbine. Predlaže se donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglašava nedopuštenim. Predlaže i donošenje o odgodi jer bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta zbog toga što su računi ovrhovoditelja u blokadi te bi prijenosom sredstava s računa ovršenika isti bili momentalno ustegnuti na račun trećih po osnovama za plaćanje koje su evidentirane na teret ovrhovoditelja. Napominje da između ovrhovoditelja i sina ovršenika, GO postoji još jedan parnični postupak koji je i dalje u tijeku, a koji postupak je pravno i činjenično vezan uz postupak koji se tiče predmetne ovršne isprave. Tužbeni zahtjev u tom postupku navodi da glasi na isplatu novčanog iznosa na teret ovdje ovrhovoditelja i vodi se pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod poslovnim brojem P-359/2025. Nakon pravomoćnosti navedenog parničnog postupka, ovršenik, odnosno njegov sin da će izjaviti prijeboj tražbina budući da je to jedini način za namirenjem tražbine prema ovrhovoditelju.

2.Uz prijedlog je ovršenik dostavio presliku ovrhovoditeljevog zahtjeva za izravnu naplatu od 10.prosinca 2025.godine, ugovor o cesiji od 1.prosinca 2025.godine te ovršnu ispravu koju čini pravomoćna i ovršna presuda ovog suda pod poslovnim brojem P- 823/2018-24 od 25.studenog 2019.odine potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-496/2023-2 od 14.veljače 2024.godine.

3.Prijedlog je dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje koji je u podnesku od 30.siječnja 2026.godine osporio navode ovršenika ističući da su netočni navodi da ovrhovoditelj nema aktivnu legitimaciju jer navodno nije bio obaviješten o sklopljenom ugovoru o cesiji. Ukazuje na odredbu članka 80. i 82. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj cesija proizvodi pravne učinke između cesionara i cedenta samim sklapanjem ugovora, neovisno da li je cesus bio obaviješten, odnosno obavještavanje cesusa nije pretpostavka valjanosti cesije, već služi isključivo radi zaštite cesusa od moguće opasnosti dvostrukog ispunjenja. Tako je odlučeno rješenjem Županijskog suda u Zadru, posl. broj Gž Ovr-119/2023, prema kojemu „,učinak obavijesti i znanje dužnika o ustupu značajan je samo utoliko što od dana saznanja za ustup valjano je samo ono ispunjenje koje dužnik učini cesionaru, dok je posljedica neobavještavanja o ustupu jedino u tome što ukoliko dužnik svoju obvezu ispuni cedentu, obveza je valjano ispunjena i gasi se.“ U konkretnom slučaju, ovrhovoditelj ističe da cesus nije ispunio svoju obvezu prema prvotnom vjerovniku, odnosno CO, niti je isti od njega potraživao na niti jedan način predmetni iznos, stoga ne može pozivati na zaštitu koju pruža odredba članka 82. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje ističe da je ovršenik najkasnije zaprimajući obavijest FINA-e, odnosno zahtjev za izravnu naplatu s priloženim ugovorom o cesiji, nedvojbeno saznao za prijenos tražbine, čime je cesija prema njemu proizvela puni pravni učinak. Samom dostavom zahtjeva za izravnu naplatu uz priloženi ugovor o cesiji, koji je ovršna isprava, predstavlja formalni pravni akt kojim novi vjerovnik ostvaruje svoja prava i njime obavještava dužnika o ustupu. Takav zahtjev navodi da se može smatrati valjanom obavijesti dužniku o prijenosu tražbine, pod uvjetom da je uz zahtjev dostavljen u ovjeren ugovor o cesiji, što u konkretnom slučaju i je. Stoga smatra da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan pozivajući se i na odredbu čl. 32 Ovršnog zakona. Dalje nastavlja da su sastavni dijelovi ugovora o cesiji identifikacija stranaka, predmet cesije (tražbina), izričite odredbe o prijenosu tražbine, te eventualni prilozi s detaljima o potraživanjima, pri čemu oblik ugovora nije striktno propisan osim ako nije drukčije ugovoreno ili zakonski određeno pa nije potrebno prilikom sastavljanja ugovora o cesiji u istome navesti da je cesus bio obaviješten o sklapanju ugovora, niti je on stranka ugovora. Navode ovršenika o nastanku teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe smatra paušalnim, hipotetskim i pravno nerelevantnim. Ukazuje da činjenica da ovrhovoditelj i ovršenik imaju druge zajedničke postupke, odnosno da se protiv ovrhovoditelja vodi drugi parnični postupak nije zakonski razlog za odgodu ovrhe, a navodni budući prijeboj nije nastao niti je dospio te ovršenik ne može tražiti odgodu ovrhe zbog potencijalnih i neizvjesnih budućih potraživanja. Predlaže se odbiti prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i prijedlog za odgodu prijenosa, kao i ovrhovoditelju nadoknaditi troškove postupka.

4.Odredba čl. 210 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ-a) propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 OZ-a, prema odredbi čl. 209 st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, primjenjuju se odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50 i 53 OZ-a).

5.Ovršenik je ovdje podnio prijedlog da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim, pa se dakle primjenjuju odredbe Ovršnog zakona kao po žalbi protiv rješenja o ovrsi u smislu odredbe čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 50 OZ-a. Na prijedlog za odgodu prijenosa primjenjuje se odredbe o odgodi prema čl. 65 OZ-a.

6.Ovršenikovi žalbeni navodi usmjereni su prigovoru nedostatka ovrhovoditeljeve aktivne legitimacije jer da je prijenos tražbine nezakonito proveden.

7.Navedeni prigovor nije osnovan. Naime, sukladno odredbi članka 32 OZ-a, ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako je ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Nije sporno da je ovrhovoditelj uz zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji dostavio ugovor o cesiji od 1.prosinca 2025.godine na kojem je javni bilježnik Marina Sablić-Dorčić iz Rijeke ovjerila (broj OV- 7427/2025) potpise CO kao cedenta i OO kao cesionara. Ugovor je sklopljen u odnosu na treću osobu, BO kao cesusa i istim cedent izričito ustupa i prenosi svoja potraživanja koja ima prema cesusu temeljem toč. I izreke pravomoćne i ovršne ovog suda pod brojem P-823/2018-24 od 25.studenog 2019.godine. Dakle, neosnovan je prigovor aktivne legitimacije jer je uvidom u ugovor o cesiji utvrđeno da je na ovrhovoditeljicu preneseno potraživanje iz ovršne isprave koje ima prema ovršeniku. Prigovor da ovršenik nije obaviješten o ustupu potraživanja pa da cesija zbog navedenog nema učinka prema ovršeniku je u suprotnosti s odredbom čl. 82 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO) prema kojoj za valjanost ustupa tražbine nije potreban pristanak dužnika i ta činjenica ne utječe na valjanost ustupa. Slijedom navedenog, neobavještavanje dužnika od strane ustupitelja tražbine o sklopljenom ugovoru nema posljedicu pravne nevaljanosti takvog ugovora. Pitanje obavještavanja dužnika usmjereno je zaštiti dužnika od dvostrukog ispunjenja obveze, odnosno obavijest dužniku može biti relevantna u slučaju eventualnog ispunjenja ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pa ako je obveza ispunjena cedentu, ona je valjano ispunjena. Stoga je donijeta odluka kao u toč. I izreke.

8.Nadalje, u odnosu na prijedlog za odgodu prijenosa valja reći slijedeće. Odredba čl. 65 st. 1 OZ-a propisuje da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 11. istog stavka te ako, pored navedenog, učini i vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. U konkretnom slučaju ovršenik nije učinio vjerojatnim ispunjenje jedne od pretpostavki iz čl. 65 st. 1 toč. 1-11 OZ-a, a niti da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Naime, okolnosti koje ovršenik ističe kao okolnosti koje bi trebale učiniti vjerojatnim da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ne predstavljaju okolnosti koje bi tu vjerojatnost dokazivale. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razlog za odgodu ovrhe, ovršenik mora učiniti na jasan i određeni način, a ne učiniti zavisnim o uspješnosti drugih sudskih postupaka pa da će se tada izjaviti prijeboj tražbina. Mora se raditi o okolnostima koje na vjerojatnost opasnosti konkretno ukazuju, pri čemu mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe. Provedbom ovrhe ovršenik može trpjeti, prema predočenim okolnostima, samo onu štetu koja je nužna posljedica provedbe ovrhe, kao načina prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja u situaciji kada mu ovršenik dobrovoljno nije ispunio tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom. Cijeneći činjenicu da ovrhovoditelj posjeduje valjanu ovršnu ispravu u kojoj je izričito utvrđena ovršenikova obveza i svrhu instituta odgode po kojoj je smisao da se ovrha odgađa samo iznimno, ovaj sud nije našao razloge zbog kojih bi se ovrha trebala odgoditi jer ovršenik nije dokazao postojanje kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. u svezi s čl. 210 st. 2 OZ-a slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke ovog rješenja.

9.Ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom pa je u toč. III izreke rješenja valjalo odbiti postavljeni zahtjev za naknadu troška, dok podnesak ovrhovoditelja nije bio nužan za ovaj postupak zbog čega je i njegov zahtjev za naknadu troška odbijen.

U Opatiji, 6. veljače 2026.

S u d a c :

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv zaključka nije dopuštena žalba.

Protiv rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. pun ovrhovoditelja

2. pun ovršenika uz rješenje o pristojbi na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim 295,00 eura i na prijedlog za odgodu prijenosa 19,91 eura

3. FINA Rijeka