Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-1027/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe RENTIFY FLEET MANAGEMENT d.o.o. te II-okr. odgovorne osobe HS, zastupane po branitelju Ivanu Račkom, odvjetniku iz odvjetničkog društva Rački i kolege iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21), odlučujući o žalbi II-okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 21. prosinca 2023., broj: 7. Pp-15134/2022, na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba II-okr. odgovorne osobe HS, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18,114/22), II-okr. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura), u roku od 1 (jednog) mjeseca od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu II-okr. je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 150,00 eura, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je rješenjem obustavljen prekršajni postupak protiv I-okr. pravne osobe.

2. Istom presudom II-okr. je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude II-okr. je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, navodeći u bitnom da prvostupanjski sud nije utvrdio oblik krivnje okrivljenika odnosno nepostojanje krivnje okrivljenika. Okrivljenik nije počinio kazneno djelo kako je ono opisano u optužnom prijedlogu, a sud presudu temelji samo i isključivo na iskazu svjedoka KS. Zbog potpunog izostanka voljne sastavnice za počinjenje prekršaja, nedvojbeno je da okrivljenik nije postupao s izravnom ili neizravnom namjerom. Sud nije pravilno primijenio odredbu članka 24.a Prekršajnog zakona, odnosno nije primjereno ocijenio okolnosti zbog kojih je predmetni prekršaj beznačajni prekršaj. Okrivljenik poziva sud da pri procjeni u ovom konkretnom slučaju vodi računa o nizu kriterija za utvrđenje postojanja beznačajnog prekršaja. Zaštićeno pravno dobro jest poštivanje opće društvene discipline i posljedice po zaštićeno dobro su u ovom slučaju izuzetno neznatne, odnosno suštinska povreda javnog poretka i društvene discipline ne postoji pa posljedično ne postoji potreba da okrivljenik bude kažnjen. Pritom nije nastala nikakav materijalna ni druga šteta. Okrivljenik ističe da se povreda odredaba materijalnog prava sastoji u činjenici da sud nije primijenio odredbu članka 38. PZ-a, a trebao je s obzirom na sve okolnosti slučaja.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka KS, referenta HDS-a, te uvidom u priloge spisa, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju II-okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

8. Navodi žalitelj da nije počinio kazneno djelo kako je ono opisano u optužnom prijedlogu, neosnovani su, jer se okrivljeniku stavlja na teret počinjenje prekršaja a ne kaznenog djela, te je na temelju iskaza svjedoka KS, referenta HDS-a, utvrđeno da su okrivljenici u hotelskim sobama posjedovali TV prijamnike, što II-okr. nije poricao u prvostupanjskom postupku, a člankom 3. stavkom 1. Direktive 2001/29/EZ, a koja je ugrađena u naš sustav zaštite autorskih i srodnih prava člankom 1.a cit. Zakona, propisano je da države članice moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih djela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje njihovih djela na raspolaganje javnosti tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu, što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dosta da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicima javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja je li upaljen TV prijamnik ili ne.

9. U vezi navoda žalitelja da prvostupanjski sud nije utvrdio oblik krivnje okrivljenika odnosno nepostojanje krivnje okrivljenika, pa zbog potpunog izostanka voljne sastavnice za počinjenje prekršaja, nedvojbeno je da okrivljenik nije postupao s izravnom ili neizravnom namjerom, ističe se da je za počinjenje prekršaja dovoljan nehaj kao stupanj krivnje, pa stoga u postupku nije bio potrebno posebno utvrđivati isti, s time da je II-okr. kao direktor I-okr. pravne osobe u okviru koje je počinjen prekršaj kritične zgode, bio dužan upoznati se sa svim odredbama koje reguliraju njegovu djelatnost ako se u okviru iste javno priopćavaju autorska glazbena djela, pa tako i s obvezom ishođenja odobrenja od HDS za javno priopćavanje autorskih glazbenih, a koje odobrenje II-okr. nije posjedovao kritične zgode.

10. Navodi žalitelja da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu, neosnovani su. Naime, neovlašteno korištenje nečijih autorskih prava, nikako se ne može smatrati beznačajnim djelom, jer se ne može raditi o neznatnom stupnju povrede društvene discipline. Također, u postupku II-okr. nije priznao počinjenje navedenog prekršaja, niti je dostavio bilo koji dokaz da je poduzeo bilo kakvu radnju da ne bi došlo do počinjenja prekršaja, niti dokaz o radnjama nakon počinjenja prekršaja koje bi predstavljale sprječavanje daljnjeg protupravnog ponašanja.

11. Slijedom navedenoga, nisu ispunjeni niti objektivni niti subjektivni elementi za utvrđenje postojanja beznačajnog djela iz članka 24.a Prekršajnog zakona, a okolnosti koje ističe žalitelj, nemaju takav značaj da bi se u konkretnom slučaju primijenila odredba članka 24.a Prekršajnog zakona.

12. U vezi navoda žalitelja da sud nije primijenio odredbu članka 38. PZ-a, a trebao je s obzirom na sve okolnosti slučaja, ističe se da kako je odredbom članka 38. Prekršajnog zakona propisano da će sud će osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te sud može osloboditi od kazne počinitelja: 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, 2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, 3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, to u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan od navedenih zakonskih uvjeta za primjenu tog instituta.

13. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da je izrečena novčana kazna II-okr. za navedeno djelo u granicama zakona, te nije prestroga, time više što je ublažena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisana novčana kazna za odgovornu osobu u rasponu od 2.000,00 do 10.000,00 kn (265,45 do 1.327,28 eura).

14. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan II-okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

15. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu II-okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 5. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, II-okr., branitelja i tužitelja.