REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Domovinskog rata 4, Split
Broj: Pp-3928/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih KAUFLAND HRVATSKA k.d. i JĆ zbog prekršaja iz članka 36. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/22 i 59/23, dalje u tekstu: Zakona o zaštiti potrošača), po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača (dalje: Državni inspektorat), KLASA: 336-02/25-01/2059, URBROJ: 443-02-03-01-25-5 od 19. ožujka 2025., nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti drugookrivljenika te u odsutnosti predstavnika prvookrivljenika i ovlaštenog tužitelja, dana 5. veljače 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon)
prvookrivljenik: KAUFLAND HRVATSKA komanditno društvo za trgovinu, OIB: 47432874968, MBS: [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa], kao pravna osoba, prekršajno kažnjavana
drugookrivljenik: JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i V rođ. O, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, voditelj poslovnice, zaposlen, mjesečna primanja oko 2.000,00 eura, oženjen, dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan
o s l o b a đ a j u s e o p t u ž b e
da bi inspekcijskim nadzorom dana 25. veljače 2025. u prodavaonici PJ 1630 u Splitu, 114. brigade 6, bilo utvrđeno da iste prigode nisu na ulazu u prodajni objekt ili na drugom potrošaču vidljivom mjestu unutar prodajnog objekta jasno, vidljivo i čitljivo istaknuli plakat koji sadrži minimalno vizualnu identifikacijsku oznaku i popis artikala sa pripadajućom maloprodajnom cijenom koje trgovac nudi u svome asortimanu po ograničenoj cijeni, a koje je propisano točkom VII Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo (Narodne novine" br. 17/25); dakle, koristili se praksom koja je nepoštena, odnosno zavaravajuća na okolnosti prava potrošača, i to skrivanjem obavijesti, odnosno isticanjem plakata, potrošačima ne daje važnu obavijest o popisu artikala za koje je ograničena cijena s pripadajućim maloprodajnim cijenama, a koja obavijest, odnosno plakat je upravo potreban prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o kupnji utemeljenu na potpunoj obavijesti te ga time navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio,
dakle, da bi prvookrivljenik kao trgovac – pravna osoba, a drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi koristili se praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača,
čime bi pod počinili prekršaj opisan u članku 36. stavku 1. i stavku 2. točki 1. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjiv po članku 149. stavku 1. točki 49. i stavku 2. istog Zakona.
Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi vođenja ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
O b r a z l o ž e n j e
1. Državni inspektorat podnio je pod gore navedenom poslovnom oznakom optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.
2. Postupajući po optužnom prijedlogu, sud je na temelju članka 167. stavka 3. i članka 114. stavka 9. Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu u odsutnosti uredno pozvanog predstavnika prvookrivljenika, s obzirom na to da je isti u spis dostavio pisanu obranu.
2.1. Jednako tako, na temelju članka 167. stavka 5. Prekršajnog zakona glavna rasprava je održana bez nazočnosti ovlaštenog tužitelja, koji je također uredno pozvan, a izostanak nije opravdao; jer je sud ocijenio da to nije na štetu njegovih interesa.
3. Očitujući se o optužnom aktu pred sudom, drugookrivljeni JĆ je izjavio kako se ne smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavljaju na teret. U svojoj obrani je naveo kako prvenstveno ostaje u cijelosti kod svoje pisane obrane, kao i pisane obrane prvookrivljene pravne osobe. U odnosu na sporni plakat ističe kako su upravo u vrijeme inspekcijskog nadzora bili u procesu preuređenja predmetne poslovnice, čiji je on voditelj. Jednostavno se dogodilo da plakat s popisom artikala s ograničenim cijenama nije na vrijeme stavljen na konkretni pult, s tim da su sve cijene iz te kategorije bile uredno označene i vidljive svim kupcima. Odmah po uočavanju nepravilnosti isprintali su sporni plakat i stavili ga na njegovo mjesto. Smatra da je riječ o manjem previdu koji nije imao nikakve posljedice te je odmah ispravljen.
3.1. U opširnim pisanim obranama, u najvećem dijelu istovjetnog sadržaja, okrivljenici prvo citiraju relevantne norme domaćeg prava i prava Europske unije, nakon čega osporavaju legitimitet Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo te na koncu u bitnom ističu kako u konkretnom slučaju nisu ostvarena obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret. U tom pravcu navode kako je teško povjerovati da bi prosječan potrošač došao u poslovnicu te, kada nije bi odmah uočio plakat s proizvodima kojima su ograničene cijene, donio neku drugu odluku o kupnji; a ne ušao u samu poslovnicu i tamo vidio cijene i oznake na kojima se može informirati.
4. Tijekom dokaznog postupka, osim citiranih pisanih obrana s prilozima, pročitan je zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 25. veljače 2025. s prilozima, kontrolne liste Državnog inspektorata i poslovna dokumentacija trgovine "Kaufland".
5. Na temelju ovako provedenog postupka, sud smatra da nije dokazano da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se optužuju.
6. Odredbom članka 36. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:
(1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, kao i ograničenja konkretnog sredstva komunikacije, ne sadrži važne obavijesti koje su, ovisno o kontekstu, potrebne prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o kupnji utemeljenu na potpunoj obavijesti i time ga navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
(2) Uzimajući u obzir okolnosti iz stavka 1. ovoga članka, zavaravajućim se propuštanjem smatra:
1. ako trgovac skriva obavijesti iz stavka 1. ovoga članka ili ako su pružene obavijesti nejasne, nerazumljive, dvosmislene ili nepravodobne te
2. ako trgovac ne navede poslovnu svrhu poslovne prakse, a ona nije razvidna iz konteksta, a u oba slučaja, takva praksa, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. (3) Kada trgovac pri prenošenju poslovne prakse koristi konkretno sredstvo komunikacije koje je ograničeno vremenom ili prostorom, prilikom ocjene je li određena važna obavijest izostavljena vodit će se računa o tim ograničenjima, kao i o ostalim mjerama koje je trgovac poduzeo kako bi se te obavijesti dostavile potrošaču na neki drugi način.
(4) U slučaju poziva na kupnju, ako to već nije razvidno iz konteksta, bitnima će se smatrati informacije o:
1. osnovnim obilježjima proizvoda u mjeri koja je prikladna proizvodu i komunikacijskom sredstvu koje se koristi
2. sjedištu i identitetu trgovca, kao što su njegova tvrtka, naziv ili ime te, ako je to potrebno, adresa i identitet osobe u čije ime nastupa
3. maloprodajnoj cijeni proizvoda ili kad proizvod ne omogućava da cijena bude izračunata unaprijed, o načinu na koji će cijena biti izračunata, kao i, gdje je potrebno, o dodatnim poštanskim troškovima te troškovima prijevoza i dostave, a kada ti troškovi ne mogu biti izračunati unaprijed, naznaku da se plaćaju i ti dodatni troškovi 4. uvjetima plaćanja, dostave, ostalim elementima ispunjenja ugovora, ako ti elementi odstupaju od zahtjeva profesionalne pažnje
5. postojanju prava na raskid ili otkaz ugovora, ako je riječ o proizvodima ili pravnim poslovima u vezi s kojima su predviđena i ta prava
6. tome da je treća osoba koja nudi proizvode na internetskim tržištima trgovac ili nije trgovac, temeljem izjave te osobe pružatelju internetskog tržišta.
(5) Bitnima se smatraju i:
1. one informacije koje je, na temelju ovoga Zakona i drugih propisa usklađenih s pravilima Europske unije, trgovac dužan pružiti potrošaču prilikom bilo koje vrste poslovne komunikacije, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište 2. opće informacije o najvažnijim parametrima kojima se određuje rangiranje proizvoda prikazanih potrošaču kao rezultat upita u obliku ključne riječi, izraza ili drugog unosa, i o relativnoj važnosti tih parametara u odnosu na ostale parametre, koje su dostupne u posebnom dijelu internetskog sučelja koji je izravno i lako dostupan sa stranice na kojoj su prikazani rezultati upita, ako se potrošačima omogućuje pretraživanje proizvoda koje nude temeljem upita korištenjem ključne riječi, izraza ili drugog unosa, neovisno o tome gdje se sklapa ugovor
3. informacije o tome osigurava li trgovac, i na koji način, da objavljene recenzije potječu od potrošača koji su proizvod doista koristili ili kupili, ako trgovac pruža pristup potrošačkim recenzijama proizvoda.
(6) Odredba iz stavka 5. točke 2. ovoga članka ne primjenjuje se na pružatelje internetskih tržišta uređenih Uredbom (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (Tekst značajan za EGP) (SL L 186, 11. 7. 2019).
6.1. Odredbom članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača je propisano kako će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj trgovac - pravna osoba ako se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. ovoga Zakona; dok je stavkom 2. određeno kako će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna.
6.2. Sukladno članku 6. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. (dalje u tekstu: Direktiva) poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna, i to u odnosu na jedan ili više sljedećih čimbenika, te ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.
7. Iz naprijed izloženih rezultata dokaznog postupka proizlazi da okrivljenici nisu istaknuli obavijest, odnosno plakat s popisom artikala s pripadajućom maloprodajnom cijenom koje trgovac nudi u asortimanu po ograničenoj cijeni, na ulazu u prodajni objekt; kako to nalaže Odluka o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo. Međutim, to nužno ne znači da je kupcima uskraćena važna obavijest iz članka 36. Zakona o zaštiti potrošača, jer iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi kako je na samim artiklima uz maloprodajnu cijenu bila jasno istaknuta najviša razina cijene određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda sukladno predmetnoj Odluci.
7.1. Drugim riječima, potrošačima su u konkretnom slučaju bile dostupne dostatne obavijesti potrebne da donesu odluku o kupnji, samo što one nisu bile u potpunosti istaknute na način na koji zahtijeva Odluka, što prema mišljenju Suda predstavlja formalni previd kojima se povređuju odredbe spomenutog podzakonskog akta, ali ne i odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Naime, osim što su potrošači mogli podatak o ograničenju cijena i najvišu razinu cijene vidjeti na policama uz same artikle, postavlja se pitanje na koji način neisticanje plakata s takvim popisom pogoduje trgovcu, odnosno utječe na krajnjeg potrošača da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Naprotiv, eventualna neupućenost kupaca u postojanje ograničenja cijena u prodajnom objektu može ih samo navesti da te artikle pribave u drugoj trgovini.
8. Iz naprijed navedenih razloga Sud smatra da se okrivljena pravna osoba u konkretnoj situaciji nije koristila zavaravajućom poslovnom praksom u smislu članka 36. Zakona o zaštiti potrošača i Direktive, odnosno da iz dokaznog postupka ne proizlazi da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.
8.1. Stoga ih je Sud na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe te je odlučeno kao u izreci.
9. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, pa kako je vođenje postupka rezultiralo oslobađanjem od optužbe, troškovi vođenja postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Split, 5. veljače 2026.
Zapisničar
Sudac
Sanja Tolić,v.r.
Mario Bakota,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi u pisanoj formi putem ovog Suda, u dva ista primjerka.
Dostaviti: okrivljenicima, tužitelju, u spis
