Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: K-182/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Sanji Zadravec, u kaznenom predmetu protiv okrivljene UM, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj: KO-DO-140/2023-1 od 1. lipnja 2023., nakon provedene glavne i javne rasprave dana 5. veljače 2026. u prisutnosti zastupnice Općinskog državnog odvjetništva ĆM, okrivljene UM, uz zamjenu za izabranog branitelja DM, oštećene ČM i zamjene za punomoćnicu oštećenice odvjetnicu Ninu Ružman, odvjetničku vježbenicu NM,

p r e s u d i o  j e

I/ Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 – Odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 130/2020, 80/2022, 36/2024 i 72/2025, dalje u tekstu ZKP/08), kazneni nalog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-182/2023-2 od 21. kolovoza 2025. stavlja se izvan snage.

II/ Okrivljena EM (bivša UM), OIB: [osobni identifikacijski broj], kći HM i TM, rođena **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, udana, majke četvero djece, sa završenom osnovnom školom, bez zanimanja, samozaposlena, sa primanjima od oko 700,00 eura, 79,00 eura alimentacije i 120,00 eura dječjeg doplatka, bez imovine, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivana,

k r i v a  j e

III/ što je

početkom prosinca 2014., u Lopatincu, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, neistinito predočila ČM da je teško bolesna i da joj je potreban novac za hitnu operaciju u Austriji te je zamolila da na svoje ime digne kredit u banci jer je ona kreditno nesposobna, a da će kredit ona redovito otplaćivati, nakon čega je ČM, **.**.2014. u Sberbank d.d. Zagreb, u Poslovnici Čakovec, ne sumnjajući u njene namjere, sklopila Ugovor o kreditu broj: 277119 na iznos od 6.000,00 eura kojim se obvezala da će kredit otplaćivati u 96 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od po 81,80 eura, te joj predala 6.000,00 eura na ruke, potom, osim što je 15. siječnja 2015., 15. veljače 2015. i 15. ožujka 2015. uplatila tri mjesečna anuiteta u ukupnom iznosu od 245,40 eura, nije otplaćivala ostatak iznosa kredita, na koji je način ČM oštetila za iznos od 48.569,34 kuna/5.784,50 eura, u kojem se iznosu nepripadno okoristila,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini,

IV/ pa je time počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.

V/ Temeljem članka 236. stavka 1. KZ/11, okrivljena UM se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci

VI/ Temeljem članka 56. KZ/11 okrivljenici se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, te pod daljnjim uvjetom u smislu članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 da u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude naknadi štetu na način da oštećenici ČM isplati iznos od 5.784,50 eura.

VII/ Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08, okrivljenica je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl.145. st. 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 40 (četrdeset) eura u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, dok će o troškovima zastupanja oštećenice sud odlučiti naknadno, posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu podiglo je kod ovoga suda optužnicu KO-DO-140/2023-1 od 1. lipnja 2023. protiv okrivljene UM, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. K/11, u kojoj optužnici je zatražilo da sud izda kazneni nalog kojim se okrivljenica proglašava krivom, da joj se za kazneno djelo iz članka 236. stavak 51. KZ/11 izrekne kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, s time da joj na temelju čl. 56. KZ/11 izrekne uvjetna osuda kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenica u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, te pod daljnjim uvjetom u smislu članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 da u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude naknadi štetu na način da oštećenici ČM isplati iznos od 48.569,34 kuna/5.784,50 eura.

2. Sud je prihvatio zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu jer je ocijenio da podaci u optužnici pružaju dovoljno osnova za izdavanje presude o kaznenom nalogu, te je donio kazneni nalog osnovom članka 541. ZKP/08 poslovni broj K-182/2023-2 21. kolovoza 2023., te je okrivljenicu proglasio krivom zbog navedenog kaznenog djela, izrekavši joj kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te joj primjenom članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci neće biti izvršena ukoliko okrivljenica u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te pod daljim uvjetom da u smislu članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 u roku od 4 mjeseca od pravomoćnosti presude naknadi štetu na način da oštećenici ČM isplati iznos od 5.784,50 eura. Na kazneni nalog u zakonom otvorenom roku okrivljenica je uložila prigovor te je rješenjem ovoga suda poslovni broj Kov-231/2023-5 potvrđena ovopredmetna optužnica protiv okrivljenice zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11, te je nastavljen redovan postupak.

3. Okrivljena EM upitana kakav stav zauzima prema optužbi, iskazala je da se ne smatra krivim za ovopredmetno kazneno djelo, te ju je sud ispitao na kraju dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku ispitana ja okrivljenica te je izvršen uvid, pregledani su i pročitani dokazi iz spisa i to opomena pred kaznenu prijavu s dostavnicom od 14. srpnja 2022. (list 4-5), Ispis komunikacije između okrivljenice i punomoćnice oštećenice (list 7-12), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje FINA-e, OV- 12575/14-Z003 (list 13- 17), Preslika Ugovora o kreditu broj: 277119 od 8. prosinca 2014. (list 18-28) 5. Zapisnik o ispitivanju osumnjičenice ČM u smislu članka 208.a ZKP/08 sa DVD snimkom od 22. prosinca 2022. (list 37-43) 6. Dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za UM od 20. siječnja 2023. (list 50-51) 7. Zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenice ČM od 23. svibnja 2023. (list 53-56) 8. Podaci Porezne uprave o dohotku okrivljenice (list 61-73).Zapisnik o ispitivanju svjedokinje ČM sa zapisnika od 1.listopada (list134-135) Zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠM sa zapisnika od 23. lipnja 2025. (list 149-150), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje SM sa zapisnika od 23. rujna 2025. (list155-157), te je provedeno suočenje okrivljenice i oštećenice 5. veljače 2026, uz izvršen uvid u Izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenicu Ministarstva pravosuđa od 23. svibnja 2023. godine.

5. Sud nije izvodio druge dokaze jer ih ni stranke nisu predlagale, te stoga što smatra da je činjenično stanje i na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno u mjeri koja omogućava donošenje pravilne i na zakonu utemeljene odluke.

6. Uvodno ispitana okrivljenica je u bitnome navela da joj je ČM dizala kredit jer je ona bila dužna jednom kamataru koji joj je uzeo kuću. Od njega si je posudila manju svotu novaca a onda je kod vraćanja došlo do problema te je predmet u vezi toga na sudu. Pošto joj je gospođa ČM firmana kuma i bile su u jako dobrim odnosima, a i ona je njoj prije puno puta pomagala s novcima kada ona nije imala, pitala ju je za kredit, ali nije joj rekla pravi razlog. Lagala je u vezi toga za što joj je trebao novac jer misli da joj ČM ne bi digla kredit da je znala pravi razlog. Oko kredita su se dogovorile njih dvije usmeno. Nije joj vratila novce jer se vodio taj sudski proces, a ona je jedno vrijeme radila, onda je ostala bez posla i trudnica, i nije imala iz čega. Prvo je ČM od nje tražila da joj vrati novac u dvije rate, ali to nije mogla. Kasnije ju je kontaktirala preko odvjetnice, tražile su od nje da potpise sporazum o vraćanju duga, ali ona taj sporazum nije htjela potpisati jer se nije slagala sa svim uvjetima. Ona bi ČM novac vraćala u ratama, dok se zaposli.

7. Okrivljenica je na raspravi iskazala da nije počinila kazneno djelo za koje je se tereti. Oštećenoj je jasno i otvoreno rekla za što joj je novac potreban. Nije joj lagala niti joj je govorila da je bolesna ili da joj je potreban novac za operaciju. Oštećena je znala da okrivljenica ima dugovanja prema ŠM i da joj je novac potreban kako bih ta dugovanja podmirila. Kada je kredit isplaćen, novac je pred oštećenicom, za istim stolom, odmah predala ŠM. Oštećena je tome prisustvovala i znala je kome i zašto okrivljena predaje novac, bez ikakvog iznenađenja ili protivljenja. Svjedokinja je kredit podigla svjesno i dobrovoljno kako bi pomogla okrivljenici, jer ju je smatrala prijateljicom i bila je upoznata sa svim okolnostima. Znala je tko je ŠM jer je i sama oštećenica od njega ranije posuđivala novac, te je znala čime se on bavi. Istu nikada nije dovela u zabludu niti je imala namjeru prevariti je. Da je nije imala namjeru prevariti pokazuje i to što joj je jedno vrijeme vraćala novac po kreditu. To što kasnije okrivljenica nije mogla uredno vraćati kredit ne znači da ju je na početku imala namjeru prevariti, već da se ista našla u teškoj financijskoj situaciji. Stoga okrivljena tvrdi da nije nikoga prevarila niti je imala prijevarnu namjeru. Obzirom je ista navela da ne želi odgovarati na postavljena pitanja, sud je nije mogao pitati za razloge nesuglasja u prvoj i drugoj obrani, a posebice na okolnost dali je, i ako kada je oštećenici rekla da joj novac treba ne za liječnje, već za vraćanje duga kamataru.

8. Ispitana u svojstvu svjedoka, oštećenica ČM je navela da je okrivljenica UM, koja se sada preziva EM, kćer od njene sestrične, a ona je UM ujedno i krizmana kuma. UM ju je 2014. zamolila da li bi joj mogla dignuti kredit koji joj je potreban za liječenje, jer da je ona kreditno nesposobna jer je u to vrijeme bila nezaposlena. Rekla je da boluje od karcinoma maternice i da mora na hitnu operaciju u Austriju budući joj liječnici u Hrvatskoj ne mogu pomoći. Iako joj je podizanje kredita bio problem, sažalila se i pristala podići kredit u Sberbank d.d. u iznosu od 6.000,00 eura, a pod uvjetima koji su detaljizirani u Ugovoru o kreditu broj 4

formalnosti oko kredita rješavala je UM i njena prijateljica za koju samo zna da se zove Nina. Ona je samo došla u banku potpisati ugovor i podići novac koji je odmah predala UM. Nakon potpisivanja ugovora u banci UM, Nina i ona su sjele na kavu, a pridružio im se i ŠM kojeg je tada prvi put vidjela i kojemu je UM predala sav novac koji joj je ona prethodno dala. Kada je pitala UM zašto je to napravila rekla joj je da će joj kasnije sve objasniti. Što se tiče kredita, UM je platila prve tri rate, svaku u iznosu od 81,80 eura, nakon čega je prestala plaćati kredit. Ona doma na kućnu adresu nije dobila nikakvu obavijest da se kredit ne plaća redovito tako da nije znala da rate nisu redovno plaćene sve dok ju FINA-a nije blokirala. Nakon nekog vremena je shvatila da UM ne boluje od karcinoma no naglasila je da je ona isprva vjerovala UM da je bolesna budući je naglo smršavila pa se sažalila nad njom i njeno troje malodobne djece. Kad je saznala da kredit nije plaćen tražila je od okrivljenice da podmiri dug budući da se u međuvremenu zaposlila. Ona je isprva obećavala da će podmiriti dugovanje samo da trenutno nije u mogućnosti jer mora platiti dug ŠM kojemu je dužna veliki novac i koji ima založno pravo na njenu kuću, no međutim kasnije joj je čak govorila da joj neće platiti, da joj ne može ništa, da će promijeniti OIB i prezime i da ju neće moći ovršiti. S obzirom da joj je račun bio blokiran, nije imala drugog izbora nego uzeti kredit u banci Kovanica u iznosu od 48.569,34 kuna/5.784,50 eura i time je zatvorila kredit u Sberbanci d.d. koji je uzela za UM. Od tada ne komunicira niti sa UM niti s njenom obitelji, no koliko zna ona se u međuvremenu udala i ima još jedno dijete te radi kao konobarica u jednom kafiću. Osim one prve tri rate, naknadno nije ništa platila. Njena odvjetnica ju je kontaktirala više puta i pozivala da podmiri dugovanje no bezuspješno. To se može vidjeti i kroz ispis komunikacije putem aplikacije Viber između UM i njene odvjetnice Nine Ružman. S obzirom na navedeno smatra se oštećenom za iznos od 48.569,34 kuna/5.784,50 eura, u kojem iznosu postavlja imovinskopravni zahtjev. Na upit u kojem trenutku je oštećena shvatila da novac koji je po zamolbi okrivljenice podigla u obliku kredita, nije novac za operaciju smrtno ugrožene okrivljenice, kako joj je to ona prezentirala ista je navela da je to shvtila odmah nakon što sam joj predala podignuti novac kredita isključivao za nju, na način da smo sjeli na kavu, ona, ja i ta Nina koja je svemu posredovala, time da je došao ŠM kojem je okrivljenica upravo podignuti moj kredit, odnosno iznos novca predala tom ŠM. Nakon te kave sam je pitala zbog čega je novac predala tom čovjeku, a meni je rekla da je novac za njenu operaciju, rekla mi je da će mi to objasniti slijedeći put. Nakon duljeg vremena mi je ipak pojasnila da je podigla novce kod kamatara, ne znam dali je to baš ŠM ili je on samo bio posrednik, da bi mi ona tada rekla da se ne brinem, da će ona uredno plaćati kredit bez obzira na ono što mi je rekla na što se odnosi kredit i da će kredit s njene strane biti isplaćen. Rekla sam oj da je mogla biti bar toliko poštena da mi kaže pravi razlog zbog čega joj kredit treba.

9. Na upit dali je upoznala ŠM, svjedokinja je navela da ga je tada prvi puta vidjela i on tada nije ništa govorio zbog čega je preuzeo novac od okrivljenice. Digla je za okrivljenicu i predala joj iznos od 6.000,00 eura, te na upit dali je možda od tog iznosa nešto odvojila i za kupovinu svog auta ista je navela da je to apsolutno netočno, sve što je digla do zadnjeg centa, tih 6.000,00 eura je predala njoj. Da je digla kredit za auto, onda bi imala novi, a ne stari auto koji sada vozi. Okrivljenica joj je isplatila tri rate kredita, nakon čega je prestala plaćati, te joj je rekla da ne postoji način da je oštećena prisili da joj vrati taj novac, oštećena je čak tražila od nje da potpišu sporazum o načinu vraćanja tog kredita koji je digla, međutim okrivljena nije htjela ništa potpisati, a oštećena je u drugoj banci uzela kredit da bi isplatila upravo taj krediti koji je digla za oštećenicu.

10. U svojstvu svjedoka ispitan je ŠM koji je iskazao da se bavi stolarijom, te u načelu, na poseban upit navodi da ne posuđuje novac. Poznaje u sudnici prisutnu UM, a preko nje poznaje i ČM, a zna da je ČM rodbina UM. UM i on su se upoznali kada joj je on poklonio crijep za kuću ili za nešto slično, time da se unazad 7 do 9 godina našao na kavi sa UM i ČM. Na toj kavi mu je UM dala neke novce, sada ne zna točno koliko mu je vratila, 1.000,00 ili 2.000,00 kuna, time da je nakon toga tražila još novaca od njega, ali to nije vezano uz ovaj spis, kaže. Na upit da li protiv svjedoka postoji ili je postojao kakav kazneni postupak za "kamatarenje" iniciran od strane UM, isti je naveo da je bilo više postupaka te vrste, te da je bio prijavljen i za silovanje iste, međutim, isti tvrdi da je bio oslobođen u svim tim postupcima. UM je posuđivao novac, više puta, možda dva ili tri puta i svaki put je to bilo u papirnatom obliku. Na upit je naveo da je otprilike godinu dana bio u kontaktu s njom prije no što ga je okrivljenica tražila novac navodeći da joj treba za operaciju. Isti tvrdi da nisu dogovarali kamate kada joj je posuđivao novac, načelno je bilo dogovoreno kad obavi operaciju, da će mu novce vratiti. Posudio joj je novce kako je prethodno rekao još nakon ispred navedene situacije dva ili tri puta, samo tvrdi da mu je taj prvi puta vratila 1.000,00 ili 2.000,00 kuna, a nakon toga mu ništa nije vratila. Ponavljala je da je lošeg zdravstvenog stanja, da će nakon operacije sve vratiti. U konačnici je dug okrivljenice prema njemu bio oko 355.000,00 kuna, te kako se radilo o velikom iznosu dogovorili su se da si on osigura dugovanje, te su sklopili kupoprodajni ugovor na kojem je stajala kupoprodajna cijena u iznosu od 355.000,00 kuna, a dogovor je bio da ću on nju čekati dok god ona "ne stane na noge". Na upit kako je posuđivao novac, isti je odgovorio da joj je uplaćivao na bankovni račun i to do zadnje posudbe, zadnja je bila oko 155.000,00 kuna i to je bilo na ruke. Do iznosa od 355.000,00 kuna može dokazati posudbe bilo bankovnim izvacima, bilo potpisima kod bilježnika, posudbe. Na upit da li je dao uputu okrivljenici da mora dići kredit i da mu vrati sve novce koje mu je dužna, svjedok je odgovorio da nije, a na upit da li poznaje FM, isti je naveo da mu je to susjeda i s njom je odrastao, njih dvije su se poznavale od ranije. Na upit po kom osnovu joj je na toj uvodnoj kavi koju je spominjao okrivljenica vratila 1.000,00 do 2.000,00 kuna, a da je bila prisutna ČM, isti je naveo da se niti ne sjeća po kojem osnovu, odnosno po kojoj posudbi je to bilo, a sada tvrdi da sa sigurnošću ne može ni reći da li je ČM bila tada prisutna ili je možda bila bankarica FM. Na upit da li je posuđivao novac i gospođi ČM, isti je naveo da nije. Na poseban upit poznaje li RM, isti je odgovorio da ga poznaje, to mu je tast te na upit zbog čega je on upisan kao kupac kuće UM, svjedok je naveo da u konačnici novac koji mu je bila dužna, nije njoj isplatio sam, odnosno posudio, već je u tom cjelokupnom iznosu od 355.000,00 kuna sudjelovao i CM sa iznosom od oko 70.000,00 kuna pa je po tom osnovu rezimirao, radi tastove sigurnosti.

11. U svojstvu svjedoka ispitana je SM koja je iskazala da poznaje UM, a ista je bila susjeda njezinoj svekrvi neko vrijeme dok je živjela u [adresa]. Poznaje i ČM, a s njom ju je me upoznala upravo okrivljena. Poznaje i ŠM od ranije, nevezano za okrivljenicu, po viđenju. U to vrijeme radila je kao vanjski suradnik banaka za kredite kao kreditni, odnosno financijski savjetnik. Dakle, okrivljenica joj je pristupila znajući da je svjedokinji posao posredovanje vezano za ishođenje kredita, rekla joj je da treba nekakve novce, nije rekla za što i ne sjeća se iznosa koji joj je ustvari trebao, a ona u danom trenutku nije bila kreditno sposobna. S obzirom da je tada okrivljenica općenito izgledala loše, plakala je, a kako je svjedokinja znala da ŠM slovi kao osoba koja bi možda mogla posuditi novce okrivljenici, dakle čula je da posuđuje novce, to je pretpostavila da bi mogao posuditi novce i okrivljenici. Našli su se ŠM, okrivljenica i svjedokinja, pred svjedokinjom je ŠM posudio novce okrivljenici, a ista se sjeća da tada nije bilo nikakvih dogovorenih kamata, time da je okrivljenica njemu potpisala bjanko zadužnicu, a ne sjeća se da li je na zadužnici stajao iznos koji je njoj ŠM taj dan i posudio. Bilo je govora, bar je tako govorila okrivljenica, da će uspjeti ishoditi nekakav kredit u kratkom periodu, ali taj novac treba samo za premostiti ta dva tjedna. Nakon toga su se razišli. Za ČM saznala je za otprilike pola godine, kada ju je okrivljenica nazvala rekavši da treba kredit ČM za koju je rekla da joj je kuma, jer joj je ista potpisala hipotekarni kredit na kuću ČM. Rekla joj je da se radi o nekakvom iznosu koji je svjedokinju, tvrdi, zbog visine iznosa šokirao, možda između 10.000,00 i 15.000,00 eura, ali to je okvirno. Dakle, pristala je na posredništvo, odnosno na pomoć ČM da u kreditnoj ustanovi podigne kredit da bi tim kreditom pomogla UM. Sa ČM se srela po tom poslu par puta jer je trebalo ishoditi određenu dokumentaciju potrebnu za kredit, a ne sjeća se što su usputno razgovarale, te zaključuje da je ČM okrivljenicu smatrala prijateljicom te je stekla dojam da ČM kredit podiže samo da bi pomogla UM. Dakle, uz njezino posredništvo, ČM je dobila kredit. Svjedokinja napominje da joj je u razgovoru kada je i tražila njezino posredništvo, upravo okrivljenica rekla da je u velikom problemu jer je od ČM dobila novce na način da je ČM digla hipotekarni kredit na svoju nekretninu.

12. Svjedokinji je dan na uvid Ugovor o kreditu broj 277119 Sberbank (listovi 24-31 spisa) od 8. prosinca 2014. te je ista navela da je to taj kredit koji je ona pomogla ishoditi ČM upravo za UM. Novce koje je ČM tada dobila, dakle ako u ugovoru piše 6.000,00 eura, onda je to bilo 6.000,00 eura ista je uzela, te su otišle na kavu u [adresa], te im se na kavi pridružio i ŠM. Na kavi je UM rekla da mora vratiti novce ŠM, a svjedokinja je zaključila da oštećenica to zna, jer joj se činilo da su njih dvije bliske. Koliko se sjeća, podignute novce, dakle, ništa ČM nije izdvajala iz podignutih novaca, ČM je dala na ruke UM, a UM je taj cijeli iznos dala ŠM. Svjedokinja misli da ŠM tada nije potpisao nikakav dokument u smislu potvrde da mu je UM dala tih 6.000,00 eura, a prije toga mu je UM rekla da joj je nakon onih uvodnih 2.000,00 kuna, ŠM u međuvremenu posuđivao više novaca i više puta joj je posudio neke novce. Svjedokinja nije uočila nikakvu posebnu reakciju od strane ČM te je zaključila da je ona znala da će UM dati novce ŠM, a koliko se sjeća da je dogovor između njih dvije bio da UM plaća mjesečnu ratu upravo tog kredita koji je digla ČM. Na upit da li je bilo spominjanja nekakvih zdravstvenih tegoba UM, operacije ili slično, svjedokinja je odgovorila, da isto ne zna. Na upit da li je po njezinoj procjeni ČM znala da će im se na kavi pridružiti ŠM, svjedokinja je odgovorila da ne zna. Znači, oštećenica i ona su izašle iz banke, prije je bilo dogovoreno da ih na kavi u [adresa] čeka okrivljenica, što je ova i učinila, sjele su njih tri, nakon nekog vremena došao je ŠM i UM mu je dala novce koje joj je prethodno dala ČM. Zbog proteka vremena svjedokinja se ne može se sjetiti da li je ČM eventualno znala da će doći ŠM, ne zna. Kratko vrijeme nakon navedene kave, možda nakon kojih mjesec kontaktirala ju je ČM, svjedokinja ne zna gdje su se našle i tada joj je rekla da je jako razočarana u okrivljenicu jer joj ova nije uplaćivala, odnosno vraćala mjesečne rate kako su se dogovorile da će de facto UM isplaćivati u mjesečnim iznosima kredit koji je ČM podigla za okrivljenicu. Jedino čega se svjedokinja sjeća, jeste da joj je tada rekla neka se proba dogovoriti sa okrivljenom. Također se sjeća da je taj kredit bio dogovoren na način da se administrativnom zabranom skidaju rate kredita ČM koja je dobivala utoliko manju plaću, a okrivljenica joj suprotno prethodnom dogovoru nije plaćala predmetne iznose.

13. Po prijedlogu zastupnice optužbe, ponovno je ispitana oštećenica te je na upit da točno pojasni okolnosti vezane za preuzimanje novaca od kredita koji je ona podigla i na koji način su novci završili kod ŠM, ista svjedokinja u bitnim segmentima identično, ponovila prethodno izneseni iskaz naglašavajući da je ona bila čvrstog uvjerenja, a kako joj je to sama okrivljenica rekla, da je okrivljenica teško bolesna, da ima rak, da će joj djeca ostati bez majke, da mora u Austriju na operaciju, te je ista je uporno dolazila na njezino radno mjesto više dana, moleći da oštećenica digne kredit za nju. Oštećenica joj je rekla da ima malu plaću, a između ostalog prijavljena je na određeno, time da ju je ustvari okrivljenica nagovorila da samo ishodi dokument od poslodavca da radi na neodređeno, rekavši joj da ima vezu koja će riješiti kredit, što se u konačnici i desilo. Svjedokinja je ponovila da ŠM ne poznaje od ranije, tada na toj kavi ga je prvi put vidjela, apsolutno nije imala pojma zbog čega je njemu odmah te novce koje je dobila od oštećenice, okrivljenica istome predala, odmah nakon toga su se svi digli od stola te je na njezin upit što se sad desilo okrivljenica rekla da će objasniti sve kasnije. Na upit kada je ustvari oštećenica saznala za što su okrivljenici trebali novci, odnosno da se ne radi o nikakvoj smrtnoj bolesti, a niti operaciji okrivljenice, oštećenica je navela „dugo mi je trebalo da dođem do točnih informacija, uporno sam pokušavala kontaktirati okrivljenicu, a ona mi se jednostavno nije htjela javiti. Prošlo je više mjeseci, do trenutka dok mi je okrivljenica rekla da je ustvari bila u dugovima. Naglašavam da sam i okrivljenici prije dizanja kredita rekla da niti za sebe nisam dizala kredite jer ih ne želim, da imam malu plaću, međutim, kako sam već navela, prema njenoj priči radilo se o pitanju života i smrti i njezinoj djeci. Da mi je odmah rekla zbog čega joj trebaju novci, ni u kom slučaju kredit za nju ne bih podizala.“ Na poseban upit dali je znala u trenutku kada im je pristupio za tim stolom gdje je sjedila sa okrivljenicom, ŠM čime se isti bavi, oštećenica je ponovila da je čovjeka vidjela po prvi put i nije znala čime se bavi, a sada zna jer je čula da se isti bavi posudbom novca. Na upit da li je osobno vidjela trenutak u kojem je okrivljenica novce koje joj je od upravo dignutog kredita dala oštećenica, predala ŠM, svjedokinja je odgovorila „ jesam, osobno sam vidjela, a novce mu je dala ispod stola.“ Na upit da li zna da bi okrivljenica i nekim trećim osobama kao što je oštećenica tvrdila, govorila o svom zdravstvenom stanju odnosno dijagnozama, ista je odgovorila da ne zna o tome ništa i može reći da nije bila posebno bliska sa okrivljenicom, međutim, ona je njoj "krizmana kuma" i neki daljnji rod su, pa se sažalila nad njom i njezinom djecom obzirom je okrivljena tvrdila da je smrtno bolesna.“ Na upit da li se u trenutku dok je dizala kredit za okrivljenicu, osjećala prevarenom, ista je navela:“ Da sam znala pravo stanje stvari, odnosno ono što sada znam, dakle da okrivljenica nije bila smrtno bolesna, situacija bi bila drugačija, ali tada to nisam znala i samim time se nisam osjećala prevareno.“ Na upit kada je posumnjala da je prevarena od strane okrivljenice glede namjene novca koji joj je kreditom podigla i kada je postala sigurna da je prevarena, oštećenica je navela da je posumnjala da je posrijedi prevara u trenutku kada je okrivljena pred njom, tom muškarcu, ŠM uručila sve novce koje joj je svjedokinja neposredno prije posudila i nakon toga joj ništa nije htjela reći o razlozima, a posala je sigurna da ju je ova prevarila kada je dobila administrativnu zabranu iz FINA-e, odnosno kada je okrivljenica prestala plaćati rate.

14. Na upit zbog čega ako je posumnjala da ju je glede razloga posudbe novca okrivljenica prevarila, nije poduzela ništa do trenutka dok je nije FINA obavijestila, ista je navela da je okrivljenu odmah pitala zašto je dala te novce i šta se dešava s tim čovjeku, okrivljena joj je rekla da će joj sve objasniti, a ista naglašava da ju je kontaktirala telefonom i porukama na koje joj se ova nije javljala, ne može sa sigurnošću reći kad je otišla na njezinu kućnu adresu, međutim, svakako nakon što je dobila obavijest iz FINA-e . Tada ju je okrivljenica uvjeravala da će ona uredno vraćati kredit koji je svjedokinja digla i da će sve biti uredu. Okrivljena joj nije rekla zbog čega je prestala vraćati rate kredita kojeg je svjedokinja digla za nju, jer joj se ova jednostavno nije htjela javiti na pozive. Na upit oštećenici glede iskaza svjedokinje SM koja je kritične zgode s njima sjedila za stolom, dok su novci od strane okrivljenice bili predani ŠM, u kojem stoji da je ta svjedokinja stekla dojam da su si okrivljenica i oštećenica bile bliske, te da u trenutku kada je okrivljenica rekla za stolom kada je došao ŠM da njemu mora vratiti novce, da je bila zaključila da to oštećenica zna upravo zato jer je stekla dojam da su bliske, svjedokinja je navela da si nisu bile bliske, svjedokinja joj je pokušavala pomoći samo zato jer je rekla da umire, zbog djece.

15. Sud je proveo suočenje okrivljenice i oštećenice na okolnost u kojem trenutku je okrivljenica rekla oštećenici da joj novac ne treba za operaciju, jer nije smrtno bolesna, već da je dužna kamatarima, tijekom kojeg je oštećenica ponovila dio iskaza u kojem tvrdi da joj okrivljenica nije prije predaje novaca ŠM rekla zašto joj u stvari novci trebaju, da je ona sa svoje male plaće digla kredit okrivljenici isključivo jer je ova tvrdila da je smrtno bolesna, dok na istu okolnost okrivljenica tvrdi da je oštećenici rekla, ali ne zna točno kada, da joj u stvari novci trebaju za kamatara. U jednom trenutku oštećenica je uzbuđeno rekla okrivljenici „da sam ja znala da tebi trebaju novci za kamatara, sigurno ti ne bi digla kredit, digla bih ga sebi,“ dok okrivljenica nije pokazala nikakvu reakciju.

16. Iz Ugovora o kreditu broj: 277119 od 8. prosinca 2014. (listovi 24. do 34.) proizlazi da je oštećenica ČM **.**.2014. u Sberbank d.d. Zagreb, u Poslovnici Čakovec, sklopila Ugovor o kreditu broj: 277119, na iznos od 6.000,00 eura, kojim se obvezala da će kredit otplaćivati u 96 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od po 81,80 eura., iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje FINA-e, broj: OV- 12575/14-Z003 proizlazi da je oštećenici putem FINE naplaćivan novčani iznos po dva osnova i dvije banke, iz Opomene pred kaznenu prijavu s dostavnicom od 14. srpnja 2022. proizlazi da je ošećenica putem punomoćnika pokušavala mirnim putem riješiti dugovanje okrivljenice prema istoj, te iz Ispisa komunikacije između okrivljenice i punomoćnice oštećenice proizlazi da dug nije sporan, te da je oštećenica kontinuirano pokušavala postići sporazum sa okrivljenicom radi naplate svojih potraživanja.

17. Dakle, u ovom postupku nije sporno da je oštećenica po zamolbi okrivljenice podigla kredit u iznosu od 6.000,00 eura i to Ugovorom o kreditu broj: 277119 od 8. prosinca 2014., dana 8. prosinca 2014. u Sberbank d.d. Zagreb, u Poslovnici [adresa], a okrivljenica se obvezala da će kredit otplaćivati u 96 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od po 81,80 eura, dakle da je oštećenica podigla taj kredit za okrivljenicu Dogovoreno je bilo da okrivljenica uredno plaća mjesečnu ratu u iznosu od 81,80 eura umjesto oštećenice kojoj je ova dale novce od kredita na ruke. Nesporno je da je tu uslugu oštećenica učinila okrivljenici jer joj je „firmana kuma“, te su neki dalji rod, a okrivljenica ju je prije toga dulje vrijeme molila da joj na taj način pomogne, navodeći da sama ne može dobiti kredit. Nije sporno i da je okrivljenica, suprotno dogovoru njih dvije, umjesto 96 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od po 81,80 eura, uplatila samo 3 anuiteta od po 81,80 eura, dakle ukupno 245,40 eura, radi čega je oštećena umjesto okrivljenice morala dalje plaćati taj kredit do isplate. Također nije upitno da do zaključenja rasprave 5. veljače 2026. godine osim tih 245,40 eura okrivljenica oštećenici nije vratila iznos od preostalih 5.784,50 eura od 6.000,00 eura koliko je od nje dobila. Isto tako nije niti sporno da je u trenutku dok je tražila da joj digne kredit okrivljenica imala dug prema ŠM, te da je odmah nakon što joj je oštećenica dala iznos od 6.000,00 eura, okrivljena taj iznos predala ŠM. Ispred navedeno obzirom isto proizlazi kako iz iskaza okrivljenice i oštećenice, u tom dijelu suglasnog, tako i iz taksativno popisane materijalne dokumentacije. Da nije bila smrtno bolesna i da joj nije trebao novac za operaciju van države, već za dug, potvrđuje sama okrivljenica.

18. Sporno je, u konačnici, obzirom je u tom dijelu promijenila iskaz, što je okrivljenica rekla oštećenici kao razlog zbog kojeg joj treba tih 6.000,00 eura, dali joj je od početka do kraja, dakle do same primopredaje novca okrivljenica tvrdila da je smrtno bolesna, da joj može pomoći samo operacija u inozemstvu za koju treba taj novac, a što nesporno nije točno, lažno uvjerivši oštećenicu da joj trebaju novcu samo u svrhu spašavanja život, ili joj je prije no što joj je oštećenica dala novce ipak priznala da joj trebaju ti novci za dug kamataru, čime bi dakle prije primopredaje novca oštećena znala za što okrivljenici ti novci doista trebaju. Dakle sporno je kada je oštećenica saznala da okrivljenici trebaju novci za dug kamataru, prije no što joj je predala novce koje je digla za nju ili ne, odnosno dali je u trenutku kada je tvrdila da je smrtno bolesna i da za operaciju treba novce, okrivljenica lažnim prikrivanjem činjenica dovela u zabludu uslijed koje je oštećenica za nju digla kredi, koji sigurno ne bi bila digla da joj je ova rekla pravi razlog, te je dakle na taj način potakla da na štetu svoje imovine podigne kredit i na kraju ga sam isplati, osim tri rate ili to nije učinila, već je odmah oštećenici rekla da joj trebaju novci za kamatarski dug.

19. Analizom svakog od gore provedenih dokaza zasebno, te svih u cjelini sud je utvrdio da okrivljena kritične zgode, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela oštećenu lažnim prikazivanjem činjenica i to da je smrtno bolesna i da joj trebaju novci za operaciju inače će umrijeti, dakle dovela u zabludu i time je navela da ova na štetu svoje imovine nešto učini, odnosno digne joj kredit od 6.000,00 eura i preda novce, od kojeg iznosa joj je okrivljena vratila samo 245,40 eura, čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11, radi čega ju je proglasio krivom i kaznio kao u izreci ove presude.

20. Da je tome tako, proizlazi već i iz prvobitnog iskaza okrivljenice koja je navela da je bila dužna novac kamataru, da je od oštećenice tražila da joj ova digne kredit koji bi joj okrivljenica vraćala, međutim da ona namjerno nije rekla oštećenici pravi razlog zbog kojeg joj trebaju ti novci, okrivljenica izrijekom navodi da je oštećenici lagala, jer je mislila da joj u tom slučaju oštećenica ne bi digla kredit. Istovjetno je iskazala i oštećenica koja je kako pri prvom iskazivanju, tako i tijekom dokaznog postupka, a posebice suočenja sa okrivljenicom, kategorički tvrdila da ju je UM danima pohodila na posao tvrdeći da je smrtno bolesna, da joj trebaju novci za operaciju, jer u protivnom neće preživjeti, a djeca će joj ostati bez majke, moleći je da joj digne kredit i preda novce, a okrivljenica će joj onda mjesečne rate uredno vraćati kako bude dolazile. Na suočenju je oštećenica, vidno uzbuđena, čak i ljuta, ponovila ispred navedeno te okrivljenici još i dodala da joj sigurno ne bi dizala kredit da je znala da joj je za kamatare, da bi radije sebi uzela kredit, a ne njoj.

21. Ovakav decidiran, jasan i uvjerljiv iskaz oštećenice sud nalazi vjerodostojnim, kako s osnova dosljednosti i uvjerljivosti, tako i činjenice da je i sama okrivljenica uvodno navela da je doista oštećenicu lagala ne rekavši joj pravi razlog zbog kojeg joj trebaju novci, znajući da joj je rekla pravi razlog i to da joj trebaju novci za dug kamataru, da joj oštećenica sigurno taj kredit ne bi ni digla. Tijekom dokaznog postupka iznoseći obranu okrivljenica je promijenila iskaz u bitnome, ne obrazlažući razloge, sada navodeći da nije lagala oštećenicu te da joj je odmah na početku rekla da joj novci trebaju za vratiti dug, dok je na suočenju sa oštećenicom iznijela i treću verziju i to da je u stvari rekla oštećenici za što točno joj točno trebaju novci, ali ne zna ni sama kada.

22. Dakle uspoređujući iskaze okrivljenice i oštećenice, time da je okrivljenica na tri maha mijenjala svoju obranu u bitnome, te nije pojasnila razloge nesuglasja u svojim iskazima, iznoseći nedosljedno i samim time neuvjerljivo, u odnosu na iskaz oštećenice koji je bio decidiran, uvjerljiv i isti tijekom cijelog postupka, to sud poklanja vjeru oštećenici nalazeći njezino iskazivanje vjerodostojnim. Dodatnu težinu iskazu oštećenice daje i činjenica da je u trenutku dok je dizala kredit za okrivljenicu imala malu plaću, te ni sebi nije digla kredit, da bi u konačnici kako joj ,nesporno, okrivljenica nije uplaćivala rate, osim prve tri, bila prisiljena dići još jedan kredit da bi isplatila ovaj koji je digla okrivljenici. Činjenica je da ni do završetka rasprave, dakle niti nakon više od jedanaest godina od preuzimanja novaca, okrivljenica nije vratila tih ostalih 93 anuiteta ostavši dužna oštećenici iznos od 5.784,50 eura, a koju okolnost ni sama okrivljenica ne spori. Iako okrivljenica navodi da nije imala namjeru izbjegavati plaćanje rata kredita, odnosno da ima namjeru oštećenici vratiti novac, sud je utvrdio da su takvi navodi iste isključivo usmjereni ka umanjenju vlastite kaznenopravne odgovornosti jer, da je okrivljenica doista imala namjeru vratiti novac, kroz protek više od jedanaest godina od kada joj je oštećenica predala novac, budući je u međuvremenu radila i ostvarivala prihode, mogla je taj iznos vratiti i kroz manje iznose, odnosno mogla je iskazati namjeru vraćanja novca barem djelomičnim vraćanjem duga.

23.Slijedom navedenog, tri puta mijenjana obrana okrivljenice nasuprot jasnom i dosljednom iskazivanju žrtve tijekom cijelog postupka i posebice na suočenju sa oštećenicom, prema stavu suda, predstavlja samo pokušaj izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, a koji je i suprotan rezultatima provedenog postupka, radi čega iskaz navedene sud u tom dijelu nije prihvatio, to tim više što i nakon 11 godina okrivljena posuđeni novac nije vratila.

24. Iskaz svjedoka ŠM u kojem je isti naveo da mu je okrivljenica bila dužna veći iznos novca, da je došao jednom prilikom na kavu kada mu je okrivljenica dala neke novce, premda isti tvrdi manji iznos, a bila je prisutna bankarica FM ali ne može sa sigurnošću reći dali je tada bila prisutna i ČM, sud prihvaća osim dijela u kojem tvrdi da mu je tada okrivljenica dala tisuću do dvije tisuće kuna, a ne 6 tisuća eura kako su to iskazale okrivljenica, oštećenica i FM, u tom dijelu iskaz istoga našavši neuvjerljivim. Ovakvo „izvrdavanje“ istoga sud nalazi manipuliranjem činjenicama i to radi postupaka koji su u tijeku i na koje se i on poziva, u kojima su on i okrivljenica na suprotnim stranama, a radi se upravo o njezinom dugu prema njemu.

25. Iskaz svjedokinje FM sud prihvaća u cijelosti obzirom je isti jasan i uvjerljiv te u bitnome suglasan nespornim činjenicama o dolasku okrivljene i oštećene sa svjedokinjom na kavu i to nakon što je oštećena podigla kredit okrivljenici, a ishođenju kojeg je posredovala svjedokinja FM, predavanju cijelog iznosa kredita okrivljenici, te nakon toga dolaska ŠM kojem je okrivljenica cijeli taj iznos i predala. Ispred navedeno nije sporno prema iskazima okrivljenice i oštećenice, radi čega je i prihvaćen točnim, time da dio iskaza svjedokinje FM, u kojem ona navodi da je stekla dojam da je na toj kavi oštećenica znala da će okrivljena novac predati ŠM, zaključujući isto samo zato jer u trenutku predaje novaca oštećenica nije reagirala, ne nalazeći suprotnom onome što je iskazala o istoj okolnosti i sama oštećenica. Naime, ista je navela da je na toj kavi dala novce UM, da je tada došao ŠM, kojem je ista dala te novce ispod stola te da ju je tada oštećena iznenađena razvojem situacije, pitala zašto mu je sada dala te novce, a ova joj je odgovorila da će joj kasnije objasniti, nalazeći ovakvo ponašanje oštećenice logičnim i životnim od strane osobe koja ne sumnja da bi mogla biti prevarena, ne dovodeći u pitanje iskrene namjere kumčeta, te životno i logično pristojno sačekati kraj sastanka uz kavu, ne negodujući ili što slično te ne pozivajući na red okrivljenicu, očekujući kasnije obrazloženje kako se to kasnije i desilo.

26. Sud je prihvatio svu materijalnu dokumentaciju iz spisa ne nalazeći razloga sumnjati u vjerodostojnost iste, obzirom je dokumentacija u cijelosti u skladu sa nesporno utvrđenim činjenicama tijekom dokaznog postupka, a stranke nisu dovodile u pitanje netočnost iste, radi čega su svi materijalni dokazi prihvaćeni u cijelosti.

27. Nedvojbeno je da je okrivljenica bila svjesna da je njezino ponašanje protupravno jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdala njezino postupanje, tim više što je pri iznošenju obrane uvodno izrijekom priznala da je namjerno lagala oštećenici glede razloga za koji joj trebaju novci, znajući da joj ova kredit ne bi digla da joj je rekla pravi razlog za potrebu za novcem.

28. Uvažavajući sve navedeno, nesporno je da je okrivljenica kriva za počinjenje ovopredmetnog kaznenog djela, jer je bila ubrojiva, obzirom nitko nije problematizirao tu okolnost, postupala je s namjerom i bila je svjesna protupravnosti svojeg ponašanja, te je postupanjem opisanim u izreci ove presude ostvarila sve objektivne i subjektivne elemente kaznenog djela iz 236. stavak 1. KZ/11, radi čega je proglašena krivim i kažnjena.

29. Prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije, imajući pri tome u vidu granicu kazne predviđene Zakonom za ovo kazneno djelo, sud je okrivljenicu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je primjenom članka 56. stavak 1. do stavka 4. u svezi sa člankom 64. KZ/11 istoj izrekao uvjetnu osudu te se izrečena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, te pod daljnjim uvjetom u smislu članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 da u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude naknadi štetu na način da oštećenici ČM isplati iznos od 5.784,50 eura. te se izrečena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, te pod daljnjim uvjetom u smislu članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 da u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude naknadi štetu na način da oštećenici ČM isplati iznos od 5.784,50 eura smatrajući je primjerenom stupnju krivnje optužene koja je postupala sa izravnom namjerom kao oblikom krivnje, njezinoj osobnosti, težini i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela i nastalim posljedicama i da će polučiti svrhu kažnjavanja predviđenu Kaznenim zakonom kako bi se optuženicu odvratilo od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Pri tome su joj od olakotnih okolnosti utvrđene činjenica dosadašnje neosuđivanosti, te činjenica da je majka četvero djece o kojima skrbi, dok joj nije našao niti jednu otegotnu okolnost, stava da će se upravo na taj način, odnosno tako izrečenom kaznom u navedenom trajanju ostvariti u cijelosti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

30.Temeljem članka 148 stavak 1. ZKP/08, okrivljenica je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl.145. st. 2. točka 6. ZKP/08, odnosno paušal postupka, u iznosu od 40 (četrdeset) eura u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, uvažavajući duljinu i trajanje postupka te imovinsko stanje okrivljenice, dok će o troškovima zastupanja oštećenice sud odlučiti naknadno, posebnim rješenjem.

U Čakovcu 5. veljače 2026. godine

Sutkinja

Sanja Zadravec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu na broj: KO-DO-140/2023

2. Okrivljena EM

3. Branitelj okrivljene, Bojan Bacinger

4. Oštećena ČM

5. Punomoćnica oštećenice, Nina Ružman