REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-574/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČUZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Sanja Smontara, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika PBZ CARD d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537, kojeg zastupa Martina Kalac, odvjetnica iz OD Župić& partneri d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. siječnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tuženika, dana 5. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Proglašava se da ovrha - postupak izravne naplate pokrenut kod Financijske agencije, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu i ovršne isprave – presude Općinskog suda u Samoboru od 30. listopada 2013., broj: Povrv-1513/12-9, po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, PBZ CARD d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537, koja ovrha se vodi u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Ovr-743/2025, protiv ovršenika, ovdje tužitelja, PUZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi:
naplate novčane tražbine u iznosu od 934,55 EUR/7.041,33 kn
troškova ovršnog postupka u iznosu od 165,90 EUR/1.250,00 kn
troškova parničnog postupka u iznosu od 124,43 EUR/937,50 kn,
kao i radi namirenja troškova ovršnog postupka (postupka izravne naplate) u iznosu od 207,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2014. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. na iznos izražen u EUR po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate na iznos izražen u EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena, u roku od 15 dana,
nije dopuštena iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona, te je nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava po tom zahtjevu sa računa tužitelja (ovršenika) na račun tuženika (ovrhovoditelja)."
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.
III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 350,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. veljače 2026. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj u tužbi navodi, a i nije sporno među strankama da je Zaključkom ovog suda, posl. br. Ovr-743/2025-3 od 13.5.2025. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u tom ovršnom postupku i to zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.
Nadalje navodi da je tuženik dana 26.3.2025. podnio zahtjev za izravnu naplatu, koji temelji na ovršnoj odluci, presudi Općinskog suda u Samoboru od 30.10.2013., posl. br. Povrv-1513/12-9 kojom je određeno da ovdje tužitelj namiri ovdje tuženiku tražbinu u iznosu od 7.041,33 kn sa zateznim kamatama.
Tuženik ističe prigovor zastare, pozivajući se na odredbu čl. 233 Zakona o obveznim odnosima koji predviđa desetogodišnji zastarni rok za sve tražbine utvrđene pravomoćnom odlukom suda ili drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom.
Smatra da je tražbina iz te ovršne isprave prestala zbog zastare, pa da je iz tog razloga ovrha, odnosno izravna koju ovdje tuženik zahtijeva nedopuštena Stoga predlaže donijeti presudu kojom će se proglasiti nedopuštenom ovrha- izravna naplata pokrenuta pred Finom temeljem zahtjeva za izravnu naplatu i ovršne isprave – presude Općinskog suda u Samoboru posl. br. Povrv-1513/12-9 od 30.10.2013. godine.
Potražuje i naknadu parničnog troška sa pripadajućom kamatom od donošenja presude do isplate.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Navodi da nije sporno da je dana 30.10.2013. godine donesena presuda Općinskog suda u Samoboru posl. br. Povrv-1513/12, kojom je naloženo ovdje tužitelju da ovdje tuženiku plati iznos od 7.041,33 kn, kao i ovršni trošak u iznosu od 1.250,00 kn, te parnični trošak u iznosu od 937,50 kn. Nadalje navodi da je temeljem te presude, ovdje tuženik dana 21.2.2014. podnio na FINA-u Zahtjev za izravnu naplatu, po kojem zahtjevu nikada nije postupljeno s obzirom da na računu ovršenika (ovdje tužitelja), nije bilo novčanih sredstava. S obzirom da je stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18), a temeljem čl. 12. i 33 tog Zakona, FINA s danom 4.8.2018. prestala sa izvršavanjem po toj ovršnoj ispravi, te je isknjižila istu iz redoslijeda naplate. Tuženik smatra da je podnošenjem Zahtjeva za izravnu naplatu FINI dana 21.2.2014., unutar zastarnog roka od 10 godine od kada je presuda donesena, zastara prekinuta, a ponovno je počela teći tek 4.8.2018. godine kada je FINA prestala sa izvršavanjem te presude. Stoga, kako je ponovno zahtjev podnesen FINI 27.6.2025. godine, dakle unutar zastarnog roka od 10 godina od kada je zastara ponovno počela teći, smatra da je prigovor zastare neosnovan.
Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom kamatom od presuđenja do isplate.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Zahtjev za izravnu naplatu od 21.2.2014. (list 9-10 spisa), presudu Općinskog suda u Samoboru posl. br. Povrv- 1513/12-9 od 30.10.2013. godine (list 11-14 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu od 27.6.2025. (list 32-33 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Povrv- 1513/12-9 od 21.2.2014. (list 38 spisa).
4. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Svu dokumentaciju navedenu u toč. 3. ovog obrazloženja sud je cijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti stranke nisu dovodile u pitanje.
6. Između stranaka nije sporno, a utvrđeno je i uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu:
- da je ovrhovoditelj PBZ CARD d.d., ovdje tuženik dana 21.2.2014. podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika, ovdje tužitelja i to temeljem ovršne odluke, presude Općinskog suda u Samoboru Povrv-1513/12 od 30.10.2013. godine
- da je zbog nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima obustavljena/opozvana isplata iznosa od 1.249,70 eura po osnovi za plaćanje Povrv-1513/12-9;
- da je dana 27.6.2025. B2 Kapital d.o.o. (koji je cesijom stekao predmetno potraživanje), podnio Zahtjev za izravnu naplatu FINI, temeljem iste ovršne odluke Povrv-1513/2012 od 30.10.2013. godine.
7. U pravu je tužitelj kada tvrdi da se u konkretnom slučaju na zastaru predmetne tražbine primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. Međutim, suprotno tvrdnjama tužitelja taj rok u konkretnom slučaju nije protekao. Naime, dana 4.8.2018. godine stupio je na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18), koji je u čl. 12. st. 1. propisivao da ukoliko se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih 6 mjeseci uzastopno sa računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje. Sukladno čl. 33. st. 1. istog Zakona Agencija je bila dužna u roku 6 mjeseci od stupanja na snagu tog zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje.
7.1. Prema tome, temeljem Zahtjeva od 21.2.2014. nije došlo do izvršenja osnove za plaćanje, već je sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama FINA prestala sa izvršavanjem te osnove za plaćanje, da bi temeljem iste osnove tuženik ponovno podnio Zahtjev za izvršenje dana 27.6.2025. godine. U takovoj situaciji se smatra da je zastara prekinuta podnošenjem prvog Zahtjeva za izravnu naplatu 21.2.2014., te je prekid trajao sve do 4.8.2018. kada je stupio na snagu Zakon sukladno kojem je FINA prestala za izvršavanjem te osnove, kada je zastarni rok ponovno počeo teći.
Stoga, kako je Zahtjev za izravnom naplatom FINI ponovno podnesen 27.6.2025. to zastara nije nastupila, jer od 4.8.2018. do podnošenja zahtjeva 27.6.2025. nije protekao zastarni rok od 10 godina.
8. Slijedom navedenog, nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a zbog kojeg je tužitelj upućen u parnicu, pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
9. Također valja reći da sud nije provodio dokaz saslušanjem tužitelja i svjedokinje ČU, jer ti dokazi nisu bili svrsishodni za utvrđivanje odlučnih činjenica u pogledu zastare.
10 O parničnom trošku odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje: ZPP), a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i vrijednosti predmeta spora od 934,55 eura koji je tužitelj označio u tužbi, a imajući u vidu zahtjev tuženika.
10.1 Tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 150,00 eura (Tbr. 8/1) i zastupanja na ročištu 19.1.2026. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9/1), što je 300,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 75,00 eura, što je ukupno 375,00 eura.
U Zagrebu 5. veljače 2026.
Sutkinja
Martina Klanac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
