Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-413/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Mladena Radičevića i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Rupčić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 118 stavak 2 u svezi stavka 1 Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – nastavno: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenika CS podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-343/2024-52 od 08. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 05. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, te se ukida prvostupanjska presuda u točki VII/ u odluci o troškovima postupka i predmet u tome dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

II/ Odbijaju se u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i žalba okrivljenika CS, kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu proglašen je krivim okrivljenik CS zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz članka 118 stavak 2 u svezi stavka 1 KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz članka 139 stavak 3 u svezi stavka 2 KZ/11, sve u svezi članka 51 KZ/11, te je okrivljeniku CS na temelju članka 118 stavak 2 KZ/11 te članka 48 stavak 2 KZ/11 u svezi članka 49 stavak 1 točka 3 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i na temelju članka 139 stavak 3 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a primjenom članka 51 KZ/11 okrivljenik CS je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 57 KZ/11 okrivljeniku CS izrečena je djelomična uvjetna osuda da se od jedinstvene kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a koji rok počinje teći od izdržane kazne, te ukoliko će uredno izvršavati sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69 KZ/11.

1.2. Na temelju članka 54 KZ/11 okrivljeniku CS je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. travnja 2024. do 12. rujna 2024.

1.3. Na temelju članka 69 stavak 1-3 KZ/11 prema okrivljeniku CS je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u konkretnom slučaju će trajati za vrijeme izvršenja kazne zatvora, potom će se nastaviti primjenjivati prema okrivljeniku do proteka roka provjeravanja jer se radi o djelomičnoj uvjetnoj osudi.

1.4. Na temelju članka 148 stavak 1 Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – nastavno: ZKP/08) u svezi članka 145 stavak 2 točka 6 ZKP/08 okrivljenik CS je dužan platiti na ime troškova paušala novčani iznos 200,00 eura u roku tri mjeseca od pravomoćnosti i izvršnosti presude, a temeljem članka 148 stavak 6 ZKP/08 okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145 stavak 2 točka 1-6 ZKP/08.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i okrivljeniku utvrde veće pojedinačne kazne te ga se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju, podredno da se povisi neuvjetovani dio izrečene zatvorske kazne te obveže na plaćanje svih troškova kaznenog postupka, odnosno na platež paušalne svote u primjerenom iznosu.

2.1. Protiv te presude žali se okrivljenik CS putem branitelja Zlatka Žulića, odvjetnika iz Ivanca zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i donese oslobađajuća presuda u odnosu na okrivljenika, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

3. Na temelju članka 474 stavak 1 ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

4. Žalba državnog odvjetnika je djelomice osnovana (u odnosu na odluku o trošku) dok u preostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i okrivljenika CS nisu osnovane.

Na žalbu okrivljenika CS

5. Okrivljenik CS se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavak 1 točka 11 ZKP/08 navodeći u žalbi da je izreka proturječna razlozima presude, a razlozi presude su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, čime se parafrazira zakonski tekst, ali se u žalbi ne navodi u čemu bi se očitovala navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu po službenoj dužnosti shodno članku 476 stavak 1 ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon. Pri tome je za ukazati da pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima, a o tome je li činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno biti će i nastavno riječi.

5.1. Okrivljenik CS se žali zbog povrede kaznenog zakona. Međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, onda s tim u vezi drugačije utvrđenje činjeničnog stanja, te onda s tim u vezi primjenu kaznenog zakona. Takav žalbeni navod predstavlja tzv. posrednu povredu kaznenog zakona. Međutim, za ukazati je okrivljeniku da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje okrivljenik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

5.2. Okrivljenik CS se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je u svojoj obrani detaljno opisao kako je došlo do predmetnog događaja i dinamike istog, da je prvostupanjski sud u cijelosti povjerovao iskazu oštećenika TS te je i samu odluku u ovom postupku temeljio upravo na tome dokazu, iako je oštećenik dao dva različita iskaza (prvi u prethodnom postupku i drugi na raspravi), pa se postavlja pitanje vjerodostojnosti njegovog iskaza, a da drugih svjedoka tog sukoba nema. Također, nalaz sudsko-medicinskog vještaka je upitan jer se isti nije mogao sa sigurnošću izjasniti o mehanizmu nastanka svih ozljeda od oštećenika. Zaključno, ne spori da je oštećenik u navedenom događaju zadobio određene ozljede, međutim za njihov nastanak nema odgovornosti okrivljenika, jer je isti postupao u nužnoj obrani braneći se od napada oštećenika, pri čemu se ne može isključiti primjena članka 21 stavak 4 KZ/11, koji se odnosi na prekoračenje granica nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom, te upravo ova činjenica isključuje krivnju okrivljenika.

5.3. Suprotno takvom žalbenom navodu okrivljenika prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu okrivljenika te je prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze oštećenika TS, svjedoka LS i svjedoka VS, a onda dovodeći u vezu taj iskaz oštećenika s iskazima imenovanih svjedoka, te dovodeći u vezu ove potonje iskaze sa službenoj zabilješki o dojavi, zapisniku o očevidu, medicinskom dokumentacijom za oštećenika i nalazom sudsko-medicinskog vještaka, pravilno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz točke 1. na način pobliže opisan u izreci pobijane presude. Naime, oštećenik u svom iskazu navodi da je prolazio cestom pored kuće okrivljenika koji je odjednom došao biciklom do njega, potom bicikl bacio u stranu i napao ga te mu rekao da će ga ubiti. Okrivljenik ga je počeo udarati po glavi i tijelu stisnutom šakom, nogom ga je udario u rebra, te je pao na tlo, potom ga je bacio u kanal uz cestu i s poda uzeo nekakav kamen s kojim ga je počeo udarati po glavi. On je zvao pomoć, te su ga čuli LS i VS koji su došli i odvojili ga od okrivljenika. Navodi da niti jednom nije udario okrivljenika. Svjedok LS navodi da je čuo buku i otišao vidjeti o čemu se radi te je dolaskom na mjesto događaja vidio okrivljenika koji je bio nad oštećenikom, a oštećenik je bio sav u krvi i izgledao strašno. Sa strane je vidio kamen. Svjedok VS navodi da je čuo buku, otišao vidjeti što se događaj, a kada je došao vidio je da je okrivljenik nad oštećenikom, te da je oštećenik bio sav u hematomima, a nalazili su se u kanalu pored ceste. Nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka potvrđuje iskaz oštećenika, vještak navodi da je napad započeo zatvorenim šakama u stojećem položaju (udarci u područje gornje čeljusti), nakon čega se dogodilo obaranje na tlo (ili destabilizacija i pad uslijed udarca) te fiksacija oštećenika na tlu i udaranje kamenom po licu. Nakon pozorne ocjene prethodno navedenih dokaza tijekom postupka, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je okrivljenik CS počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118 stavak 2 u svezi stavak 1 KZ/11, pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

5.4. Okrivljenik u žalbi ističe da je kritične zgode prekoračio nužnu obranu kako bi se obranio od napada oštećenika TS. Suprotno tom dijelu žalbenog navoda razvidno je da tijekom dokaznog postupka niti jednim izvedenim dokazom nisu utvrđeni bitni elementi nužne obrane, a time se ne može raditi niti o prekoračenju nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom, kako je to propisano odredbom članka 21 stavak 4 KZ/11, jer je oštećenik ležao na leđima te se ni na koji način nije mogao obraniti, koristio je štap za pomoć u kretanju, bio u dobi od skoro 73 godine, dok je okrivljenik mlađi 12 godina, a daljnji napad okrivljenika prestao je tek dolaskom svjedoka LS i VS na način da su isti zatražili od okrivljenika da prestane s fizičkim napadom, nakon čega su pozvali policiju i hitnu pomoć, pa se u tome dijelu žalba okrivljenika ukazuje neosnovanom.

6. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je okrivljenika proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz članka 118 stavak 2 u svezi stavka 1 KZ/11. Naime, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je okrivljenik kao odrasla osoba bio svjestan da udarci šakama u predjelu glave oštećenika mogu uzrokovati i tešku tjelesnu ozljedu, pa kada je kritične zgode oštećeniku zadao najmanje dva udarca šakama u lice, jakog intenziteta, uhvatio ga za vrat i stiskao, nakon čega ga je bacio u cestovni kanal te je oštećenik ležao na tlu, a potom je okrivljenik nastavio oštećenika udarati najmanje tri puta kamenom po licu, očito je htio oštećenika teško tjelesno ozlijediti, a na taj način je oštećeniku uzrokovao tešku tjelesnu ozljedu u vidu razderotine obje strane čela, nosa, obostrano iznad obrva i u području gornje usne obostrano, otok lica, prijelom obje nosne kosti s pomakom, prijelom nosne pregrade, prijelom desnog čeonog sinusa s utisnućem ulomaka, prijelom sinusa gornje čeljusti, obostrano i otrgnuće sluznice u ustima.

7. Nije osnovana žalba okrivljenika zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Okrivljenik CS je prema osobnim podacima zrela osoba (rođena 1962.), nezaposlena je i bez primanja, neoženjena i bez djece, a prema utvrđenju prvostupanjskog suda u pogledu napada na oštećenika (koji je njegov brat) je iskazao izrazitu upornost u ostvarenju kaznenog djela. To zbog toga što je okrivljenik nakon što je oštećeniku zaprijetio da će ga ubiti potom oštećeniku zadao snažne udarce šakama u lice uslijed kojih je oštećenik završio na tlu, te nastavio udarati oštećenika dok je bespomoćno ležao na tlu. Od olakotnih okolnosti na strani okrivljenika prvostupanjski sud je cijenio slabije imovno stanje, nezaposlenost, nedostatak primanja, kaznenu neosuđivanost, smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela te izraženo kajanje i žaljenje zbog učinjenog što sve u ukupnosti čini naročito olakotne okolnosti za ublažavanje kazne za kazneno djelo teške tjelesne ozljede. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 118 stavak 2 u svezi stavka 1 KZ/11, za koje je proglašen krivim, uz primjenu članka 48 stavak 2 KZ/11 u svezi članka 49 stavak 1 točka 3 KZ/11 ublažio kaznu te mu utvrdio kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, a za kazneno djelo iz članka 139 stavak 3 u svezi stavka 2 KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci i osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, te na temelju članka 57 KZ/11 okrivljeniku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 1 (jednu) godinu, a uvjetovani dio kazne iznosi 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci uz rok kušnje od 3 (tri) godine, u koju je na temelju članka 54 KZ/11 okrivljeniku uračunao vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. travnja 2024. do 12. rujna 2024.

7.1. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom djelomičnom uvjetnom osudom u odnosu na okrivljenika CS, ostvariti će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženici da se ponovno uključi u društvo (članak 41 KZ/11).

7.2. Kako je okrivljenik uložio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a odredba članka 478 ZKP/08 propisuje da žalba zbog pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede kaznenog zakona podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi, između ostalog i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, to je sud prvostupanjski presudu ispitao i u tom dijelu nalazeći da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u konkretnom slučaju će trajati za vrijeme izvršenja kazne zatvora, potom će se nastaviti primijenjivati prema okrivljeniku do proteka roka provjeravanja jer se radi o djelomično uvjetnoj osudi. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja (obrazloženje pobijane presude pod točkama 24.1. i 24. 2.).

7.3. Kraj takvog stanja stvari valjalo je odbiti žalbu okrivljenika CS kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 482 ZKP/08, odluka pod II/ izreke).

Na žalbu državnog odvjetnika

8. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika psihijatrijski vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je okrivljenik ovisnik o alkoholu, da je kritične zgode bio pod utjecajem istoga s koncentracijom od 1,05 g/kg te da je u kritično vrijeme bio smanjeno ubrojiv. Vezano za ostale žalbene navode državnog odvjetnika upućuje ga se na obrazloženje ovoga rješenja pod točkama 7. i 7.1. radi nepotrebnog ponavljanja.

9. Osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Naime, s pravom u žalbi navodi državni odvjetnik da je prvostupanjski sud paušalnu svotu od 200,00 eura utvrdio u neprimjerenom iznosu s obzirom na trajanje i složenost kaznenog postupka, kao i imovinsko stanje okrivljenika (koji je osoba koja nema obvezu uzdržavanja, radno je sposobna i ostvaruje prihode), dok je u odnosu na oslobođenje obveze snošenja troškova kaznenog postupka iz članka 145 stavak 2 točka 1 do 5 ZKP/08 nije obrazložio razloge takve odluke, pa se u tome dijelu presuda ne može ispitati jer nema uopće razloga.

9.1. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku ponovno izvesti potrebne dokaze vezano za odluku o troškovima postupka, te nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje donijeti će novu pravilnu i zakonitu odluku, koju će valjano obrazložiti.

9.2. Kraj takvog stanja stvari valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika izreći da se ukida odluka o troškovima postupka (odluka pod I/ izreke, članak 483 stavak 1 ZKP/08).

10. U ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom, te nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (odluka pod II/ izreke).

Osijek, 05. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač