Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž Ovr-229/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu po sucu Josipu Štrucelju kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske radiotelevizije, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika AH iz [adresa], radi ovrhe općenito na imovini ovršenika, odlučujući povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovrv-1250/2025-9 od 17. rujna 2025., dana 6. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovrv-1250/2025-9 od 17. rujna 2025.
II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovrv- 1250/2025-9 od 17. rujna 2025. odbijen je prigovor ovrhovoditelja Hrvatske radiotelevizije od 23. srpnja 2025. protiv rješenja o pristojbi broj Ovrv-1250/2025-7 od 17. srpnja 2025. kojim je ovrhovoditelj pozvan na plaćanje sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu u iznosu od 6,64 EUR.
2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1.Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP). U žalbi ovrhovoditelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 11. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne Novine 118/18, 51/23 – dalje ZSP). Citira članak 1. Zakona o HRT prema kojem Hrvatska radiotelevizija ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju tim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega, te članak 3. istog Zakona kojim je propisano da je djelatnost HRT-a proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. Smatra da osim javnih usluga prema Zakonu o HRT obavlja i provjerene poslove državne uprave koji se obavljaju kao javne ovlasti koji se sukladno Zakonu o sustavu državne uprave mogu dati na obavljanje različitim pravnim osobama. Ti navedeni poslovi da se odnose na poslove u vezi naplate pristojbe i to određivanje njezine visine, utvrđivanje obveznika plaćanja pristojbe, vođenje evidencije o obveznicima plaćanja pristojbe te kontrola naplate pristojbe. Tvrdi da s obzirom na definiciju pristojbe i obveznika plaćanja djeluje u svojstvu autoriteta javne vlasti, a ne u svojstvu klasičnog pružatelja javnih usluga. Citira i članak 33. Zakona o HRT-u prema kojem su sredstva mjesečne pristojbe sredstva državne potpore koja se koriste sukladno pravilima o državnim potporama za javne radio difuzijske usluge te se poziva na članak 34. istog Zakona koji definira obveznika plaćanja pristojbe i zaključuje da efikasna naplata pristojbe predstavlja opći javni interes, a ne samo interes ovrhovoditelja. Kao i u prigovoru poziva se na odluku Ustavnog suda RH poslovni broj U-1-662/2011 od 10. srpnja 2018. u kojoj taj sud ističe da se u ovom slučaju (članak 35. stavak 2. Zakona o HRT-u) radi o prijenosu javne ovlasti kojom je zakonodavac na nadzorni odbor HRT-a prenio ovlast donošenja odluke o visini mjesečne pristojbe i da budući je HRT javna ustanova u kojoj glavnog ravnatelja i nadzorni odbor imenuje Hrvatski Sabor, Ustavni sud davanje takve ovlasti ne nalazi nesuglasnom s Ustavom. Također se poziva i na presudu Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-322/13-5 od 13. lipnja 2015. u kojoj taj sud zaključuje da osporena odluka o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe po pravnoj naravi je opći akt tj. opće normativni i pravno obvezujući akt kojeg donose tijela sa javnim ovlastima radi uređenja pojedinih pitanja, izvršenja ili provedbe zakona, odnosno provedbe drugog propisa i više pravne snage, koji uređuje odnose na općenit način te djeluje prema svima koji se nađu u pravnoj situaciji da se taj akt na njih ima primijeniti. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje, a podredno da vrati predmet na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odredbom članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP propisano je da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti. Pobijana odluka pravostupanjskog suda pravilna je i zakonita te je u donošenju iste prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a.
6. Naime, iako je pravna osoba koja obavlja javnu službu Hrvatska radiotelevizija nema status pravne osobe sa javnim ovlastima. Tako iz navedene odredbe članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a proizlazi da su plaćanjem pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u posebno proizašlih iz obavljanja tih ovlasti, to ovrhovoditelj u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi. Neosnovano žalitelj navodi da ne obavlja svoju djelatnost temeljem ugovornog odnosa, jer se naplata HRT pristojbe temelji na ugovornom odnosu tužitelja i korisnika njenih usluga (vlasnika RTV prijamnika) jer činjenica posjedovanja RTV prijemnika korisnik usluga tužitelja pristupanjem ulazi u ugovorni odnos s ovrhovoditeljem.
7. Ovrhovoditelj je javna ustanova po članku 6. Zakona o ustanovama (Narodne Novine br. 76/92, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19, 151/22) kojim je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba. Okolnost da se djelatnost pojedine ustanove obavlja kao javna služba, čini odnosno ustanovu javnom ustanovom, te svaka javna ustanova nužno ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga. Ovrhovoditelj, iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe sa javnim ovlastima, pa se na njega ne primjenjuje članak 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a.
8. Valja još dodati da iz Zaključka sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH poslovni broj Su IV- 87/2022 od 11. studenog 2022. proizlazi da pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne su podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava pa se navedeni zaključak odnosi i na žalitelja koji, iako je javna ustanova sa korisnicima svojih usluga, potrošačima, nastupa kao subjekt privatnog prava, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud.
9. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, to je valjalo temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
10. Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a) pa je odlučeno kao u točki II izreke ove drugostupanjske odluke.
U Karlovcu 6. veljače 2026.
Sudac
Josip Štrucelj
