Zakon.hr

Poslovni broj: P-700/2019-53

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja PG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Addiko bank d.d. (OIB: 14036333877), Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupan po punomoćniku Iris Šanjug, odvjetnici u odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 25, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Lucije Mišković, odvjetnice u odvjetničkom uredu Bože Vrkića u Zadru i zamjenika punomoćnice tuženika Tomislava Gambiraže, odvjetnika u Zadru, presude objavljene dana 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu, broj ugovora 236-260/2006, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zaključen između tužitelja i tuženika dana 02. listopada 2006. god. ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti–vratiti tužitelju iznos od 84.751,11 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

iznos od 449,15 EUR sa kamatom od 01.12.2006. godine

iznos od 442,35 EUR sa kamatom od 05.01.2007. godine

iznos od 441,57 EUR sa kamatom od 01.02.2007. godine

iznos od 441,90 EUR sa kamatom od 02.04.2007. godine

iznos od 434,88 EUR sa kamatom od 02.05.2007. godine

iznos od 439,18 EUR sa kamatom od 02.05.2007. godine

iznos od 13,23 EUR sa kamatom od 08.05.2007. godine

iznos od 431,19 EUR sa kamatom od 01.06.2007. godine

iznos od 428,66 EUR sa kamatom od 02.07.2007. godine

iznos od 429,26 EUR sa kamatom od 06.08.2007. godine

iznos od 430,22 EUR sa kamatom od 06.09.2007. godine

iznos od 446,58 EUR sa kamatom od 01.10.2007. godine

iznos od 445,22 EUR sa kamatom od 02.11.2007. godine

iznos od 272,98 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine

iznos od 72,15 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine

iznos od 105,47 EUR sa kamatom od 03.12.2007. godine

iznos od 449,92 EUR sa kamatom od 02.01.2008. godine

iznos od 458,42 EUR sa kamatom od 01.02.2008. godine

iznos od 461,63 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine

iznos od 5,58 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine

iznos od 516,28 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine

iznos od 0,43 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine

iznos od 505,02 EUR sa kamatom od 05.05.2008. godine

iznos od 115,18 EUR sa kamatom od 02.06.2008. godine

iznos od 388,75 EUR sa kamatom od 02.06.2008. godine

iznos od 141,25 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine

iznos od 368,93 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine

iznos od 161,98 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine

iznos od 338,13 EUR sa kamatom od 01.08.2008. godine

iznos od 501,45 EUR sa kamatom od 01.09.2008. godine

iznos od 21,31 EUR sa kamatom od 01.10.2008. godine

iznos od 487,02 EUR sa kamatom od 01.10.2008. godine

iznos od 42,95 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine

iznos od 509,15 EUR sa kamatom od 03.11.2008. godine

iznos od 527,36 EUR sa kamatom od 02.12.2008. godine

iznos od 20,76 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 05.01.2009. godine

iznos od 19,91 EUR sa kamatom od 23.01.2009. godine

iznos od 573,35 EUR sa kamatom od 02.02.2009. godine

iznos od 22,18 EUR sa kamatom od 02.03.2009. godine

iznos od 555,70 EUR sa kamatom od 03.03.2009. godine

iznos od 3,66 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

iznos od 561,31 EUR sa kamatom od 06.04.2009. godine

iznos od 8,54 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

iznos od 560,12 EUR sa kamatom od 04.05.2009. godine

iznos od 66,63 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine

iznos od 494,22 EUR sa kamatom od 02.06.2009. godine

iznos od 75,63 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine

iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 01.07.2009. godine

iznos od 477,96 EUR sa kamatom od 06.07.2009. godine

iznos od 52,07 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine

iznos od 502,54 EUR sa kamatom od 03.08.2009. godine

iznos od 75,27 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine

iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 01.09.2009. godine

iznos od 484,24 EUR sa kamatom od 04.09.2009. godine

iznos od 85,61 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine

iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 01.10.2009. godine

iznos od 470,30 EUR sa kamatom od 06.10.2009. godine

iznos od 122,78 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine

iznos od 430,83 EUR sa kamatom od 04.11.2009. godine

iznos od 139,02 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine

iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 01.12.2009. godine

iznos od 422,22 EUR sa kamatom od 07.12.2009. godine

iznos od 160,89 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine

iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 04.01.2010. godine

iznos od 406,24 EUR sa kamatom od 05.01.2010. godine

iznos od 30,89 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine

iznos od 542,31 EUR sa kamatom od 03.02.2010. godine

iznos od 27,54 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine

iznos od 545,76 EUR sa kamatom od 05.03.2010. godine

iznos od 0,19 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine

iznos od 570,71 EUR sa kamatom od 07.04.2010. godine

iznos od 589,75 EUR sa kamatom od 04.05.2010. godine

iznos od 10,12 EUR sa kamatom od 17.05.2010. godine

iznos od 102,00 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine

iznos od 490,49 EUR sa kamatom od 04.06.2010. godine

iznos od 596,98 EUR sa kamatom od 02.07.2010. godine

iznos od 39,82 EUR sa kamatom od 23.07.2010. godine

iznos od 614,30 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine

iznos od 642,93 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine

iznos od 15,18 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine

iznos od 618,33 EUR sa kamatom od 01.10.2010. godine

iznos od 13,70 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine

iznos od 604,17 EUR sa kamatom od 03.11.2010. godine

iznos od 649,47 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine

iznos od 669,02 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine

iznos od 39,92 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine

iznos od 608,53 EUR sa kamatom od 01.02.2011. godine

iznos od 53,51 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine

iznos od 598,73 EUR sa kamatom od 04.03.2011. godine

iznos od 63,31 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine

iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 02.04.2011. godine

iznos od 575,68 EUR sa kamatom od 04.04.2011. godine

iznos od 20,00 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine

iznos od 628,36 EUR sa kamatom od 04.05.2011. godine

iznos od 109,19 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine

iznos od 580,46 EUR sa kamatom od 03.06.2011. godine

iznos od 121,39 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine

iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 02.07.2011. godine

iznos od 560,45 EUR sa kamatom od 04.07.2011. godine

iznos od 128,13 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine

iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine

iznos od 626,14 EUR sa kamatom od 03.08.2011. godine

iznos od 102,25 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine

iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 02.09.2011. godine

iznos od 631,89 EUR sa kamatom od 02.09.2011. godine

iznos od 96,51 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine

iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 01.10.2011. godine

iznos od 596,58 EUR sa kamatom od 03.10.2011. godine

iznos od 131,82 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine

iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 02.11.2011. godine

iznos od 530,26 EUR sa kamatom od 04.11.2011. godine

iznos od 651,89 EUR sa kamatom od 05.12.2011. godine

iznos od 14,13 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine

iznos od 650,1 EUR sa kamatom od 05.01.2012. godine

iznos od 51,75 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine

iznos od 623,78 EUR sa kamatom od 01.02.2012. godine

iznos od 48,44 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine

iznos od 627,08 EUR sa kamatom od 02.03.2012. godine

iznos od 74,77 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine

iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 02.04.2012. godine

iznos od 595,48 EUR sa kamatom od 03.04.2012. godine

iznos od 106,37 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine

iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 02.05.2012. godine

iznos od 565,09 EUR sa kamatom od 07.05.2012. godine

iznos od 168,56 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine

iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 01.06.2012. godine

iznos od 508,35 EUR sa kamatom od 11.06.2012. godine

iznos od 7,68 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine

iznos od 664,42 EUR sa kamatom od 04.07.2012. godine

iznos od 24,16 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine

iznos od 648,56 EUR sa kamatom od 07.08.2012. godine

iznos od 13,47 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine

iznos od 654,64 EUR sa kamatom od 06.09.2012. godine

iznos od 8,97 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine

iznos od 651,95 EUR sa kamatom od 05.10.2012. godine

iznos od 35,05 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine

iznos od 634,5 EUR sa kamatom od 06.11.2012. godine

iznos od 674,96 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine

iznos od 42,73 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine

iznos od 630,24 EUR sa kamatom od 08.01.2013. godine

iznos od 656,81 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine

iznos od 51,87 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine

iznos od 616,23 EUR sa kamatom od 01.03.2013. godine

iznos od 72,34 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine

iznos od 598,72 EUR sa kamatom od 04.04.2013. godine

iznos od 89,86 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine

iznos od 577,42 EUR sa kamatom od 03.05.2013. godine

iznos od 111,16 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine

iznos od 542,59 EUR sa kamatom od 07.06.2013. godine

iznos od 132,71 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine

iznos od 517,73 EUR sa kamatom od 04.07.2013. godine

iznos od 229,76 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine

iznos od 425,45 EUR sa kamatom od 07.08.2013. godine

iznos od 263,12 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine

iznos od 396,69 EUR sa kamatom od 04.09.2013. godine

iznos od 291,89 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine

iznos od 376,32 EUR sa kamatom od 07.10.2013. godine

iznos od 312,26 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine

iznos od 351,55 EUR sa kamatom od 04.11.2013. godine

iznos od 337,03 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine

iznos od 329,64 EUR sa kamatom od 03.12.2013. godine

iznos od 372,21 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine

iznos od 296,21 EUR sa kamatom od 03.01.2014. godine

iznos od 392,37 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine

iznos od 151,69 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine

iznos od 284,72 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine

iznos od 261,91 EUR sa kamatom od 25.03.2014. godine

iznos od 1,95 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine

iznos od 542,91 EUR sa kamatom od 07.04.2014. godine

iznos od 52,77 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine

iznos od 489,01 EUR sa kamatom od 02.05.2014. godine

iznos od 106,67 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine

iznos od 433,08 EUR sa kamatom od 03.06.2014. godine

iznos od 162,59 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine

iznos od 379,69 EUR sa kamatom od 10.07.2014. godine

iznos od 162,89 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine

iznos od 383,88 EUR sa kamatom od 07.08.2014. godine

iznos od 211,79 EUR sa kamatom od 01.09.2014. godine

iznos od 336,72 EUR sa kamatom od 04.09.2014. godine

iznos od 260,53 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine

iznos od 288,69 EUR sa kamatom od 06.10.2014. godine

iznos od 305,4 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine

iznos od 247,24 EUR sa kamatom od 05.11.2014. godine

iznos od 348,43 EUR sa kamatom od 01.12.2014. godine

iznos od 206,59 EUR sa kamatom od 02.12.2014. godine

iznos od 256,36 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine

iznos od 298,17 EUR sa kamatom od 08.01.2015. godine

iznos od 32,05 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine

iznos od 522,43 EUR sa kamatom od 09.02.2015. godine

iznos od 6,88 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine

iznos od 547,59 EUR sa kamatom od 03.03.2015. godine

iznos od 25,28 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine

iznos od 297,73 EUR sa kamatom od 07.04.2015. godine

iznos od 529,2 EUR sa kamatom od 07.04.2015. godine

iznos od 66,48 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine

iznos od 190,28 EUR sa kamatom od 05.05.2015. godine

iznos od 418,67 EUR sa kamatom od 01.06.2015. godine

iznos od 135,81 EUR sa kamatom od 09.06.2015. godine

iznos od 459,86 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine

iznos od 95,02 EUR sa kamatom od 06.07.2015. godine

iznos od 23,10 EUR sa kamatom od 29.07.2015. godine

iznos od 477,55 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine

iznos od 76,93 EUR sa kamatom od 17.08.2015. godine

iznos od 478,92 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine

iznos od 75,85 EUR sa kamatom od 03.09.2015. godine

iznos od 28,75 EUR sa kamatom od 30.09.2015. godine

iznos od 525,74 EUR sa kamatom od 06.10.2015. godine

iznos od 71,52 EUR sa kamatom od 31.10.2015. godine

iznos od 482,96 EUR sa kamatom od 09.11.2015. godine

iznos od 1,23 EUR sa kamatom od 30.11.2015. godine

iznos od 553,25 EUR sa kamatom od 07.12.2015. godine

iznos od 7,66 EUR sa kamatom od 31.12.2015. godine

iznos od 546,82 EUR sa kamatom od 11.01.2016. godine

iznos od 168,30 EUR sa kamatom od 01.02.2016. godine

iznos od 386,86 EUR sa kamatom od 08.02.2016. godine

iznos od 208,81 EUR sa kamatom od 29.02.2016. godine

iznos od 345,67 EUR sa kamatom od 11.03.2016. godine

iznos od 250 EUR sa kamatom od 31.03.2016. godine

iznos od 305,16 EUR sa kamatom od 08.04.2016. godine

iznos od 290,51 EUR sa kamatom od 30.04.2016. godine

iznos od 263,97 EUR sa kamatom od 12.05.2016. godine

iznos od 331,70 EUR sa kamatom od 31.05.2016. godine

iznos od 257,96 EUR sa kamatom od 03.06.2016. godine

iznos od 27,56 EUR sa kamatom od 24.06.2016. godine

iznos od 310,15 EUR sa kamatom od 30.06.2016. godine

iznos od 313,76 EUR sa kamatom od 15.07.2016. godine

iznos od 185,81 EUR sa kamatom od 08.08.2016. godine

iznos od 387,85 EUR sa kamatom od 12.08.2016. godine

iznos od 22,02 EUR sa kamatom od 31.08.2016. godine

iznos od 572,12 EUR sa kamatom od 13.09.2016. godine

iznos od 594,79 EUR sa kamatom od 06.10.2016. godine

iznos od 603,36 EUR sa kamatom od 07.11.2016. godine

iznos od 603,23 EUR sa kamatom od 09.12.2016. godine

iznos od 612,78 EUR sa kamatom od 11.01.2017. godine

iznos od 604,69 EUR sa kamatom od 07.02.2017. godine

iznos od 604,02 EUR sa kamatom od 06.03.2017. godine

iznos od 604,65 EUR sa kamatom od 05.04.2017. godine

iznos od 597,78 EUR sa kamatom od 03.05.2017. godine

iznos od 647,69 EUR sa kamatom od 07.06.2017. godine

iznos od 262,07 EUR sa kamatom od 03.07.2017. godine

iznos od 298,63 EUR sa kamatom od 04.07.2017. godine

iznos od 565,89 EUR sa kamatom od 31.07.2017. godine

iznos od 562,95 EUR sa kamatom od 31.08.2017. godine

iznos od 182,01 EUR sa kamatom od 30.09.2017. godine

iznos od 388,05 EUR sa kamatom od 03.10.2017. godine

iznos od 8,46 EUR sa kamatom od 31.10.2017. godine

iznos od 552,20 EUR sa kamatom od 03.11.2017. godine

iznos od 43,40 EUR sa kamatom od 30.11.2017. godine

iznos od 518,88 EUR sa kamatom od 05.12.2017. godine

iznos od 76,71 EUR sa kamatom od 31.12.2017. godine

iznos od 464,53 EUR sa kamatom od 05.01.2018. godine

iznos od 13,27 EUR sa kamatom od 05.01.2018. godine

iznos od 553,45 EUR sa kamatom od 07.02.2018. godine

iznos od 557,44 EUR sa kamatom od 08.03.2018. godine

iznos od 542,84 EUR sa kamatom od 09.04.2018. godine

iznos od 504,35 EUR sa kamatom od 30.04.2018. godine

iznos od 39,82 EUR sa kamatom od 02.05.2018. godine

iznos od 570,71 EUR sa kamatom od 14.06.2018. godine

iznos od 532,22 EUR sa kamatom od 04.07.2018. godine

iznos od 557,44 EUR sa kamatom od 03.08.2018. godine

iznos od 238,90 EUR sa kamatom od 07.08.2018. godine

iznos od 573,36 EUR sa kamatom od 04.09.2018. godine

iznos od 325,17 EUR sa kamatom od 03.10.2018. godine

iznos od 66,36 EUR sa kamatom od 05.11.2018. godine

iznos od 570,71 EUR sa kamatom od 05.11.2018. godine

iznos od 496,38 EUR sa kamatom od 17.12.2018. godine

iznos od 528,90 EUR sa kamatom od 15.01.2019. godine

iznos od 106,18 EUR sa kamatom od 15.01.2019. godine

iznos od 504,35 EUR sa kamatom od 07.02.2019. godine

iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 11.03.2019. godine

iznos od 37,69 EUR sa kamatom od 28.03.2019. godine

iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 12.04.2019. godine

iznos od 45,13 EUR sa kamatom od 19.04.2019. godine

iznos od 560,49 EUR sa kamatom od 06.05.2019. godine

iznos od 606,68 EUR sa kamatom od 14.06.2019. godine

iznos od 583,98 EUR sa kamatom od 05.07.2019. godine

iznos od 577,34 EUR sa kamatom od 07.08.2019. godine

iznos od 588,36 EUR sa kamatom od 09.09.2019. godine

iznos od 587,03 EUR sa kamatom od 04.10.2019. godine

iznos od 591,94 EUR sa kamatom od 04.11.2019. godine

iznos od 588,69 EUR sa kamatom od 09.12.2019. godine

iznos od 637,07 EUR sa kamatom od 07.01.2020. godine

iznos od 570,71 EUR sa kamatom od 05.02.2020. godine

iznos od 583,98 EUR sa kamatom od 04.03.2020. godine

iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 17.03.2020. godine

iznos od 514,96 EUR sa kamatom od 19.05.2020. godine

iznos od 703,43 EUR sa kamatom od 12.06.2020. godine

iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 18.06.2020. godine

iznos od 796,34 EUR sa kamatom od 29.06.2020. godine

iznos od 643,04 EUR sa kamatom od 03.08.2020. godine

iznos od 610,52 EUR sa kamatom od 03.08.2020. godine

iznos od 46,85 EUR sa kamatom od 25.08.2020. godine

iznos od 605,48 EUR sa kamatom od 01.09.2020. godine

iznos od 5,04 EUR sa kamatom od 01.09.2020. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, pa do isplate ,a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Usvaja se podredni tužbeni zahtjev kako slijedi:

„1. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.3 i čl.6 Ugovora o kreditu broj236-260/2006 koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 02.listopada 2006. godine te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije bio dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF.

2. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i ništetne valutne klauzule, odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 21.372,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

iznos od 7,14 EUR sa kamatom od 1.2.2008 godine

iznos od 10,35 EUR sa kamatom od 29.2.2008 godine

iznos od 70,57 EUR sa kamatom od 31.3.2008 godine

iznos od 54,17 EUR sa kamatom od 5.5.2008 godine

iznos od 52,64 EUR sa kamatom od 2.6.2008 godine

iznos od 58,90 EUR sa kamatom od 30.6.2008 godine

iznos od 56,59 EUR sa kamatom od 1.8.2008. godine

iznos od 50,16 EUR sa kamatom od 1.9.2008 godine

iznos od 57,05 EUR sa kamatom od 1.10.2008. godine

iznos od 1,82 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine

iznos od 99,00 EUR sa kamatom od 03.11.2008. godine

iznos od 76,08 EUR sa kamatom od 02.12.2008. godine

iznos od 1,15 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine

iznos od 99,22 EUR sa kamatom od 05.01.2009. godine

iznos od 19,91 EUR sa kamatom od 23.01.2009. godine

iznos od 121,89 EUR sa kamatom od 02.02.2009. godine

iznos od 1,52 EUR sa kamatom od 02.03.2009. godine

iznos od 125,07 EUR sa kamatom od 03.03.2009. godine

iznos od 0,21 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine

iznos od 113,48 EUR sa kamatom od 06.04.2009. godine

iznos od 0,51 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine

iznos od 116,87 EUR sa kamatom od 04.05.2009. godine

iznos od 2,77 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine

iznos od 106,80 EUR sa kamatom od 02.06.2009. godine

iznos od 2,13 EUR sa kamatom od 30.6.2009 godine

iznos od 100,18 EUR sa kamatom od 6.7.2009 godine

iznos od 1,65 EUR sa kamatom od 31.7.2009 godine

iznos od 101,67 EUR sa kamatom od 3.8.2009 godine

iznos od 2,92 EUR sa kamatom od 31.8.2009 godine

iznos od 105, 31 EUR sa kamatom od 4.9.2009 godine

iznos od 3,27 EUR sa kamatom od 30.9.2009 godine

iznos od 101,36 EUR sa kamatom od 6.10.2009 godine

iznos od 3,81 EUR sa kamatom od 2.11.2009 godine

iznos od 98,51 EUR sa kamatom od 4.11.2009 godine

iznos od 6,17 EUR sa kamatom od 30.11.2009 godine

iznos od 103,80 EUR sa kamatom od 7.12.2009 godine

iznos od 8,83 EUR sa kamatom od 31.12.2009 godine

iznos od 107,04 EUR sa kamatom od 5.1.2010 godine

iznos od 2,14 EUR sa kamatom od 1.2.2010 godine

iznos od 119,77 EUR sa kamatom od 3.2.2010 godine

iznos od 1,82 EUR sa kamatom od 1.3.2010 godine

iznos od 120,20 EUR sa kamatom od 5.3.2010 godine

iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 31.3.2010 godine

iznos od 119,60 EUR sa kamatom od 7.4.2010 godine

iznos od 14,68 EUR sa kamatom od 4.5.2010 godine

iznos od 123,61 EUR sa kamatom od 4.5.2010 godine

iznos od 10,12 EUR sa kamatom od 17.5.2010 godine

iznos od 9,31 EUR sa kamatom od 1.6.2010 godine

iznos od 131,82 EUR sa kamatom od 4.6.2010 godine

iznos od 145,59 EUR sa kamatom od 2.7.2010 godine

iznos od 34,94 EUR sa kamatom od 23.7.2010 godine

iznos od 0,64 EUR sa kamatom od 31.7.2010 godine

iznos od 166,90 EUR sa kamatom od 2.8.2010 godine

iznos od 191,65 EUR sa kamatom od 31.8.2010 godine

iznos od 2,35 EUR sa kamatom od 30.9.2010 godine

iznos od 179,88 EUR sa kamatom od 1.10.2010 godine

iznos od 1,87 EUR sa kamatom od 2.11.2010 godine

iznos od 165,71 EUR sa kamatom od 3.11.2010 godine

iznos od 198,19 EUR sa kamatom od 30.11.2010 godine

iznos od 217,73 EUR sa kamatom od 31.12.2010 godine

iznos od 7,48 EUR sa kamatom od 31.1.2011 godine

iznos od 189,69 EUR sa kamatom od 1.2.2011 godine

iznos od 10,66 EUR sa kamatom od 28.2.2011 godine

iznos od 190,30 EUR sa kamatom od 4.3.2011 godine

iznos od 11,74 EUR sa kamatom od 31.3.2011 godine

iznos od 175,97 EUR sa kamatom od 4.4.2011 godine

iznos od 3,76 EUR sa kamatom od 30.4.2011 godine

iznos od 193,32 EUR sa kamatom od 4.5.2011 godine

iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 31.5.2011 godine

iznos od 211,83 EUR sa kamatom od 3.6.2011 godine

iznos od 30,11 EUR sa kamatom od 30.6.2011 godine

iznos od 200,46 EUR sa kamatom od 4.7.2011 godine

iznos od 36,93 EUR sa kamatom od 1.8.2011 godine

iznos od 266,07 EUR sa kamatom od 3.8.2011 godine

iznos od 27,42 EUR sa kamatom od 31.8.2011 godine

iznos od 255,45 EUR sa kamatom od 2.9.2011 godine

iznos od 23,63 EUR sa kamatom od 30.9.2011 godine

iznos od 218,18 EUR sa kamatom od 3.10.2011 godine

iznos od 31,93 EUR sa kamatom od 31.10.2011 godine

iznos od 178,87 EUR sa kamatom od 4.11.2011 godine

iznos od 200,61 EUR sa kamatom od 5.12.2011 godine

iznos od 3,56 EUR sa kamatom od 31.12.2011 godine

iznos od 209,39 EUR sa kamatom od 5.1.2012 godine

iznos od 13,53 EUR sa kamatom od 31.1.2012 godine

iznos od 210,72 EUR sa kamatom od 1.2.2012 godine

iznos od 12,73 EUR sa kamatom od 29.2.2012 godine

iznos od 211,51 EUR sa kamatom od 2.3.2012 godine

iznos od 19,15 EUR sa kamatom od 31.3.2012 godine

iznos od 199,82 EUR sa kamatom od 3.4.2012 godine

iznos od 27,72 EUR sa kamatom od 30.4.2012 godine

iznos od 192,46 EUR sa kamatom od 7.5.2012 godine

iznos od 44,44 EUR sa kamatom od 31.5.2012 godine

iznos od 181,19 EUR sa kamatom od 11.6.2012 godine

iznos od 1,99 EUR sa kamatom od 30.6.2012 godine

iznos od 218,2 EUR sa kamatom od 4.7.2012 godine

iznos od 6,28 EUR sa kamatom od 31.7.2012 godine

iznos od 215,16 EUR sa kamatom od 7.8.2012 godine

iznos od 3,45 EUR sa kamatom od 31.8.2012 godine

iznos od 213,38 EUR sa kamatom od 6.9.2012 godine

iznos od 2,22 EUR sa kamatom od 1.10.2012 godine

iznos od 207,42 EUR sa kamatom od 5.10.2012 godine

iznos od 9,00 EUR sa kamatom od 31.10.2012 godine

iznos od 209,27 EUR sa kamatom od 6.11.2012 godine

iznos od 223,68 EUR sa kamatom od 30.11.2012 godine

iznos od 11,02 EUR sa kamatom od 31.12.2012 godine

iznos od 210,67 EUR sa kamatom od 8.1.2013 godine

iznos od 205,53 EUR sa kamatom od 31.1.2013 godine

iznos od 13,24 EUR sa kamatom od 28.2.2013 godine

iznos od 203,58 EUR sa kamatom od 1.3.2013 godine

iznos od 18,56 EUR sa kamatom od 2.4.2013 godine

iznos od 201,22 EUR sa kamatom od 4.4.2013 godine

iznos od 22,54 EUR sa kamatom od 30.4.2013 godine

iznos od 193,46 EUR sa kamatom od 3.5.2013 godine

iznos od 25,85 EUR sa kamatom od 31.5.2013 godine

iznos od 176,62 EUR sa kamatom od 7.6.2013 godine

iznos od 30,8 EUR sa kamatom od 1.7.2013 godine

iznos od 168,35 EUR sa kamatom od 4.7.2013 godine

iznos od 54,38 EUR sa kamatom od 31.7.2013 godine

iznos od 149,55 EUR sa kamatom od 7.8.2013 godine

iznos od 64,18 EUR sa kamatom od 31.8.2013 godine

iznos od 144,35 EUR sa kamatom od 4.9.2013 godine

iznos od 74,05 EUR sa kamatom od 30.9.2013 godine

iznos od 142,88 EUR sa kamatom od 7.10.2013 godine

iznos od 77,65 EUR sa kamatom od 31.10.2013 godine

iznos od 134,87 EUR sa kamatom od 4.11.2013 godine

iznos od 85,01 EUR sa kamatom od 30.11.2013 godine

iznos od 130,39 EUR sa kamatom od 3.12.2013 godine

iznos od 95,37 EUR sa kamatom od 31.12.2013 godine

iznos od 121,76 EUR sa kamatom od 3.1.2014 godine

iznos od 92,77 EUR sa kamatom od 31.1.2014 godine

iznos od 75,12 EUR sa kamatom od 28.2.2014 godine

iznos od 20,23 EUR sa kamatom od 25.3.2014 godine

iznos od 0,51 EUR sa kamatom od 31.3.2014 godine

iznos od 90,93 EUR sa kamatom od 7.4.2014 godine

iznos od 13,53 EUR sa kamatom od 30.4.2014 godine

iznos od 76,96 EUR sa kamatom od 2.5.2014 godine

iznos od 24,10 EUR sa kamatom od 31.5.2014 godine

iznos od 61,31 EUR sa kamatom od 3.6.2014 godine

iznos od 41,53 EUR sa kamatom od 30.6.2014 godine

iznos od 49,47 EUR sa kamatom od 10.7.2014 godine

iznos od 42,67 EUR sa kamatom od 31.7.2014 godine

iznos od 51,96 EUR sa kamatom od 7.8.2014 godine

iznos od 56,62 EUR sa kamatom od 1.9.2014 godine

iznos od 40,61 EUR sa kamatom od 4.9.2014 godine

iznos od 69,36 EUR sa kamatom od 30.9.2014 godine

iznos od 28,58 EUR sa kamatom od 6.10.2014 godine

iznos od 66,62 EUR sa kamatom od 5.11.2014 godine

iznos od 36,05 EUR sa kamatom od 1.12.2014 godine

iznos od 95,44 EUR sa kamatom od 1.12.2014 godine

iznos od 8,29 EUR sa kamatom od 2.12.2014 godine

iznos od 69,76 EUR sa kamatom od 31.12.2014 godine

iznos od 33,50 EUR sa kamatom od 8.1.2015 godine

iznos od 8,74 EUR sa kamatom od 31.1.2015 godine

iznos od 94,46 EUR sa kamatom od 9.2.2015 godine

iznos od 1,88 EUR sa kamatom od 28.2.2015 godine

iznos od 101,32 EUR sa kamatom od 3.3.2015 godine

iznos od 6,89 EUR sa kamatom od 31.3.2015 godine

iznos od 96,30 EUR sa kamatom od 7.4.2015 godine

iznos od 99,29 EUR sa kamatom od 30.4.2015 godine

iznos od 3,91 EUR sa kamatom od 5.5.2015 godine

iznos od 114,13 EUR sa kamatom od 1.6.2015 godine

iznos od 125,25 EUR sa kamatom od 30.6.2015 godine

iznos od 130,19 EUR sa kamatom od 31.7.2015 godine

iznos od 130,48 EUR sa kamatom od 31.8.2015 godine

iznos od 7,84 EUR sa kamatom od 30.9.2015 godine

iznos od 95,36 EUR sa kamatom od 6.10.2015 godine

iznos od 19,50 EUR sa kamatom od 31.10.2015 godine

iznos od 83,70 EUR sa kamatom od 9.11.2015 godine

iznos od 0,34 EUR sa kamatom od 30.11.2015 godine

iznos od 150,82 EUR sa kamatom od 7.12.2015 godine

iznos od 2,09 EUR sa kamatom od 31.12.2015 godine

iznos od 101,11 EUR sa kamatom od 11.1.2016 godine

iznos od 45,69 EUR sa kamatom od 1.2.2016 godine

iznos od 57,50 EUR sa kamatom od 8.2.2016 godine

iznos od 56,92 EUR sa kamatom od 29.2.2016 godine

iznos od 46,27 EUR sa kamatom od 11.3.2016 godine

iznos od 67,97 EUR sa kamatom od 31.3.2016 godine

iznos od 35,23 EUR sa kamatom od 8.4.2016 godine

iznos od 79,20 EUR sa kamatom od 30.4.2016 godine

iznos od 24,00 EUR sa kamatom od 12.5.2016 godine

iznos od 104,16 EUR sa kamatom od 31.5.2016 godine

iznos od 33,48 EUR sa kamatom od 3.6.2016 godine

iznos od 102,11 EUR sa kamatom od 30.6.2016 godine

iznos od 45,47 EUR sa kamatom od 15.7.2016 godine

iznos od 7,89 EUR sa kamatom od 31.7.2016 godine

iznos od 59,77 EUR sa kamatom od 8.8.2016 godine

iznos od 77,94 EUR sa kamatom od 12.8.2016 godine

iznos od 6,79 EUR sa kamatom od 31.8.2016 godine

iznos od 135,27 EUR sa kamatom od 13.9.2016 godine

iznos od 142,65 EUR sa kamatom od 6.10.2016 godine

iznos od 151,97 EUR sa kamatom od 7.11.2016 godine

iznos od 151,95 EUR sa kamatom od 9.12.2016 godine

iznos od 160,91 EUR sa kamatom od 11.1.2017 godine

iznos od 152,67 EUR sa kamatom od 7.2.2017 godine

iznos od 152,99 EUR sa kamatom od 6.3.2017 godine

iznos od 152,74 EUR sa kamatom od 5.4.2017 godine

iznos od 146,13 EUR sa kamatom od 3.5.2017 godine

iznos od 140,59 EUR sa kamatom od 7.6.2017 godine

iznos od 8,62 EUR sa kamatom od 30.6.2017 godine

iznos od 82,32 EUR sa kamatom od 3.7.2017 godine

iznos od 45,77 EUR sa kamatom od 4.7.2017 godine

iznos od 114,50 EUR sa kamatom od 31.7.2017 godine

iznos od 111,66 EUR sa kamatom od 31.8.2017 godine

iznos od 52,76 EUR sa kamatom od 30.9.2017 godine

iznos od 66,01 EUR sa kamatom od 3.10.2017 godine

iznos od 2,33 EUR sa kamatom od 31.10.2017 godine

iznos od 106,86 EUR sa kamatom od 3.11.2017 godine

iznos od 12,16 EUR sa kamatom od 30.11.2017 godine

iznos od 98,65 EUR sa kamatom od 5.12.2017 godine

iznos od 21,19 EUR sa kamatom od 31.12.2017 godine

iznos od 78,43 EUR sa kamatom od 5.1.2018 godine

iznos od 0,86 EUR sa kamatom od 31.1.2018 godine

iznos od 103,72 EUR sa kamatom od 7.2.2018 godine

iznos od 0,09 EUR sa kamatom od 28.2.2018 godine

iznos od 101,35 EUR sa kamatom od 8.3.2018 godine

iznos od 1,20 EUR sa kamatom od 31.3.2018 godine

iznos od 94,68 EUR sa kamatom od 9.4.2018 godine

iznos od 126,06 EUR sa kamatom od 30.4.2018 godine

iznos od 0,76 EUR sa kamatom od 31.5.2018 godine

iznos od 99,23 EUR sa kamatom od 14.6.2018 godine

iznos od 5,84 EUR sa kamatom od 30.6.2018 godine

iznos od 96,29 EUR sa kamatom od 4.7.2018 godine

iznos od 104,50 EUR sa kamatom od 3.8.2018 godine

iznos od 70,92 EUR sa kamatom od 31.8.2018 godine

iznos od 48,67 EUR sa kamatom od 4.9.2018 godine

iznos od 71,79 EUR sa kamatom od 30.9.2018 godine

iznos od 46,41 EUR sa kamatom od 3.10.2018 godine

iznos od 0,32 EUR sa kamatom od 31.10.2018 godine

iznos od 112,81 EUR sa kamatom od 5.11.2018 godine

iznos od 21,59 EUR sa kamatom od 30.11.2018 godine

iznos od 97,05 EUR sa kamatom od 17.12.2018 godine

iznos od 120,85 EUR sa kamatom od 15.1.2019 godine

iznos od 17,48 EUR sa kamatom od 31.1.2019 godine

iznos od 95,84 EUR sa kamatom od 7.2.2019 godine

iznos od 0,07 EUR sa kamatom od 28.2.2019 godine

iznos od 154,32 EUR sa kamatom od 11.3.2019 godine

iznos od 155,36 EUR sa kamatom od 12.4.2019 godine

iznos od 1,18 EUR sa kamatom od 30.4.2019 godine

iznos od 112,04 EUR sa kamatom od 6.5.2019 godine

iznos od 122,10 EUR sa kamatom od 14.6.2019 godine

iznos od 125,33 EUR sa kamatom od 5.7.2019 godine

iznos od 1,94 EUR sa kamatom od 31.7.2019 godine

iznos od 133,50 EUR sa kamatom od 7.8.2019 godine

iznos od 136,97 EUR sa kamatom od 9.9.2019 godine

iznos od 135,66 EUR sa kamatom od 4.10.2019 godine

iznos od 136,53 EUR sa kamatom od 4.11.2019 godine

iznos od 137,29 EUR sa kamatom od 9.12.2019 godine

iznos od 144,65 EUR sa kamatom od 7.1.2020 godine

iznos od 13,47 EUR sa kamatom od 31.1.2020 godine

iznos od 138,64 EUR sa kamatom od 5.2.2020 godine

iznos od 2,61 EUR sa kamatom od 29.2.2020 godine

iznos od 137,83 EUR sa kamatom od 4.3.2020 godine

iznos od 18,24 EUR sa kamatom od 17.3.2020 godine

iznos od 2,85 EUR sa kamatom od 31.3.2020 godine

iznos od 182,68 EUR sa kamatom od 19.5.2020 godine

iznos od 205,03 EUR sa kamatom od 12.6.2020 godine

iznos od 152,78 EUR sa kamatom od 18.6.2020 godine

iznos od 11,45 EUR sa kamatom od 29.6.2020 godine

iznos od 164,35 EUR sa kamatom od 30.6.2020 godine

iznos od 152,18 EUR sa kamatom od 3.8.2020 godine

iznos od 155,49 EUR sa kamatom od 31.8.2020 godine

r i j e š i o j e

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.827,85 EUR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj PG u tužbi podnesenoj 25. ožujka 2019. navodi da su stranke dana 2. listopada 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj:236-260/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je tuženik odobrio tužitelju kreditni iznos od 142.700,00 CHF. Spomenutim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,60 % (čl. 3 i čl. 6 Mjesečna otplatna rata s tom kamatnom stopom je iznosila 731,54 CHF. Tuženik je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope na što je tužitelj usmeno prigovorio dok je kasnije promijene vršio bez da o tomu obavijesti tužitelja kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužitelj nije ni imao mogućnosti za prigovor. Tužitelj je, istina, kroz mjesečne rate osjetio da je došlo do promjene tako da mu je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotni, znatno porastao međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužitelja ostali su bez ikakvog rezultata. Dakle, s niti jednom promjenom tužitelj se nije usuglasio. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope su nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Ni stanje na međunarodnom tržištu ne ide tuženiku u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu s kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvano Lobora na CHF).Od početka 2009. Libor neprestano pada tako daje tada kamatna stopa na CHF bila 0,53 % pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tuženik je tužitelju trebao spustiti kamatu. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: -Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl.96 Zakona o zaštiti potrošača; -sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl.97 st. 1 alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl.96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača su prema čl.102 toga zakona ništetne. Dakle, tuženik je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao činiti i u korist tužitelja. Kako to tuženik nije činio to je njegovo postupanje suprotno čl.296 ZOO. Odredba tuženika je pored prednjega, suprotna i čl.82 st.1. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8. te čl.111..st. 1. i 2. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača Konačno, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su u suprotnosti i sa odredbom članka 4.stavak 2.Direktive 93/13 EEZ. Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli Ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji, kao takav, nije morao. Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, nažalost, tužitelj kao slabija ugovorna strana nije mogao pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe što, svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način., što ga, opet, u konačnici čini ništetnim. Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl.1111 svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od tužitelja, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužitelju dok s druge strane, tužitelj ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužitelja imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužitelj, u toj slučaju, isplatio i pretplatio pozamašan iznos koji, nažalost, u ovom trenutku ne može odrediti budući da mu nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva, nalazi u posjedu tužene strane koja mu to odbija predati. Stoga, dakle, konačan iznos će se odrediti nakon što sud naloži tuženiku dostaviti sudu potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje odnosno vještačenje po vještaku financijske-ekonomske struke. U svakom slučaju, tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništenoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici. Tužitelj mora napomenuti i da je nepoštena praksa je prema čl.108 Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Tužitelj je, dakle, nažalost zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne valutne klauzule tuženiku isplatio veći iznos od onoga što bi morao da su te odredbe bile valjane međutim točan iznos, kao i u slučaju ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu, zbog nepostojanja dokumentacije koja se nalazi u posjedu tužene strane, ne može u ovom trenutku odrediti. Tužitelj predlaže usvojiti tužbene zahtjeve sadržaja naznačenog kao u izreci ove presude.

2. Tuženik Addiko banka d.d. je prije svega istaknula prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužitelja, osporava osnovanost i visinu tužbu i tužbenog zahtjeva Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, te da se neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž- 6632/2017 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Sudovi su u citiranim kolektivnim sporovima ocijenili ništetnima odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli, iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Međutim, potrebno je sagledati sve okolnosti svakog konkretnog, pojedinačnog slučaja, da bi se mogla donijeti obrazložena odluka da bi, iz razloga što bi u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene (a time i ništetne). Naime, u skladu s člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, 46/2007, 79/2007) na snazi u vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu, takve ugovorne odredbe smatrale bi se nepoštenima ako se o njima nije pojedinačno pregovaralo. U skladu s člankom 81. stavkom 4. Zakona o zaštiti potrošača tuženik je dužan (a time i ovlašten) dokazati da se o takvim odredbama pojedinačno pregovaralo (a o čemu tuženik predlaže dokaze u konkretnom postupku), zbog čega takve odredbe u skladu s člankom 81. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ne bi bile nepoštene, a time niti ništetne. Podredno, tuženik ukazuje i predlaže dokaze da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Dodatno, citirane zakonske odredbe članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku predviđaju da se potrošači mogu pozvati na pravna utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj traži isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknadu štete. Slijedom navedenog, pozivanje na obvezatnost navedene presude u ovom slučaju potpuno je bespredmetno. Tužba uopće ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, pa tako ne sadrži niti onaj minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti koje su relevantne za ovaj slučaj, slijedom čega se uopće ne može niti napraviti test da li su ugovorne odredbe ništetne ili ne. Imajući u vidu navedeno, ako tužitelj ne iznosi činjenične navode vezano za ništetnost odredbi ugovora o kreditu, tada je tuženik mišljenja da su o tom tužbenom zahtjevu ne može ni odlučiti. Apstraktno pozivanje na presude VTS RH o povredi kolektivnih prava potrošača ne može nadomjestiti činjenične navode tužbe o kojima sud treba odlučiti pravilnom primjenom materijalnog prava. Tuženik pri tome osporava da bi naslovni sud bio vezan za utvrđenja iz Presude VTS RH u predmetu potrošač, budući da nema mjesta primjeni članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), odnosno 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, „ZZP/07") i članka 502.c ZPP-a. Samim time, propust tužitelja u iznošenju činjeničnih navoda dobiva još više na značaju. Nadalje, članak 502.c ZPP-a izričito navodi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete, o čemu govori i pravno utvrđenje iz Presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13 dopušteno je pozivati se samo u parnicama za naknadu štete, a ovdje tužitelj potražuje stečeno bez osnove. Dakle, prema odredbi čl. 502.c ZPP-a tužitelj se može pozivati na presude iz kolektivnih tužbi samo u postupku naknade štete u kojem mora dokazati štetu, štetnu radnju, uzročnu vezu te protupravnost. Tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom, kao što se pregovaralo da li želi uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u EUR, ili pak valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj je donio odluku da je za njega prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula CHF. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli su bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti. Imajući u vidu navedeno: 1. tužitelj se prije sklapanja ugovora o kreditu obratio tuženiku s kojim je, u razgovoru, pregovorima, upoznavanju sa svim mogućnostima kreditiranja, odlučio zatražiti sklapanje ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF, 2. tuženik je u tim pregovorima vrlo jasno objasnio sve značajke ugovora, kako o promjenjivosti kamatne stope, tako i o valutnoj klauzuli CHF Pri tome je tuženik, kako prije sklapanja, tako i za vrijeme trajanja ugovora o kreditu u cijelosti poštovao sve odredbe o pravima potrošača, vodeći računa da tužitelj jasno izrazi svoju ugovornu volju, te sukladno svom dispozitivnom pravu odluči kakav će ugovor s tuženikom zaključiti. 3. Ugovor o kreditu imao je vrlo jasan i uočljiv tekst da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i da se radi o valutnoj klauzuli CHF, što je tužitelj po vlastitom izboru prihvatio, iako je imao mogućnost izbora drugih oblika, vrste, ugovora o kreditu, bilo kunski, bilo u EUR-ima, bilo s fiksnom kamatom, bilo s promjenjivom kamatom. Tuženik ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te je opća poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, te je svakom potrošaču opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu. Nadalje, predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorne strane izričito su prihvatile odredbe o promjenjivosti kamatne stope temeljem poslovnih uvjeta, odluka o kamatnim stopama te temeljem drugih općih akata tuženika, kao i sve njegove kasnije izmjene i dopune. Predmetni Ugovor o kreditu sadržava sve zakonom predviđene pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa u ugovoru mogla promijeniti. Promjena kamatne stope imala je svoje poslovne razloge, prema unaprijed predviđenim pravilima i parametrima koji utječu na njenu vrijednost. Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača tuženik je kao banka imao unaprijed dogovorene pretpostavke temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa, odnosno sukladno Zakonu o kreditnim institucijama. Osim toga, članak 3. Zakona o javnom bilježništvu te članak 230. Zakona o parničnom postupku navode da javnobilježnički akt ima dokaznu snagu javne isprave, odnosno istinit je, stoga sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu predstavlja pravu volju tužitelja, sve dok ne dokaže neistinitost javne isprave sukladno odredbama zakona, a o istome govori i presuda VS RH poslovni broj: Rev 895/2003, navodeći sljedeće: „kao takva potpisala kako Sporazum tako i akt o solemnizaciji, što je predstavljalo odraz njene stvarne volje. Upravo zato nema pretpostavki niti za ništavost pojedinih odredbi Sporazuma, niti za pobojnost ovog..“, stoga je jasno kako je tužitelj potpisivanjem predmetnog Ugovora o kreditu iskazao svoju pravu volju, te podnošenjem tužbe dovodi u pitanje osnovni smisao i sigurnost u pravnom prometu ugovora koji se solemniziraju, obzirom da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Očigledno je da je tužitelj dobrovoljno pristao i na sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu, te na sve izmjene kamatnih stopa i otplatnih planova, obzirom da u nijednom trenutku nije zatražio izmjenu nijedne ugovorne odredbe, refinanciranje kredita, raskid ugovora, niti je prigovorio obavijestima o promjeni kamatne stope koje mu je dostavljao tuženik. Tuženik ukazuje na Rješenje Županijskog suda u Zagrebu, posl.br: Gž-4736/2019 u kojem nije dopušteno pozivati se na pravna utvrđenja iz sudskih odluka TS u Zagrebu, P-1401/2012, presuda VTS, broj: Pž-7129/2013 te presudu VSRH broj: Revt-249/2019 u slučaju kad tuženik dokazuje da se ugovor o kreditu koji je predmet spora ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se ta utvrđenja temelje, ili ako se o spornoj odredbi ugovora pregovaralo, o kojim se činjenicama može saznati preko djelatnika tuženika koji je u predmetnom sklapanju ugovora o kreditu sudjelovao. Ugovorena mogućnost promjene kamatne stope sukladno je pravnim standardima i pravnom uređenju do donošenja izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine, a koje su izmjene stupile na snagu 1. siječnja 2014. godine, kada je uvedena obveza glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da se uvode egzaktni parametri za promjenu kamatne stope. Također, da bi se utvrdilo radi li se o poštenoj, odnosno dopuštenoj odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, potrebno je utvrditi dvije stvari: 1. procjena uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; 2. uzrokuje li ugovorna odredba znatnu neravnotežu suprotno načelu savjesnosti i poštenja, sukladno članku 3. stavku 1. Direktive 93/13 EEZ, odnosno radi li se o uvjetu dobre vjere; Oba se uvjeta kumulativno moraju ostvariti da bi se radilo o ništetnoj ugovornoj odredbi, o čemu se ovdje ne radi. Naime, sama ugovorna odredba o valutnoj klauzuli dopuštena je, i sama po sebi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, jer i sam tuženik nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF, odnosno sama obveza prema kretanju CHF-a mogla je biti i niža za tužitelja, tj. podjednake su mogućnosti da tečaj kune u odnosu na CHF padne ili raste, stoga je obveza mogla biti i manja i veća od one ugovorene u Ugovoru o kreditu. Također, do 2009. godine nije bilo značajnih promjena tečaja CHF, stoga nije bilo razumno za očekivati da će isti značajno porasti, iz čega proizlazi da tuženik nije postupao nepošteno i nesavjesno. Predmetne odredbe Ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Ovakvo je ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju, a osim toga tuženik kamatnu stopu nije mijenjao arbitrarno, već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja. Štoviše, djelatnost tuženika pod kontrolom je regulatora te, sukladno tome, ni nema mjesta arbitrarnom određivanju primjenjive naknade koje ne bi bilo u skladu s uvjetima na tržištu i koje bi uzrokovalo neravnotežu na štetu potrošača (tužitelja). Tuženik je oglasima upućenim svim klijentima upozoravao na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Između ostalih, tuženik je u svom glasilu pod nazivom „HYPO Times" iz 2005. upozoravao potrošače na rizik rasta tečaja, a koje glasilo je bilo javno dostupno potrošačima u poslovnicama tuženika i putem interneta, a bilo je i slano klijentima banke na njihove adrese. Iz toga jasno proizlazi da je tuženik aktivno radio na edukaciji potrošača još u 2005., dakle prije nastupanja krize i prije rasta tečaja CHF upozoravajući potrošače javnim objavama o rizicima ugovaranja dugoročnih kredita u stranim valutama, a osobito u CHF- u. Tuženik ističe kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Procjena uzrokuje li odredba o valutnoj klauzuli značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je objektivna analiza koja se mora dogoditi obzirom na stanje kakvo je bilo u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Dakle, u trenutku sklapanja tuženik nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja Ugovora o kreditu. Prema analizi stručnjaka čije mišljenje Trgovački sud u Zagrebu u presudi P-1401/12 citira u obrazloženju presude vidljivo je da je u razdoblju od 50 godina, od 1918. do 1968. švicarski franak jednom promijenio vrijednost, iz čega se može samo zaključiti da je CHF stabilna valuta za koju se ne očekuju veće oscilacije. Konačno, od povišenja tečaja CHF pa do danas ta valuta ima gotovo istu konstantnu vrijednost. Nesporno je da rast tečaja švicarskog franka nije predvidjela ni Centralna banka Švicarske koja je nizom mjera pokušala naknadno ublažiti posljedice tog rasta jer je švicarsko gospodarstvo zbog toga postalo manje konkurentno na europskom i svjetskom tržištu. Poslovna je realnost recentne svjetske gospodarske krize da su puno veće banke od ovdje tuženika propale zbog navedenih izvanrednih događaja, jer ih nisu mogli predvidjeti. Iz navedenog razloga ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena budući da nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu niti je razumno zahtijevati od tuženika da isključivo on snosi valutni rizik. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu, i to: Ugovor o kreditu broj 236-260/2006 od 2. listopada 2006. (l.s. 4-10), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Majdi Korljan (l.s. 115-164), te je provedeno saslušanje tužitelja u svojstvu stranke (l.s. 207-208).

4. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dok je osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

5. Ponajprije je navesti da je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja precizirala tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, i to podneskom zaprimljenim 12. prosinca 2024. (l.s. 169-185)

6. Predmet glavnog tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 236-260/2006 od 2. listopada 2006. (l.s. 4-10), te isplata iznosa od 84.751,11 EUR.

7. Tužitelj podrednim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli te isplatu iznosa od 21.372,70 EUR na ime nepripadnog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i na ime promjene u tečaju CHF zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose.

7.1. Iz Ugovora o kreditu broj 236-260/2006 od 2. listopada 2006. proizlazi da je tužitelj kao korisnik kredita zaključio s prednikom tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d. zaključio navedeni ugovor kojim je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 142.700,00 CHF obračunato prema srednjem kreditora-banke za devize na dan isplate kredita. Ugovorena kamatna stopa na dan zaključenja Ugovora o kreditu iznosila je 4,60 % godišnje. Kredit je odobren na rok od 30 godina te je ugovoreno da se otplata kredita ima vršiti u 360 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu je utvrdila Banka planom otplate. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 731,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za devize važećim na dan dospijeća, odnosno isplate. Prema otplatnom planu dospijeće prvog anuiteta je dana 30. studenog 2006. Odobreni kredit u iznosu od 142.700,00 CHF isplaćen je dana 13.10. 2006. u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 662.841,50 kn po primijenjenom tečaju koji je iznosio 1 CHF =4,648000 HRK.

7.2. Iz stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit podigao radi izgradnje obiteljske kuće na terenu kojega mu je darovala punica jer nije imao gdje živjeti sa ženom i troje djece. Prilikom zaključenja kredita je bilo govora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, ali ja nije ništa razumio, njemu je samo bilo bitno dobiti novce. Zna da je javni bilježnik nešto objašnjavao kod zaključenja kredita, ali ne zna što jer je bio bijesan što uzima postotak na iznos dignutog kredita, pa je tako tu ovjeru platio oko 3.600,00 kuna. Inače su svi drugi, pa tako i on, bili slabo osviješteni oko ovih kredita u Švicarcima. Kada ga se pita je li mu tko nudio kredit u švicarcima navodi da je već imao od ranije podignut kredit u eurima i to za iznos od 35.000,00 EUR. Kako mu je taj kredit bilo teško otplaćivati, a falilo mu je i novaca, tako mu je bankar ponudio kao jedinu opciju kredit u švicarcima jer da je po njegovoj priči to povoljniji kredit, da će mu kamatna stopa biti niža, a rata manja, tako da je platio konverziju kredita iz kredita u eure u kredit u švicarcima u iznosu od 2.500,00 kuna. Morao je to učiniti jer nije imao za prozore i vrata u kući, a nudili su mu isključivo kao jedinu opciju kredit u švicarcima. Pok. majka KG je bila sudužnik u tom kredit i stavila je hipoteku na svoj stan kako bi on mogao podići kredit. On je sam otplaćivao taj kredit, sredstava po kreditu su iskorištena isključivo za gradnju i namještanje kuće. Bio je vlasnik ugostiteljskog obrta koji se ranije zvao Tennis, a sada se zove Tenis, a supruga mu je bila sudužnik. Nešto je znao o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, ali da nitko nije mogao misliti da će to ići do tih razmjera pa da će tako naglo skočiti rata otplate.

8. Tuženik je na okolnost pregovaranja o sadržaju kredita i upozorenja o rizicima fluktuacije tečaja CHF predložio saslušanje svjedoka, a od kojih dokaznih prijedloga je na koncu odustao.

9. Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", da li su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne te da li to dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i koji iznos obeštećenja pripada tužitelju, kao i da li je osnovan prigovor zastare, te da li je tužitelj provedbom konverzije sukladno ZID ZPK već ostvario pravnu zaštitu koju traži u ovoj pravnoj stvari.

10. Ponajprije, tuženik pogrešno smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., kao niti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presude Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018., jer je u tom sporu koji se vodio između ostalog i protiv tuženika, predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak (CHF), te na ugovornu odredbu kojom je banci omogućeno jednostrano mijenjati kamatnu stopu. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene potrošač obvezuje ostale sudove, pa je tako i obvezivala i ovaj sud. (tako i ŽS SB, Gž-508/2018-2 od 23. travnja 2019., ŽS ZG, Gž-6053/17-2 od 6. ožujka 2018.) Osim toga, i sam zakonodavac je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada izričito navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi, dakle, zakonodavac je proširio utjecaj presude iz kolektivnog spora i na parnice zbog isplate, a što je ovdje predmet spora.

8.3. Za navesti je da je Visoki trgovački sud RH u presudi posl. broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv ovdje pravne prednice tuženika Hypo Alpe Adria Bank (sada Addiko banke) i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno u točki 1. izreke je preinačio navedenu presudu trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

8.4. Nadalje za navesti je da je Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1-7 među kojima i prednica tuženika Hypo Alpe Adria Bank, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

8.5. Međutim odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13 – 4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo". Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt

-575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF. VTSRH je donio novu presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i p promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

8.6. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Druga osnova odnosi se na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.

9. Konačno VSRH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev- 2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

9.1. Dakle, nakon donošenja pravomoćnih odluka u postupku pokrenutom tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane tužitelja ''Udruge Potrošač'' protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, pojedinačni tužitelji (potrošači) raspolažu sudskom odlukom kojom je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka. Restituciju preplaćenih iznosa potrošači mogu ostvariti podnošenjem individualnih tužbi u restitucijskim parnicama u kojima će od poslovnih banaka tražili isplatu na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom banaka o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo odnosno tražiti razliku nastalu promjenom tečaja CHF-a za koji je bila vezana glavnica.

9.2. Polazeći od navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje da su odredbe čl. 3. i 6. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterij koje će tuženik pri donošenju takve odluke primijeniti nerazumljiva je i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje ZZP).

10. Odredbom čl. 81. st. 1., 2., 3. i 4. ZZP-a bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP-a bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. ZZP-a bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

11. Analizom predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti iz čl. 6. predmetnog ugovora, a kreditor tužitelju u obavijesti nije naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope. Iako tuženik povišenjem kamatne stope nije prekoračio gornju granicu ugovorene kamatne stope od 19% (čl. 2. Uredbe o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih stopa NN 153 od 03.11.2004.) ovakva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena.

11.2. Ovakav način utvrđivanja načina promjene kamatne stope navedenim presudama, a i u ovom postupku je utvrđen kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega je ovaj sud taj dio ugovora utvrdio ništetnim pravnim poslom.

11.3. Polazeći od toga da je dio ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, tužitelju pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju tog dijela ugovora u ovom slučaju primila, pa je shodno tome, a u skladu s odredbom čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje: ZOO) sud prihvatio i zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa nastalog zbog promjene kamatne stope.

12. Nadalje, na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba. kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a) o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

12.1. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a što je u svom iskazu izjavio i sam tužitelj.

12.2. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. K tome, kad se uzme u obzir da su ugovori o stambenim kreditima kao predmetni ugovor u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

13. Ocjenjujući ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud zaključuje da je takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF.

14. Stoga je sud u skladu s odredbom čl. 323. st.1. ZOO/05 prihvatio i zahtjev da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos koji je primila uslijed promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu.

14.1. Dakle, iz nekoliko naprijed navedenih odlomaka je razvidno da je sud neprijeporno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, slijedom čega je prihvatio osnovanim podredni tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu utvrđenja ništetnosti i isplate, dok je glavni tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

14.2. Naime, iako su presudom u kolektivnom sporu i u ovoj pravnoj stvari utvrđene ništetnima odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, to ugovor o kreditu ne čini ništetnim u cijelosti obzirom da i bez tih odredbi ugovor može opstati. Budući da su prema odredbi članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora. Ovakvo stajalište je izraženo i u presudu Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/2017-10. Slijedom navedenog, sud je odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Na prijedlog tužitelja sud je odredio knjigovodstveno financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku Majdi Korljan koja je sačinila nalaz i mišljenje temeljem kojeg je sud utvrdio da je za razdoblje od 1. prosinca 2006. do 1. rujna 2020. korisnik kredita uplatio ukupan iznos od 733.395,76 kuna/ 97.338,34 EUR (preračunato po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro) , nakon čega je na dan 1. rujna 2020. u odnosu na iznos isplaćene glavnice utvrđena preplata u iznosu od -70.554,26 kn/ - 9.364,16 EUR. Na pojedinačni iznos izvršene uplate izvršen je obračun zakonske zatezne kamate i to od dana pojedinačne uplate do 22. studenog 2024., a izračunom ukupna zakonska zatezna kamata iznosi 638.557,26 kn/ 84.751,11 EUR. Iz prikazanih uplata proizlazi da je izvršenim uplatama došlo do zatvaranja iznosa isplaćene glavnice dana 5. srpnja 2019. Nakon izvršenog zatvaranja isplaćenog iznosa glavnice dana 5. srpnja 2019. uplaćen je ukupan iznos od 74.779,51 kn/ 9.924,95 EUR te je obračunata zakonska zatezna kamata od dana pojedinačne uplate do dana 22. studenog 2024.g godine u ukupnom iznosu od 21.666,99 kuna/ 2.875,70 EUR. Iz izračuna prikazanog u Tablici br. 3 proizlazi da je banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 4,60 % te uslijed promjene tečaja više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 161.032,59 kuna / 21.372,70 EUR i to od početka otplate kredita do dana 31. kolovoza 2020. Iz izračuna prikazanog u tablici br. 4 proizlazi da je banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 4,60 % više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 42.543,87 kuna/5646,54 EUR ako se u izračun prikažu pozitivne po prijedlogu tužitelja. Iz prikazanog izračuna u Tablici br. 5 proizlazi da je uslijed promjene tečaja za valutu CHF u odnosu na početni tečaj više obračunata razlika anuiteta u ukupnom iznosu od 161.897,21 kn/21.487,45 EUR i to za period od početka otplate kredita do 31. kolovoza 2020. u slučaju da se prikažu samo pozitivne razlike po prijedlogu tužitelja.

16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Majde Korljan kao stručan i objektivan, te nalazi neosnovanim prigovor tuženika da vještak nije uzeo u obzir negativne razlike budući da sud nije dao ni nalog vještaku da uračuna negativne razlike. Naime, sud nije uzeo u obzir negativne razlike za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja u vrijeme plasiranja kredita s obzirom da promjenom tečaja na niži od početnog nije došlo do povrede interesa potrošača niti je tužitelj plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju išta stekao ili zadržao bez osnova, pa ne postoji obveza uračunavanja iznosa tzv. Negativne razlike u iznos koji tužitelju pripada s naslova stjecanja bez osnove. Osim toga tuženik nije istakao protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prijeboja pa da bi sud uopće bio ovlašten o tome odlučivati.

17. Stoga je sud nedvojbeno utvrdio da je tuženik uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu godišnje i uslijed povećanja tečaja za valutu CHF u odnosu na početni tečaj više obračunala prvotnom tužitelju iznose anuiteta u iznosu od ukupno 21.372,70 EUR da je od početka otplate kredita pri izračunu visine iznosa mjesečnih anuiteta primijenjen početni fiksni tečaj CHF (prodajni tečaj kreditora na dan isplate kredita i obračun kamate u visini određenoj Ugovorom o kreditu, bez jednostranih povećanja od strane banke. Stoga će tek isplatom naprijed navedenog iznosa tužitelju u potpunosti biti vraćen iznos koji je tuženik primio kao rezultat ništetnih odredbi, te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

19. Na kraju je istaći da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare koji je u cijelosti neosnovan.

19.1. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

19.2. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, a s naslova preplaćene kamate, zastara je počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 25. ožujka 2019. to to proizlazi da potraživanje tužitelja nije u zastari ni u odnosu na ugovaranje valutne klauzule, kao niti u odnosu na potraživanje preplaćene kamate uslijed jednostranoj promjeni kamatne stope.

20. Slijedom svega navedenog nije osnovan glavni tužbeni zahtjev, već eventualni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti i isplate od 21.372,70 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose, sve kao u točki II. izreke ove presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 164. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj: 138/23 i 107/25), obzirom da je tužitelj u postupku uspio u cijelosti s eventualnim tužbenim zahtjevom, te mu je priznat parnični trošak prema VPS eventualnog tužbenog zahtjeva od 21.372,70 EUR, i to: trošak sastava tužbe 250 bodova (Tbr. 7.1.), za sastav podnesaka od 18. ožujka 2020. 250 bodova (Tbr. 8.1.), za sastav podnesaka od 13. svibnja 2020. i 8. rujna 2023. 25 bodova (Tbr. 8.4.), za pristup na ročišta od 19. rujna 2023., 10. studenog 2025. i 9. prosinca 2025. po 250 bodova (Tbr. 9.1.), ukupno 1.300 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura PDV od 25 % iznosi 3.250,00 EUR čemu treba pridodati trošak plaćene pristojbe na tužbu od 177,85 EUR i plaćeni predujam za financijsko vještačenje od 400,00 EUR, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 3.827,85 EUR, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

21.1. Ovaj sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak za sastav podnesaka od 18. kolovoza 2020, 16. prosinca 2020., 24. svibnja 2021., 21. ožujka 2022., 22. veljače 2023., 1. ožujka 2023., 16. travnja 2024., 29. listopada 2024. 12. prosinca 2024. i 27. siječnja 2025. jer navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

U Zadru, 5. veljače 2026.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

-Tužitelju po punomoćniku

-Tuženiku po punomoćnicima

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte