REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: Povrv-176/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Nevi Lukin, na temelju prijedloga sudske savjetnice Tine Jelovac Milošević, u pravnoj stvari tužitelja OBALA I LUČICE d.o.o., OIB: 92410865062, Zadar, Andrije Medulića 2/2 kojeg zastupa zakonski zastupnik OL, a ovaj po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Korljan & partneri d.o.o. sa sjedištem ureda u Zadru, protiv tuženika ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, bez održavanja rasprave, 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Zadru mr.sc. Davora Miškovića poslovni broj Ovrv-1368/2024, UPP/OS-Ovrv-131/2024 donesenim 4. travnja 2024. kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 39,82 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. kolovoza 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 87,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj OBALA I LUČICE d.o.o. (u nastavku teksta: tužitelj), ranije ovrhovoditelj, podnio je 15. veljače 2024. protiv tuženika ZL (u nastavku teksta: tuženik), ranije ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine u iznosu od 39,82 Eura sa zateznim kamatama.

2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1368/2024, UPP/OS-Ovrv-131/2024 donesenim 4. travnja 2024. po javnom bilježniku u [adresa] mr.sc. Davoru Miškoviću.

3. Protiv označenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik, ranije ovršenik, pravodobno je podnio prigovor u kojem je u bitnome naveo da osporava vjerodostojnu ispravu na kojoj se temelji doneseno rješenje o ovrsi u kojem nije navedeno mjesto i vrijeme parkiranja vozila te da kao hrvatski branitelj ima problema s tlakom radi čega je morao parkirati vozilo kako bi popio kavu, dakle da je bio zdravstveno ugrožen, međutim da vozilo nije bilo parkirano cijeli dan već samo otprilike na petnaest minuta. Zaključno navodi kako od nadležnog suda traži raspravu i poništenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

4. Povodom pravodobnog prigovora tuženika, rješenjem ovoga suda pod poslovnim brojem Povrv-176/2024-3 od 11. lipnja 2024., rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1368/2024, UPP/OS-Ovrv-131/2024 donesenim 4. travnja 2024. po javnom bilježniku u [adresa] mr.sc. Davoru Miškoviću stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedenim rješenjem stranke su upozorene na odredbe članka 461.a. stavaka 3. – 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP).

5. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev glasi na isplatu iznosa od 39,82 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, stoga se sukladno odredbi članka 461.a ZPP radi o sporu male vrijednosti.

6. Tužitelj je u podnesku kojim se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu dostavio dokaze na kojima temelji osnovanost svog tužbenog zahtjeva i naveo kako je tužitelj izvršio premještanje vozila registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika na temelju naredbe broj PR 117922 od 27. lipnja 2019. godine, Grad Zadar, Upravni odjel za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Odsjek za prometno redarstvo, a koja naredba je izdana na temelju prethodne suglasnosti RH MUP, Odjel za sigurnost cestovnog prometa broj: 511-01-24-60392/2-03 P.D. od 8. prosinca 2003. g. i Zaključka Poglavarstva grada [adresa] o davanju ovlasti TD Obala i lučice d.o.o., sve u skladu s člancima 84., 85. i 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nadalje je naveo kako je ovlašteni prometni redar na temelju članka 84. st. 1. t. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama naredio tužitelju premještanje predmetnog vozila, a da je tužitelj dužan postupati po nalogu ovlaštene osobe, pri čemu nije ovlašten ocjenjivati opravdanost ili neopravdanost naloga koji mu je dan, već postupiti po nalogu. Ukoliko tuženik smatra da nalog tužitelju za premještanje vozila dan od ovlaštene osobe nije bio osnovan, tužitelj navodi da njegovu neosnovanost može isticati jedino prema davatelju naloga koji je utvrdio potrebu premještanja - Gradu Zadru. Tužitelj je izlaskom na teren izvršio radnju premještanja vozila tuženika i shodno tome izdao predmetni račun koji je tuženik bio dužan podmiriti obzirom da je člankom 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izričito propisano kako troškove premještanja ili pokušaja premještanja vozila u slučajevima iz članka 84. navedenog Zakona snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila. Slijedom navedenog, predlaže u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev.

7. Tuženik se očitovao na tužiteljev podnesak i naveo kako je 27. lipnja 2019. vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo parkirano na mjestu dvorišta prilaznih cesta zgrada [adresa] i to nepunih trideset minuta, kao stanar zgrade [adresa], na mjesto ulaza u kvart [adresa] gdje je cesta dvosmjerna i koristi se za parkiranje auta stanara na slobodnom mjestu na cesti ili kolniku. Nadalje navodi kako na istoj prilaznoj dvotračnoj cesti su parkirana auta na prometnoj traci koja istovremeno pretvaraju dvotračnu prilaznu cestu dvorištu kvarta [adresa] u jednotračnu i da isti auti nisu ugrožavali Zakon o sigurnosti prometa, sukladno članku 84. stavku 1. točci 3. Tuženik ističe kako vozilo nije bilo parkirano ni na jedan način prema kojem bi vozilo sukladno članku 84. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, trebalo biti uklonjeno te da se radi o beznačajnom prometnom prekršaju koji nije izazvao nikakve posljedice jer stanari [adresa] ne koriste desni pješački kolnik već lijevi što se može utvrditi i uvidom u fotografije lica mjesta.

8. S obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti, sud nije smatrao da je održavanje ročišta u ovoj pravnoj stvari svrhovito za donošenje odluke, već da bi isto samo dovelo do odugovlačenja postupka i povećanih troškova, budući da je za utvrđivanje činjeničnog stanja bilo dovoljno izvršiti uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, a pritom niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u smislu članka 461. stavka 6. i 7. ZPP, već je tuženik održavanje rasprave predložio paušalno. Stoga je sud u dokaznom postupku pregledao i pročitao dokumentaciju u spisu, i to: izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 3471 (list spisa 6), obavijest poslovni broj Ovrv-1368/2024, UPP/OS-Ovrv-131/2024 od 1. ožujka 2024. (list spisa 12), podatke MUP-a o vlasniku vozila (list spisa 35), zapisnik broj 201902334 (list spisa 37) i naredbu PR 117922 KLASA: 340-01/19-03/02694, URBROJ: 2198/01-9/5-19-2 (list spisa 39-41).

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 39,82 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, prema priloženom izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 3471, radi naplate troškova premještanja vozila.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je dana 27. lipnja 2019. bilo parkirano na adresi [adresa] s koje je adrese uklonjen od strane pauk – službe.

12. Među strankama je sporno je li tužitelj osnovano uklonio vozilo, odnosno potražuje li osnovano utuženi iznos.

13. Čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 3471 od 15. veljače 2024. utvrđeno je da tužitelj tereti tuženika za iznos od 39,82 EUR po osnovi računa br. 1199/PAUKIS/2 od 30. lipnja 2019, s datumom dospijeća 15. kolovoza 2019.

14. Čitanjem zapisnika broj 201902334 za preuzimanje vozila [registarska oznaka] sastavljenog od Obala i lučice d.o.o. 27. lipnja 2019. slijedi da je navedeno vozilo premješteno na temelju prethodne suglasnosti Ministarstva unutarnjih poslova, Odjela za sigurnost cestovnog prometa broj 511-01-24-60392/2-03 P.D. od 8. prosinca 2023., Zaključka Poglavarstva Grada [adresa] o davanju ovlasti Obala i lučice d.o.o. i naredbe broj PR 117922 od 27. lipnja 2019. za deponiranje osobnog vozila te da je vlasniku vozila naloženo podmiriti troškove postupanja u iznosu od 300,00 HRK (=39,82 EUR).

15. Čitanjem naredbe PR 117922 KLASA: 340-01/19-03/02694, URBROJ: 2198/01-9/5-19-2 od 27. lipnja 2019. utvrđeno je da je prometni redar Grada Zadra, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Odsjeka za prometno redarstvo, na temelju članka 84. stavaka 1. točke 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama naredio premještanje vozila registarske oznake [registarska oznaka] jer je isto parkirano na nogostupu na mjestu [adresa], kojoj naredbi prileže i fotografije lica mjesta na kojima je vidljivo da je osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] parkirano na kolniku u [adresa] u [adresa].

16. Člankom 84. stavkom 1. točkom 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje: ZSPC) propisano je da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave, naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno na nogostupu ako pješak prilikom kretanja mora zbog vozila silaziti na kolnik ili drugu površinu (slobodan prolaz između parkiranog vozila i zgrade manji od 100 cm).

17. Člankom 85. stavkom 1. ZSPC propisano je da izvršavanje naredbe za premještanje vozila iz članka 84. ovoga Zakona obavlja ministarstvo nadležno za unutarnje poslove ili jedinice lokalne samouprave, dok je stavkom 2. istog članka propisano da jedinice lokalne samouprave za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka mogu osnovati pravnu osobu ili obavljanje tih poslova mogu povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku koja ispunjava propisane uvjete.

18. Člankom 86. stavkom 1. ZSPC propisano je da troškove premještanja ili pokušaja premještanja vozila u slučajevima iz članka 84. ovoga Zakona snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila, dok je stavkom 2. propisano da visinu troškova premještanja ili pokušaja premještanja vozila propisuju jedinice lokalne samouprave, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

19. Analizirajući i cijeneći izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i u međusobnoj vezi, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tuženikovo vozilo 27. lipnja 2019. bilo parkirano na nogostupu na adresi [adresa] i da je tužitelj temeljem ovlaštenja koja ima, po naredbi prometnog redara, izvršio premještanje vozila. Pritom nije odlučan navod tuženika da je vozilo parkirao zbog zdravstvene ugroženosti na petnaest, odnosno trideset minuta, jer tužitelj nije ovlašten preispitivati osnovanost naredbe prometnog redara, već je po istoj, sukladno zakonskim odredbama, dužan postupiti. Štoviše, u zapisniku za preuzimanje vozila koji se uručuje prilikom preuzimanja vozila, vlasnik je vozila obaviješten da se eventualni prigovor za razlog premještanja upućuje Gradu Zadru, Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Odsjeku za prometno redarstvo po primitku obaveznog prekršajnog naloga, pa već iz same te činjenice proizlazi nemogućnost tužitelja da ocjenjuje je li premještanje vozila potrebno izvršiti ili nije. S obzirom na to da je tužitelj premještanje izvršio, a da je temeljem zakonskih odredbi troškove premještanja dužan snositi vlasnik vozila, odnosno tuženik, koji iste do danas nije podmirio, to je potraživanje tužitelja osnovano.

20. Na temelju utvrđenih činjenica i svih dokaza izvedenih tijekom postupka i primijenjenih zakonskih odredbi, utvrđeno je da je potraživanje tužitelja u cijelosti osnovano te da je tuženik u obvezi platiti tužitelju iznos od 39,82 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO, te je odlučeno kako glasi u točki I. izreke presude.

21. S obzirom na to da se ovaj postupak, nakon uloženog prigovora tuženika i stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi, smatra postupkom za izdavanje platnog naloga, to se o troškovima cjelokupnog postupka odlučuje, sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP, tek u presudi kojom se završava postupak pred sudom.

22. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška kao i troškova nastalih u tijeku ovrhe, ovo jer se sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017. o troškovima nastalim u tijeku ovršnog postupka odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku proizašlom iz ovršnog postupka pri čemu zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od dana donošenja prvostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka pa je stoga zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka osnovan. Pritom je sud odluku o trošku utemeljio i na odredbi članka 155. ZPP te na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 130/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., dalje: Tarifa), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju zastupanom po punomoćnicima iz reda odvjetnika priznat je kao osnovan trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (50 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 9. Tarife), što ukupno, uz uvećanje za zatraženi i osnovani PDV, temeljem Tbr. 46 Tarife, iznosi 125,00 Eura, međutim kako je tužitelj zatražio naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 Eura, isti mu je u tolikom iznosu sud i priznao, dok u preostalom dijelu nije ni zatražen pa samim time nije ni priznat. Pritom valja napomenuti da sud nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 9. listopada 2024. jer je isti bio prekludiran u njegovu podnošenju, pa samim time nije u obzir uzet ni prilikom odluke o trošku. Tužitelju je priznat kao osnovan zatraženi trošak javnog bilježnika, i to trošak javnobilježničke nagrade uz uvećanje za PDV u iznosu od 12,50 EUR te ostatak naknade uz uvećanje za PDV u iznosu od 12,50 EUR (članak 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/2021, 18/2022, 154/2022, dalje: Pravilnik). Tužitelju pripada pravo na zatraženu zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška, a temeljem članka 151. st. 3. ZPP.

U Zadru, 5. veljače 2026.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Tina Jelovac Milošević

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 3. ZPP-a.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku