Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Split, Domovinskog rata 4
Poslovni broj: Pp-937/2026.-4.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Đirlić, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene ŽT, koju brani odvjetnik JT, i drugookrivljenog DT, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Trogir, pod klasom: 211-07/26-5/2194 od 28. siječnja 2026., nakon provedenog žurnog postupka, sukladno članku 222. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 6. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona,
prvookrivljena ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1974., državljanka Rusije, s boravištem u [adresa], stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj, sa završenom višom stručnom spremom, krojačica, zaposlena u poslodavca Drakar d.o.o., uzdržava se od povremenog rada, srednjeg imovnog stanja, udana, bez djece, prekršajno neosuđivana,
drugookrivljeni DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1967., državljanin Njemačke, s boravištem u [adresa], sa završenom visokom stručnom spremom, nezaposlen, uzdržava se od sezonskog rada u Njemačkoj, dobrog imovnog stanja, oženjen, bez djece, prekršajno neosuđivan,
o s l o b a đ a j u s e o p t u ž b e
da bi:
„dana 27.01.2026., utorak, u 18:30 sati u stanu u [adresa], prvookrivljena ŽT počinila psihičko i fizičko nasilje u obitelji naspram supruga DT na način da je u jednom trenutku počela trgati dokumente i zajedničke fotografije da bi zatim ostatke bacala po njemu dok je ležao na kauču, a nakon što se ustao istog je više puta udarila rukama u predjelu podlaktica, te nogama u predjelu potkoljenica. Kada je prvookrivljena prestala sa tjelesnim napadom, uzela je u ruku oklagiju, podigla je i okrenula se prema suprugu, ali je ipak nakon njegova upozorenja odustala od daljnjeg nasilja",
time da bi prvookrivljena ŽT počinila prekršaj opisan u članku 10. točka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 1. istog Zakona.
b) „dana 27.01.2026., utorak, u 18:30 sati u stanu u [adresa], drugookrivljeni DT počinio tjelesno i ekonomsko nasilje u obitelji naspram supruge ŽT na način, da joj se u trenutku kada je pokušala uzeti svoje stvari i dokumente, unio u lice i odgurnuo je rukama a kada je tražila da joj omogući pristup zajedničkom novcu, to joj je onemogućio, te joj se obratio riječima: Ne dam ti novac. Opisano ponašanje obaju okrivljenika u trenutku kada su svaki od njih bili izloženi nasilničkom panašanju, kod istih je ponaosob izazvalo osjećaj poniženja i uznemirenosti",
time da bi drugookrivljeni DT počinio prekršaj opisan u članku 10. točki 1. i 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 1. istog Zakona.
II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do točka 4. istog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir, podnijela je pod uvodno navedenim brojem, optužni prijedlog protiv prvookrivljene ŽT i drugookrivljenog DT, a zbog prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih kao u izreci ove presude.
2. Žurni postupak proveden je na temelju članka 221. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona.
2.1. Prvookrivljena ŽT je, očitujući se o krivnji, izjavila kako se ne smatra krivim za prekršaj koji joj se stavlja na teret.
2.2. Prvookrivljenica je u svojoj obrani navela da je predmetne prilike bila u stanu sa suprugom DT, međutim nije točno da ga je fizički napala kako joj se to stavlja na teret optužnim prijedlogom. Navela je da je doista potrgala neke zajedničke fotografije, a to je učinila samo zato što je bila pogođena suprugovim riječima.
2.3. Drugookrivljeni DT je, očitujući se o krivnji, izjavio kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
2.4. Drugookrivljenik je u svojoj obrani naveo da je predmetne prilike između njega i supruge ŽT došlo do uobičajene obiteljske svađe, koja na njega nije djelovala dramatično, odnosno nije se osjećao uznemirenim. Inače su u braku osam godina i između njih nije bilo težih svađa i nikada nije bilo prijava policiji.
2.5. Okrivljenici nisu imali pitanja jedno drugome, a niti primjedbi na iskaze.
2.6. Na pitanje suda je li ga predmetne prilike prvookrivljenica fizički napala u smislu da bi ga udarala rukama i nogama, drugookrivljenik je odgovorio da je između njih samo došlo do svađe i dotična ga nije fizički napala. Na iduće pitanje suda, s obzirom da je prvookrivljenica u obrani navela da je potrgala zajedničke fotografije, kako je to doživio, drugookrivljenik je odgovorio da je po prirodi inače vrlo mirna osoba i naučio se i u svom poslu nositi sa stresom s obzirom da je liječnik anesteziolog pa ne može kazati da bi ga taj čin uznemirio.
2.7. Na pitanje suda, je li ove prigode pitala novac od supruga, prvookrivljenica je odgovorila potvrdno jer da su to zajednički novci, a nakon toga je otišla u drugu sobu kad novac nije dobila i ništa strašno iz toga nije proizašlo. Na iduće pitanje suda, je li joj se drugookrivljenik unosio u lice i odgurnuo je rukama, prvookrivljenica je odgovorila da su samo bili blizu jedno drugoga, ali da se to nije dogodilo.
3. Sud je na temelju članka 121. Prekršajnog zakona, iz spisa predmeta izdvojio dio službene zabilješke Policijske postaje Trogir od 27. siječnja 2026. u dijelu koji sadržava obavijesne razgovore s ŽT i DT, a koji dio zabilješke predstavlja nezakonit dokaz.
3.1. Sud je u dokazne svrhe pročitao neizdvojeni dio službene zabilješke Policijske postaje Trogir od 27. siječnja 2026., nakon čega je drugookrivljenik naveo da mu je tri male ogrebotine zadao njegov pas.
3.2. Sud je pročitao zapisnik o ispitivanju osumnjičenice ŽT sastavljen u prostorijama Policijske postaje Trogir od 28. siječnja 2026. u kojem je ista izjavila da u zadnje dvije godine isključivo doprinosi u domaćinstvu jer je jedina zaposlena, suprug je radio kratko u Njemačkoj u zadnje dvije godine, isti ne želi raditi, ali želi bolji standard. Nakon što je rekla svom suprugu 27. siječnja 2026. da želi tražiti dodatni izvor prigoda i posao sa boljim prihodima, on se tome strahovito usprotivio i kada je otišla u svoj kofer uzeti svoje dokumente kako bi mogla iste koristiti, on je fizički odgurnuo, unio joj se svojim licem u lice i rekao da nikad neće dobit svoje dokumente dok je on tu. Također je tražila tom prilikom i svoj novac što joj je odbio ustupiti, govoreći joj da joj ne da novac. Sve navedeno je u njoj izazvalo strah i poniženje zbog čega se branila odgurujući ga od sebe.
3.3. Na pitanje suda je li to bila njezina izjava u policiji i ako je, zbog čega sada iskazuje drugačije u obrani, prvookrivljenica je odgovorila da je bila pod emocionalnim stresom, supruga voli i spremna mu je sve oprostiti, a ovaj događaj nije ni prijavila. Događaj je prijavio njen suprug.
3.4. Na pitanje suda je li predmetne prilike itko drugi bio u stanu, okrivljenici su suglasno izjavili da je u stanu, osim njih dvoje, bio pas.
3.5. Sud je obavio uvid u šest fotografija priloženih spisu, a na kojima su vidljive potrgane fotografije i tri manje ogrebotine na ruci drugookrivljenika te je pročitao izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, izvješće o uhićenju za okrivljenike, obrazac rizičnih faktora za ponavljanja nasilničkog ponašanja za oboje okrivljenika te izvatke iz prekršajne evidencije za okrivljenike.
3.6. Okrivljenici i branitelj nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga te je drugookrivljenik izjavio da želi nastaviti živjeti sa svojom suprugom, a s čime se prvookrivljenica složila.
4. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrana okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, Sud smatra kako nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaje za koje ih se optužuje, a koji su opisani u izreci ove presude, zbog čega ih je Sud, sukladno članku 182. točka 3. Prekršajnog zakona, oslobodio optužbe.
5. Iz provedenog postupka proizlazi da su prvookrivljena ŽT i drugookrivljeni DT supružnici pa se na iste primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 8. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).
5.1. Nije sporno da su se okrivljenici u inkriminirano vrijeme nalazili u stanu u [adresa], na adresi [adresa] i nije sporno da je prvookrivljenica potrgala zajedničke fotografije, a sporno je je li ostatke potrganih fotografija bacala po drugookrivljeniku i sporno je je li fizički napala drugookrivljenika na način da ga je više puta udarila rukama u predio podlaktica te nogama u potkoljenice. Isto tako je sporno je li se drugookrivljenik unio u lice prvookrivljenici i odgurnuo je rukama te je sporno je li se prvookrivljenici obratio riječima da joj ne da novac, odnosno onemogućio joj pristup zajedničkom novcu, a kada je to prvookrivljenica od njega tražila.
5.2. Iako je nesporno da je prvookrivljenica predmetne prilike potrgala zajedničke fotografije, iz navoda obrane drugookrivljenika proizlazi da ga taj čin nije uznemirio ili povrijedio. Drugookrivljenik je iskazujući pred sudom decidirano izjavio da ga prvookrivljenica nije fizički napala. Isto tako, prvookrivljenica je iskazujući pred sudom potvrdila da je od drugookrivljenika tražila zajednički novac, a kada novac nije dobila da je otišla u drugu sobu i da ništa strašno iz toga nije proizašlo te je na pitanje suda je li joj se drugookrivljenik unio u lice i odgurnuo je rukama, odgovorila da su samo bili blizu jedno drugoga, ali da se to nije dogodilo.
5.3. U odnosu na prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret, iz provedenog dokaznog postupka ne može se utvrditi krivnja okrivljenika, a iz stanja spisa ne proizlazi da postoje drugi dokazi koji bi upućivali na drugačije utvrđenje činjeničnog stanja. Okrivljenici poriču prekršaj fizičkog nasilja u obitelji, odnosno prvookrivljenica pred sudom i kada je ispitivana u svojstvu osumnjičenice negira napad na drugookrivljenika, kao što pred sudom negira da bi je drugookrivljenik fizički napao, a drugookrivljenik pred sudom potvrđuje navode prvookrivljenice i navodi da je tri male ogrebotine, vidljive na priloženoj fotografiji, zadobio od svog psa. Cijeneći činjenicu da se okrivljenici imaju pravo braniti na način koji žele pa i neistinitim iskazivanjem te da niti jedan svjedok nije bio prisutan inkriminiranom događaju, Sud smatra kako nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaj fizičkog nasilja u obitelji koji im se stavlja na teret (napominje se kako sud ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuću odluku na zapisniku o ispitivanju osumnjičenika). Sukladno članku 10. točka 3. i 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, psihičko nasilje u obitelji je netjelesno nasilje koje prouzročuje povredu dostojanstva ili uznemirenost žrtve dok je ekonomsko nasilje zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci. Prvookrivljenica je u obrani pred sudom priznala da je potrgala zajedničke fotografije, međutim, iz navoda drugookrivljenika ne proizlazi da bi ga taj čin uznemirio ili povrijedio te je istaknuo da se predmetne prilike radilo o uobičajenoj svađi. S druge strane, iz navoda prvookrivljenice ne proizlazi da bi trpjela ikakvu posljedicu time što nije dobila traženi novac od drugookrivljenika, odnosno da bi bila ekonomski ugrožena, a niti je predmetni događaj prijavila policiji. Za napomenuti je da iz obrazaca rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, a niti iz neizdvojenog dijela službene zabilješke, a koji su sastavljeni od Policijske postaje Trogir, ne proizlazi da su okrivljenici zatečeni uznemireni.
5.4. Slijedom navedenog, a s obzirom da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, odnosno da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može isključivo temeljiti na činjenici koja je nedvojbeno dokazana te imajući na umu načelo "in dubio pro reo" koje podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, Sud smatra, nakon ocjene obrana okrivljenika kao i ocjene svih izvedenih dokaza, da nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaj činjenično opisan pod a) i b) u izreci ove presude, a koji im se stavlja na teret, zbog čega je okrivljenike na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe.
6. Kako je u Sud donio oslobađajuću presudu, sukladno članku 140. stavak 2. Prekršajnog zakona, odlučeno je da troškovi postupka propisani odredbom članka 138. stavak 2. točka 3. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.
U Splitu 6. veljače 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Marija Đirlić, v.r.
Zrinka Krečak, v.r.
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. Okrivljenicima,
2. ovlaštenom tužitelju,
3. branitelju,
4. u spis.