Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-588/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, protiv I. tuženog SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužene ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku u Zagrebu, radi pobijanja pravnih radnji, izvan ročišta, 5. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ovom postupku povučena.

II. Nalaže se tužiteljici AL naknaditi I. tuženom SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženoj ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 1.517,50 EUR-a (tisućupetsto sedamnaesteuraipedesetcenti), u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Djelomično se odbija zahtjev I. tuženog SL i II. tužene ĆL za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.392,50 EUR-a (tisućutristodevedeset dvaeuraipedesetcenti), kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice AL za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 6.483,61 EUR (šesttisućačetiristoosamdesettrieura išezdesetjedancent), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela kako temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda od 14. ožujka 2018., broj P-186/15-60, odnosno rješenja o ispravku presude od 20. travnja 2018., broj P-186/15-66, djelomično potvrđene presudom i rješenjem Županijskog suda u Sisku od 24. veljače 2022., broj Gž-1000/18-3, godine, te temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru 13.9.2018., broj Ovr-1226/18 i rješenja Općinskog suda u Zadru od 22.2.2019., broj Ovr-131/19, ima tražbinu prema II. tuženici u iznosu od 438.192,23 kn sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećane za 5% poena tekućom od 31.1.2015. do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena u iznosu od 11.807,77 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31.7.2015. do 1.8.2015. po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 114.687,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana 14.3.2018. do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, te na ime troškova žalbenog postupka 1.562,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 24.2.2022. do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, na ime troškova postupka osiguranja u iznosu od 9.732,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13.9.2018. do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, te na ime troškova postupka osiguranja u iznosu od 10.982,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22.2.2019. do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena. Budući je tužiteljica u odnosu na navedenu predmetnu tražbinu putem FINA-e uspjela naplatiti iznos od 3.221,51 kn, dok je u preostalom dijelu utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava ovršenice, ovdje II. tuženice, to je tužiteljica podnijela sudu prijedlog za ovrhu 4. svibnja 2022. radi određivanja ovrhe na nekretnini tada u vlasništvu II. tuženice upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 4. suvlasnički dio, 1/4 etažnog vlasništva (E-3) koji predstavlja stan u prizemlju i potkrovlju zgrade, koji se sastoji od ostave, kupaonice i dnevnog boravka u prizemlju, unutarnjeg stubišta koje se proteže iz prizemlja u potkrovlje, te hodnika, kupaonice i tri sobe u potkrovlju građevine, ukupne površine 63,60 m2, te 5. suvlasnički dio, 1/4 etažnog vlasništva (E-4) koji predstavlja stan u prizemlju i potkrovlju zgrade, koji se sastoji od: lođe, dnevnog boravka s kuhinjom i kupaonice u prizemlju, unutarnjeg stubišta koje se proteže iz prizemlja u potkrovlje, te hodnika, kupaonice i dvije sobe i lođe u potkrovlju građevine, ukupne površine 46,24 m2, te je sud donio rješenje o ovrsi, broj Ovr-466/22, 8. lipnja 2022. II. tuženica je temeljem ugovora o darovanju broj OV- 5523/22, ovjeren kod javnog bilježnika Vjenceslava Arambašića 26.5.2022. darovala svoj suvlasnički dio označen kao 4. suvlasnički dio, 1/4 etažnog vlasništva (E-3), upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], I. tuženom SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te je na taj način ostala bez imovine iz koje bi se mogla naplatiti tražbina koju tužitelj ima prema njoj. Predmetni ugovor o darovanju proveden je u zemljišnoj knjizi prije nego što je Općinski sud u Zadru donio rješenje o ovrsi, te je uslijed toga II. tuženica kao ovršenica prestala biti vlasnik nekretnine koja je predmet ovrhe, te je ZK odjel Općinskog suda u Zadru odbio provesti zabilježbu ovrhe na istoj nekretnini jer u trenutku kada je ovršni sud dostavio rješenje o ovrsi ZK odjelu, II. tuženica zbog navedenog darovanja više nije bila vlasnik nekretnine. Budući je postupanjem tuženika došlo do oštećenja tužitelja kao vjerovnika jer nakon prijenosa 4. suvlasničkog dijela, 1/4 etažnog vlasništva (E-3) na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tuženica nema imovine iz koje bi se naplatila tražbina, tužitelj u smislu članka 66., članka 67. stavka 3. i članka 69. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima predlaže da sud donese presudu.

2. I. i II. tuženici su u odgovoru na tužbu naveli kako I. tuženik osporava postojanje bilo kakvog dugovanja prema tužiteljici, te postojanje eventualne činjenice da tužitelj radi darovanja predmetne nekretnine ne može naplatiti svoju tražbinu. Tužiteljica u toč. II. tužbe navodi da je putem FINA-e naplatila iznos od 3.221,50 kn, dok je u preostalom djelu utvrđena nemogućnost osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava ovdje II. tuženice. Navedeni navod tužiteljice nije točan. Naime, postupajući po podnesenom zahtjevu za naplatu na temelju pravomoćne presude broj P-186/15, FINA svaki mjesec s računa II. tuženice, kao korisnice mirovine, uskraćuje odgovarajući novčani iznos. Imajući u vidu da se radi o stalnom mjesečnom prihodu - mirovini II. tuženice, tužiteljica će i u budućnosti moći naplaćivati svoje potraživanje. Usprkos mjesečnoj naplati svojeg potraživanja tužiteljica je pokrenula i ovršni postupak radi ovrhe na nekretninama koji se vodi kod Općinskog suda u Zadru broj Ovr-466/2022, u kojem postupku je doneseno rješenje o ovrsi 8.6.2022. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, broj Gž Ovr-405/2022 od 3. studenog 2022., prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Zadru je potvrđeno u dijelu u kojem je određena ovrha na nekretnini ovršenice upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to suvlasničkog dijela 1/4 Etažno vlasništvo (E-3). Iz toga proizlazi da za predmetnu nekretninu tužiteljica već raspolaže ovršnom ispravom, te je razvidno da za pokretanje i vođenje ovoga postupka radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji nije imala nikakvog povoda, budući da je tužba podnesena nakon donošenja prvostupanjskog rješenja o ovrsi na predmetnoj nekretnini. Jasno je dakle, kako tužiteljica za pokretanje i vođenje ovoga postupka ne može imati nikakav pravni interes, što je razlog za odbacivanje tužbe. Kako bi se moglo pristupiti zaštiti subjektivnog prava tužiteljice kao vjerovnika, potrebno je da budu ispunjene materijalno-pravne pretpostavke poduzete od strane tuženika kao dužnika na štetu vjerovnika, a o su: a) dospjelost tražbine za isplatu, b) insolventnost dužnika, c) pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, d) postojanje oštećenja vjerovnika. Tužiteljica u t. IV tužbe navodi da je postupanje tuženika dovelo do oštećenja tužiteljice kao vjerovnika jer je izvršen prijenos suvlasničkog djela (E-3) na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i da zbog toga II. tuženica nema imovine iz koje bi se naplatila. Tuženici se protive ovakvom navodu i ističu da poduzetom radnjom nije učinjeno oštećenje vjerovnika, ovdje tužiteljice. Potrebno je istaknuti da je temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru broj OVR-1226/2018 od dana 13.09.2018., tužiteljica za suvlasnički dio 4. (E-3) ishodila predbilježbu založnog prava radi osiguranja namirenja novčane tražbine pod brojem Z-20383/2018. Članak 24. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisuje da se u teretovnicu upisuju stvarna prava kojima je opterećeno zemljišnoknjižno tijelo ili idealni dio nekoga suvlasnika, kao i prava stečena na ovim pravima, pravo na zakup, prvokupa, najma i zakupa te ona ograničenja raspolaganja zemljišnoknjižnim tijelom ili suvlasničkim dijelom kojima je podvrgnut svagdašnji vlasnik opterećenoga dobra. Upravo postojanje predbilježbe založnog prava daje ovlast tužiteljici kao založnom vjerovniku da svoju tražbinu, ukoliko joj o dospijeću ne bude ispunjena, namiri iz vrijednosti zaloga – suvlasničkog dijela (E-3) bez obzira čiji on bio. Stoga tužiteljica za podnošenje ove tužbe nema pravni interes budući da namirenje svoje tražbine može ostvariti na svrsishodniji način, u već pokrenutom ovršnom postupku i to iz vrijednosti zaloga. Također, iz navedenog je razvidno kako prijenosom vlasništva na nekretnini nije došlo do nikakvog oštećenja tužiteljice, dakle ne postoje pretpostavke za ostvarivanje pravne zaštite u ovom postupku. Predlaže sudu odbaci tužbu, a podredno da tužbu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, te da naloži tužiteljici da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka.

3. Nakon što je ovaj sud zakazao pripremno ročište tuženik je svojim podneskom od 10. rujna 2024. obavijestio ovaj sud kako je između stranaka postignuta nagodba i tužiteljica je povukla prijedloga za ovrhu, pa sukladno iznijetom da nema niti više zakonske osnove za nastavkom ovog postupka.

3.1. Punomoćnik tužiteljice je svojim podneskom od 16. rujna 2024. izvijestio sud o tome kako povlači tužbu i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da je nakon podnošenja ove tužbe došlo do podmirenja tražbine tužiteljice koja je bila predmet ovrhe pred Općinskim sudom u Zadru broj Ovr-466/2022, pa parnica radi pobijanja pravnih radnji radi oštećenja vjerovnika nije potrebna. Tužiteljica nema pravni interes za nastavkom ovog postupka, međutim potražuje troškove postupka.

3.2. Sud je svojim dopisom od 17. rujna 2024., broj P-588/2022-12 dostavio punomoćniku I. i II. tuženika podnesak tužiteljice kojim povlači tužbu, te je isti svojim podneskom od 3. listopada 2024. naveo kako je ovršni postupak na nekretnini koja je i predmet ovog postupka nastavljen i završen, pa niti nije postojala osnovana za predmetnu tužbu, te temeljem odredbe članka 193., u svezi sa člankom 158. stavkom

2. ZPP-a potražuju troškove ovog postupka.

4. Člankom 193. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. -dalje u tekstu: ZPP), propisano je kako se tužba može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje, dok je člankom 193. stavkom 9. ZPP-a propisano da se takva tužba smatra kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.

5. Iako se tuženik nije izričito izjasnio o povlačenju tužbe tužiteljice, valja istaknuti kako je tuženik u svome očitovanju na podnesak tužiteljice kojim povlači tužbu naveo kako potražuje trošak ovog postupka temeljem članka 193., a u svezi sa člankom 158. ZPP- a, a također je i u podnesku koji je prethodio podnesku tužiteljice da povlači tužbu naveo kako nema osnove za daljnjim nastavkom ovog postupka, stoga se sud smatra kako je tuženik i pristao na povlačenje tužbe, pa je stoga ovaj sud donio odluku kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

6. Člankom 158. stavkom 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva, dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Člankom 158. stavkom 2. ZPP-a propisana je iznimka od stavka 1. ovog članka ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

7. Tužiteljica je podnijela ovom sudu tužbu za utvrđenje da prijenos prava vlasništva temeljem ugovora o darovanju gubi učinak prema tužiteljici, a budući da je imala pravni interes kako bi mogao namiriti tražbinu temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj P-186/15-60 od 14. ožujka 2018. Odgovorom na tužbu I. i II. tuženika, isti su se upustili u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Tražbina, radi čijeg namirenja je pokrenut ovaj postupak je namirena i to izvan ovog postupka, na način da je postignuta nagodba, stoga je tužitelj izgubio pravni interes za vođenje ovog postupka.

7.1. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio kako je u daljnjem tijeku postupka došlo je do povlačenja tužbe uslijed nedostatka pravnog interesa, a ne nakon udovoljenja zahtjevu tužitelja od strane tuženika, iako je moguće kako je tužbeni zahtjev u vrijeme njegova podnošenja bio osnovan (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Vukovaru, broj Gž-579/2024-3 od 1. listopada 2024.). Naime, tužitelj je naveo kako su u konkretnom predmetu tuženici ispunili tražbinu, putem svoga sina SL, stoga tužitelj nema pravni interes za nastavak ovog postupka, međutim ovakvo pravno shvaćanje ovom sudu nije prihvatljivo. U ovakvoj procesnoj situaciji tuženici nisu udovoljili zahtjevu tužitelja, a također ne postoje ni drugi razlozi koji se mogu pripisati tuženicima (članak 158. stavak 2. ZPP-a), pa stoga zahtjev tužiteljice za naknadnom troškova ovog postupka od strane I. i II. tuženika nije osnovan.

8. U smislu članka 158. stavka 1. ZPP sud nije ovlašten ocjenjivati eventualnu osnovanost tužbenog zahtjeva, niti jesu li parnicu uzrokovali tuženici svojim radnjama jer svatko tko povuče tužbu, neovisno od toga zbog čega je to učinio i je li njegov tužbeni zahtjev inače bio osnovan (osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu) dužan je protivnoj stranci nakaditi trošak (tako u svojoj odluci VSRH Rev 873/2009-2 od 18. svibnja 2011.). Valja i ovdje napomenuti kako ispunjenje obveze od strane tuženika u odnosu na tražbinu tužitelja nije riječ o udovoljenju tužbenog zahtjeva, budući da se u ovome postupku radi o tužbenom zahtjevu pobijanju pravnih radnji dužnika.

9. Kako je tužiteljica povukla tužbu nakon što je utvrdila da više nema pravnog interesa voditi parnični postupak zbog namirenja tražbine, a ne zbog udovoljenja tužbenom zahtjevu od strane tuženika, tužiteljica je na temelju članka 158. stavka 1. ZPP-a dužna tuženiku naknaditi parnični trošak VSRH, Rev 1294/10-2 od 2. travnja 2014.

10. Tuženiku je priznat trošak prema vrijednosti predmeta spora koji je u tužbi naznačila tužiteljica i to za sastav odgovora na tužbu sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa) u visini od 582 bodova, kao i za sastav podneska od 10.9.2024. u visini od 25 bodova, odnosno ukupno 607 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i zatraženi PDV (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 1.517,50 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci II. izreke ovog rješenja, te je naloženo tužiteljici naknaditi I. i II. tuženiku prouzročeni trošak ovog postupka.

11. Tuženici su djelomično odbijeni za trošak sastava podneska od 10.9.2024. u iznosu od 1.392,50 eura, budući da se ne radi o obrazloženom podnesku sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife, jer u istom samo obavještava ovaj sud kako je između stranaka sklopljena nagodba, te da više nema zakonske osnove za nastavak ovog postupka, pa stoga istoj pripada pravo na trošak sastava predmetnog podneska sukladno Tbr. 8. točci 3. Tarife, te je stoga odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

12. Kako je tužiteljica povukla tužbu uslijed nedostatka pravnog interesa, ovaj sud je donio odluku kao u točci IV. izreke ovog rješenja i odbio zahtjev tužiteljice u iznosu od 6.483,61 EUR-a za naknadu troškova ovog postupka.

13. Slijedom navedenog, valjalo je stoga donijeti odluku kao u izreci ovog rješenja.

Osijek, 5. veljače 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, po primitku istog. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku I. i II. tuženika