Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-202/2020-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB:57500462912, zastupan po punomoćniku C, Zagoršćaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & Partneri d.o.o. Osijek, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, te zamjenice punomoćnika tuženika Ane Birnbaum, odvjetnice iz Osijeka, uz javnu objavu dana 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB:57500462912 da tužitelju CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 964,13 eura (devetsto- šezdesetčetirieuratriaestcenti) sa zateznom kamatom koja teče od 12.08.2020. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB:57500462912 da tužitelju CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.337,07 eura (tisućutristotridesetsedameurasedamcenti) sa zateznim kamatama tekućim od dana 5. veljače 2026. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 167,00 eura (stošezdesetsedameura) s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 20. listopada 2020. podnio tužbu radi naknade štete koju obrazlaže navodeći da se dana 09.02.2020. oko 21,05 sati na cesti A5-GP Branjin Vrh - Beli Manstir – Osijek – Đakovo - Čvorište Sredanci (A3)-GP Svilaj, Općina Punitovci, na 49 km+ 800 metara dogodila se prometna nesreća u kojoj je uslijed iznenadnog naleta divljači, oštećeno njegovo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], marke BMW Serija 1, godina proizvodnje 2010., koja šteta na vozilu iznosi 7.264,20 kn / 964,13 eura. Pokušao je spor riješiti mirnim putem bezuspješno jer je tuženik odgovornost za štetu otklonio tvrdnjom da za štetu odgovara vlasnik divljači, tj. Lovačko društvo koje gospodari lovištem na mjestu prometne nesreće, a što je protivno mišljenju Ministarstva mora prometa i infrastrukture, Uprave za cestovnu i željezničku infrastrukturu od 30.01.2020., KLASA:340-08/20-01/3, URBROJ:530-06- 2-2- 20-3, mišljenju istog Ministarstva dostavljenog tužitelju za konkretan slučaj i pozivu upućenom vozačima na službenim mrežnim stranicama tuženika da u slučaju prometne nesreće zahtjev dostave tuženiku. Slijedom navedenog, kako na njegovoj strani nema doprinosa štetnom događaju, pozivom na odredbu čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima, predlaže sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev. Tijekom postupka se poziva na dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture upućen tuženiku dana 30. siječnja 2020. u kojem se navodi da su autoceste ograđene, da naplaćuju cestarinu i da stoga nisu sastavni dio lovišta, te da su obvezne osigurati sredstva u svojim financijskim planovima za isplatu šteta nastalih od naleta vozila na divljač na autocestama.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nezgode, te ističe da nije razvidno u čemu bi se točno sastojao njegov propust radi kojeg bi došlo do prometne nesreće. Sama činjenica kako se lisica (pravilno zec) nalazila na kolniku autoceste sama po sebi ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke, jer je u cijelosti postupio sukladno Zakonu o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), Pravilniku o održavanju cesta (NN 90/14), te Pravilniku o ophodnji javnih cesta (NN 75/14). Iz radne dokumentacije za predmetni dan nadležne Tehničke jedinice održavanja, koju je tuženik dužan voditi, proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku, tako niti na zaštitnoj ogradi, niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Dojava o životinji nije bilo te je nastanak prometne nesreće bilo prvo saznanje o životinji na autocesti. Napominje kako je zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici postavljena u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom, te je za autocestu, što uključuje i zaštitnu ogradu, izdana uporabna dozvola i uredno je održavana. Tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde, niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup životinji u ograđeni prostor autoceste, te nije utvrđeno da je do predmetnog događaja došlo kršenjem prometnih propisa od strane pravne osobe nadležne za gospodarenje tim dijelom prometnice, pa stoga protiv tuženika nije pokrenut prekršajni postupak koji bi bio pokrenut da je bilo propusta na strani tuženika. Tuženik je poduzeo sve mjere za omogućavanje sigurnog odvijanja prometa autocestom, u potpunosti sukladno propisima i pravilima struke. Navedenim propisima definirana je svaka radnja (mjera i rok izvršenja) koje su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti kao i uspostava i učestalost ophodarske službe te tko je odgovoran za prekršaj zbog nepoštivanja istih propisa u svakom trenutku na svim dijelovima autoceste. Ovo upravo iz razloga što djelatnost održavanja kolnika autoceste nije moguće urediti na način da na svakom metru stoji po jedan radnik te da odmah po nastanku opasnosti ukloni izvor opasnosti, a i u tom slučaju nije u cijelosti izvjesno da bi se prometne nesreće u potpunosti mogle izbjeći. Ophodnje i popravci na autocesti organizirani su svakodnevno od 0:00 do 24:00 sati, na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke, te je na isti način bila organizirana ophodnja i predmetnog dana i poduzete su sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Ophodnja navedene dionice na dan štetnog događaja je izvršena u prvoj smjeni od 14:30 do 18:00 sati, a drugoj smjeni ophodnja je bila u tijeku što je vidljivo iz Putnog radnog lista i Dnevnika rada. Na dan štetnog događaja izvršen je pregled Zaštitne žičane ograde prije i nakon nesreće i utvrđeno je da je ista u ispravnom stanju. Stoga tužitelj ničim nije dokazao da bi tuženik propustio voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa što bi za posljedicu imalo prometnu nezgodu odnosno izostaje uzročno posljedična veza između prometne nezgode s postupanjem odnosno propuštanjem tuženika. Nalet na zeca na spornoj dionici autoceste ne može se pripisati neredovnom odnosno protupravnom postupanju tuženika. Ističe kako je čl. 50. Zakona o cestama st. 1. propisano kako se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje dok je st. 2. propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. čl. 50. Zakona o cestama, nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Međutim, tuženik nije od lovačkog društva koje upravlja lovištem niti od nadležne policijske uprave dobio zahtjev za postavljanjem znaka "divljač na cesti", a autocesta je bila opremljena odgovarajućom zaštitnom žičanom ogradom. Dakle, pojava životinje na kolniku po kojem se kretalo vozilo tužitelja je nenadani događaj koji tuženik u danim okolnostima, imajući u vidu sve mjere koje je poduzeo za osiguranje nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa na predmetnoj cesti, nije mogao spriječiti, čime je dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje. Nadalje, Zakonom o obveznim odnosima kao općim propisom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin imatelj po načelu objektivne odgovornosti dok cesta sama po sebi nije opasna stvar. Tako se i u policijskoj potvrdi navodi Lovačko društvo Lisica Putinovci, ulica Stjepana Radića 64. Ističe doprinos vozača vozila, odnosno isključivo odgovornost vozača, jer je bio u obvezi brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju na cesti, odnosno isključiva odgovornost vozača po kriteriju objektivne odgovornosti kao imatelja opasne stvari- vozila u pokretu.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze koje su stranke predložile, te je saslušao tužitelja i svjedoke CCJ, DC i PC, pročitao i izvršio uvid u obavijest o otklonu štete od 12.07.2020. (list 3. spisa), poziv tuženika za postupanje u slučaju naleta na životinje na autocesti (list 4.), dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovnu i željezničku infrastrukturu od 30.01.2020. (list 5. i 56. spisa), e-mail Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (list 6.), poziv tuženika upućen sa mrežnih stranica vozačima (list 8.), račun A.C. Kotromanović od 12.08.2020. (list 9.), potvrda Polocijske postaje Đakovo od 20.07.2020. (list 10.-11.), ophodarski dnevnik od 9./10.02.2020. (list 25. -28.), putni radni list (list 29.-32.), Zapisnik o prometnoj nesreći sa preslikama fotografija vozila (list 33.-36.), službena zabilješka Policijske postaje Đakovo o dojavi (list 60. -61. i 66.- 67.), Zapisnik o očevidu (list 62.-64.), Zapisnik o ispitivanju pristitnisti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 65.), Situacijski plan (list 68.-69.), proveo prometno- tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Brod-promet d.o.o. Slavonski Brod, na okolnosti dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na predmetnom automobilu, pročitao nalaz i mišljenje vještaka od 15. lipnja 2023. (list 81.-99. i 104.- 122.), pisano očitiovanje vještaka na primjedbe tuženika od 2.09.2025. (list 132.), te saslušao vještaka na ročištu za glavnu raspravu u odnosu na primjedbe tuženika.

4. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.)

5. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan u cijelosti.

7. Predmet ovog spora je zahtjev za naknadu imovinske štete nastale na osobnom vozilu u vlasništvu tužitelja uslijed naleta na divljač (zeca) na autocesti dana 9. veljače 2020.

8. Među strankama nije sporan predmetni štetni događaj nastao dana 9.02.2020. uslijed naleta divljači (konkretno zeca) na vozilo kojim je upravljao tužitelj na dionici autocete kojom upravlja tuženik, uslijed kojeg je naleta nastala šteta na vozilu u vlasništvu tužitelja, već je sporna pasivna legitimacija, prigovor doprinosa nastanku štete, odnosno osnov i visina štete na vozilu.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka "Brod-promet" d.o.o. Slavonski Brod od 15. lipnja 2025. proizlazi da se štetni događaj u prometu dogodio dana 09.02.2020. u noćnim uvjetima vožnje na suhom asfaltnom kolničkom zastoru istočne kolničke trake A-5 na 49 km+800m kao djelomični frontalni ulazni nalet osobnog automobila „BMW 118d“ reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj, na divljač-zeca, koja se osobnom automobilu kretala od desna prema lijevo. Kod djelomičnih frontalnih izlaznih naleta na divljač samo se dio kinetičke energije vozila prenosi sa osobnog automobila na divljač. Divljač na autocesti je prometno-tehnički nepredvidiva zapreka, jer ne postoji prometni znak A44 divljač na cesti, odnosno prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ se ne postavlja u naseljima i na Autocesti, već su zaštitne žičane ograde tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja, te spriječavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste. Zbog moguće brzine i načina kretanja divljači, prometno-tehnički se može konstatirati da je divljač za vozača izvjesno bila prometno-tehnički iznenadna pojava, tako da nije imao prostorne i vremenske mogućnosti za reagiranje kočenjem ili skretanjem prije naleta. Prometno-tehnički nije moguće utvrditi način ulaza divljači na autocestu. Stanje zaštitne ograde nije jedini mogući ulaz divljači na autocestu. Ophodarski nadzor nije jedina prometno-tehnička primjerena mjera za sprječavanje ulaza divljači na cesti. Divljač na autocesti je prometno-sigurnosno izuzetno opasna stvar zbog brzine kretanja, teškog uočavanja i nepredvidivosti. Provedenom prometno-tehničkom analizom nije utvrđen prometno-tehnički doprinos vozača nastanku štetnog događaja ili visini štete, a doprinos je tuženik također isključio u Zapisniku o prometnoj nesreći (list 33. spisa) u koji je unio da ne postoji doprinos tužitelja nastanku prometne nesreće. Račun za popravak vozila tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] u AC Kotromanović br. 1742/11558/3 od 12.08.2020. na iznos 7.264,20 Kn / 964,13 eura, odgovara prostornom obuhvatu vidljivih oštećenja na fotografijama.

9.1. U odnosu na primjedbe tuženika vještak u podnesku od dana 2. rujna 2025. navodi da ne postoji način ni program za kontrolu cijena unatrag, te da divljač na ograđenu autocestu može pristupiti iz više nedokazivih propusta ili radnji, a ne samo uslijed oštećene ili neispravne ograde.

9.2. Na ročištu za glavnu raspravu od dana 19. prosinca 2025. vještak ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 15. lipnja 2025., te u odnosu na primjedbe tuženika ističe da primjedba na navod "u pravilu upotrebljava duga svjetla" je citirana iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i nije njegova osobna interpretacija. Nadalje navodi da u pravilu, prometno tehnički, znači da u određenim prometno tehničkim uvjetima vozač umjesto dugačkih svjetala mora koristiti kratka svjetla, a jedan od uvjeta je mimoilaženje, te se pri vožnji na auto cesti zahtijeva prijelaz na kratko svjetlo bez prilagođavanja brzine dužini svjetlosnog snopa. U odnosu na visinu nastale štete ona je otklonjena prema računu i cijene dijelova u računu nije moguće kontrolirati unatrag, te ne postoje programi na osnovi kojih bi se na današnji dan mogle kontrolirati cijene računa iz 2020. godine, a u odnosu na oštećenika, iznos na računu je stvarna šteta otklonjena 12.08.2020. godine. Cijene dijelova je utvrđivao jedino prema računu za popravak s obzirom da drugih uvjeta za kontrolu nije bilo.

9.3. Nakon što je vještak na ročištu usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje, koristeći pri tome vlastita dugogodišnja stručna iskustva kao i stručna saznanja, kao i podatke iz ove oblasti, te se očitovao na primjedbe tuženika, sud je nalaz i mišljenje vještaka i očitovanje vještaka na primjedbe, prihvatio u cijelosti, budući se temelji na dokumentaciji u spisu predmeta, pravilima struke i vještine, te je vještak detaljno i okolnosno opisao dinamiku štetnog događaja i visinu štete. Zbog toga prigovori tuženika nisu mogli dovesti u sumnju stručnost i objektivnost nalaza i mišljenja ovog vještaka.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se predmetne večeri oko 21 sat vraćao sa suprugom iz Zagreba u Osijek, vozio je autocestom propisanom brzinom, nije imao upaljena duga svjetla, te mu je u jednom trenu s desne strane vozila izletjela divljač – zec i nije imao vremena reagirati kočenjem, već je udario u divljač koja je od udarca uginula. Na vozilu su nastala oštećenja i to cijeli branik, desna maglenka, hladnjak zraka i obloga desnog blatobrana, a što je popravio u AC Kotromanović. Ne sjeća se da li je uočio bilo kakvo oštećenje na zaštitnoj ogradi na autocesti nakon prometne nezgode i odmah je zvao policiju koja je sačinila zapisnik, dok je ophodar pokupio uginulog zeca. Napominje da je prilikom štetnog događaja bio potpuni mrak na autocesti, odnosno vidljivost je bila slaba pa nije stigao niti uočiti zeca pravovremeno da i mogao reagirai ali nije imao upaljenja duga svjetla zbog vozila koja su dolazila iz suprotnog smjera. U vozilu nema tempomat, a vozio je sukladno ograničenju brzine na tom dijelu ceste, ne više od 120 km/h, te neposredno prije štetnog događaja nije imao nikakvo vozilo ispred svog vozila. Desna strana kolnika je bila u totalnom mraku pa stoga nije mogao pravovremeno uočiti zeca, ali je vidio kolčiće uz cestu i možda oko jedan metar od njih, prema zaštitnoj ogradi.

10.1. Iz iskaza svjedokinje DCJ proizlazi da je sporne večeri bila na mjestu suvozača u predmetnom vozilu kojim je upravljao njen suprug, ovdje tužitelj, te dok su se autocestom vraćali iz Zagreba u Osijek, iznenada je na kolnik izletjela divljač, odnosno zec koji je bio prilično visok, te je isti uslijed udara vozila odbačen i koliko joj je poznato, uginuo. D je izletio sa desne strane vozila, radilo se o večernjim satima, oko 21 sat, nije padala kiša, kolnik je bio suh, ne sjeća se da li je bila zaštitna ograda uz auto cestu niti prometni znak - divljač na cesti. Zbog nesreće su zvali policiju koja je izvršila alko testiranje tužitelja, sačinila zapisnik o očevidu, a na vozilu je bio oštećen branik koji misli da je cijeli zamijenjen, kao i svjetlo i sve što je bilo oštećeno. Sjeća se da tužitelj nije vozio preko dopuštene brzine kretanja po auto putu, a ne sjeća se da li je isti prilikom štetnog događaja koristio duga svjetla.

10.2. Iz iskaza svjedoka PC proizlazi da je zaposlen kod tuženika kao ophodar te je predmetne večeri bio u drugoj smjeni dok je u prvoj smjeni bio kolega MC, a ophodnje i popravci se svakodnevno vrše 24 sata. Na predmetnom dijelu auto ceste je bila postavljena žičana ograda kao zaštita od izleta divljači na cestu, te nakon prometne nesreće u obilasku žičane ograde nisu utvrdili da bi ista igdje bila uništena, dok se ne može sjetiti da li je na tom dijelu auto ceste bio postavljen znak – divljač na cesti. Pojašnjava da se redovna ophodnja obavlja iz vozila sa bočnim svjetlima na relaciji od 40 km, dok su neposredno nakon prometne nezgode pješke obišli zaštitnu žičanu ogradu u dužni od 1 km od mjesta prometne nezgode i utvrdili da nema nikakvih oštećenja. Napominje da je 15 godina u ophodarskoj službi i da kao i prilikom predmetnog štetnog događaja, nije utvrdio da je zaštitna žičana ograda uništena u blizini prometnih nezgoda koje bi se dešavale na auto cesti, u dužini od 40 km koja je bila njegova obveza ophodnje. Koliko mu je poznato, zaštitna žičana ograda je napravljena sukladno projektu, ista je čvrsta i ne zna kako bi uopće neka divljač i mogla pokidati takvu ogradu.

10.3. Iz iskaza svjedoka FC proizlazi da je zaposlen kod tuženika kao ophodar od 2009. godine, te je spornog dana bio u drugoj smjeni, svakodnevno obavlja ophodarsku službu u dvije smjene iz vozila iz smjera Osijeka prema Đakovu autocestom u dužini od otprilike 60-tak kilometara, dok nakon prometnih nesreća na određenoj dionici autoceste vrše pregled zaštitne žičane ograde u dužini od otprilike 500-tinjak metara od mjesta prometne nezgode i može reći da je do sada bilo i utvrđeno nakon prometnih nezgoda da su žičane ograde na pojedinim dijelovima uništene, ali od strane naleta vozila na ogradu uslijed prometne nezgode i nakon čega su ih odmah popravljali. Međutim, nikada nije od kada je ophodar naišao na slučaj da je žičana ograda bila uništena od strane divljači jer se radi o izričito čvrstoj zaštitnoj žičanoj ogradi i po njegovom mišljenju nema te divljači koja bi istu mogla pokidati radi izlaska na cestu. Također kada je došao u svoju smjenu, a nakon predmetne prometne nezgode je osobno vršio pregled žičane ograde u duljini od 500- tinjak metara od mjesta nezgode i nije utvrdio da je žičana ograda uništena. Ograničenje na predmetnom dijelu auto ceste je 120 km/h dok posebnih prometnih znakova – divljač na cesti, nema, ali na autocesti niti ne postoje prometni znakovi „divljač na cesti“, upravo iz razloga jer je postavljena zaštitna žičana ograda. Predmetnog dana je došao raditi u jutarnju smjenu, a nakon predmetne prometne nezgode koja se desila u večernjim satima prethodnog dana, u kojoj smjeni je bio kolega PC. Svaki ophodar u svojoj smjeni pregledava dionicu od 60-tak km autoceste i nailazio je na oštećenja u ogradi, ali napravljena od strane vozila nakon prometne nesreće ili radnih strojeva i ta oštećenja su se odmah popravljala. Njegova dionica ophodnje završava kod Đakova i preuzima ju druga ophodarska služba. Napominje da je u njegovom opisu posla kao ophodara da svakodnevno vrši ophodnje radi pregleda stanja auto ceste i zaštitne ograde uz cestu.

10.4. Sud prihvatio u cijelosti kao vjerodostojne iskaze saslušanih svjedoka, jer su u bitnom suglasni i dani jasno, te u skladu s materijalnom dokumentacijom.

11. Čitanjem objave na mrežnim stranicama tuženika i dopisa Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovnu i željezničku infrastrukturu od dana 30.01.2020. kojim se obratilo tuženiku, sud je utvrdio da se isto temelji na zaključcima Vlade Republike Hrvatske sa 199. sjednice održane dana 27.12.2019. u kojem se navodi da s obzirom na to da su autoceste ograđene i da se za korištenje istih naplaćuje cestarina, te prema tome nisu sastavni dio lovišta, štetu nastalu od naleta vozila na divljač na autocestama, nije moguće naplatiti preko police osiguranja za štetu nastalu od naleta vozila na divljač na motornim i željezničkim vozilima na javnim cestama i željezničkim prugama koje su sastavni dio lovišta na području Republike Hrvatske. Stoga se tuženik poziva da izradi Program zaštite divljači za autoceste kojima upravlja i osigura sredstva za isplatu nastale štete od naleta vozila na divljač na autocestama.

11.1. Iz računa A.C. Kotromanović proizlazi da je izdan dana 12.08.2020. i da je podmiren istoga dana u iznosu od 7.264,20 kn / 964,13 eura i odnosi se na popravak osobnog vozila u vlasništvu tužitelja reg. oznaka [registarska oznaka], tip BMW 116d.

11.2. Čitanjem Potvrde Policijske postaje Đakovo od 20.07.2020. sud utvrđuje da su na predmetnim vozilu opisana oštećenja pod točkom 5. i da se nestručnom procjenom cijeni na iznos od 1.000,00 kn.

11.3. Čitanjem Zapisnika tuženika o prometnoj nesreći (list 33. spisa) sud utvrđuje da je u isti uneseno da ne postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja.

11.4. Ostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno obrazlagao jer je istu uzeo u obzir vještak pri izradi nalaza i mišljenja.

12. S obzirom na vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja za pitanje tuženikove odgovornosti mjerodavne su odredbe čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19.). Odredbom čl. 50. Zakona o cestama je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (stavak 1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.). Tuženik je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (argument iz čl. 2. st. 1. t. 13. i 17., čl. 26. i čl. 81. Zakona o cestama). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama.

12.1. Dakle, radi se o zakonskoj odredbi koja uređuje pravno područje javnih cesta - o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosnom koncesionara javne ceste, za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači (tako i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-1/6264/14 od 4. ožujka 2015.).

12.2. U konkretnom slučaju, tuženik odgovara za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.) prema kojoj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje; dok je stavkom 3. istog članka propisano da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

12.3. U skladu s navedenom odredbom, krivnja za prouzročenu štetu se presumira, zbog čega je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da je šteta nastala bez njegove krivnje, a što isti nije dokazao u smislu odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

13. U ovom postupku je nesporno da je do prometne nezgode došlo tako što je pred vozilo tužitelja izletjela divljač (u konkretnom slučaju zec), dok na temelju provedenih dokaza sud zaključuje da je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjerenog održavanja prometnice, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo. Upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojao ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za što po načelu pretpostavljene krivnje odgovara tuženik (čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima). Činjenica da su ophodari izvršili ophodnju autoceste, ne znači da ne postoji odgovornost tuženika, niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo, dok doprinos tužitelja kao vozača nije utvrđena i on nije imao mogućnosti izbjeći nalet divljači, kako je to utvrdio vještak prometne struke, te je sam tuženik isključio bilo kakav doprinos tužitelja u svom Zapisniku o prometnoj nesreći (list 33. spisa). Stoga ne postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju, slijedom čega su prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor suodgovornosti, odnosno isključive odgovornosti za nastanak štetnog događaja, neosnovani.

13.1. Slijedom navedenog, kako u predmetnom slučaju postoji tuženikov propust da poduzme mjere radi sigurnog i neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti autoceste, a posljedično, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, sud je utvrdio da tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj autocesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici kojima je namijenjena, odnosno da nije osigurao siguran promet zbog čega postoji tuženikova odgovornost za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

14. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

15. Tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva dokazao priloženim računom A.C. Kotromanović od dana 12.08.2020. koji je račun podmirio istoga dana i u kojem su navedena popravljena oštećenja na vozilu i cijena istih, a što je sukladno u bitnom opisanim oštećenjima u Potvrdi Policijske postaje Đakovo od 20.07.2020. i što je potvrdio i vještak u svom nalazu i mišljenju, dok tuženik sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, nije dokazao suprotno navedenom utvrđenju.

16. Slijedom navedenog, kako je tuženik odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj kao vozač osobnog vozila koje je naletjelo na divljač na autocesti kojom upravlja tuženik, te tužitelj ničim nije doprinio štetnom događaju, te kako je tužitelj platio popravak nastale štete na vozilu dana 12. kolovoza 2020. u iznosu od 964,13 eura / 7.264,20 kn, to je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na ime naknade štete sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana kada je tužitelj račun podmirio, pa do isplate, temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, kako je odlučeno kao u izreci pod I.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

17.1. Tužitelj zahtijeva naknadu parničnog troška u iznosu od 1.504,07 eura.

17.2. Zahtjev tužitelja za naknadu troška je osnovan do iznosa od 1.337,07 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici na ime sastava tužbe od 150,00 eura (Tbr. 7.t.1.), podneska od 6.03.2025. u iznosu od 37,50 eura (Tbr. 8.t.4.), sastava prigovora protiv rješenja o pristojbi od 75,00 eura (Tbr. 10.t.4.), zastupanja na ročištu od dana 3.10.2024., 27.02.2025. i 19.12.2025. u iznosima od po 150,00 eura (Tbr. 9.t.1.), obračunatog PDV-a na te iznose od 178,12 eura (Tbr. 46.), plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 eura, te plaćene pristojbe na tužbu od 19,91 eura i na presudu u zahtijevanom iznosu od 26,54 eura, a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

17.3. Preostali zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 167,00 eura, nije osnovan, jer se odnosi na trošak dolaska vještaka na ročište od dana 19.12.2025., koji je trošak sud rješenjem na ročištu naložio tuženiku da plati, a ne tužitelja, radi čega je taj zahtjev odbijen kao nesonovan pod III. izreke.

U Osijeku, 5. veljače 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužitelja

2.Punomoćniku tuženika