REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1638/2025-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama Margiti Plažanin i Zrinki Golubić, odvjetnicama u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Zrinke Golubić, odvjetnice i punomoćnice tuženika BD, dipl. iur., prema generalnoj punomoći Su-251/2025, dana 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, isplatiti tužiteljici KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 293,90 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 19,55 eur od 16. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 2,61 eur od 16. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 22,91 eur od 16. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 20,48 eur od 16. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 39,11 eur od 16. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 12,30 eur od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 19,64 eur od 16. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 2,28 eur od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 5,38 eur od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 149,65 eur od 16. svibnja 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, naknaditi tužiteljici KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.386,67 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 5. veljače 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi u tužbi i tijekom postupka da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. Radni odnos tužiteljice reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14 127/17), internim aktima poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13, 143/13) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 24/17).

2. U utuženom razdoblju, zbog prirode posla, rad tužiteljice bio je organiziran u smjenama, turnusima, i ostalim oblicima rada. Zbog takve organizacije rada tužiteljica je u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarivala veliki broj prekovremenih sati.

3. Plaća tužiteljice regulirana je čl. 47. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i čl. 51. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama. Odredbe KU-a zdravstva u čl. 51., 57. i 59., a TKU- a u čl. 54. propisuju dodatke i uvećanja na osnovnu plaću tužiteljice koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata.

4. Tuženik tužiteljici nije platio prekovremeni rad ostvaren u dane blagdana, državne praznike ili druge neradne dane, a koje je tužiteljica odradila u razdoblju od ponedjeljka do petka. Tužiteljica smatra da joj sukladno izraženom stavu Vrhovnog suda RH u odlukama koje su donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi pripada naknada za prekovremeni rad u razdoblju do 21. 12. 2015. uzevši u obzir da mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana, bez subota i nedjelja, i osam sati, odnosno sve do stupanja na snagu Zaključka br. 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU-a, budući je prije stupanja na snagu istog na snazi bio Zaključak zajedničkog povjerenstva br. 148.

6. Obzirom na naprijed navedeno, obzirom tuženik tužiteljici nije isplatio naknadu za prekovremeni rad primjenom Zaključka br. 148 u utuženom razdoblju, dok je taj Zaključak bio na snazi, došlo je do toga da joj je isplatio umanjenu plaću te joj je pogrešno temeljem takve plaće obračunavao naknadu plaće u razdoblju kada je tužiteljica koristila godišnji odmor, budući je u navedenom slučaju za obračun naknade plaće relevantna prosječna bruto plaća isplaćena u prethodna tri mjeseca.

7. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud naloži tuženiku da joj temeljem naprijed navedenih osnova isplati razliku bruto plaće za razdoblje od siječnja 2015. do prosinca 2015. u iznosu od 293.90 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog 16-og u mjesecu u odnosu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u naprijed navedenom bruto iznosu.

8. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da je naknada plaće za prekovremeni rad tužiteljici obračunata na način kako je to regulirano odredbama KU- a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uz uvećanje od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

9. Radnici ostvaruju dodatak kojim se uvećava osnovna plaća s osnova posebnih uvjeta rada te dodatak kojim se osnovna plaća, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, uvećava za propisani postotak.

10. Tuženik je tužiteljici pravilno obračunavao i prekovremene sate te se upućuje na Zaključak br. 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU-a iz kojeg slijedi da ako je radnik radio na blagdan, to ne znači da je radio i prekovremeno, već samo da je ostvario veći fond sati.

11. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu dana 7. svibnja 2021. poslovnog broj Pr-527/2020 (kojom je usvojen tada postavljen tužbeni zahtjev, str. 107-116 spisa), koju je Županijski sud u Splitu potvrdio svojom odlukom poslovnog broja Gž R-647/2021 od 7. srpnja 2021. (str. 125-130 spisa). Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio odluku dana 21. svibnja 2025. poslovnog broja Rev-532/2022 (str. 200-205 spisa) kojom je prihvatio reviziju tuženika u odnosu na iznos od 435,19 eur i 1.047,32 eur, te je predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, nakon što je prethodno rješenjem poslovnog broja Revd-4606/2021 od 3. studenog 2021. dopustio podnošenje revizije u odnosu na pojedina pravna pitanja.

13. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u CD s isplatnim listama i evidencijama rada tužiteljice (str. 45 spisa), sudsku praksu (str. 139-150, 171-190 spisa), te je proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, ekonomiju i računovodstvo Petri Blašković (str. 51-69 spisa).

14. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu medicinske sestre, a isto proizlazi iz obračunskih isprava za isplatu plaće tužiteljice na kojima se kao radno mjesto tužiteljice navodi medicinska sestra.

17. Čl. 47 st. 1 KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Stavkom 2 je propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3 je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

18. Na jednak način plaća radnika i dodaci na istu definirani su u odredbi čl. 45. KU-a (NN 29/18).

19. Sukladno odredbi čl. 51. KU-a (NN 143/13) osnovna plaća radnika uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

20. Čl. 51. st. 10 KU-a (NN 143/13) propisano je da su redovni mjesečni fond radnih sati oni sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

21. Na jednak način utvrđuju se redovni mjesečni fond radnih sati u čl. 49. KU-a iz 2018.

22. Prekovremenim radom, sukladno citiranoj odredbi KU-a, smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

23. Odredbom čl.1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH propisano je koji se sve dani smatraju u RH neradnim danima.

24. Odredbom čl. 36. st. 2 KU-a (NN 143/13) za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno, ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

25. Na jednak način propisano je pravo na naknadu plaću za vrijeme godišnjeg odmora odredbom čl. 34. st. 2 KU-a (NN 29/18).

26. Odredbom čl. 59. st. 1 TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je: ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

27. Na jednak način pravo na naknadu bruto plaće za vrijeme bolovanja propisano je u čl. 58. st. 1 TKU-a (NN 128/17).

28. U nalazu i mišljenju od 1. 10. 2020. stalna sudska vještakinja za financije, Petra Blašković, je utvrdila da pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, bez blagdana, subota i nedjelja, u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja tužiteljice po osnovi prekovremenog rada iznosi 1.814,20 kn. Manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, a vezano za potraživanje po osnovi prekovremenog rada iznosi 1.464,67 kn, slijedom čega potraživanje tužiteljice po osnovi prekovremenog rada iznosi ukupno 3.278,97 kn.

29. Tužiteljica se očitovala da ne prigovara nalazu i mišljenju vještaka, uskladila je tužbeni zahtjev prema izračunu vještaka iz nalaza i mišljenja, a tuženik se na ročištu 10.3.2021. očitovao da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka iz nalaza i mišljenja.

30. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković kao stručan i objektivan. Nalaz i mišljenje izrađen je u skladu s pravilima struke, a matematičkom izračunu potraživanja tužiteljice kojega je vještakinja izradila na temelju isplatnih lista i evidencija rada tužiteljice koje je dostavio tuženik, parnične stranke nisu prigovorile.

31. Po stavu suda potraživanje tužiteljice osnovano je s naslova uvećanja naknade za prekovremeni rad ostvaren u neradne dane, državne blagdane ili praznike, koji padaju u dane od ponedjeljka do petka. Prema odredbi čl. 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) osnovna plaća radnika se uvećava za 50% za prekovremeni rad. Isto propisuje i odredba čl. 49. KU 29/18. Na temelju citiranih odredaba Kolektivnih ugovora prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH određeno je koji su dani blagdani u RH te da se na iste ne radi. Prekovremeni rad predstavlja rad ostvaren izvan redovnog mjesečnog fonda sati u koje ne ulaze dani blagdana, odnosno redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez subota, nedjelja i blagdana u tekućem mjesecu i osam radnih sati dnevno (kako proizlazi iz Zaključka br. 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU-a, koji je bio na snazi do 21. 12. 2015), no iz nalaza i mišljenja vještakinje utvrđeno je da tuženik tužiteljici nije obračunavao prekovremeni rad na navedeni način, odnosno nije ga obračunavao na način kako su to propisivale odredbe u spornom razdoblju važećih Kolektivnih ugovora, i sukladno Zaključku br. 148., slijedom čega je tužiteljici na ime dodataka za prekovremeni rad isplaćeno manje 1.046,34 kn, odnosno 138,87 eur (za razdoblje od siječnja 2015 do 21. prosinca 2015).

32. U odnosu na Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a na kojega se pozivaju tuženik, valja navesti da prema istom, sukladno KU, redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, bez subota i nedjelja, u tekućem mjesecu, s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati za sve radnike treba biti isti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i na dan Uskrsa evidentiraju se kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporednom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. U odnosu na navedeni Zaključak ističe se da nije bio na snazi do 21. 12. 2015, do kada tužiteljica potražuje naknadu za prekovremeni rad, s time da se prekovremeni rad obračunava na način da u redovni mjesečni fond radnih sati ne ulaze subote i nedjelje i blagdani i drugi neradni dani određeni Zakonom. Zaključak br. 153 je donesen 21. 12. 2015 i njime je bitno izmijenjen raniji Zaključak br. 148., a Zaključkom br. 169 određeno je da zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene. Dakle, Zaključak br. 153 stupio je na snagu danom donošenja, 21. 12. 2015, a tužiteljica za razdoblje nakon 21. 12. 2015 više ne potražuje naknadu za prekovremeni rad, a za razdoblje prije toga relevantan je Zaključak br. 148. sukladno kojem je vještakinja u nalazu i mišljenju izračunala naknadu za prekovremeni rad, odnosno na način da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, bez subota, nedjelja i blagdana, u tekućem mjesecu, s osam sati, slijedom čega tužiteljica ima pravo na naknadu za prekovremeni rad za razdoblje od siječnja 2015 do 21. prosinca 2015 u iznosu od 138,87 eur.

33. Obzirom je vještak utvrdila da tuženik tužiteljici nije isplatiio naknadu za prekovremeni rad za utuženo razdoblje od siječnja 2015. do 21. prosinca 2015. sukladno važećim odredbama Kolektivnog ugovora i sukladno Zaključku br. 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU-a, odnosno isplatio joj je umanjenu plaću, došlo je do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad tužiteljice. Pravo na isplatu naknade bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i način obračuna iste utvrđen je člankom 36. stavak 2. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), odnosno čl. 34. KU-a iz 2018., a pravo na isplatu naknade bruto plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad utvrđeno je u čl. 59. st. 1 TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) odnosno u odredbi čl. 58. st. 1 TKU-a (NN 128/17). Iz navedenih odredaba Kolektivnih ugovora razvidno je da je relevantan prosjek plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca koji prethode mjesecu kada se koristi godišnji odmor, odnosno bolovanje, a to je ona bruto plaća koju je vještak utvrdila u nalazu i mišljenju, uzevši u obzir i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za posebne uvjete, obračunate za sve odrađene sate rada tužiteljice, dakle za redovne i za prekovremene, odnosno naknadu plaće za odrađene prekovremene sate. Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu bruto plaće na način i u visini kako to propisuje odredba članka 36. stavak 2. KU-a odnosno čl. 34. st. 2 KU-a u odnosu na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, odnosno odredbe čl. 59. st. 1 TKU-a iz 2012. odnosno čl. 58. st. 1 TKU-a iz 2017. u odnosu na naknadu plaće za vrijeme bolovanja te su te odredbe relevantne i primjenjuju se na tužiteljicu.

34. Napominje se da je vještak u nalazu i mišljenju utvrdila razliku naknade bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad zasebno za slučaj pravilnog obračuna prekovremenih sati te je utvrdila da iznosi 1.168,08 kn, odnosno preračunato u valutu euro 155,03 eur.

35. Tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev u podnesku od 6.11.2025. na način da je po osnovi naknade za prekovremeni rad i po osnovi naknade razlike bruto plaće zatražila ukupan iznos od 293,90 eur (s time da se naknada za prekovremeni rad potražuje za razdoblje od siječnja 2015 do 21. prosinca 2015, a razlika bruto plaće za vrijeme bolovanja za travanj i svibanj 2017), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće od svakog 16-og u mjesecu u odnosu na plaću za prethodni mjesec, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 293,90 eur, stoga je sud usvojio tako postavljeni tužbeni zahtjev.

36. Napominje se da se tuženik na ročištu 10. 11. 2025. očitovao da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

37. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT), uzevši u obzir istaknutu vrijednost predmeta spora i to za: sastav tužbe 75 bodova OT (tbr. 7/1), podnesak 13.7.2020. kojim je odgovorila na odgovor na tužbu 75 bodova (tbr. 8/1), pristup na ročište 14.9.2020. 75 bodova OT (tbr. 9/1), sastav podneska od 17.9.2020. 18,75 bodova OT (tbr. 8/3), podnesak 8.3.2021. kojim se očitovala na nalaz i mišljenje i uredila tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučivao 75 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 10.3.2021. 75 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište za objavu presude 37,5 bodova OT (tbr. 9/3), dakle ukupno 431,25 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2 eura za jedan bod iznosi 862,50 eur. Tužiteljica je s tužbenim zahtjevom o kojem je sud odlučivao presudom Pr 527/20 (6.964,69 kn/924,37 eur) uspjela u omjeru od 79%, a 79% u pogledu dokazivanja visine potraživanja, a u pogledu osnove uspjela je 100%, što iznosi 179 %, što podijeljeno s dva iznosi 89,5% Kada se od 89,5% oduzme 10,5% (omjer uspjeha tuženika) dobije se 79%, a 79% od 862,50 eur iznosi 681,38 eur, a uz PDV od 25% iznosi 851,73 eur.

39. U drugoj fazi postupka tužiteljica je u cijelosti uspjela s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (vrijednost predmeta spora 293,90 eur) te joj pripada za sastav podneska od 6. 11. 2025 25 bodova OT (tbr. 8/1), za pristup na ročište 10. 11. 2025. 25 bodova OT (tbr. 9/1), za pristup na ročište 13. 1. 2026. 25 bodova ot (tbr. 9/1), za pristup na ročište za objavu presude 6,25 bodova OT (tbr. 9/3), ukupno 81,25 bodova OT, što obračunato s paušalom od 2 eura za jedan bod iznosi 162,50 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 203,13 eur.

40. Kada se zbroji 851,73 eur i 203,13 eur dobije se 1054,86 eur, a na navedeni iznos valja pridodati iznos plaćenog predujma za knjigovodstveno financijsko vještačenje od ukupno 2.500,00 kn/331,81 eur, obzirom je provedba ovog dokaza bila neophodna za ishod ove parnice, slijedom čega parnični trošak priznat tužiteljici u ovoj pravnoj stvari iznosi 1.386,67 eur.

41. Tužiteljici u parnični trošak nije priznat podnesak s nadnevkom 24.11.2020. jer nije bio potreban za vođenje postupka.

42. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. veljače 2026.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku