REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

P-200/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Ines Golešić-Plašić, u pravnoj stvari tužitelja ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Vučkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Bišćanu, odvjetniku iz Samobora, radi predaje u suposjed, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, zaključene dana 22. prosinca 2025. godine u prisutnosti tuženika osobno i punomoćnika stranaka, dana 05. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], preda u suposjed čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica površine 767 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da mu preda ključeve od brave na ulaznim vratima kuće u [adresa], kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 949,68 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 05. veljače 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on i tuženik suvlasnici na ravne dijelove čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica površine 767 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor. Navedenu nekretninu da u cijelosti uživa tuženik, te ga odbija pustiti u suposjed iste. Njegov punomoćnik da je 22. rujna 2022. tuženiku preporučenim putem poslao opomenu pred tužbu, pozivajući ga da u roku od 15 dana, računajući od dana primitka opomene, predmetnu nekretninu preda tužitelju u suposjed na način da mu preda ključeve od kuće, ali se tuženik na ovu opomenu oglušio. Odredbom članka 42, stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZVDSP) proizlazi da svim suvlasnicima pripada pravo na posjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i / ili izvršavanja svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, dok je odredbom članka 46, stavak 1 ZVDSP propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva. Slijedom navedenog predložio je donijeti odluku kao u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik priznaje da su tužitelj i on upisani kao suvlasnici nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Poriče da istu nekretninu uživa u cijelosti odnosno da tužitelju odbija i negira suposjed te nekretnine. Ista nekretnina da je prostrana, pogotovo kuća sagrađena na toj čestici, da uživa dio nekretnine kako je naslijedio od svojih roditelja pok. LE i pok.ĆE, koja je u naravi dovršena polovica kuće. Druga nedovršena polovica kuće da je prazna. Tužitelj da osobno nije nikada došao na lice mjesta i zatražio predaju nekorištene polovice kuće u posjed odnosno suposjed. Ne može predati tužitelju ključeve svog stambenog prostora, jer bi se time povrijedio njegov dom, njegova privatnost i njegov dio posjeda. No, tužitelj bi mogao ući u posjed nekorištene polovice kuće. Kako se kod posjeda radi o fizičkom zahvaćanju stvari, tužitelj nema ni pravo, ni mogućnost posjedovanja u idealnom dijelu, kakvo je suvlasništvo, nego njegovo posjedovanje može biti samo na konkretnom dijelu. Kako postoji dio koji tužitelj može posjedovati, to isti ne može tražiti ključeve njegovog (tuženikovog) dijela. U tom smislu da nije mogao niti udovoljiti tužiteljevom dopisu od 22. rujna 2022. Stoga se protivio tužbenom zahtjevu, isti predlaže odbiti u cijelosti, sve uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u opomenu tužitelja od 22. rujna 2022., u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proveo je očevid na licu mjesta, izvršio uvid u spise ovog suda posl. br. R1-24/2025, P- 946/2019 i Ovr-1779/2022, te je saslušao stranke.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da su stranke suvlasnici svaki u 2/4 dijela čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica od 767 čhv.

6. Uvidom u pisanu opomenu tužitelja od 22. rujna 2022. utvrđeno je kako je ista upućena tuženiku, da je tuženiku zasigurno poznato kako su on i tužitelj suvlasnici na ravne dijelove predmetne čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica površine 767 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi da se radi o kući u [adresa], da predmetnu nekretninu koristi isključivo tuženik sa svojom obitelji, dok se tužitelj ne nalazi u suposjedu iste, time da, sukladno odredbama ZVDSP tužitelju pripada pravo na suposjed iste nekretnine, razmjerno veličini njegovog suvlasničkog dijela. stoga se poziva tuženika u roku od 15 dana, računajući od dana primitka opomene, predmetnu nekretninu predati u suposjed tužitelju, na način da mu preda ključeve od kuće. U protivnom da će tužitelj podnijeti tužbu nadležnom sudu, kao i tužbu radi stjecanja bez osnova, obzirom da se korištenjem suvlasničkog dijela tužitelja neosnovano obogatio za iznos najamnine koji bi mu inače trebalo plaćati. Ista opomena predana je preporučeno, kako je to vidljivo iz potvrde o primitku Hrvatske pošte dana 22. rujna 2022. ovdje tuženiku.

7. Prilikom očevida na licu mjesta, uz sudjelovanje stranaka i njihovih punomoćnika, utvrđeno je da tuženik stanuje na adresi u [adresa], da se prizemlje sastoji od prilazne terase, hodnika - ulaza u kuću, radne sobe, dnevne sobe, spavaće sobe i garaže sa spremištem, sve potpuno dovršeno i namješteno, a za koje prostorije tuženik izjavljuje da ih osobno koristi na način da u njima stanuje sam. Iz radne sobe stepenice vode na kat, gdje su nekad stanovali njegovi roditelji, a u kojem dijelu kuće nije bio od kad su preminuli, i to majka 2022. godine, otac 2018. godine. Dolaskom na kat odnosno međukat, zatiče se kuhinja s blagovaonom, soba u vidu dnevnog boravka i ostava. Dolaskom na kat stepenicama između kata, zatiču se dvije spavaće sobe, kupaona i ostava. Iz hodnika vode stepenice na dvoetažni tavan, roh-bau, dok su kat i međukat dovršeni zidnim i podnim oblogama, provedena je električna energija kao i u prizemlju, kao i vodovodne instalacije. Tuženik je suglasan da se kuća etažira i oforme dvije zasebne cjeline po etažama, tako da bi tuženik koristio kat, a tužitelj prizemlje.

Tuženik inzistira na etažiranju.

8. Uvidom u ovosudni spis R1-24/25 utvrđeno je da je u tijeku izvanparnični postupak po prijedlogu tužitelja, kao predlagatelja, protiv tuženika, kao protustranke, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica od 767 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojim prijedlogom predlagatelj, ovdje tužitelj, predlaže razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine civilnom diobom, tako da će se ista prodati na sudskoj javnoj dražbi, a kupovnina podijeliti sukladno suvlasničkim omjerima stranaka. Postupak u toj izvanparničnoj stvari nije okončan, već je protustranka u odgovoru na prijedlog predložila da se nekretnine prvenstveno dijele geometrijski, a prodajom na javnoj dražbi tek ako geometrijska dioba nije moguća, time da drži kako je geometrijska dioba moguća, što da je utvrđeno u ovoj pravnoj stvari posl. br. P-200/2023 na očevidu od 16. rujna 2024. Ne osporava postojanje suvlasničke zajednice, niti upis idealnih suvlasničkih dijelova u zemljišnim knjigama, no, predlaže prekid istog izvanparničnog postupka do dovršetka postupka posl. br. P-200/2023.

9. Uvidom u ovosudni spis posl. br. P-946/2019 utvrđeno je da je postupak vođen po tužbi ovdje tuženika, kao tužitelja, protiv tuženika CE i UE, radi utvrđenja vlasništva, te je donesena pravomoćna Presuda i Presuda na temelju priznanja istog posl. broja dana 28. veljače 2020., kojom se utvrđuje da je tužitelj JE vlasnik 1/2 dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica od 767 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio u zemljišnim knjigama glasi na FE, sada CE, i UE, a da su tužene dužne trpjeti upis tužiteljevog prava suvlasništva na toj nekretnini, svaka u svom udjelu od 1/4 dijela te nekretnine u roku od 15 dana. Ista Presuda postala je pravomoćna 16. ožujka 2020.

10. Uvidom u ovosudni spis Ovr-1779/2022 utvrđeno je da je ovrhovoditeljica BE, zastupana po punomoćniku ZE, odvjetniku iz [adresa], podnijela ovršni prijedlog protiv ovršenika LE, sada pok. oca ovdje tuženika, temeljem pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Samoboru, posl. br. P-1208/2005 od 31. ožujka 2006., kojom je LE suđen da je BE dužan platiti iznos od 100.340,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 31. ožujka 2006. do isplate i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 23.621,43 kn, sve u roku 15 dana, te je i doneseno rješenje o ovrsi na temelju navedene pravomoćne i ovršne presude dana 01. listopada 2007., radi naplate navedene novčane tražbine tadašnje ovrhovoditeljice i određena ovrha na 2/4 suvlasničkog dijela nekretnina tadašnjeg ovršenika LE, između ostalih i na predmetnoj čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica od 767 čhv, upisana u tadašnji zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditeljice iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, da je rješenjem Ovr- 373/2008 (raniji posl. broj) od 26. ožujka 2013. ponuditeljici BE dosuđeno 2/4 dijela nekretnina, između ostalih i predmetne čkbr. [katastarska čestica], te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu izvršiti zabilježbu dosude 2/4 dijela nekretnine u suvlasništvu tadašnjeg ovršenika LE, koje rješenje je postalo pravomoćno, budući je potvrđeno Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž Ovr-279/14, da je Rješenjem Ovr-373/2008 od 12. studenog 2015. utvrđen prekid postupka u toj ovršnoj stvari, budući je BE preminula **.**.2015., te su pozvani njeni nasljednici RE i AE preuzeti postupak u ovoj ovršnoj stvari Rješenjem posl. br. Pu Ovr.73/17 od 01. lipnja 2017., a Zaključkom od 25. rujna 2017. ovrhovoditelj RE i AE pozivani su postupiti prema pravomoćnom rješenju o dosudi Općinskog suda u Samoboru posl. br. Ovr-373/2008 od 26. ožujka 2013. i položiti preostali iznos kupovnine od 270.603,98 kn prema tom rješenju, u roku od 90 dana od primitka tog zaključka. Nadalje, Rješenjem posl. br. Ovr-844/2018 od 27. travnja 2018. utvrđen je ponovno prekid postupka, budući je tadašnji ovršenik LE umro **.**.2018., a Rješenjem od 26. srpnja 2019. pozvani su njegovi nasljednici ĆE i JE, ovdje tuženik, LE, ČE i VE preuzeti postupak u toj ovršnoj stvari. Rješenjem posl. br. Ovr-229/2020 od 03. ožujka 2021. odbijen je prijedlog ovršenika ĆE za odgodu ovrhe kao neosnovan. Provedeno je financijsko vještačenje kojim se specificiraju troškovi ovršnog postupka koji se namiruju, i to trošak parničnog postupka u iznosu od 23.621,43 kn, trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.404,00 kn, iznos kamata izvan donošenja rješenja o dosudi u iznosu od 59.300,26 kn i troškovi ovrhovoditelja prema specifikaciji u iznosu od 43.234,09 kn, ukupno s naslova kamata i troškova iznos od 271.294,70 kn. Doneseno je Rješenje Ovr- 229/2020 od 02. rujna 2021. kojim se iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine ovršenika, između ostalih, čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica od 767 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 37.373,33 kn djelomično namiruje tražbina založnog vjerovnika Auto Hrvatska d.o.o. s osnova dijela glavnice u iznosu od 37.373,33 kn, te tako ostaje nenamirena tražbina založnog vjerovnika u iznosu od 94.440,36 kn na ime dijela glavnice, koje Rješenje je ukinuto Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž Ovr-7/2022 od 20. siječnja 2022. Konačno, Rješenjem posl. br. Ovr-1779/2022 od 17. siječnja 2023. utvrđen je prekid postupka, budući je ovršenik ĆE preminula **.**.2022., a Rješenjem istog posl. broja od 10. rujna 2024. se postupak nastavlja sa NE i JE, ovdje tuženikom, kao ovršenikom, koji postupak nije okončan.

11. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je u ranijem razdoblju zastupao BE u predmetu protiv oca ovdje tuženika, LE, odnosno istu da je zastupao još njegov otac ZE, odvjetnik iz [adresa], od 1978., a kasnije je preuzeo zastupanje on, obzirom je njegov otac otišao u mirovinu 2004. Pravomoćna presuda je bila donesena 2006., presuđeno je bilo u korist BE, a 2007. je bio pokrenut postupak ovrhe, izvršena je bila procjena nekretnine, potom provedena dražba, a 2013. je doneseno rješenje o dosudi, te je bilo obećano od strane gđe LE da će se vratiti dug. Tijekom 2013. ili 2014. tuženik da je bio u njegovom odvjetničkom uredu i molio sačekati vraćanje duga dok ne proda svoju djedovinu. Istu je prodao, ali mu novac nije vratio. U međuvremenu je umrla gđa BE, time da su njeni nasljednici imali novaca kako bi platili predmetnu nekretninu, ponudili su mu da je kupe, što je učinio za nekih 30.000,00 EUR i depozit od 40.000,00 EUR , ne može se točno izraziti zbog proteka vremena, tijeka kamata i ostalih troškova. Niti gđa BE, kao ovrhovoditelj, niti on, kao kupac, nisu stupili u posjed nekretnine, kako je to sve utvrđeno uvidom u ovosudni spis posl. br. Ovr-1779/2022. Pod posl. brojem R1-24/2025 ovog suda, da se vodi postupak, u istome nije bilo pripremno ročište, kako je to utvrđeno uvidom u spis. Nikada nije ulazio u kuću, nije upoznat s izgledom iste. Poznato mu je da se kuća ne može etažirati, obzirom na način gradnje i interijer. Poriče da bi tuženik naslijedio dio kuće iza roditelja, koji nije uređen. U navedenom postupku razvrgnuća predlaže mu dati prizemlje, a on da preuzme kat i potkrovlje kuće. Nema ključeve iste kuće, niti mu ih je tuženik ikada nudio, niti ih je ikada imao po bilo kojem osnovu, iako je putem svog punomoćnika tražio predaju ključeva kuće, kao i opomeni od 22. rujna 2022. Predmetnu nekretninu, prema njegovom saznanju, koristi isključivo tuženik, predlaže da mu tuženik preda kuću u suposjed.

12. Iz iskaza tuženika utvrđeno je da su tužitelj i on suvlasnici predmetne nekretnine, da je svoje suvlasništvo stekao nasljeđivanjem iza pok. oca LE, dok je tužitelj uknjižen kao suvlasnik nekretnine tako što je kao odvjetnik zastupao BE koja ga nije mogla isplatiti za zastupanje, pa je između njih zaključen ugovor kojeg je potpisala tri dana prije svoje smrti. Zna da se radilo o iznosu od 30.000 - 40.000,00 EUR koje je BE bila dužna odvjetniku ZE, nije mu bila u mogućnosti platiti, pa je temeljem nepobitnog ugovora i uknjižen kao suvlasnik kuće, iako ona nije bila suvlasnica iste, ali se vodio neki postupak između nje i njegovog oca LE, odnosno radilo se o postupku bračne stečevine. Predmetnu nekretninu da uživa u cijelosti, iako živi u prizemlju iste. Tavanski prostor ne koristi, ima pristup tom prostoru, svoje stvari drži na tavanu. Zapravo, u posjedu je cijele kuće, jer se nesmetano kreće po istoj. Priznaje da je dobio dopis od tužitelja da ga pusti u suposjed kuće, što je odbio. U dopisu je tražena predaja ključeva kuće, ali je i to odbio. Ne namjerava tužitelju predati ključeve dok se ne isplati protuvrijednost ostatka vrijednosti te kuće, radi se o novčanom iznosu od 147.797,00 kn iz postupka posl. br. Ovr-1779/2022, koji iznos je položen u sudski polog, a kojeg je odvjetnik ZE položio na ime razlike vrijednosti kuće. Radi se o kući površine 400 m2, voljan je da se kuća etažira, odvoje zasebni suvlasnički dijelovi i u tom slučaju je suglasan da tužitelju pripadne njegova 1/2 kuće u naravi. Bez obzira na etažiranje, voljan je dogovoriti se s tužiteljem oko otkupa njegovog suvlasnog dijela nekretnine. Za iznos od oko 70.000,00 EUR voljan je isplatiti tužitelja, kako bi bio vlasnik cijele predmetne nekretnine.

13. Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim kako je tuženik u posjedu cijele predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] kuće, dvorišta i oranice od 767 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a ne samo prizemnog dijela nekretnine, da tuženik odbija predmetnu nekretninu predati u suposjed tužitelju, da je 22. rujna 2022. tužitelj preporučenom pošiljkom poslao opomenu prije podnošenja tužbe, pozivajući ga u roku 15 dana predati mu u suposjed nekretninu na način da mu preda ključeve kuće, a što tuženik nije učinio, kao i da je u tijeku izvanparnični postupak kod ovog suda koji se vodi pod posl. brojem R1-24/2025, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini, koji postupak nije okončan.

14. Odredbom članka 42, stavak 1 ZVDSP propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na posjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Iz odredbe članka 46, stavak, 1 ZVDSP proizlazi da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva, dok iz stavka 2 iste odredbe slijedi da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju stvari cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama, dok iz odredbe članka 161, stavak 1 ZVDSP proizlazi da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Slijedom gornjih utvrđenja, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti primjenom odredbe članka 42, stavak 1 i članka 46 ZVDSP, u vezi s odredbom članka 161 stavak 1 ZVDSP, te odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154, stavak 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - u daljnjem tekstu: Tarifa), zastupanja na ročištima od 27. ožujka 2025. i 22. prosinca 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), zastupanja na očevidu dana 16. rujna 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.9.7. Tarife) ili ukupno 850,00 EUR, te troška sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 33,23 EUR i na presudu u iznosu od 66,45 EUR, odmjereno u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama.

U Samoboru 05. veljače 2026.

Sudac:

Ines Golešić-Plašić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Vladimir Vučković, odvj.

2. Ivan Bišćan, odvj.