REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-47/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ OSIGURANJE d.d. Heinzelova 70, Zagreb, OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri u Zagrebu, Pisarnica Split, protiv tuženika protiv tuženika Lovačko društvo "Konavle" Gruda, OIB 99403038400, Gruda 152, 20215 Gruda, zastupanog po punomoćniku Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36, radi isplate regresnog potraživanja, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 6. studenoga 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Nikole Mozare odvjetnika u Dubrovniku i zamjenice punomoćnika tuženika ŠS odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu odvjetnice u Dubrovniku Marine Maslek Novevska, položenim pravosudnim ispitom, a objavljene dana 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „Konavle“ Gruda, Gruda 152, 20215 Gruda, OIB: 99403038400 isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849 iznos od 7.419,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 667,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04.02.2025. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,

- 6.752,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.03.2025. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od

15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u visini od 750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude 05.veljače 2026. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27. prosinca 2024. godine, oko 00:35 sati, na 2 km + 700 m na kolniku ceste Ž6240 Čilipi (D8) – Radovčići – Đurinići (D516) u općini Konavle, došlo do prometne nezgode na način da je GS upravljao osobnim vozilom marke BMW I3, registarskih oznaka [registarska oznaka], kojom prilikom da je na kolnik istrčala divljač (divlja svinja), koja se kretala iz smjera istoka u smjeru zapada, te da je došlo do naleta prednjeg dijela vozila na divljač – divlju svinju. Nakon naleta na vozilo divljač da se udaljila s mjesta događaja u nepoznatom smjeru. Vozač da nije bio pod utjecajem alkohola, te da nije utvrđena njegova prekršajna odgovornost. O prometnoj nezgodi da je obaviješten tajnik tuženika FS, koji da je, zajedno s lovnikom ZS, nazočio očevidu. Tužitelj da je temeljem gore navedene police, vlasniku oštećenog vozila [registarska oznaka], trgovačkom društvu Tramuntana d.o.o., dana 03.02.2025. godine nadoknadio štetu u iznosu od 667,00 EUR, a zatim dana 17.03.2025. godine u daljnjem iznosu od 6.752,17 EUR, odnosno u ukupnom iznosu od 7.419,17 EUR. Tužitelj da se u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno Hrvatskom lovačkom savezu, sa zahtjevom za isplatom gore navedenog iznosa a obzirom da je isti, prema mišljenju tužitelja, odgovoran za nastanak štetnog događaja, koji je zahtjev osiguratelj tuženika otklonio. Budući da tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem XIX/101 Konavle, unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj smatra da je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako glede pravnog osnova, tako i visine. Prije svega je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tužitelj ničime ne dokazuje da se predmetni štetni događaj dogodio naletom automobila na divljač, a da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika. Pored toga što osporava da bi se predmetni štetni događaj dogodio naletom vozila na divljač osporava i to da bi to bilo na području lovišta tuženika, te na dan i vrijeme kako je to opisano u tužbi. Tuženik ukazuje kako je u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređeno odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20) koji Zakon da je lex specialis te njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa.

3. U tijeku postupka sud je pročitao i izvršio uvid u sve isprave u spisu.

4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja za isplaćenu naknadu štete nastale na osobnom vozilu u vožnji pri naletu na divlju životinju u prometu na javnoj cesti koje osobno vozilo je tužiteljevog osiguranika.

5. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije sporna činjenica nastanka štete niti njena visina.

6. Među strankama je sporno da li tuženik može regresno odgovarati tužitelju kao osiguratelju samo zbog činjenice što je do štete na vozilu tužiteljevog osiguranika došlo na cesti kojom upravlja nadležno trgovačko društvo i koja prolazi kroz lovište kojim upravlja tuženik.

7. U razrješavanju ovog spornog pitanja ovaj sud je mišljenja da je tuženik uspješno otklonio od sebe odgovornost za konkretnu štetu. Navedeno unatoč tome što je tužitelj spisu priložio raniju sudsku praksu koja je usmjerila odgovornost za štete ove vrste isključivo na lovoovlaštenike lovišta, a bez uvažavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučaja. Novija sudska praksa takav pogrešan pristup ispravlja (tako u odluci VTS RH Pž-3861/2024-2 od 19.11.2024.)

8. Novija sudska praksa je stručno i životno dala odgovor na pitanja; - je li tuženik odgovoran za štetu (regres koje naknade štete je predmet ovoga postupka) samo zato što se na cesti pojavila divlja životinja koja je na cestu došla iz područja lovišta kojim upravlja tuženik i kroz koje prolazi ova cesta? - Kako bi to tuženik u otvorenom lovištu i na otvorenoj cesti spriječio divlju životinju da dođe na cestu?

Odgovori na ova pitanja izloženi su u nastavnom sadržaju ove odluke i na tragu su novije sudske prakse, čije pravno stajalište prihvaća i ovaj sud.

9. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema tuženiku kao osobi koja gospodari lovištem s čijeg područja je moguće bila divlja životinja koja se našla na cesti s kojom ne upravlja tuženik i na koju je naletjelo vozilo tužiteljevog osiguranika.

10. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZOC), propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači odgovara po osnovi krivnje.

11. Odredbom čl. 50. st. 2. ZOC-a propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz st. 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ako javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

11.1. Po ocjeni ovog suda, ovom odredbom su propisane isključivo pretpostavke za moguću odgovornost pravne osobe koja upravlja cestom za ovu štetu, te intencija zakonodavca nije bila prebacivanje odgovornosti na lovoovlaštenika ako isti nije uputio zahtjev pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionaru da javnu cestu označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

12. Razložno se s tim u vezi, u ovoj pravnoj stvari postavlja pitanje zašto bi pravna osoba koja upravlja lovištem (ovdje tuženik) odgovarala za ovu štetu koja je nastala na vozilu tužiteljevog osiguranika na cesti kojom upravlja konkretno trgovačko društvo koje nije stranka u ovom postupku?

13. Odredbom čl. 80. st. 6. podstavak 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18; dalje: ZOL), propisano je da za štetu nastalu naletom divljači odgovara lovovlaštenik ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

14. Za štete iz čl. 78. ZOL-a odgovara ovlaštenik prava lova ako divljač počini štetu u samom lovištu u kojem divljač živi, a ne i za štetu koju divljač iz tog lovišta eventualno prouzroči na cesti koja prolazi lovištem. Javna cesta nije dio lovišta. Za održavanje i sigurnost prometa na cesti može biti odgovorna pravna osoba koja upravlja njome, a ne društvo koje upravlja lovištem kroz koje ili pored kojeg prolazi cesta.

14.1. Takvo shvaćanje je već zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske prema kojem neovisno o tome je li lovištem ili pored njega, prolazi autocesta ili druga javna cesta, ta cesta na kojoj je došlo do udara vozila u divlju životinju na cesti, ne može se smatrati sastavnim dijelom ili područjem lovišta (čl. 9. do 11. ZOL-a), već iz lovišta izdvojenim područjem kojim upravlja i gospodari pravna osoba zadužena za javne ceste. Već samo zbog toga, prema ocjeni i ovog suda u pravilu izostaje odgovornost pravne osobe koja upravlja lovištem za štete ove vrste. Ovaj sud ocjenjuje da je upravo takav slučaj i u ovoj pravnoj stvari.

14.2.Pojednostavljeno, citiranom odredbom posebnog zakona propisano je da za štete od divljači koju pretrpe vozila na cestama prije svega odgovaraju njihovi vozači. Ako takve njihove odgovornosti nema, kao u ovoj pravnoj stvari, tada za tu štetu po osnovi krivnje odgovara pravna osoba koja gospodari cestom (čl. 50. st. 1. ZOC-a). I konačno, iznimno za ovu štetu odgovara i ovlaštenik prava lova (ovdje tuženik), ali samo ako je ona nastala kao posljedica lova u lovištu. U ovoj pravnoj stvari je nedvojbeno da se divlja svinja na cesti nije našla zbog organiziranog i po tuženiku odobrenog lova na divlje svinje.

14.3. Kod takvog stanja stvari, tuženikova odgovornost za štetu nastalu na vozilu tužiteljevog osiguranika je u ovoj pravnoj stvari isključena, pa i zbog toga jer se divlja svinja na koju je naletio vozač s vozilom, na ovoj cesti nije našla zbog toga što je nad njom s tuženikove strane ili uz njegovo odobrenje organiziran lov.

15. Novija sudska praksa je na pitanje da li divljač predstalja opasnu stvar (čl. 1064. ZOO-a) dala odgovor da je pogrešno dosadašnje pravno stajalište sudske prakse o tome da je divljač opasna stvar u smislu spomenute zakonske odredbe (tako u odluci VTS RH Pž-3861/2024-2 od 19.11.2024.)

15.1. Da li je neka stvar ili neko biće, životinja, opasna, ocjenjuje se isključivo u odnosu na postojanje opasnosti te stvari ili bića u odnosu na okolinu, a posebno u odnosu na ljude. Divlja životinja sama po sebi se po ocjeni suda u odluci VTS RH Pž-3861/2024- 2 od 19.11.2024., a tako i po ocjeni ovoga suda u ovoj pravnoj stvari, ne može smatrati opasnošću za okolinu.

15.2. Nadalje, a proizlazi iz pravnog stava iz odluke VTS RH Pž-3861/2024-2 od 19.11.2024., kojem stajalištu se priklanja i ovaj sud, automobili na cesti su opasne stvari za okolinu (ljude), pa i za divlje životinje, a ne i obrnuto. Na tragu takve sudske prakse napušta se tumačenje o divljači na cesti kao opasnim stvarima. Od tuda je, po ocjeni ovog suda u ovoj pravnoj stvari, neprimjenjiva odredbe čl. 1064. ZOO-a na koju se poziva kao osnov tužitelj u ovoj pravnoj stvari, a koja odredba regulira tko odgovara za štetu od opasne stvari.

16. Sud nije proveo vještačenje po vještaku prometne struke uz očevid / rekonstrukciju predložene na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu jer činjenica da se štetni događaj dogodio u vidu naleta vozila na divljač – divlju svinju nije bitna u okolnostima kada je utvrđeno da ne postoji pasivna legitimacija tuženika. Iz istog razloga nisu se izvodili niti preostali dokazi predloženi od obje parnične stranke (saslušanje svjedoka ĐS, pribava cjelokupnog policijskog spisa i skice mjesta događaja službenim putem od PPRP Dubrovnik, saslušanje policijskih službenika PPRP Dubrovnik koji su obavili očevid uz pribavu njihovih osobnih podataka službenim putem, niti saslušanje parničnih stranaka).

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke.

18. Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka

19. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tuženika za naknadom troškova ovoga postupka (na zapisnik od 6. studenoga 2025.), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora (7.419,17 EUR) priznao osnovanim slijedeći trošak tuženika:

- trošak zastupanja na ročištima od 8.9.2025.i 6.11.2025.g. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 100 bodova po ročištu (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur po ročištu uvećano za 25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur po ročištu odnosno ukupno 500,00 eur

- za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur, sveukupno iznosi 750,00 EUR

20. Iz navedenog proizlazi da je sveukupno priznati trošak tužitelja 750,00 EUR.

21. Za razliku više zatraženih 120,64 EUR tuženik se odbija u svom zahtjevu.

22. U smislu odredbe čl. 4. st.1., toč.2. Zakona o sudskim pristojbama (N.N. 118/18, 51/23) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka i to za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, pa je ovaj zahtjev tuženika budući takav trošak još uvijek ne postoji, neosnovan.

23. Slijedom iznesenog, a na temelju citiranih propisa odlučeno je kao u toči II. Izreke presude.

U Dubrovniku, dana 5. veljače 2026.

S u d a c:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćnik tuženika.