Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3656/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Petra Vuksanović, odvjetnica u Zagrebu, Kaptol 12, protiv tuženog Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon usmene i javne rasprave, 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/22-014/102, URBROJ: 251-02-01/001-23- 5 od 30. lipnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem gradonačelnika UP/II-551-06/22-014/102, URBROJ: 251-02-01/001-23- 5 od 30. lipnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/22-013/12, URBROJ: 251-09-22- 1/004- 23-6 od 7. travnja 2023, kojim je usklađena novčana pomoć za roditelja odgojitelja na temelju članka 6. Odluke o izmjenama I dopunama Odluke novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (“Službeni glasnik Grada Zagreba”, broj: 25/22).

2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika, smatrajući da je protupravno jer zadire u stečena prava tužiteljice kao roditelja odgojitelja i time zanemaruje negativne posljedice koje se ogledaju u materijalnom, društvenom i radnom statusu podnositelja. Temeljni sadržaj načela vladavine prava čini i sigurnost pravnog subjekta u svoju pravnu poziciju, posebice ukoliko je priznata određenim pojedinačnim aktom. Stečena prava treba definirati radi primjene načela legitimnih očekivanja, a znače činjenicu da je pravni subjekt, već ušao u određenu pravnu situaciju ali i prava koja su pojedinci stekli na osnovi odluke nadležnog tijela pa kasnija promjena propisa ne smije i ne može utjecati na subjektivno pravo nastalo na temelju bivšeg propisa. Dakle, tužiteljici je pobijanim rješenjem neosnovano dirano, u negativnom smislu, u njezina stečena prava koja su joj određena Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od dana 15. studenoga 2016. godine, KLASA: UP/I-551-06/16-013/996, URBROJ: 251-10-01-16-3. Povratno djelovanje propisa kojima se ukidaju stečena imovinska, a posebice socijalna prava, u praksi Europskog suda za ljudska prava ne otvaraju samo pitanje nezakonitosti miješanja u stečena prava, već i pitanje neproporcionalnosti retroaktivnog ukidanja socijalnih prava čime se remeti pravična ravnoteža između legitimnog cilja koji se namjeravao postići ukidanjem prava te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zaštićenih interesa pojedinca, na način da je pojedincu nametnut prekomjeran teret. Tužiteljica ističe kako je cjelokupno stečeno pravo novčane pomoći za roditelja odgojitelja stekla još 2016. na što se prilagodila u materijalnom i društveno- radnom smislu te je legitimno očekivala da će joj pravo na novčanu pomoć trajati do njegova isteka sukladno čl. 5. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik 16/16, 19/16), no sada joj to pravo prestaje 30. rujna 2023. čim je je dovedena u izuzetno tešku životnu i materijalnu situaciju. Ističe da se tuženik propustio očitovati o nadležnosti prvostupanjskog tijela koje je donijelo prvostupanjsko rješenje, da joj je uskraćena mogućnost sudjelovanja u postupku, aktivnog iznošenja činjenica i dokaza, čime je tuženik počinio bitnu povredu upravnog postupka i to načela izjašnjavanja stranke i sudjelovanja u postupku, kao i raspravnog načela. Stoga predlaže da Sud poništi rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika Grada Zagreba KLASA: UP/II-551-06/22-014/102, URBROJ: 251-02-01/001-23- 5 od 30. lipnja 2023.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. U odnosu na prigovore tužiteljice navodi da se ne radi o stečenom pravu a sa kojim ista povezuje načelo legitimnih očekivanja te da je promašeno pozivanje na neproporcionalnost retroaktivnog ukidanja socijalnih prava. budući da su prvostupanjskim osporenim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I- 551-06/22-013/12, URBROJ: 251-09-22-1/0043-23-6 od 7. travnja 2023. usklađeni iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka novčane pomoći sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 25/22, dalje u tekstu: Odluka 25/22), kojom je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove Odluke, do 31. prosinca 2022. Ističe da je navedena Odluka/22 bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUSRH) te je VUSRH dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. Navodi da je u navedenoj presudi VUSRH, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, da je VUSRH ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Ukazuje da je VUSRH ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Tužiteljica je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/996, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 15. studenog 2016. stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja a rješenjem od 7. travnja 2023. zamijenjeno je navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći sukladno naprijed navedenom zaključku VUSRH-a. Dakle, pojedinačni akt kojim je tužiteljica stekla pravo na novčanu pomoć i dalje je na snazi i pravomoćan u dijelu koji se odnosi na njezino pravo, dok se prvostupanjsko rješenje odnosi na usklađivanje iznosa novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći. VUSRH je svoj stav izrazio povodom ocjene zakonitosti Odluke te stoga ova presuda djeluje na sve pravne odnose kojima je Odluka temelj, pa tako i na onaj tužiteljičin. Također tužiteljica neosnovano elaborira u svezi pojma retroaktivnosti obzirom da je VUSRH u presudi, broj: Usoz-143/22, u kojoj se pozvao na raniju presudu, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., iznio stav kako Odluka nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvaziretroaktivnosti tj. pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten. VUSRH naglašava kako se ne radi o „pravoj“ nego o „prividnoj“ odnosno „nepravoj“ ili „kvazi retroaktivnosti“ kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na odnose kreirane pravnim aktima ili poslovima nastalima prije njegova stupanja na snagu, ali ti su odnosi još uvijek pravno egzistentni odnosno u tijeku svoje realizacije. Za razliku od prave retroaktivnosti koje je beziznimno zabranjena, VUSRH navodi kako interpretativni pristup Suda EU-a na bazi teleološkog tumačenja iznimno dopušta kvazi-povratni učinak novoga pravnog pravila na zatečene pravne odnose pod uvjetom da se cilj mjere – zbog čije realizacije je „novo“ pravo i usvojeno ne bi mogao postići na drugi način. Mišljenje tužiteljice kako je narušeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranka i javnog interesa neutemeljeno je jer jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pa tako i Grad Zagreb, a što pravilno zaključuje i VUSRH u navedenoj presudi, slobodne su u uređivanju pitanja iz svog samoupravnog djelokruga, uključujući i novčana davanja, a radi prilagođavanja gospodarskim i socijalnim prilikama na svom području. Upravo uvažavajući presudu VUSRH, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., Grad Zagreb u rujnu 2022. godine, donio Odluku 25/22 kojom je ublaženo postupno smanjivanje odnosno postupni prestanak novčane pomoći regulirane Odlukom te je, u istom mjesecu najavio i pripremio četiri kompenzacijske mjere, također kako bi se, za njezine adresate, ublažile negativne posljedice izmijene Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgajatelje. Slijedom navedenog vidljivo je kako se predmetna novčana pomoć postupno smanjuje odnosno kako ista postupno prestaje te da su ujedno uvedene kompenzacijske mjere kako bi se ublažile negativne posljedice naprijed navedenog. U odnosu na navode tužiteljice kako je ista trebala sudjelovati u upravnom postupku odnosno kako joj nije dana mogućnosti izjašnjavanja i očitovanja se na sve okolnosti koje su bile važne za donošenje odluke odnosno kako je došlo do kršenja načela izjašnjavanja stranke i sudjelovanja u postupku i raspravnog načela, tuženik navodi da prema odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine NN 47/09 i 110/21) službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. U konkretnom slučaju, pobijano rješenje doneseno je po službenoj dužnosti, na temelju članka 6. Odluke radi usklađenja iznosa novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, dok se samo pravo na novčanu pomoć nije utvrđivalo jer je isto već utvrđeno. Kako je prvostupanjsko upravno tijelo iznose novčane pomoći i razloge prestanka moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolaže te nije bilo potrebno posebno izjašnjenje tužiteljice niti izvođenje dokaza, službena osoba mogla je neposredno riješiti predmetnu upravnu stvar. Tužiteljica niti ne navodi odnosno konkretizira koje su to činjenice i okolnosti koje su bile bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, a da je u konkretnom slučaju trebalo provesti ispitni postupak. Ujedno, prema pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda RH pravo stranke da sudjeluje u ispitnom postupku odnosi se na redovan upravni postupak (presuda VUSRH, broj: Usž-318/2022). U konkretnom se slučaju ne radi o toj vrsti postupka, stoga navodi tužiteljice istaknuti u tom smislu nisu osnovani. Navodi tužiteljice o nadležnosti obzirom je predmetna novčana pomoć priznata tužiteljici prvotno od strane, jednog gradskog ureda dok joj je predmetna novčana pomoć uskraćena odnosno predviđeno je njezino kraće trajanje od strane drugog gradskog ureda, promašeni su i paušalni obzirom da je člankom 13. Zakona o Gradu Zagrebu (Narodne novine 62/01, 125/08, 36/09, 119/14, 98/19 i 144/20) određeno da se za obavljanje poslova iz djelokruga Grada Zagreba ustrojavaju upravna tijela Grada Zagreba, a koju odluku o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela donosi Skupština. Stoga je vidljivo kako je autonomno pravo Grada Zagreba odnosno Skupštine istog donijeti odluku o ustrojavanju svojih upravnih tijela. Sukladno naprijed navedenom ovlaštenju Skupština Grada Zagreba donijela je Odluku o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela (aktualan tekst - Službeni glasnik 17/21, 24/21, 24/23), kojom je sadašnji Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom preuzeo poslove koje je obavljao, među ostalim, bivši Ured za demografiju. Slijedom navedenog, razvidno je kako tužiteljica u tužbi nije navela niti jedan pravno relevantan razlog temeljem kojeg bi dovela u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, predlaže da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-551-06/22-013/12, URBROJ: 251-09-22- 1/004-23-6 od 7. travnja 2023, utvrđeno je da je istim zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551- 06/16-013/996, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 15. studenoga 2016. na način da je usklađena novčana pomoć i razlozi prestanka novčane pomoći sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj:25/22) na način da se umjesto isplaćivanja mjesečnog iznosa u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez do 31. ožujka 2023. novčana pomoć isplaćuje mjesečno do 31. ožujka 2023. do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Također, je utvrđeno da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

8. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljici rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/16-013/996, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 15. studenoga 2016. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 25/22), a koja Odluka je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i koja je odlukom toga suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

9. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tijelo izmijenio rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja te naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenim u svojoj odluci broj:Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. Također Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku U-III-1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

Ukazuje se stoga na točku 124. navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21 ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22 ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

10. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

11. Odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22, u daljnjem tekstu Odluka 25/22) propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.

12. Navedene odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22) i članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22) bile su predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba,10/18, 20/21, 29/21 i 25/22), dok je obustavljen postupak ocjene zakonitosti članaka 3., 4. i 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, 25/22). U navedenoj presudi sud je iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. U odnosu na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja sud je naveo da je zakonitost Odluke o izmjenama/22, uključujući i navedenu odredbu, bila predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu pred istim sudom, koji spor je okončan presudom, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti te Odluke. Navedenu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio je ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je sporne odredbe ocijenio zakonitima.

13. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud i smatra da je za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno donijeti prvostupanjsko rješenje o usklađivanju novčane pomoći na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22).

14. Naime, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

16. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21), jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

17. Imajući u vidu sve navedeno sud je odbio predloženi dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje tužiteljice smatrajući ga nesvrsishodnim.

18. Slijedom navedenog je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubila spor u cijelosti.

U Zagrebu 5. veljače 2026.,

Sutkinja

Sanda Jeromela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e-komunikacije

2. tuženiku putem e-komunikacije

3. U spis