REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1787/2025-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje. tužitelj) PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tamari Crnkić Gotovac, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Crnkić Gotovac & Erceg u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) HŽ-CARGO d.o.o. iz [adresa], OIB: 08720210702, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Tamare Crnkić Gotovac, odvjetnice i punomoćnika tuženika Dinka Rebrovića, odvjetnika, 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 08720210702, isplatiti tužitelju ŽD s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 62.683,53 eura bruto, na ime naknade plaća za razdoblje od prosinca 2014. godine do veljače 2019. godine, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 525,71 eura od dana 16. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 1.445,70 eura od dana 16. veljače 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 1.320,01 eura od dana 16. ožujka 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 1.452,01 eura od dana 16. travnja 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 1.452,01 eura od dana 16. svibnja 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 1.386,01 eura od dana 16. lipnja 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 1.452,01 eura od dana 16. srpnja 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 1.518,01 eura od dana 16. kolovoza 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 1.386,01 eura od dana 16. rujna 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 1.452,01 eura od dana 16. listopada 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 1.452,01 eura od dana 16. studenog 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 1.386,01 eura od dana 16. prosinca 2015. godine pa do isplate,

- iznos od 1.518,01 eura od dana 16. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 1.386,01 eura od dana 16. veljače 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 1.392,13 eura od dana 16. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 1.524,85 eura od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 1.392,25 eura od dana 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 1.458,55 eura od dana 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 1.458,55 eura od dana 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 978,16 eura od dana 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 1.524,85 eura od dana 16. rujna 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 1.458,55 eura od dana 16. listopada 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 1.392,25 eura od dana 16. studenog 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 1.458,55 eura od dana 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- iznos od 1.458,55 eura od dana 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 1.458,55 eura od dana 16. veljače 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 1.331,69 eura od dana 16. ožujka 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 1.531,44 eura od dana 16. travnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 948,45 eura od dana 16. svibnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 876,84 eura od dana 16. lipnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 917,37 eura od dana 16. srpnja 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 1.111,50 eura od dana 16. kolovoza 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 1.531,44 eura od dana 16. rujna 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 1.398,27 eura od dana 16. listopada 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 1.000,33 eura od dana 16. studenog 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 1.000,33 eura od dana 16. prosinca 2017. godine pa do isplate,

- iznos od 933,74 eura od dana 16. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 1.066,91 eura od dana 16. veljače 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 872,89 eura od dana 16. ožujka 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 1.006,63 eura od dana 16. travnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 939,76 eura od dana 16. svibnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 1.073,50 eura od dana 16. lipnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 939,76 eura od dana 16. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 1.006,63 eura od dana 16. kolovoza 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 1.073,50 eura od dana 16. rujna 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 872,89 eura od dana 16. listopada 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 1.073,50 eura od dana 16. studenog 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 1.006,63 eura od dana 16. prosinca 2018. godine pa do isplate,

- iznos od 939,76 eura od dana 16. siječnja 2019. godine pa do isplate,

- iznos od 1.538,03 eura od dana 16. veljače 2019. godine pa do isplate,

- iznos od 604,42 eura od dana 16. ožujka 2019. godine pa do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 08720210702 isplatiti tužitelju ŽD s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime božićnice za 2017. i 2018. godinu, iznos od ukupno 199,09 eura neto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 92,91 eura neto od dana 23. prosinca 2017. godine do isplate;

- iznos od 106,18 eura neto od dana 21. prosinca 2018. godine do isplate. i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 08720210702 isplatiti tužitelju ŽD s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uskrsnice za 2018. godinu iznos od ukupno 26,54 eura neto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30. ožujka 2018. godine do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 08720210702 isplatiti tužitelju ŽD s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime regresa za 2018. godinu, iznos od 199,08 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. srpnja 2018. godine do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 08720210702 isplatiti tužitelju ŽD s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime jubilarne nagrade iznos od 464,53 eura neto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

6. Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 08720210702 isplatiti tužitelju ŽD s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime dara za dijete iznos od 318,53 eura neto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 53,09 eura neto od dana 15. siječnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 53,09 eura neto od dana 8. prosinca 2015. godine do isplate,

- iznos od 53,09 eura neto od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate,

- iznos od 53,09 eura neto od dana 5. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 26,54 eura neto od dana 29. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 79,63 eura neto od dana 4. prosinca 2018. godine do isplate. i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

7. Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o. sa sjedištem u [adresa] OIB: 08720210702 naknaditi tužitelju ŽD s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana“

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

„Nalaže se tužitelju PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženiku HŽ CARGO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 08720210702, iznos od 15.926,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana“

III. Nalaže se tužitelju ŽD s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku HŽ CARGO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 08720210702, prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 7.844,53 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika, zadnje temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 708/12 od 28. rujna 2012. sukladno kojemu je obavljao poslove radnog mjesta Voditelja reinženjeringa poslovnih procesa i urednika za portale i WEB u jedinici kabinet Službe za IT tehnologiju. Navedeni ugovor prestao je temeljem tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 708/12, pod brojem 1126/2014, od 19. kolovoza 2014. Protiv navedene odluke o otkazu, a koju je tužitelj zaprimio 20. kolovoza 2014., tužitelj je 2. rujna 2014. podnio Zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio, a nakon toga i tužbu Općinskom radnom sudu u Zagrebu te time pokrenuo postupak radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, a koji se postupak vodio pred Naslovnim sudom pod brojem Pr-9039/14. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9039/14 od 26. siječnja 2017. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, a onda, po žalbi tužitelja, presuda biva dijelom izmijenjena te tužbeni zahtjev djelomično usvojen presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-136/2017 od 13. veljače 2019. Navedenom županijskom presudom utvrđen je nedopuštenim otkaz ugovora o radu što ga je tuženik svojom Odlukom od 19. kolovoza 2014. dao tužitelju te je utvrđeno da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Otkaz što ga je tuženik dao tužitelju je pravomoćnom presudom utvrđen nedopuštenim, dok tužbeni zahtjev u dijelu obveze vraćanja tužitelja na rad nije usvojen pa je u odnosu na taj dio protiv pravomoćne presude tužitelj izjavio reviziju o kojoj odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske. Kako je otkaz ugovora o radu što ga je tuženik dao tužitelju utvrđen nedopuštenim, odnosno utvrđeno je da po toj osnovi radni odnos tužitelja kod tuženika nije zakonito prestao, tuženik je u obvezi vratiti tužitelja u pravnu poziciju u kojoj bi on bio da nije bilo nezakonitog otkazivanja, dakle, isplatiti mu dugovane plaće i priznati prava od dana prestanka ugovora o radu temeljem nezakonitog otkaza do dana pravomoćnosti presude kojom je isti utvrđen kao nezakonit, a u slučaju prihvaćanja revizije i usvajanja tužbenog zahtjeva i u dijelu zahtijevanog vraćanja na posao, sve do dana povratka tužitelja na posao kod tuženika. Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe višekratno obraćao tuženiku sa zahtjevom za isplatu dugovane plaće/razlike plaće i drugih materijalnih prava za gore navedeno razdoblje od prestanka ugovora o radu temeljem nezakonitog otkaza, a za koje je tužitelj, zbog nezakonitog otkaza, u istom periodu bio zakinut. Povodom tužiteljevih zahtjeva održani su i sastanci između stranaka, no tuženik do dana podnošenja ove tužbe tužitelju nije isplatio niti jedan iznos s naslova predmetnih potraživanja. Temeljem gore spomenutih odluka Općinskog radnog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Rijeci kojima je otkaz dan tužitelju utvrđen nedopuštenim te odredbe članka 95. Zakona o radu („Narodne novine” 93/14, 127/17, 98/19 dalje u tekstu: ZR) prema kojoj radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, tužitelj tužbom potražuje naknade plaća za razdoblje od mjeseca siječnja 2015. godine do mjeseca veljače 2019. godine, naknadu na ime božićnice za 2017. i 2018. godinu, naknadu na ime uskrsnice za 2018. godinu te naknadu na ime neisplaćenog regresa za 2018. godinu. Potraživane iznose naknada plaća za određene mjesece (srpanj 2016. godine, 14.4. -13.7.2017. godine, 2.10.- 31.12.2018. godine) tužitelj je umanjio za iznos plaća koje je u tim mjesecima ostvario po osnovi ugovora o radu na određeno vrijeme kod drugih poslodavaca.

1.1. Nakon što je tuženik dostavio u spis izračun zatraženog potraživanja tužitelja, tužitelj, sukladno prihvaćenom izračunu tuženika, postavlja svoj specificirani tužbeni zahtjev podneskom od 6. veljače 2023. kojim potražuje isplatu neisplaćenih bruto plaća/naknada plaća za razdoblje od siječnja 2015. godine do veljače 2019. godine i ostalih materijalnih prava po osnovi i u visini iznosa kako je to navedeno u izreci, uvećanih za zakonsku zateznu kamatu. Tužitelj potražuje naknadu troškova ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovor na tužbu navodi da priznaje navode historijata tužbe pod I. te ističe da je i tuženik podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj: Gž R-136/2017 od 13.02.2019. i to protiv dijela kojim je utvrđeno da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 19. kolovoza 2014. nedopuštena pa stoga predlaže da se ovaj parnični postupak prekine do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o revizijama tužitelja i tuženika. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da tužitelj nije dostavio potvrde o visini primanja od porezne uprave iz kojih bi bila vidljiva sva primanja koja je tužitelj ostvario u utuženim periodu.

2.1. Podneskom od 2. rujna 2021. tuženik dostavlja u spis izračun zatraženog potraživanja tužitelja (pri čemu priznaje tužitelju pravo i na isplatu naknade na ime jubilarne nagrade i dara za dijete) te nakon što je tužitelj sukladno zaprimljenom obračunu tuženika postavio svoj tužbeni zahtjev, tuženik je na glavnoj raspravi održanoj 14. veljače 2023. učinio nespornim postavljenu visinu tužbenog zahtjeva, tijek zateznih kamata i vjerodostojnost dokumentacije te navode tužitelja vezane uz njegovo zaposlenje i primitke u utuženom razdoblju.

3. Tuženik je uz odgovor na tužbu postavio i protutužbeni zahtjev kojim navodi da je temeljem otkazanog ugovora o radu tužitelju isplatio iznos od 120.000,00 kn na ime otpremnine koju sada potražuje od tužitelja jer je otpala osnova temeljem koje je tužitelj tu otpremninu stekao, a sve budući je otkaz utvrđen nedopuštenim. Navedeni iznos je isplaćen na način da je tužitelju na račun 30. prosinca 2014 isplaćen iznos od 108.810,00 kn, dok mu je ustegnut iznos od 11.190,00 kn na ime troškova školovanja, a što je tužitelj odobrio izjavom od 29. prosinca 2014. Na glavnoj raspravi održanoj 14. veljače 2023. tuženik specificira svoj protutužebni zahtjev na način kako je isti naznačen u izreci.

4. Tužitelj u odgovoru na protutužbeni zahtjev ističe da osporava protutužbeni zahtjev, njegovu osnovu i visinu. Posebno tužitelj ističe kako tuženik u svakom slučaju nema osnova od tužitelja zahtijevati isplatu iznosa od 120.000,00 kuna kad taj iznos nije tužitelju isplaćen. Iznos od 11.190,00 kuna, prema navodima samog tuženika, tužitelju nije isplaćen već ustegnut po drugoj osnovi koja u međuvremenu nije otpala. Osporava se i tijek zakonske zatezne kamate na utuženi iznos kojeg tuženik naznačava od 31. prosinca 2014. Naime, ako se i uzme da bi tužitelj imao vratiti otpremninu kao nešto za stjecanje čega je nastavno i naknadno izostala/otpala pravna osnova tužitelj nipošto ne bi bio u obvezi platiti zakonske zatezne kamate obzirom je on kao stjecatelj te otpremnine pošteni stjecatelj. Tužitelj se protivi i prijedlogu tuženika za prekidom ovog postupka.

4.1. Na glavnoj raspravi održanoj 14. veljače 2023. tužitelj je u konačnici učinio nespornim postavljenu visinu protutužbenog zahtjeva i tijek zakonskih zateznih kamata.

5. U ovom predmetu bila je donesena presuda kod ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr-7322/2020 od 6. travnja 2023. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kao i protutužebni zahtjev tuženika. Istom presudom naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.235,12 eura. Protiv navedene presude stranke nisu uložile žalbu te je ista postala pravomoćna 4. svibnja 2023.

6. Podneskom od podneskom od 20. svibnja 2024. tuženik je podnio ovom sudu prijedlog za ponavljanje postupka po osnovi odredbe čl. 421. st. 1. toč. 8. i 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP), navodeći da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Rev-3022/2019 od 13. ožujka 2024. prihvaćena revizija tuženika i preinačena presuda Županijskog suda u Rijeci, Poslovni broj: Gž R-136/17 od 13. veljače 2019. na način da se odbija žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Pr- 9039/14 od 26. siječnja 2017., a kojom je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena odluka o poslovno uvjetovanog otkazu tužiteljevog ugovora o radu te za utvrđenjem da radni odnos nije prestao pa se odluka u ovom postupku temelji na odluci suda koja je pravomoćno preinačena. .

7. Tužitelj se podneskom od 3. srpnja 2024. usprotivio prijedlogu tuženika za ponavljanjem postupka.

8. Navedena pravomoćna presuda ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr- 7322/2020 od 6. travnja 2023. temeljila se na pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Rijeci, pod Poslovnim brojem: Gž R-136/17 od 13. veljače 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Pr- 9039/14 od 26. siječnja 2017. na način da se utvrđuje nedopuštenim otkaz što ga je tuženik dao tužitelju Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, te je utvrđeno da tužitelju radni odnos nije prestao.

8.1. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Rev-3022/2019 od 13. ožujka 2024. prihvaćena je revizija tuženika i preinačena je presuda Županijskog suda u Rijeci, Poslovni broj: Gž R-136/17 od 13. veljače 2019. na način da se odbija žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Pr-9039/14 od 26. siječnja 2017., a kojom je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena odluka o poslovno uvjetovanog otkazu tužiteljevog ugovora o radu te za utvrđenjem da radni odnos nije prestao.

8.2. Stoga je ovaj sud rješenjem pod Poslovnim brojem: Pr-7322/2020 od 7. travnja 2025. dopustio ponavljanje postupka u ovom predmetu te je ukinuo presudu ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr-7322/2020 od 6. travnja 2023., a ujedno je ostavljeno da se o troškovima postupka nastalim povodom prijedloga za ponavljanje postupka odluči u konačnoj odluci. Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Gž R-381/2025 od 26. lipnja 2025. te je isto postalo pravomoćno s navedenim danom.

9. Nova glavna rasprava u ovom predmetu je održana 15. siječnja 2026. Na navedenoj glavnoj raspravi tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok je u cijelosti osporio protutužbeni zahtjev. Tuženik je u cijelosti ostao kod odgovora na tužbu s tim da je isti nadopunio u smislu da je otpala pravna osnova tužbe i tužbenog zahtjeva iz razloga što je odluka o otkazu ugovora o radu pravomoćno proglašena dopuštenom. Tuženik je u cijelosti ostao kod protutužbenog zahtjeva.

10. Sud je tijekom ponovljenog postupka pročitao svu dokumentaciju koja je priložena spisu.

11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sukladno čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da su tužbeni zahtjev tužitelja te protutužbeni zahtjev tuženika u cijelosti neosnovani.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao bivšeg radnika tuženika za isplatom naknade plaće i ostalih materijalnih prava za razdoblje od mjeseca siječnja 2015. godine do mjeseca veljače 2019., odnosno od dana prestanka ugovora o radu temeljem nezakonitog otkaza do dana pravomoćnosti presude kojom je isti utvrđen kao nezakonit. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika za povratom isplaćene otpremnine od tužitelja jer je otpala osnova temeljem koje je tužitelj tu otpremninu stekao.

13. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika, zadnje temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 708/12 od 28. rujna 2012. sukladno kojemu je obavljao poslove radnog mjesta Voditelja reinženjeringa poslovnih procesa i urednika za portale i WEB u jedinici kabinet Službe za IT tehnologiju,

- da je navedeni ugovor prestao temeljem tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 708/12, pod brojem 1126/2014, od 19. kolovoza 2014.,

- da je tužitelj u srpnju 2016. godine, od 14. travnja do 13. srpnja 2017. te od 2. listopada do 31. prosinca 2018. ostvario primanja po osnovi ugovora o radu na određeno vrijeme kod drugih poslodavaca,

- da tuženik u utuženom razdoblju nije tužitelju isplatio naknadu plaće niti ostala materijalna prava (božićnicu, uskrsnicu, regres, jubilarnu nagradu, dar za dijete),

- da je tuženik 30. prosinca 2014. isplatio tužitelju na ime otpremnine iznos od 108,810,00 kn temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19. kolovoza 2014., kao i da je tuženik ustegnuo tužitelju isplatu daljnjeg iznosa na ime otpremnine od 11.190,00 kn i to na ime troškova školovanja, što je tužitelj odobrio izjavom od 29. prosinca 2014.,

- da je tužitelj 2. rujna 2014. protiv navedene Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19. kolovoza 2014., a koju je tužitelj zaprimio 20. kolovoza 2014., podnio Zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio, a nakon toga i tužbu Općinskom radnom sudu u Zagrebu te time pokrenuo postupak radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, a koji se vodio kod ovog suda pod brojem: Pr-9039/14,

- da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, pod Poslovnim brojem:

Pr-9039/14 od 26. siječnja 2017. u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi nedopuštenim otkaz što ga je tuženik dao tužitelju Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19. kolovoza 2014. te da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč.I./1. izreke), da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na rad na radno mjesto sukladno sklopljenom Ugovoru o radu od 28. rujna 2012. (toč.I./2.) te da se naloži tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka (toč.I./3.), dok je toč. II. izreke naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka,

- da je povodom žalbe tužitelja, presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9039/14 od 26. siječnja 2017. djelomično preinačena te tužbeni zahtjev djelomično usvojen presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-136/2017 od 13. veljače 2019., na način da je utvrđen nedopuštenim otkaz ugovora o radu što ga je tuženik svojom Odlukom od 19. kolovoza 2014. dao tužitelju te je utvrđeno da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, dok tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu obveze vraćanja tužitelja na rad nije usvojen,

- da je protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-136/2017 od 13. veljače 2019. kojim nije usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je tražio vraćanje na rad na radno mjesto sukladno sklopljenom Ugovoru o radu od 28. rujna 2012. tužitelj izjavio reviziju o kojoj u vrijeme podnošenja tužbe u predmetu broj: Pr-

7322/2020 odlučivao Vrhovni sud Republike Hrvatske,

- da je protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj: Gž R-136/2017 od 13. veljače 2019. i tuženik podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske i to protiv dijela presuda kojim je utvrđeno da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od 19. kolovoza 2014. nedopuštena i kojom je utvrđeno da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao,

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev- 3022/2019 od 13. ožujka 2024. prihvaćena revizija tuženika i preinačena presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž R-136/17 od 13. veljače 2019. (u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Pr- 9039/14 od 26. siječnja 2017. u toč.I./1., toč.I./3. i toč. II. izreke te u dijelu kojim je odlučeno o naknadi troškova postupka tužitelja) te se sudi „Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, Poslovni broj Pr-9039/14-25 od 26. siječnja 2017. u toč. I./1., toč. I./3. i toč. II. izreke.“,

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Rev- 3022/2019 od 13. ožujka 2024. odbijena revizija tužitelja.

13.1. Među strankama u konačnici nisu sporne visine konačno postavljenog tužbenog zahtjeva niti protutužbenog zahtjeva, kao niti tijek zakonskih zateznih kamata.

14. Među strankama je sporna pravna osnova tužbe i protutužbenog zahtjeva.

U odnosu na tužbeni zahtjev:

15. Odredbom čl. 95. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR), propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

16. U predmetnom postupku tužitelj je potraživao naknade plaće, božićnice, uskrsnice i dar za dijete temeljem pravomoćne presude kojom je bilo utvrđeno da je otkaz ugovora o radu nedopušten i da mu radni odnos nije prestao.

17. Kako je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Rev- 3022/2019 od 13. ožujka 2024., prihvaćena revizija tuženika i preinačena presuda Županijskog suda u Rijeci, Poslovni broj: Gž R-136/17 od 13. veljače 2019. na način da se odbija žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Pr-9039/14 od 26. siječnja 2017., a kojom je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanog otkazu tužiteljevog ugovora o radu od 19. kolovoza 2014. te da radni odnos tužitelja nije prestao, to je upravo presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Rev-3022/2019 od 13. ožujka 2024., utvrđeno da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja od 19. kolovoza 2014. dopuštena i da je tužitelju radni odnos prestao upravo donošenjem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19. kolovoza 2014.

18. Slijedom navedenog, neosnovano tužitelj tužbom u ovom predmetu, a temeljem odredbe čl. 95. ZR, potražuje pravo na naknadu plaće i drugih materijalnih prava za razdoblje od prestanka ugovora o radu temeljem nezakonitog otkaza do dana pravomoćnosti presude kojom je isti utvrđen kao nezakonit. Naime, kao što je već navedeno, u konkretnom slučaju do prekida rada tužitelja kod tuženika u utuženom razdoblju nije došlo krivnjom tuženika kao poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje tužitelj kao radnik nije odgovoran, već je do prekida rada tužitelja kod tuženika u utuženom razdoblju došlo iz razloga što je tuženik donio dopuštenu i zakonitu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kako je to utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom. Stoga je otpala pravna osnova tužiteljevog prava na naknadu plaće i drugih materijalnih prava.

19. Radi navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

U odnosu na protutužbeni zahtjev:

20. U odnosu na protutužbeni zahtjev imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koje reguliraju pitanje stjecanja bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

21. Iz Odluke tuženika od 20. studenog 2014. utvrđeno je da je tužitelj u skladu s točkom IV. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 17. srpnja 2008. bio dužan završiti diplomski studij najkasnije u roku od tri godine od dana upisa studija te da tužitelj ovu obvezu nije ispoštovao pa je stoga sukladno toč. V. Ugovora tužitelj dužan vratiti poslodavcu do tada uložena financijska sredstva za njegov diplomski studij koji je tuženik platio Fakultetu prometnih znanosti u ukupnom iznosu od 11.190,00 kn.

22. Iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik 30. prosinca 2014. na račun tužitelja isplatio iznos od 108.810,00 kn na ime otpremnine temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 25. rujna 2012. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik uskratio tužitelju isplatu iznosa od 11.1901,00 kn s osnove otpremnine a sve na ime troškova školovanja tužitelja. Također iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika Željka Picukarića dao svoju suglasnost da mu se od otpremnine koja mu pripada prema Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19. kolovoza 2014. u cijelosti ustegne dužni iznos od 11.190,00 kn na ime obveza povrata uloženih financijskih sredstava za troškove njegovog školovanja, diplomskog studija na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, a koja obveza proistječe iz točke V. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 17. srpnja 2008.

23. Sve ove utvrđene činjenice tužitelj tijekom postupka nije ničim osporio.

24. Kao što je već navedeno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Rev-3022/2019 od 13. ožujka 2024. utvrđeno da je poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelja koji mu je tuženik dao Odlukom od 19. kolovoza 2014., dopušten i da je tužitelj radni odnos prestao upravo donošenjem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19. kolovoza 2014. Stoga kako je navedena Odluka o otkazu pravomoćno utvrđena dopuštenom to je tuženik osnovano temeljem otkazanog ugovora o radu tužitelju isplatio navedene iznose na ime otpremnine. Stoga u konkretnom slučaju tuženik ne ostvaruje pravo za povratom isplaćene otpremnine jer nije otpala osnova temeljem koje je tužitelj tu otpremninu stekao.

25. Radi navedenog valjalo je odbiti i protutužbeni zahtjev.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove.

U odnosu na tužbeni zahtjev:

27. S obzirom da je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom, dužan je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

28. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući je tuženik zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti tužbenog zahtjeva (vps 63.891,30 eura) i priloženom troškovniku.

28.1. Tako su tuženiku priznati slijedeći zatraženi troškovi: za sastav odgovora na tužbu 500 (prema Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 22. travnja 2021. 500 bodova (prema Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 4. travnja 2022. 500 bodova (prema Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 14. veljače 2023. 500 bodova (prema Tbr. 9/1 OT), za sastav izvanrednog pravnog lijeka – prijedloga za ponavljanje postupka od 20. svibnja 2024. 750 bodova (prema Tbr. 10/5 OT), za sastav podnesaka od 7. listopada 2024. zatraženih 100 bodova (iako ima pravo na 125 bodova prema Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištu održanom 7. travnja 2025. 250 bodova (prema Tbr. 9/2 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 15. siječnja 2026. 500 bodova (prema Tbr. 9/1 OT), a što ukupno iznosi 3600 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za troškove uplaćenih pristojbi po rješenju od 28. srpnja 2023. u iznosu od 1.659,03 te pristojbu na prijedlog za ponavljanje postupka u iznosu od 310,50 eura, sveukupno trošak tuženika iznosi 10.969,53 eura.

U odnosu na protutužbeni zahtjev:

29. S obzirom da je tuženik odbijen sa protutužbenim zahtjevom, dužan je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

30. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti protutužbenog zahtjeva (vps 15.926,74 eura) i priloženom troškovniku..

30.1. Tako su tužitelju priznati slijedeći zatraženi troškovi: za odgovor na protutužbeni zahtjev od 16. listopada 2020. 250 bodova (prema Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 22. travnja 2021. 250 bodova (prema Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 4. travnja 2022. 250 bodova (prema Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 14. veljače 2023. 250 bodova (prema Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 15. siječnja 2026. 250 bodova (prema Tbr. 9/1 OT), što ukupno iznosi 1250 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% sveukupno trošak tuženika iznosi 3.125 eura.

31. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav tužbe, za sastav podneska 6. veljače 2023. kojim uređuje tužbeni zahtjev te za sastav podneska od 4. srpnja 2024. kojim odgovara na prijedlog tuženika za ponavljanje postupka, budući da je tužitelj odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom, kao i zbog činjenice da je tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka usvojen.

32. Kada se izvrši prijeboj priznatih troškova tužitelju i tuženiku, preostaje da je tužitelj dužan platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.844,53 eura.

33. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 5. veljače 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika